Paediatric hand burns

Opekline šake u djece su relativno česte, uzrokovane pri dodiru s vrelim površinama, vrućom vodom, pirotehnikom i plamenom. Pravilnim konzervativnim ili operacijskim pristupom njihovom liječenju uz fizikalnu terapiju mogu se izbjeći ili smanjiti funkcijske i estetske posljedice. Neurovaskularna ugroza jedna je od najtežih komplikacija cirkumferentnih i dubokih opeklina šake i zahtijeva hitnu dekompresiju. Površne opeklinske ozljede i veći dio opeklina djelomične debljine kože dobro zacjeljuju uz pomoć različitih obloga za epitelizaciju. Dio opeklina djelomične i sve opekline pune debljine kože, zbog opsežnosti gubitka tkiva, zahtijevaju kirurški pristup i primjenu autolognih kožnih transplantata, kožnih režnjeva ili dermalnih regeneracijskih predložaka. Ekscizija u blijedoj stazi nožem ili hidrokirurškim sustavom, dobra hemostaza, transplantati djelomične debljine kože s vlasišta ili bedra, uz potporu kondicionirane plazme obogaćene trombocitima i uređaja za cijeljenje rana negativnim tlakom pristup su koji u pravilu daje dobre rezultate liječenja u djece. Dostupni dermalni regeneracijski predlošci svojom građom i potporom cijeljenju kvalitetnije nadomještaju dermalni sloj uz jednake ili bolje konačne funkcijske i estetske rezultate. U nedostatku periosta ili tetivnih ovojnica nakon debridmana opeklinske rane šake izbor je primjena kožnih režnjeva. Unutar prva 24 sata nakon opeklinske ozljede treba započeti s fizikalnom terapijom aktivnim i pasivnim vježbama. Ožiljci i kontrakture nakon liječenja opeklina šake mogu dovesti do djelomičnog gubitka funkcije šake. Osim kirurškog, multimodalni pristup uključuje primjenu masaže, silikonskih preparata, kompresivnih rukavica i laserske tretmane PDL i CO2 frakcijskim ablacijskim laserom. Najčešće tehnike plastične kirurgije kod operacijskih korekcija opeklinskih ožiljaka na dječjoj šaci su lokalni transpozicijski i klizni režnjevi te transplantati pune debljine kože.Hand burns are relatively common in children, caused by contact with hot surfaces, hot water, fireworks and flame. Appropriate conservative or surgical approach to their treatment with physical therapy can avoid or reduce functional and aesthetic consequences. Neurovascular compromise is one of the most serious complications of circumferential and deep hand burns and requires immediate decompression. Superficial burn injuries and most partial skin thickness burns can heal well using various epithelial dressings. Partial and full thickness skin burns require surgical access and use of autologous skin grafts, skin flaps or dermal regeneration templates. Bloodless excision with a surgical knife or hydro-surgical system, good haemostasis, scalp or thigh split thickness skin grafts, supported by platelet-rich plasma, and negative pressure wound treatment are approaches that generally provide good outcomes in children. The available dermal regeneration templates, with their structure and support for healing, replace dermal layer with equal or better final functional and aesthetic results. In the absence of periosteum or tendon sheaths after debridement of a burn wound, skin grafts are options for treatment. Within the first 24 hours after burn injury, physical therapy with active and passive exercises should be initiated. Scars and contractures after paediatric hand burns can lead to partial loss of function. The multimodal approach, in addition to surgery, involves massage, silicone gel and sheaths, compression gloves and PDL and CO2 fractional ablation laser treatments. Surgical techniques for scar correction of paediatric hand are local transposition and sliding flaps and full thickness skin grafts

Objedinjeni hitni bolnički prijam Klinike za dječje bolesti Zagreb – od osnutka do danas

U cilju neprekidnog hitnog medicinskog zbrinjavanja dje- latnost hitne medicine organizirana je kao javna hitna medi- cinska služba po modelu cjelovitog sustava izvanbolničke i bolničke djelatnosti. Organizira se i provodi na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Djelat- nost hitne medicine na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite obavlja ustrojstvena jedinica Objedinje- nog hitnog bolničkog prijama u bolnici u kojoj se provodi trijaža, pregled, postupci dijagnostike, stabilizacije i liječenja pacijenata. Objedinjeni hitni bolnički prijam Klinike za dječje bolesti Zagreb ustrojen je 3. lipnja 2014. godine

Negative pressure wound therapy and INTEGRA® DRT for avulsion injuries of the lower extremities – presentation of two cases and literature review

U radu prikazujemo dvoje bolesnika s masivnim avulzijskim ozljedama donjih ekstremiteta. U oboje se liječenje sastojalo od sekvencijalnog debridmana ozljeda nakon čega je postavljen sustav površinskoga negativnog tlaka da bi se tijekom razdoblja od tri do četiri tjedna omogućilo stvaranje sloja solidnoga granulacijskog tkiva i klinički čiste rane. Nakon toga postavljen je DRT INTEGRA® koji je u korito rane također fiksiran sustavom površinskoga negativnog tlaka. U sljedeća tri tjedna DRT INTEGRA® potpuno se „integrirao“, što je omogućilo pokrivanje Thierschovim transplantatima debljine 0,2 mm. U oboje bolesnika ishod je estetski i funkcionalno zadovoljavao pri čemu su obnovljene konture donjih ekstremiteta. Terapija površinskim negativnim tlakom tijekom razdoblja od 3 do 4 tjedna omogućava kontrolu kolonizacije korita rane i formiranje solidnog sloja granulacijskog tkiva. Primjena IDRT-a omogućava stvaranje neodermisa koji rekonstruiranom tkivu pruža elastičnost te obnovu konture donjih ekstremiteta. Nedostaci ovog modaliteta liječenja jesu cijena i cjelokupno trajanje terapije od oko 8 tjedana.Two cases which involved a massive avulsion injury of the lower extremities are presented. In both cases the treatment consisted of sequential debridement during the initial period after which negative pressure wound therapy was applied for a period of three to four weeks in order to enable the formation of a solid layer of granulation tissue and a clinically clean wound. Subsequently, INTEGRA® DRTwas fixed to the wound bed with negative pressure wound therapy. During the next three weeks INTEGRA® DRT „integrated“ which enabled splitthickness skin grafting with 0.2 mm thick grafts. In both cases the final outcome was functionally and cosmetically satisfying with near normal contours of the lower extremity restored. Negative pressure wound therapy for a period of three to four weeks enables control of the colonisation of the wound bed and a formation of a solid layer of granulation tissue. The application of INTEGRA® DRT enables formation of the neodermis which provides elasticity and better contours of the reconstructed tissue. A downside of this type of treatment is the price as well as the duration of therapy of about eight weeks

INITIAL EXPERIENCE WITH TOPICAL NEGATIVE PRESSURE THERAPY IN THE TREATMENT OF PEDIATRIC BURNS

Prikazujemo iskustvo Referentnog centra za traumatizam dječje dobi Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske u provođenju terapije površnim negativnim tlakom pri liječenju dječjih opeklina. U periodu od 20 mjeseci koristili smo se kod osmero djece u dobi od 1,5 godina do 10 godina s opeklinskim ozljedama koje su zahvaćale od 3 do 30% tjelesne površine sistemom površnoga negativnog tlaka ili radi kondicioniranja podloge opeklinske rane prije transplantacije kože djelomične debljine ili za fiksaciju kožnih transplantata. Prosječni je prihvat transplantata 8. dan nakon operacije prema procjeni prvog autora iznosio oko 86%. Temeljem svojih inicijalnih iskustava možemo reći da je terapija površnim negativnim tlakom korisna metoda jer pomaže i u kondicioniranju podloge opeklinske rane prije transplantacije kože i za fiksaciju kožnih transplantata ako opeklina ne zahvaća više od 30% tjelesne površine.We are presenting the experience of the Referral Centre for Pediatric Traumatism of the Croatian Ministry of Health in the usage of topical negative pressure therapy (TNP) method for the treatment of pediatric burns. In the period of 20 months we have used negative pressure wound therapy method in eight children aged between 1.5 and 10 years. Burn injuries total body surface area ranged between 3% and 30%. TNP was used either for the wound bed conditioning or for the fixation of skin grafts. Average skin graft „take” was 86% eight days after surgery according to the evaluation by the senior author. Based on our initial experience, we can confirm that TNP is a very useful tool which enables good wound bed conditioning as well as a good fixation tool for skin grafts if the burned area does not exceed 30% of total body surface are

Zbrinjavanje otežanog dišnog puta – vječni izazov: prikaz bolesnika

Introduction: Obtaining a secured airway is a vital aspect during reconstructive surgery in patients with extensive post-burn mentosternal scar contractures. Such contractures can potentially lead to a “can’t intubate, can’t ventilate” scenario, otherwise rare but life-threatening situation. We present a case of successful management of a paediatric case of anticipated difficult airway due to burn injury. Case description: A 14-year-old boy presented for repair of an extensive skin contracture of the neck, thorax and face due to mutilating scarring. The boy was treated for 80% burn caused by gasoline flame 14 months prior to this surgery. Burn healing and scarring resulted in massive distortion of the facial and cervical anatomy, all implying difficult airway with a high probability of “can’t intubate, can’t ventilate” situation. Flexible fiberoptic bronchoscope with loaded cuffed endotracheal tube N° 6.0 was used for visualisation of vocal cords through the mouth in light sedation with spontaneous breathing. After visualisation of the vocal cords, fentanyl (Fentanyl, GlaxoSmithKline) and thiopental (Thiopental, Rotexmedica) were administered and the trachea was intubated at the first attempt. Balanced general anaesthesia was initiated and planned surgical procedure was successfully completed. The trachea was extubated on the first postoperative day without any complication. Conclusion: Difficult paediatric airway and particularly “can’t intubate, can’t ventilate” situation is a problem associated with significant risks and complications. Anticipating a difficult airway, having a structured approach with appropriate preparation, and understanding of difficult airway management algorithms are essential for success.Uvod: Zbrinjavanje dišnog puta od vitalne je važnosti za bolesnika kod kojeg je indiciran rekonstruktivni zahvat nakon opsežnihopeklina lica i vrata. Kontrakture koje nastaju nakon takvih ozljeda mogu dovesti do nemogućnosti intubacije i ventilacije, što predstavljarijetku ali životno ugrožavajuću situaciju. Prikazati ćemo uspješno zbrinjavanje pedijatrijskog bolesnika sa očekivano otežanimzbrinjavanjem dišnog puta.Prikaz slučaja: Četrnaestogodišnji dječak sa opsežnom opeklinom lica, vrata i prsnog koša bio je predviđen za rekonstruktivni zahvat.Cijeljenje opekline, koja je nastala 14 mjeseci prije planiranog zahvata, rezultiralo je opsežnom kontrakturom i promjenom anatomijelica i vrata. Radi promijenjenih anatomskih odnosa bilo je očekivano da će zbrinjavanje dišnog puta biti otežano. Za vizualizacijuglasnica korišten je fleksibilni fiberoptički bronhoskop s pripremljenim endotrahealnim tubusom dok je bolesnik bio u plitkoj sedacijii disao spontano. Nakon vizualizacije glasnica bolesnik je dobio fentanil (Fentanyl, GlaxoSmithKline) i tiopental (Thiopental, Rotexmedica)te je potom intubiran iz prvog pokušaja. Nastavljena je balansirana opća anestezija, planirani zahvat je uspješno dovršen.Bolesnik je ekstubiran prvi postoperativni dan bez ikakvih komplikacija.Zaključak: Otežani dišni put u pedijatrijskih bolesnika je problem povezan s brojnim rizicima i komplikacijama. Prepoznavanje otežanogdišnog puta uz adekvatnu pripremu i poznavanje algoritama za zbrinjavanje otežanog dišnog puta ključno je za sigurnostbolesnika

Inicijalna iskustva u provođenju terapije površnim negativnim tlakom pri liječenju dječjih opeklina [Initial experience with topical negative pressure therapy in the treatment of pediatric burns]

We are presenting the experience of the Referral Centre for Pediatric Traumatism of the Croatian Ministry of Health in the usage of topical negative pressure therapy (TNP) method for the treatment of pediatric burns. In the period of 20 months we have used negative pressure wound therapy method in eight children aged between 1.5 and 10 years. Burn injuries total body surface area ranged between 3% and 30%. TNP was used either for the wound bed conditioning or for the fixation of skin grafts. Average skin graft „take” was 86% eight days after surgery according to the evaluation by the senior author. Based on our initial experience, we can confirm that TNP is a very useful tool which enables good wound bed conditioning as well as a good fixation tool for skin grafts if the burned area does not exceed 30% of total body surface area

Five-year experience in the treatment of syndactyly and polydactyly of the hand with respect to satisfaction of patient parents

Uvod: Ishodi kirurškog liječenja sindaktilije i polidaktilije šake u dječjoj dobi mogu se procjenjivati na temelju objektivnih metoda i subjektivnog dojma roditelja bolesnika. Materijali i metode: Proveli smo retrospektivnu studiju rezultata 5-godišnjeg liječenja 47-ero bolesnika sa sindaktilijom ili polidaktilijom šaka putem telefonske ankete. Ukupan odaziv na telefonsku anketu iznosio je 68%. Rezultati: Tridesetero ispitanih roditelja (94%) nije navelo nikakve funkcijske tegobe, dok je dvoje (6%) navelo kako njihova djeca imaju poteškoća s pisanjem. Osmero roditelja djece (25%) navelo je slabiju pokretljivost operiranih prstiju, od čega dvoje (6%) ima poteškoća u adaptaciji na svakodnevni život. Šestero roditelja (19%) nije zadovoljno s izgledom ožiljka, a njih dvoje (6%) je tražilo drugo mišljenje u drugim ustanovama. Rasprava i zaključak: Roditelji djece s palčanom polidaktilijom šake naveli su najlošije rezultate što se tiče poslijeoperacijske pokretljivosti prstiju. Taj je rezultat konzistentan s dostupnom literaturom. Zadovoljstvo bolesnika u velikoj je mjeri ovisilo o izgledu poslijeoperacijskog ožiljka.Outcomes of surgical treatment of hand syndactyly and polydactyly in childhood can be measured by objective methods or by subjective impression of the patient’s parents. We performed a 5-year retrospective study of the treatment of 47 patients with either syndactyly or polydactyly of the hands over a telephone questionnaire. Response rate to the questionnaire was 68%. Thirty (94%) parents did not report any kind of functional impairment, whereas two (6%) parents stated that their children had diffi culties while writing. Eight (25%) parents described stiff ness of the operated fi ngers, of which only two (6%) had diffi culties in adjustment to everyday life. Parents of six patients (19%) were not satisfi ed with the scar and two (6%) parents had sought second opinion in another hospital. Parents of the patients in whom we had performed correction of radial polydactyly reported worst results in terms of stiff - ness of the fi ngers, which is consistent with the available literature data. The satisfaction of patient’s parents largely depends on the surgical scar appearance

Phalangeal fractures in children

Prijelomi članaka prstiju šake kod djece patologija su s kojom se vrlo često susreću liječnici hitnog prijma. U najvećem broju slučajeva riječ je o ozljedama koje zahtijevaju kratko razdoblje imobilizacije, a tek je u rijetkim slučajevima potrebno kirurško liječenje. Stoga, da se kod svakog djeteta osigura optimalan ishod, potrebno je poznavati rijetke prijelome članaka prstiju kod djece kod koje bi operativno liječenje bilo indicirano. Seymourov prijelom zahtijeva liječenje po načelima otvorenog prijeloma. Koštani mallet finger s prisutnom subluksacijom zgloba valjalo bi operativno stabilizirati. Subkapitalni i kondilarni prijelomi, kao i skijaški palac sa značajnom dislokacijom, indikacija su za kirurško liječenje. Kod kompleksnih dislokacija metakarpofalangealnog zgloba u najvećem je broju nužna otvorena repozicija i fiksacija. Avulzije volarne ploče su prijelomi koji mogu rezultirati ukočenošću proksimalnog interfalangealnog (PIP) zgloba u slučaju preduge imobilizacije, a u slučaju avulzijskih ozljeda u području dorzuma srednjeg članka treba uvijek isključiti pridruženu rupturu sagitalnog kraka ekstenzorne tetive.Phalangeal fractures are a pathology that is often encountered in the emergency room setting. In the majority of cases, only a brief period of immobilisation is required while only few require operative treatment. In order to achieve an optimal outcome, it is necessary to be able to recognise the few types of fractures that require operative treatment. Seymour fracture should be treated according to the principles of open fracture management. Bony mallet finger with joint subluxation should be operatively stabilised. Subcapital fracture, condylar fracture as well as skier’s thumb with significant dislocation are indications for operative treatment. In the majority of complex metacarpophalangeal dislocations, open reduction and fixation is required. Avulsions of the volar plate may result in proximal interphalangeal joint stiffness when immobilised longer than one week, and in cases of avulsion from the dorsum of the middle phalanx, one should always exclude central slip rupture

Fibrin u tkivnom inženjerstvu kože – proizvodnja i kliničko iskustvo

The purpose of this study was to create a fibrin-based human skin substitute in vitro with epidermal and dermal component and to assess its healing potential in deep partial and full thickness burns. Fibrin scaffolds were prepared from commercial fibrin glue kits. Human fibroblasts were cultured in fibrin gel. Human keratinocytes were seeded on the top of the gel. Viability of cells was determined fluorimetrically. Scanning electron microscope and immunocytochemistry analysis of cultured cells were performed. After hydrosurgical preparation of deep burn necrotic tissue, wound bed was prepared for skin substitutes. Progress of healing was documented using visual estimation and photos. Scanning electron microscope images showed good cell attachment and colony spreading of keratinocytes and fibroblasts on fibrin scaffold. Immunofluorescent staining of cell cultures on fibrin scaffold showed expression of vimentin, a marker of fibroblast cells, cytokeratin 19, a marker of epithelial stem cells, as well as involucrin, a marker of differentiated keratinocytes. Clinical results clearly showed that appearance of the skin did not differ significantly from the areas of transplanted skin using split-thickness skin graft techniques. In conclusion, using these fibrin-cultured autografts on massive full-thickness burn resulted in good healing.Cilj ovoga istraživanja bio je kreirati in vitro nadomjestak ljudske kože s epidermalnim i dermalnim dijelom. Pritom smo koristili fibrinski gel kao nosač stanica. Procijenili smo učinak nadomjestka kože na cijeljenje opeklina drugog i trećeg stupnja. Fibrinski gel načinjen je od komercijalnog kirurškog fibrinskog ljepila. Ljudski fibroblasti kultivirani su u samom fibrinskom nosaču. Ljudski keratinociti zasijani su na gornju površinu nosača. Vijabilnost uzgojenih stanica određena je fluorimetrijski. Nadomjestak kože analiziran je elektronskim skenirajućim mikroskopom. Napravljena je imunocitokemijska analiza kultiviranih stanica. Skenirajući mikroskop pokazao je dobro prianjanje i proliferaciju stanica kože na nosaču. Imunocitokemijska analiza pokazala je prisutnost vimentina, biljega fibroblastnih stanica; citokeratina 19, biljega epitelnih matičnih stanica; te involukrina, biljega diferenciranih keratinocita. Klinička primjena ovih nadomjestaka kože pokazala je slične rezulatate cijeljenja kao i dijelovi rana koji su prekriveni autolognim presatcima kože djelomične debljine. Zaključujemo da nadomjestci kože bazirani na fibrinskom nosaču imaju potencijala u liječenju teških opeklina