RETROSPEKTIVNA STUDIJA INCIDENCIJE I POSLIJEOPERACIJSKIH KOMPLIKACIJA AKUTNOG BUBREŽNOG OŠTEĆENJA NAKON KARDIJALNIH ZAHVATA

Introduction: Cardiac surgery associated acute kidney injury (CSA-AKI) is an important complication. It is recognized as the second cause of AKI in the intensive care patients after sepsis. Methods: We conducted a single center retrospective threeyear cohort study to reveal the incidence of the postoperative AKI genesis and severity, as well as the use of continuous renal replacement therapy in patients with normal preoperative renal function submitted to cardiac surgery. Our study included 1000 patients. Secondary outcomes were length of intensive care and hospital stay, major postoperative complications, and in-hospital mortality rate. Statistical analysis was applied to correlate CSA-AKI development and patient perioperative variables. Results: The overall CSA-AKI incidence was 15.1% (n=151). The incidence of CSA-AKI was 12.8% (n=128) in stage 1; 1.9% (n=19) in stage 2; and 0.4% (n=4) in stage 3 according to the KDIGO AKI (RIFLE/AKIN) criteria. The incidence of continuous renal replacement therapy in the AKI group was 2.65% or 0.4% of the total cohort (n=4). The CSA-AKI inhospital mortality rate was 2.65% (n=4), while AKI patients that required dialysis survived. Conclusion: Once again, our study revealed the importance of timely recognizing CSA-AKI. It also reaffi rmed CSA-AKI as a serious complication with a high incidence rate. We also confi rmed the usefulness of preoperative AKI risk prediction models such as Cleveland Clinic Score in everyday clinical practice.Uvod: Akutno bubrežno oštećenje (ABO) je ozbiljna komplikacija kardijalne kirurgije. Istraživanja su pokazala da je kardijalna kirurgija po učestalosti drugi uzrok ABO u jedinicama intenzivnog liječenja. Metode: Provedeno je retrospektivno istraživanje za razdoblje od tri godine kako bi se utvrdila incidencija ABO, odredio stupanj ozbiljnosti ABO te incidencija kontinuirane bubrežne nadomjesne terapije u bolesnika s urednom prijeoperacijskom bubrežnom funkcijom podvrgnutih kardijalnom zahvatu. U istraživanje je bilo uključeno 1000 ispitanika. Ovim istraživanjem htjeli smo potvrditi povezanost između prijeoperacijskih čimbenika rizika iz prediktivnog modela Cleveland Clinic Score i intraoperacijskih rizičnih varijabla kardijalne kirugije i anestezije s nastankom poslijeoperacijskog ABO. Sekundarni ishod je pokazao incidenciju velikih poslijeoperacijskh komplikacija u bolesnika s ABO povezanim s kardijalnim zahvatom. Rezultati: Ukupna incidencija ABO bila je 15,1 % (n=151). Učestalost ispitanika sa stadijem 1 ABO bila je 12,8 % (n=128), sa stadijem 2 1,9 % (n=19) te sa stadijem 3 0,4 % (n=4) klasifi ciranima prema kriteriju KDIGO AKI (RIFLE/AKIN). Učestalost primjene kontinuirane bubrežne nadomjesne terapije u ispitanika s ABO iznosila je 2,65 %, odnosno 0,4 % cijele kohorte ispitanika (n=4). Bolnička stopa smrtnosti bolesnika s ABO bila je 2,65% (n=4). Zanimljivo je da su svi bolesnici podvrgnuti kontinuiranoj bubrežnoj nadomjesnoj terapiji zbog ABO preživjeli. Zaključak: Ovim smo istraživanjem još jednom potvrdili važnost pravodobnog prepoznavanja poslijeoperacijskog ABO kao ozbiljne komplikacije kardijalnih zahvata. Potvrdili smo da uporaba prijeoperacijskh prediktivnih modela rizika za nastanak ABO nakon kardijalnih zahvata olakšava prepoznavanje rizičnih bolesnika i pravodobnu primjenu mjera prevencije i liječenja ABO. Najpoznatiji prediktivni model je Cleveland Clinic Score

RETROSPEKTIVNA STUDIJA INCIDENCIJE I POSLIJEOPERACIJSKIH KOMPLIKACIJA AKUTNOG BUBREŽNOG OŠTEĆENJA NAKON KARDIJALNIH ZAHVATA

Introduction: Cardiac surgery associated acute kidney injury (CSA-AKI) is an important complication. It is recognized as the second cause of AKI in the intensive care patients after sepsis. Methods: We conducted a single center retrospective threeyear cohort study to reveal the incidence of the postoperative AKI genesis and severity, as well as the use of continuous renal replacement therapy in patients with normal preoperative renal function submitted to cardiac surgery. Our study included 1000 patients. Secondary outcomes were length of intensive care and hospital stay, major postoperative complications, and in-hospital mortality rate. Statistical analysis was applied to correlate CSA-AKI development and patient perioperative variables. Results: The overall CSA-AKI incidence was 15.1% (n=151). The incidence of CSA-AKI was 12.8% (n=128) in stage 1; 1.9% (n=19) in stage 2; and 0.4% (n=4) in stage 3 according to the KDIGO AKI (RIFLE/AKIN) criteria. The incidence of continuous renal replacement therapy in the AKI group was 2.65% or 0.4% of the total cohort (n=4). The CSA-AKI inhospital mortality rate was 2.65% (n=4), while AKI patients that required dialysis survived. Conclusion: Once again, our study revealed the importance of timely recognizing CSA-AKI. It also reaffi rmed CSA-AKI as a serious complication with a high incidence rate. We also confi rmed the usefulness of preoperative AKI risk prediction models such as Cleveland Clinic Score in everyday clinical practice.Uvod: Akutno bubrežno oštećenje (ABO) je ozbiljna komplikacija kardijalne kirurgije. Istraživanja su pokazala da je kardijalna kirurgija po učestalosti drugi uzrok ABO u jedinicama intenzivnog liječenja. Metode: Provedeno je retrospektivno istraživanje za razdoblje od tri godine kako bi se utvrdila incidencija ABO, odredio stupanj ozbiljnosti ABO te incidencija kontinuirane bubrežne nadomjesne terapije u bolesnika s urednom prijeoperacijskom bubrežnom funkcijom podvrgnutih kardijalnom zahvatu. U istraživanje je bilo uključeno 1000 ispitanika. Ovim istraživanjem htjeli smo potvrditi povezanost između prijeoperacijskih čimbenika rizika iz prediktivnog modela Cleveland Clinic Score i intraoperacijskih rizičnih varijabla kardijalne kirugije i anestezije s nastankom poslijeoperacijskog ABO. Sekundarni ishod je pokazao incidenciju velikih poslijeoperacijskh komplikacija u bolesnika s ABO povezanim s kardijalnim zahvatom. Rezultati: Ukupna incidencija ABO bila je 15,1 % (n=151). Učestalost ispitanika sa stadijem 1 ABO bila je 12,8 % (n=128), sa stadijem 2 1,9 % (n=19) te sa stadijem 3 0,4 % (n=4) klasifi ciranima prema kriteriju KDIGO AKI (RIFLE/AKIN). Učestalost primjene kontinuirane bubrežne nadomjesne terapije u ispitanika s ABO iznosila je 2,65 %, odnosno 0,4 % cijele kohorte ispitanika (n=4). Bolnička stopa smrtnosti bolesnika s ABO bila je 2,65% (n=4). Zanimljivo je da su svi bolesnici podvrgnuti kontinuiranoj bubrežnoj nadomjesnoj terapiji zbog ABO preživjeli. Zaključak: Ovim smo istraživanjem još jednom potvrdili važnost pravodobnog prepoznavanja poslijeoperacijskog ABO kao ozbiljne komplikacije kardijalnih zahvata. Potvrdili smo da uporaba prijeoperacijskh prediktivnih modela rizika za nastanak ABO nakon kardijalnih zahvata olakšava prepoznavanje rizičnih bolesnika i pravodobnu primjenu mjera prevencije i liječenja ABO. Najpoznatiji prediktivni model je Cleveland Clinic Score

POSTOPERATIVE HEALTH RELATED QUALITY OF LIFE AFTER CARDIAC SURGERY

Unazad četiri desetljeća opaža se smanjenje mortaliteta i morbiditeta u bolesnika nakon otvorenih i minimalno invazivnih kardijalnih zahvata. Međutim, danas glavni pokazatelj ishoda kardijalnih zahvata postaje preoperacijska kvaliteta života bolesnika. Cilj današnjih istraživanja je napraviti prediktivni model bodovanja preoperacijske kvalitete života koji bi pružio pouzdanu informaciju bolesniku i liječniku o utjecaju zahvata na funkcionalni status bolesnika i razdoblju u kojem će bolesnik postići sposobnost da istim ili boljim kapacitetom obavlja svakodnevne životne aktivnosti. Stoga uvođenje prediktivnih upitnika o preoperacijskoj kvaliteti života u svakodnevnu kliničku praksu, osobito kod starijih bolesnika, ima važnu ulogu u ranom i pravovremenom identifi ciranju bolesnika s mogućim lošijim postoperacijskim ishodom te omogućuje pravovremenu primjenu perioperacijskih mjera i postupaka radi poboljšanja kliničkog stanja bolesnika. Također, uvođenje prediktivnog modela procjene kvalitete života omogućit će bolesnicima i njihovim obiteljima bolje razumijevanje operacijskog tijeka kardiokirurškog liječenja i oporavka bolesnika, dok će liječnicima olakšati donošenje odluka o vrsti invazivnosti liječenja kod bolesnika koji se nalaze u tzv. sivoj zoni liječenja.Over the past four decades, decreasing morbidity and mortality rates of cardiac surgery patients have been noticed. However, the postoperative health-related quality of life (HRQoL) is becoming the key indicator of cardiac surgical outcome. Postoperative HRQoL is described as the impact of invasive medical procedures on functional status of patients and the ability and required time patients can proceed with their ordinary life. QoL is measured by self-report questionnaires, which according to accessible studies, are a subjective, valid, consistent and reliable way of patient QoL rating. Implementing preoperative QoL assessment in everyday practice can help in early identifying the patients with worse surgical outcome. Also, timely perioperative clinical optimization can be applied. Moreover, patients and their families are more properly informed about the consequences of cardiac procedure and its impact on the patient postoperative functional status

POSTOPERATIVE HEALTH RELATED QUALITY OF LIFE AFTER CARDIAC SURGERY

Unazad četiri desetljeća opaža se smanjenje mortaliteta i morbiditeta u bolesnika nakon otvorenih i minimalno invazivnih kardijalnih zahvata. Međutim, danas glavni pokazatelj ishoda kardijalnih zahvata postaje preoperacijska kvaliteta života bolesnika. Cilj današnjih istraživanja je napraviti prediktivni model bodovanja preoperacijske kvalitete života koji bi pružio pouzdanu informaciju bolesniku i liječniku o utjecaju zahvata na funkcionalni status bolesnika i razdoblju u kojem će bolesnik postići sposobnost da istim ili boljim kapacitetom obavlja svakodnevne životne aktivnosti. Stoga uvođenje prediktivnih upitnika o preoperacijskoj kvaliteti života u svakodnevnu kliničku praksu, osobito kod starijih bolesnika, ima važnu ulogu u ranom i pravovremenom identifi ciranju bolesnika s mogućim lošijim postoperacijskim ishodom te omogućuje pravovremenu primjenu perioperacijskih mjera i postupaka radi poboljšanja kliničkog stanja bolesnika. Također, uvođenje prediktivnog modela procjene kvalitete života omogućit će bolesnicima i njihovim obiteljima bolje razumijevanje operacijskog tijeka kardiokirurškog liječenja i oporavka bolesnika, dok će liječnicima olakšati donošenje odluka o vrsti invazivnosti liječenja kod bolesnika koji se nalaze u tzv. sivoj zoni liječenja.Over the past four decades, decreasing morbidity and mortality rates of cardiac surgery patients have been noticed. However, the postoperative health-related quality of life (HRQoL) is becoming the key indicator of cardiac surgical outcome. Postoperative HRQoL is described as the impact of invasive medical procedures on functional status of patients and the ability and required time patients can proceed with their ordinary life. QoL is measured by self-report questionnaires, which according to accessible studies, are a subjective, valid, consistent and reliable way of patient QoL rating. Implementing preoperative QoL assessment in everyday practice can help in early identifying the patients with worse surgical outcome. Also, timely perioperative clinical optimization can be applied. Moreover, patients and their families are more properly informed about the consequences of cardiac procedure and its impact on the patient postoperative functional status