Attitudes of Teacher faculty students in Rijeka towards the models of behavior in social conflicts

Poznato je da obrasci ponašanja učitelja i odgajatelja proizlaze iz kulturnog konteksta i profesionalnog identiteta, a djeci predškolskog uzrasta i učenicima u nižim razredima osnovne škole upravo te osobe izvan obiteljskog kruga predstavljaju model socijalnog učenja. Prvi je cilj utvrditi stavove prema obrascima ponašanja u socijalnim sukobima studenata učiteljskog i odgajateljskog studija. Drugi je cilj utvrditi relacije između stavova prema obrascima ponašanja u socijalnim sukobima i godinâ studiranja. Podaci su prikupljani mjernim instrumentom Stavovi prema obrascima rješavanja socijalnih sukoba, adaptiranim prema Uzelac i Žakman (2000.), na uzorku od 121 studenta Učiteljskog fakulteta u Rijeci tijekom prosinca 2007. godine. Rezultati dobiveni primjenom jednostavnih statističkih metoda pokazuju da nema statistički značajnih relacija između godina studiranja i stavova prema obrascima ponašanja u socijalnim sukobima. Rezultati su interpretirani u kontekstu skrivenog kurikuluma i osnaživanja budućih učiteljica i odgajateljica tijekom studija za suočavanje s problemima u praksi.It is well known that behavior patterns of teachers and kindergarten teachers derive from cultural context and proffessional identity and outside family circle for preschool children and students in primary school they are considered to be a model for social learning. The first goal is to determine attitudes of students toward forms of behavior in social conflicts. The second goal is to determine the relation between attitudes toward the models of behavior in social conflicts and years of study. In december 2007 data were collected by the instrument Attitudes toward the models of solving conflicts created by Uzelac and Žakman (2000). The subjects were 121 students of Teacher Faculty University of Rijeka. The results obtained by applying simple statistical methods, show no statistically significant relations between the years of study and attitudes toward the models of behavior in social conflicts. The findings were interpreted in context of hidden curricula and in order to strengthen these student teachers for problem solving of this kind in practice

Difficulties with employment of persons with visual impairments perceived by the employers

Visoka stopa nezaposlenosti osoba s oštećenjima vida posljedica je, općenito, njihovih težih mogućnosti zapošljavanja kao i tranzicijskih promjena u Republici Hrvatskoj. Ovim se istraživanjem pokušalo istražiti razloge koje poslodavci Primorsko goranske županije percipiraju preprekama za zapošljavanje osoba s oštećenjima vida. Uzorak je formiran od 154 osobe koje u poduzećima odlučuju o zapošljavanju. Poslodavci su ispitani Skalom oštećenja vida koja se sastoji od 22 varijable. Faktorskom analizom opisan je latentni prostor varijabli s 4 faktora: Faktor nepovoljnosti zapošljavanja radi ograničenja, Faktor osjećaja nelagode poslodavaca u situaciji pružanja pomoći i u komunikaciji, Faktor očekivanih radnih ograničenja, te Faktor socijalnog neprihvaćanja. Analiza dobivenih faktora pokazuje da poslodavci zapošljavanje osoba s oštećenjima vida u njihovim poduzećima smatraju kompliciranim, te da najviše teško a percipiraju u mogućim ograničenjima ovih osoba zbog kojih one ne bi imale isti radni učinak kao ostali radnici, ne bi mogle koristiti pisane upute niti služiti se tehničkim uredskim pomagalima. Nadalje, prepreke vide u njihovim mogu im ozljedama na radu i prilikom kretanja na mjestu rada, te potrebi za prilagodbom radnog mjesta, što iziskuje dodatni trošak. Znatno manju prepreku poslodavcima predstavlja osobni osjećaj nelagode u kontaktima sa slijepim i slabovidnim zaposlenikom, nepoznavanje načina pomoći i moguće odbojan stav stranaka prema njima, te neprihvaćanje od strane ostalih radnika kao ravnopravnog suradnika. Rezultati upućuju na potrebu sustavnog pristupa poslodavcima kroz informiranje o radnim mogućnostima slijepih i slabovidnih osoba, o poticajnim sredstvima i naknadama koji prate zapošljavanje ove skupine osoba i o nabavci potrebne dodatne tehničke opreme za rad zaposleniku s oštećenjem vida.High unemployment rate of persons with visual disabilities is a consequence of general difficult conditions for their employment and the transitional changes in the Republic of Croatia. This research tries to find out barriers to employment of persons with visual impairments perceived by the employers from County Primorsko-goranska. The sample included 154 employment policy makers in various companies. Visual Impairment Scale (OV) consisting of 22 items was applied. Factor analysis derived four latent factors as follows: First factor disadvantage due to limitations, Second factor of employer´s uncomfortable feeling in communication and in situation when help is required, Third factor expected work limitations and Fourth factor social unacceptability. The analysis of the factors shows that the employment of persons with visual impairments in employer\u27s companies is considered complicated for several reasons: they are worried about expected pure work perfomance of visually impaired employees compared to other workers, their unability to use written instructions and usual technical office tools, expected work-related injuries as well as specially adapted work place which means additional costs. On one hand, not so important reasons for employers are their own feeling of uncomfortability in contact with persons with visual impairments and possible social rejecting by costumers and co/workers. Findings indicate the systematic approach to potential employers by giving them information of work abilities of employees with visual impairments, incentive measures for employers and assistive technology

Stručna znanja i materijalni resursi u inkluziji: stanje i perspektive

U aktualnom hrvatskom kontekstu inkluzivan odgoj i obrazovanje podrazumijeva uključenost djece s teškoćama u redovni odgojno-obrazovni sustav uz različite čimbenike podrške. O razini podrške koju imaju odgojitelji i učitelji ovisi i kvaliteta inkluzivnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U ovom radu ispitano je mišljenje 65 odgojitelja iz dječjih vrtića na području grada Rijeke o potrebnim stručnim znanjima i materijalnim resursima podrške u radu s djecom s teškoćama u inkluzivnim odgojno-obrazovnim skupinama. Istraživanje je pokazalo da su odgojiteljima za uspješnu inkluziju u velikoj mjeri potrebna stručna znanja i materijalni resursi. U procjeni potrebnih resursa i znanja, odgojitelji koji imaju izrađen individualizirani program rada za dijete s teškoćama i stručno su se usavršavali, smatraju materijalne resurse i stručna znanja potrebnijima nego odgojitelji koji nemaju izrađen individualizirani program i nisu se stručno usavršavali. Odgojitelji s izrađenim individualiziranim programom smatraju znanja i vještine o prilagodbi programa rada i implementaciji potrebnijim u uspješnoj inkluziji nego oni koji nemaju individualizirani program. Znanja i vještine za definiranje odgojno-obrazovnih ciljeva za uspješnu inkluziju potrebniji su odgojiteljima koji se nisu stručno usavršavali. Zaključno, za facilitaciju predškolske i osnovnoškolske inkluzivne prakse neophodni su materijalni resursi i stručna osposobljenost odgojitelja i učitelja kroz usavršavanje i suradnju sa stručnim suradnicima. Tim prvim korakom u inkluzivnom odgoju i obrazovanju odgojiteljima i učiteljima osiguravaju se sredstava, znanja i vještine za kvalitetan rad s djecom s teškoćama

Stručna znanja i materijalni resursi u inkluziji: stanje i perspektive

U aktualnom hrvatskom kontekstu inkluzivan odgoj i obrazovanje podrazumijeva uključenost djece s teškoćama u redovni odgojno-obrazovni sustav uz različite čimbenike podrške. O razini podrške koju imaju odgojitelji i učitelji ovisi i kvaliteta inkluzivnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U ovom radu ispitano je mišljenje 65 odgojitelja iz dječjih vrtića na području grada Rijeke o potrebnim stručnim znanjima i materijalnim resursima podrške u radu s djecom s teškoćama u inkluzivnim odgojno-obrazovnim skupinama. Istraživanje je pokazalo da su odgojiteljima za uspješnu inkluziju u velikoj mjeri potrebna stručna znanja i materijalni resursi. U procjeni potrebnih resursa i znanja, odgojitelji koji imaju izrađen individualizirani program rada za dijete s teškoćama i stručno su se usavršavali, smatraju materijalne resurse i stručna znanja potrebnijima nego odgojitelji koji nemaju izrađen individualizirani program i nisu se stručno usavršavali. Odgojitelji s izrađenim individualiziranim programom smatraju znanja i vještine o prilagodbi programa rada i implementaciji potrebnijim u uspješnoj inkluziji nego oni koji nemaju individualizirani program. Znanja i vještine za definiranje odgojno-obrazovnih ciljeva za uspješnu inkluziju potrebniji su odgojiteljima koji se nisu stručno usavršavali. Zaključno, za facilitaciju predškolske i osnovnoškolske inkluzivne prakse neophodni su materijalni resursi i stručna osposobljenost odgojitelja i učitelja kroz usavršavanje i suradnju sa stručnim suradnicima. Tim prvim korakom u inkluzivnom odgoju i obrazovanju odgojiteljima i učiteljima osiguravaju se sredstava, znanja i vještine za kvalitetan rad s djecom s teškoćama