[Freie hauttransplantate und ihre anwendung im bereiche des gesichts und Mundes]

U članku je dat pregled slobodnih kožnih tranplantata, s historijatom i indikacijama za primjenu u području lica i usta. Ukratko su date mogućnosti, koje nam pružaju pojedini transplantati i najuobičajenije greške i posljedice. Isto tako se govori o sudbini transplantiranog kalema i njegovu ponašanju na novoj podlozi, kao i o mogućnosti konzervacije kalema za kasniju upotrebu.The paper deals with the free skin grafts, with a historical survey and indications for use in the facial and mouth area. The possibilities of different skin grafts are discussed, and the most common errors and their consequences. Also, the fate of an implanted skin graft and its behaviour on the new base, as well as the conservation of grafts for a later use.Der Autor gibt eine Übersicht über die freien Hauttransplantate, mit Historiat und Indikation für die Anwendung im Gesichts- und Mundbereich. Die Anwendugsmöglichkeiten der einzelnen Transplantate, ihre Fehlerquellen und Folgezustände, werden kurz beschrieben. Das Schicksal des transplantierten Pelzlings, sein Verhalten auf neuer Grundlage und die Möglichkeiten seiner Konservierung, werden angeführt

Application of Hyperbaric Oxygenation in Oral Surgery

Hiperbarična oksigenacija (HBO) kao metoda liječenja ima svoju primjenu i u oralnoj kirurgiji. Udisanjem čistoga kisika pod povećanim tlakom u tkivima nastaje višestruko povećana količina kisika. Na taj se način uklanja hipoksija koja se u mnogim patološkim stanjima redovito javlja kao uzrok ili posljedica. Čitav niz fizioloških mehanizama se normalizira i poboljšava. Poboljšava se perfuzija tkiva i mikrocirkulacija zbog reodinamskoga djelovanja i neoangiogeneze. Poboljšava se metabolička aktivnost na subcelularnoj razini. HBO regulira lokalni i opći imunitet. Djeluje antibakterijski, pogotovo na anaerobe, što je jako važno u oralnoj infekciji. Osim toga djeluje sinergistički s antibioticima i u slučajevima infekcija s rezistentnim mikroorganizmima. U oralnoj kirurgiji HBO se može primijeniti u liječenju akutnih i kroničnih upala mekih tkiva i čeljusti te kod tumorskih pacijenata koji su zračeni. Važna je u preventivi prije različitih zahvata i kod imunokompromitiranih kroničnih pacijenta (dijabetes, jetra, bubrezi i dr.). Osobito je to važno prije zahvata na kostima (ekstrakcija, rekonstrukcija defekta, implantati i sl.). Kako su kontraindikacije malobrojne, nuspojave praktično zanemarive, a korist u zdravstvenom i financijskom pogledu (cost benefit) neusporedivo veća, to se može reći da je HBO terapija vrlo važno, moćno i suvremeno sredstvo liječenja, koje od nedavno imamo u Zagrebu u KB “Dubrava”.As a method of treatment hyperbaric oxygenation also has its application in oral surgery. Inhalation of pure oxygen under increased pressure leads to multiply increased amount of oxygen in the tissues. In this way hypoxy is removed which regularly occurs in numerous pathological conditions as the cause or consequence. A whole series of physiological mechanisms are normalised and improved. Perfusion of tissue and microcirculation are improved because of the reodynamic effect and neoangiogenesis. Metabolic activity is improved to subcelular level. HBO regulates local and general immunity. It acts antibacterially, particularly to anaerobes, which is of great importance in the case of oral infection. Furthermore, it also acts synergistically with antibiotics in cases of infection with resistant micro-organisms. HBO can be applied in oral surgery in the treatment of acute and chronic inflammations of soft tissues and jaws, and also in the case of irradiated patients with tumours. It is important as a preventive prior to various operations and in the case of immunocompromised, chronic patients (diabetes, liver, kidneys etc.). It is particularly important prior to operations on bones (extraction, reconstruction of defects, implants etc.). As contraindications are few, side-effects practically negligible, and usefulness with regard to health and cost benefit incomparably greater, it can be concluded that HBO therapy is a very important, powerful and modern means of treatment, which has recently become available in the University Hospital “Dubrava”

Surgical treatment of parotid gland giant salivary stone

Veliki sijaloliti (> 15mm) su rijetki. U radu je prikazan slučaj 54-godišnjeg muškarca s velikim sijalolitom Stensenovog kanala koji je uspješno kirurški odstranjen. Pacijent se javio nadležnom liječniku obiteljske medicine zbog bolova i otekline lijeve strane lica, a onaj ga je uputio specijalisti, te je kliničkim pregledom postavljena sumnja da se radi o izraženom sijaloadenitisu lijeve parotidne žlijezde uzrokovanim velikim sijalolitom u lijevom Stensenovom kanalu. Učini se CT glave na kojem se uoči kalcifikat dimenzija 26 x 19 x 10 mm smješten u lijevom Stensenovom kanalu, proširenje kanala, kao i opsežna kolekcija gnoja proksimalno od mjesta opstrukcije. Nakon prijema u Kliniku pristupilo se operativnom zahvatu, tijekom kojega se ekstirpiraju dva sijalolita (veličine 20 x 18 x 12 mm i 10 x 8 x 7 mm), te je učinjena marsupijalizacija dijela Stensenovog kanala proksimalno od ušća. Postavljena je lašvica. Nakon urednog poslijeoperacijskoga tijeka, bolesnik se otpušta na kućnu njegu. Slijede ambulantni kontrolni pregledi, te je pacijent godinu dana nakon kirurškog odstranjenja kamenca bez simptoma.Giant salivary gland stones (> 15mm) are considered rare. We report a case of a 54-year-old patient with giant salivary gland stone in the parotid duct that was successfully surgically removed. The patient came to the general practitioner because he suffered pain and excessive swelling of the left side of the face. The general practitioner referred the patient to the maxillofacial surgeon. Clinical examination in outpatient clinic suggested that the giant salivary gland stone in Stensen`s duct was the cause of the swelling of the left side of his face and parotid gland sialoadenitis. Computerized axial tomography scan of the head revealed a giant calculus (26 x 19 x 10 mm) in the left parotid duct, dilatation as well as copious pus in the proximal part of the duct and parotid gland. The patient was admitted to the hospital and surgical procedure was performed during which 2 salivary gland stones (20 x 18 x 12 mm and 10 x 8 x 7 mm) were removed and marsupialization of the parotid duct was performed. Postoperative recovery was good and the patient was discharged from the hospital. After several follow ups in outpatient clinic, the patient was free of symptoms one year after the surgical procedure

Sudbina zuba u prijelomnoj pukotini donje čeljusti

The mandibular fracture line with involved teeth, because of the presence of periodontal ligament, is always in communication with the oral cavity and therefore may allow the spread of infection. Moreover, such a tooth may lose blood supply due to damage of apical blood vessels and in the case of pulp necrosis the tooth is a source of infection. Methods of sensitivity testing of teeth are based on pain and it is difficult to distinguish the pulp vitality (a function of vascularisation) and the pulp sensitivity (a function of innervation). If the injury causes an interruption of the pulp vascularisation it will lead to the death of pulp tissue including the nerve, and if only the injury of the nerve occurs, the vitality of the pulp is not endangered. The aim of this investigation was to evaluate the sensitivity of teeth involved in jaw fracture line as well as to determine the number of denervated teeth and the time period in which reinnervation or revitalisation will occur. 50 patients with mandibular fractures were prospectively analyzed, 39 out of 50 patients had a tooth involved in the fracture line. There were 63 fractures in 39 patients, with 84 teeth involved in fracture line; 48 out of 84 teeth involved in the mandibular fracture line were initially seemingly avital and their reinnervation was followed up. Six weeks after the injury 31% of teeth involved in the jaw fracture were reinnervated, and a year after the injury 81% of teeth were reinnervated. No reinnervation occurred later than one year following injury. One year after the injury 84% of incisors, 75% of canines, 83% of premolars, and 80% of molars were reinnervated. During the second and the third year after the injury no reinnervation occurred but the devitalisation of initially denervated teeth is possible. The pulp is vitally stable one year after injury. Denervated teeth should not be considered as avital and should not be treated if neither clinical nor radiological signs of devitalisation are present. If sensitivity testing is the only criterion for tooth treatment and/or extraction, i.e., if we do not take into consideration the clinical and radiological criteria of devitalisation, 95% of false avital, i.e. only denervated teeth would be considered devitalised and unnecessary treated or extracted.Prijelomna pukotina u kojoj je zub komunicira preko parodontne pukotine s usnom šupljinom, što predstavlja ulazna vrata infekciji. Osim toga, takav zub može izgubiti opskrbu krvlju zbog oštećenja apeksnih žila pa u slučaju nekroze pulpe postaje izvor infekcije. Metode ispitivanja “vitaliteta” zuba osnivaju se na boli tako da dolazi do nerazlikovanja vitaliteta koji je funkcija vaskularizacije pulpe i senzibiliteta koji je funkcija inervacije. Ako ozljeda uzrokuje prekid vaskularizacije pulpe doći će do smrti pulpnog tkiva uključujući i živac, a ako dođe samo do ozljede i ispada funkcije živca, vitalitet pulpe nije ugrožen. Cilj ovog rada bio je ispitati promjene “vitaliteta”, tj. senzibiliteta zuba u prijelomnoj pukotini donje čeljusti i utvrditi u kojem broju i u kojem vremenskom razdoblju će doći do normalizacije senzibiliteta zuba ili do devitalizacije. Prospektivnom analizom obrađeno je 50 bolesnika s prijelomom donje čeljusti. Zub u prijelomnoj pukotini imalo je 39/50 bolesnika. Analizirano je 39 bolesnika s ukupno 63 prijeloma i 84 zuba u prijelomnoj pukotini, od čega je 48 bilo inicijalno “avitalno”. Mjesec i pol nakon ozljede reinervirano je 31%, a godinu dana nakon ozljede 81% inicijalno “avitalnih” zuba u prijelomnoj pukotini. Godinu dana nakon ozljede reinervirano je 84% sjekutića, 75% očnjaka, 83% pretkutnjaka i 80% kutnjaka. Tijekom druge i treće godine ne dolazi do reinervacije, ali moguća je devitalizacija denerviranih zuba. Pulpa zuba je vitalno stabilna godinu dana poslije ozljede. Denervirani zub ne treba smatrati devitaliziranim i ne treba ga liječiti i/ili ekstrahirati ako nema kliničkih ili radioloških znakova devitalizacije. Kad bi ispitivanje senzibiliteta bilo jedini kriterij za ekstrakciju, tj. kad ne bismo uvažavali kliničke i radiološke kriterije devitalizacije, 95% lažno avitalnih, tj. samo denerviranih zubi proglasili bismo devitaliziranima i nepotrebno ih liječili ili ekstrahirali

IDENTIFIKACIJA RIZIKA OD RESPIRACIJSKIH KOMPLIKACIJA KOD PRETILIH ORALNOKIRURŠKIH BOLESNIKA

Obesity, defi ned as body mass index (BMI) between 30 and 39.9 kg/m2, and morbid obesity, with BMI of more than 40 kg/m2 is a multisystem, chronic, proinfl ammatory disorder with a worldwide increasing prevalence called “globesity”. There is a known signifi cant increase in perioperative complications in obese patients. Oral surgeries under general endotracheal anesthesia pose special challenge in obese patients. The aim of the study was to evaluate the risk of postoperative pulmonary complications (PPC), preoperative dyspnea score and their correlation with body mass index (BMI) among obese patients scheduled for oral surgical procedures under general anesthesia. Following permission by the Ethics Committee and signed written informed consent, 75 obese patients (age 30-65 and ASA status II-III) were involved. The PPC risk was determined by ARISCAT score and dyspnea by modifi ed Borg score. The mean BMI was 35.6 (SD 5.6), with no gender difference. Patients had the abdominal obesity type with the mean waist-to-hip (W/H) ratio greater than 1.1 (female 0.99±0.19 and male 1.11±0.18). The mean neck circumference was 54.2 (SD 6.9) cm, signifi cantly higher in males (p=0.003). There was signifi cant positive correlation of ARISCAT score (r=0.57; p=0.001) and preoperative degree of dyspnea (r=0.51; p=0.001) with BMI, and of neck circumference with W/H ratio (r=0.37; p=0.01). The results showed positive correlation between the PPC risk determined and preoperative dyspnea level (r=0.34; p=0.002). Identifi cation of respiratory risk parameters in obese patients and their interdependence proved to be of clinical interest. Preoperative assessment of PPC risk and dyspnea level at rest should be part of the standard preoperative protocol for oral surgical procedures, especially in one-day surgery.Poznato je da pretili bolesnici imaju povišeni rizik perioperacijskih komplikacija. Kirurški zahvati u području usne šupljine u pretilih bolesnika mogu dodatno povećati rizik poslijeoperacijskih respiracijskih komplikacija. Cilj: Pretilim oralnokirurškim bolesnicima procijeniti rizik poslijeoperacijskih plućnih komplikacija (PPK), prijeoperacijski stupanj dispneje, te utvrditi razinu povezanosti s indeksom tjelesne težine (ITT). Ispitanici i metode: Nakon odobrenja Etičkog povjerenstva Kliničke bolnice Dubrava te Etičkog povjerenstva Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 75 pretilih bolesnika predviđenih za oralnokirurški zahvat u općoj anesteziji sudjelovalo je u prospektivnom istraživanju. Rizik poslijeoperacijskih plućnih komplikacija određivao se bodovnom tablicom ARISCAT, stupanj dispneje modifi ciranom Borgovom ljestvicom. Kriteriji za uključivanje bolesnika u studiju bili su: indeks tjelesne mase ≥30 kg/m2; kirurški zahvat u području usne šupljine u općoj endotrahealnoj anesteziji – cistektomije, alveotomije, osteosinteze mandibule i maksile nakon trauma čeljusti, operacije retiniranih i impaktiranih zubi, ortodontsko kirurška terapija deformiteta čeljusti, operacije benignih tumora; ASA (American Society of Anesthesiologists) klasifi kacija bolesnika II-III ; trajanje opće endotrahealne anestezije do dva sata. Rezultati: Značajna pozitivna povezanost parametara povezanih s pretilošću nađena je između opsega vrata i omjera struka i bokova (r=0,37, p=0,01); skora za procjenu poslijeoperacijskih plućnih komplikacija Ariscat i ITT ( r= 0,57, p=0,001) te prijeoperacijske ljestvice dispneje i ITT (r= 0,51, p=0,001). Statistički je u bolesnika bila značajna negativna povezanost skora za procjenu poslijeoperacijskih plućnih komplikacija Ariscat i prijeoperacijske saturacije krvi kisikom (r= -0,43, p= 0,001), a s druge strane skor Ariskat je jako dobro pozitivno korelirao s prijeoperacijskim stupnjem dispneje (r=0,35, p=0,02). Zaključak: Pretili oralnokirurški bolesnici u općoj anesteziji nisu rijetkost. Pretilim bolesnicima potrebno je prijeoperacijsko procjenjivanje rizika PPK i prijeoperacijskog stupnja dispneje, budući da su rezultati pokazali njihovu međuovisnost. Identifi ciranje anesteziološkog rizika važan je parametar prijeoperacijskog protokola oralnokirurških zahvata posebice u jednodnevnoj kirurgiji, budući da incidencija pretilih bolesnika raste, a zahtjevi za sedacijom tijekom oralnokirurških zahvata se proširuju

IDENTIFIKACIJA RIZIKA OD RESPIRACIJSKIH KOMPLIKACIJA KOD PRETILIH ORALNOKIRURŠKIH BOLESNIKA

Obesity, defi ned as body mass index (BMI) between 30 and 39.9 kg/m2, and morbid obesity, with BMI of more than 40 kg/m2 is a multisystem, chronic, proinfl ammatory disorder with a worldwide increasing prevalence called “globesity”. There is a known signifi cant increase in perioperative complications in obese patients. Oral surgeries under general endotracheal anesthesia pose special challenge in obese patients. The aim of the study was to evaluate the risk of postoperative pulmonary complications (PPC), preoperative dyspnea score and their correlation with body mass index (BMI) among obese patients scheduled for oral surgical procedures under general anesthesia. Following permission by the Ethics Committee and signed written informed consent, 75 obese patients (age 30-65 and ASA status II-III) were involved. The PPC risk was determined by ARISCAT score and dyspnea by modifi ed Borg score. The mean BMI was 35.6 (SD 5.6), with no gender difference. Patients had the abdominal obesity type with the mean waist-to-hip (W/H) ratio greater than 1.1 (female 0.99±0.19 and male 1.11±0.18). The mean neck circumference was 54.2 (SD 6.9) cm, signifi cantly higher in males (p=0.003). There was signifi cant positive correlation of ARISCAT score (r=0.57; p=0.001) and preoperative degree of dyspnea (r=0.51; p=0.001) with BMI, and of neck circumference with W/H ratio (r=0.37; p=0.01). The results showed positive correlation between the PPC risk determined and preoperative dyspnea level (r=0.34; p=0.002). Identifi cation of respiratory risk parameters in obese patients and their interdependence proved to be of clinical interest. Preoperative assessment of PPC risk and dyspnea level at rest should be part of the standard preoperative protocol for oral surgical procedures, especially in one-day surgery.Poznato je da pretili bolesnici imaju povišeni rizik perioperacijskih komplikacija. Kirurški zahvati u području usne šupljine u pretilih bolesnika mogu dodatno povećati rizik poslijeoperacijskih respiracijskih komplikacija. Cilj: Pretilim oralnokirurškim bolesnicima procijeniti rizik poslijeoperacijskih plućnih komplikacija (PPK), prijeoperacijski stupanj dispneje, te utvrditi razinu povezanosti s indeksom tjelesne težine (ITT). Ispitanici i metode: Nakon odobrenja Etičkog povjerenstva Kliničke bolnice Dubrava te Etičkog povjerenstva Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 75 pretilih bolesnika predviđenih za oralnokirurški zahvat u općoj anesteziji sudjelovalo je u prospektivnom istraživanju. Rizik poslijeoperacijskih plućnih komplikacija određivao se bodovnom tablicom ARISCAT, stupanj dispneje modifi ciranom Borgovom ljestvicom. Kriteriji za uključivanje bolesnika u studiju bili su: indeks tjelesne mase ≥30 kg/m2; kirurški zahvat u području usne šupljine u općoj endotrahealnoj anesteziji – cistektomije, alveotomije, osteosinteze mandibule i maksile nakon trauma čeljusti, operacije retiniranih i impaktiranih zubi, ortodontsko kirurška terapija deformiteta čeljusti, operacije benignih tumora; ASA (American Society of Anesthesiologists) klasifi kacija bolesnika II-III ; trajanje opće endotrahealne anestezije do dva sata. Rezultati: Značajna pozitivna povezanost parametara povezanih s pretilošću nađena je između opsega vrata i omjera struka i bokova (r=0,37, p=0,01); skora za procjenu poslijeoperacijskih plućnih komplikacija Ariscat i ITT ( r= 0,57, p=0,001) te prijeoperacijske ljestvice dispneje i ITT (r= 0,51, p=0,001). Statistički je u bolesnika bila značajna negativna povezanost skora za procjenu poslijeoperacijskih plućnih komplikacija Ariscat i prijeoperacijske saturacije krvi kisikom (r= -0,43, p= 0,001), a s druge strane skor Ariskat je jako dobro pozitivno korelirao s prijeoperacijskim stupnjem dispneje (r=0,35, p=0,02). Zaključak: Pretili oralnokirurški bolesnici u općoj anesteziji nisu rijetkost. Pretilim bolesnicima potrebno je prijeoperacijsko procjenjivanje rizika PPK i prijeoperacijskog stupnja dispneje, budući da su rezultati pokazali njihovu međuovisnost. Identifi ciranje anesteziološkog rizika važan je parametar prijeoperacijskog protokola oralnokirurških zahvata posebice u jednodnevnoj kirurgiji, budući da incidencija pretilih bolesnika raste, a zahtjevi za sedacijom tijekom oralnokirurških zahvata se proširuju

Monostotic Fibrous Dysplasia of the Facial Bones

Fibrozna displazija rijetka je bolest u kojoj fibrozno tkivo postupno zamjenjuje normalnu kost. Bolest je nepoznate etiologije i javlja se u tri oblika: kao monostotska, polistotska i Albrightov sindrom. Prikaz 11 bolesnika s monostotskom fibroznom displazijom (MFD) kostiju lica pokazuje češću zahvaćenost maksile (7) od mandibule (3) i gotovo podjednaku zastupljenost bolesti među spolovima (6 žena i 5 muškaraca). Naši bolesnici potvrđuju da se bolest javlja u svakoj dobi, najčešće ispod 20. godine. Rijetko je oteklina zahvaćene kosti praćena funkcionalnim poremećajima. Liječenje bolesti je kirurško, a kirurški pristup ovisi o veličini, ograničenosti i konzistenciji lezije i o godinama bolesnika. Premda monostotska fibrozna displazija rijetko maligno alterira, u jedne naše bolesnice nađena je maligna transformacija bolesti.Fibrous dysplasia is a rare condition in which a normal medullary bone is replaced by fibro-osseous tissue. The disorder is of unknown etiology and three forms of the disease have been recognized: monostotic fibrous dysplasia (MFD), polys to tic fibrous dysplasia (PFD) and Albright\u27s syndrome (AS). A survey of 11 cases with monostotic fibrous dysplasia (MFD) of facial bones showed the maxilla to be more frequently affected (7) than the mandible (3), the sex ratio being approximately 1:1. Our patients confirmed that the disease to be encountered in all age groups, most often under the age o f 20. The swelling associated with functional disturbances is rare. The treatment of monostotic fibrous dysplasia is surgical and the procedure depends on the extent o f the lesion, limitation, consistency and age of the patient