Venska tromboembolija u hitnoj medicinskoj službi - iskustva jednog centra

Given the importance of early recognition of acute venous thromboembolism (VTE ) and the nonspecificity of its symptoms and signs, it is essential to follow the guidelines for diagnostic and therapeutic decisions. Ultrasound examination of the entire lower extremity is currently the standard diagnostic method for symptomatic patients with a clinical probability of deep vein thrombosis (DVT) according to the Wells scoring system. The aim of this study is to show the demographic structure and analyze the number of patients in the emergency department with suspected venous thrombosis. In the past 10 years, 2,022 patients with DVT and 686 with pulmonary emboli have been diagnosed. Despite adherence to the diagnostic protocol, nearly two-thirds of patients require early ultrasound diagnosis. One-fifth of patients had thrombosis of the superficial venous system of the leg or arm. Thrombus was present in the veins of the lower leg in 37% of patients with DVT. The presence of thrombi above the knee, involving the deep femoropopliteal venous system, was found in as much as one-third of patients. These findings and current guidelines suggest that there is a paradigm shift toward more frequent use of DO AC in patients with DVT. However, greater educational efforts may be needed for many physicians to become comfortable with the use of DO AC in the outpatient management of patient populations at low risk for pulmonary embolism.Venski tromboembolizam označava duboku vensku trombozu i plućnu emboliju, a uzevši u obzir važnost ranog prepoznavanja, nespecifičnosti simptoma i znakova, neophodno je pridržavanja smjernicama prilikom donošenja dijagnostičkih i terapijskih odluka. Ultrasonografija je trenutno standardna dijagnostička metoda za simptomatske bolesnike s kliničkom vjerojatnosti VTE prema Wellsovom bodovnom sustavu. Cilj rada je prikazati demografsku strukturu i analizirati broj bolesnika u hitnoj službi sa sumnjom na vensku trombozu. Unazad 10 godina, dijagnosticirano je 2022 bolesnika s DVT i 686 plućnih embolija. Unatoč protokolu, u gotovo dvije trećine bolesnika neophodna je rana ultrazvučna dijagnostika, sve više prihvaćena od strane liječnika, posebno u uvjetima hitne medicinske pomoći. U petine bolesnika, 21%, utvrđena je tromboza površinskog venskog sustava noge ili ruke. U 37% bolesnika s DVT tromb je bio prisutan u venama potkoljenice. Prisutnost tromba iznad razine koljena, uz zahvaćenost femoropoplitealnog dubokog venskog sustava, dokazan je u 38% bolesnika. Rezultati istraživanja i trenutne smjernice sugeriraju da je došlo do promjena u izboru antikoagulacijske terapije kod bolesnika s DVT, u prilog DOAK-a. Međutim, možda će biti potrebni veći napori kako bi se liječnici odlučili za DOAK u vanbolničkim uvjetima liječenja bolesnika s plućnom embolijom

Ethical problems of doctors during a disaster

Katastrofe izazivaju čitav niz etičkih izazova koji se značajno razlikuju od standardne kliničke prakse. Katastrofe su više povezane s javnozdravstvenom nego medicinskom etikom te zahtijevaju maksimalan trud i angažman cjelokupnog zdravstvenog sustava kako bi se postigla ravnoteža između individualnih i kolektivnih prava. Ovaj rad ima za cilj dati pregled nekih etičkih dilema koje se javljaju u katastrofama i uglavnom se usmjerava na zdravstvene usluge.Disasters lead to whole range of ethical challenges that differ significantly from standard clinical practice. Disasters are more related to public health than medical ethics and require maximum effort and engagement of the entire healthcare system to striking a balance between individual and collective rights. The aim of this paper is to provide an overview of some of the ethical dilemmas that appear in disasters and mainly focuses on health services

Koncentrat protrombinskog kompleksa u hitnoj medicinskoj službi

Coagulation abnormalities are common in bleeding or critically ill patient and hemostatic management remains a major challenge for the emergency physician. Management of bleeding patients consists of bleeding control, restoration of blood volume, and correction of any associated coagulopathy. Traditionally, the fresh frozen plasma (FFP) is used for correction of coagulopathy to manage and prevent bleeding, but today Prothrombin complex concentrates (PCCs) offer an attractive alternative because they offers a number of advantages over FFP, including lower infusion volume, rapid IN R normalization, faster availability, lack of blood group specificity, and better safety profile. The aim of the present review is to provide an short overview about using PCC, their indication, efficacy and safety in different bleeding setting’s.Poremećaji koagulacije česti su u kritičnih bolesnika i u bolesnika s krvarenjem, te predstavljaju veliki izazov za sve liječnike koji su uključeni u rad hitne medicinske službe. Liječenje bolesnika s krvarenjem uključuje kontrolu krvarenja, nadoknadu volumena krvi i korekciju koagulopatije. Tradicionalno, za korekciju koagulopatije i sprječavanje krvarenja najčešće se koristi svježe smrznuta plazma (SSP), no danas se kao alternativa sve češće koristi koncentrat protrombinskog kompleksa (engl. prothrombin complex concentrates - PCC) zbog brojnih prednosti u odnosu na SSP, a koje uključuju primjenu manjeg volumena, bržu korekciju IN R-a, bržu dostupnost, bolji sigurnosni profil, a također nije potrebna ni krvno grupna specifičnost. Cilj ovog rada je pružiti kratki pregled o osnovnim indikacijama, sigurnosti i učinkovitosti primjene PCC u stanjima krvarenja različite etiologije

Definicija sepse: Što je novo u smjernicama za liječenje

Sepsis is a life-threatening organ dysfunction caused by an unregulated response of a host. Septic shock is its most severe form. It is manifested by a drop in blood pressure, which decreases tissue perfusion pressure, causing hypoxia that is characteristic of shock. Sepsis is still one of the leading causes of mortality worldwide. Its incidence has increased since the first consensus definitions were established in 1991. Raising sepsis awareness, its significance and the need for better treatment, has led to an improvement in in defining sepsis and the development of guidelines for its treatment. The first guidelines were published in 2004, the second 2008, the third 2013, the fourth 2016, and the last revised guidelines appeared in 2021. This paper will describe the previous and new definitions of sepsis and septic shock, the previous guidelines for the recognition and treatment, and the latest recommendations for treatment. Timely diagnosis is crucial for the outcomes for patients with sepsis and septic shock. The fact is that the sepsis care bundles have been modified to increasingly shorter time determinants, which emphasizes the importance of emergency physicians, who frequently first recognize and begin emergency treatment of septic patients.Sepsa je po život opasna disfunkcija organa uzrokovana nereguliranim odgovorom domaćina na infekciju. Septički šok je najteži oblik sepse koji se očituje padom krvnog tlaka prilikom kojeg se smanjuje tlak perfuzije tkiva što uzrokuje hipoksiju tkiva koja je karakteristična za šok. Sepsa je još uvijek jedan od vodećih uzroka morbiditeta i mortaliteta u današnjem svijetu. Incidencija je u porastu još od prvog konsenzusa definicije iz 1991. Podizanje razine svijesti o sepsi, njenom značenju, prepoznavanju i potrebi što boljeg liječenja dovelo je i do usavršavanja definicije sepse te razvoja smjernica za liječenje. Prve smjernice su objavljene 2004.god., druge 2008., treće 2013., četvrte 2016. a zadnje revidirane smjernice 2021. godine. U ovom radu bit će opisana dosadašnja i nova definicija sepse i septičkog šoka, prikaz dosadašnjih smjernica za prepoznavanje i liječenje te najnovije preporuke. Pravovremena dijagnoza ključna je za ishod liječenja u bolesnika sa sepsom i septičkim šokom. Činjenica da su se snopovi postupaka za zbrinjavanje septičnih bolesnika svakom izmjenom mijenjali do sve kraćih vremenskih odrednica, naglašava ulogu I važnost liječnika hitne medicine kao onih koji prvi prepoznaju i započinju hitno zbrinjavanje septičnih bolesnika

TRAUMA INDUCED MYOCARDIAL INFARCTION IN A 30-YEAR OLD MALE

Ishemijska bolest srca je vodeći uzrok smrti u općoj populaciji, ali je njezina pojavnost u mlađih osoba rijetka. Srčani udar u bolesnika mlađih od 40 godina čini samo 1 % svih srčanih udara, dok je u samo 3 % srčanih udara potaknut traumom prsnog koša. Prikazan je 30-godišnji bolesnik primljen u hitni bolnički prijam s probadajućim bolovima u prsnom košu i lijevoj ruci nakon pada niz stube. Uz uobičajenu obradu učinjen je EKG kojim je u bolesnika dijagnosticiran akutni infarkt miokarda. Nalaz koronarografi je je pokazao okluziju koronarne arterije te je ugrađena potpornica.Ischemic heart disease is the leading cause of death in general population, but is a rare entity in young individuals. The prevalence of myocardial infarction in patients under 40 years of age is only 1% of all myocardial infarctions, and myocardial infarction secondary to chest trauma accounts for 3% of all myocardial infarctions. This is a case report of a 30-year-old man admitted to the Emergency Department with complaints of sharp pain in his left arm and chest after the fall down the stairs. Among the usual workup, electrocardiogram was recorded to show acute myocardial infarction. Coronarography demonstrated occlusion in the proximal segment of coronary artery and a stent was implanted

Neinvazivna ventilacija u COVID-19 bolesnika

U ovome su radu prikazani temeljni principi primjene respiracijske potpore u neintubiranih COVID-19 bolesnika. U pretraživanju su korištene bibliografske baze podataka i servisi Medline/PubMed, Scopus, Web of Science, ScienceDirect i ResearchGate uz korištenje ključnih riječi: potrbušni položaj, neinvazivna ventilacija, terapija visokim protokom kisika, COVID-19, SARSCoV-2, aerosolizirajući postupci. Radovi pretraživani u posljednjih deset godina čine teorijsku okosnicu tematike koja se obrađuje ovim radom. Temeljem literaturnih podataka, primjena potrbušnog položaja, neinvazivna ventilacija i terapija visokim protokom kisika na nosnu kanilu može se primijeniti u liječenju COVID-19 bolesnika s umjereno teškim akutnim zatajenjem disanja. Usprkos dokazanoj učinkovitosti potrbušnog položaja, neinvazivne ventilacije i terapija visokim protokom kisika na nosnu kanilu u liječenju COVID-19 bolesnika s umjereno teškim akutnom zatajenjem disanja, potrebna su istraživanja kako bi se procijenio odnos rizika i korisnosti, ali i sigurnosti primjene tih postupaka kada je riječ o medicinskom osoblju i mogućnosti prijenosa infekcije