Gluholjepoća, gluhoća, sljepoća: nekoliko životnih priča osoba s invaliditetom

Uredan sluh i zdravo osjetilo vida tek su mali dio kako slušanja tako i gledanja. Govoriti o osobama s teškoćama vida i sluha s gledišta »zdravih« osoba tek je slab uvid u cjelovitost osobnosti pojedinca, zato što zdravlje obuhvaća nekoliko razina osobnosti: tjelesnu, emocionalnu, intelektualnu, duševnu i duhovnu razinu. Tako, kada govorimo o gluhoći, sljepoći i gluhosljepoći, uglavnom automatizmom mislimo samo na perifernu najgrublju razinu fizičkog tijela. Razvidno je da se površnom promatraču može činiti kako je tjelesno zdravlje jedini uvjet za zdravlje i na ostalim razinama. Međutim, nije tako! Tjelesno zdrava osoba nije emotivno i emocionalno zdrava i zadovoljna, niti je samo zbog toga (tjelesnog zdravlja) dosegla visok intelektualni, duševni i duhovni stupanj razvoja. I obrnuto: osoba s invaliditetom nije manje inteligentna, manje kreativna i manje emocionalno zdrava i zadovoljna, manje duhovna. Za cjelovitost svih tih razina potreban je voljni napor pojedinca, njegovo samopouzdanje i ustrajnost. Zatim dolazi Božja milost koja čovjeka ispunja i oblikuje u cjelovito biće. Dakako, pritom su bitni činitelji obitelji i društvena svijest koji mogu osobi pomoći ili odmoći da lakše prevlada teškoće. Jedno jest očigledno: osobnost i karakter ne izgrađuju se preko noći. Pojedinčev trud i rad ne daju neposredne rezultate, a često se široj javnosti nepoznati i nezanimljivi (zbog načina i tempa života koje je današnji čovjek sebi nametnuo, tako da nema vremena za sebe, a kamoli za bližnjega)