Recidiv pleomorfnog adenoma od dječje do odrasle dobi: prikaz slučaja

Pleomorphic adenoma is rarely seen in childhood. After detailed literature search, we did not come across a case of frequent relapse of this benign tumor from childhood to adulthood. The World Health Organization defines relapse of pleomorphic adenoma as a histologically benign tumor that can have local or distant metastasis. There is one hypothesis how benign tumor can metastasize. According to this hypothesis, probably during the first operative procedure the tissue around the tumor becomes permeable for tumor cells, which can lead to implantation of tumor cells into the surrounding tissue. In this case report, we present a case of a 30-year-old woman with pleomorphic adenoma of the submandibular gland, which relapsed three times. The patient was first operated on in 1993, at the age of 7 years. The first two relapses occurred in 1998 and 2001, at the age of 12 and 15, respectively. The last relapse occurred in 2015, at the age of 29 years. All relapses were localized in the submandibular region on the right side of the neck, where the primary tumor had been operated on.S. Grabovac, Đ. Grabovac, Z. Puharić i V. Malčić Dalipi Pleomorfni adenom u dječjoj dobi je rijedak. Pojavu višekratnih recidiva, inače dobroćudnog tumora, od dječje do odrasle dobi nismo našli opisanu u svjetskoj literaturi. Svjetska zdravstvena organizacija definira recidiv pleomorfnog adenoma kao histološki dobroćudan tumor koji može dati lokalne ili udaljene metastaze. Jedna od hipoteza zašto histološki dobroćudan tumor daje metastaze je da pri prvoj operaciji okolno tkivo postane propusno za tumorske stanice, pri čemu dolazi do ­implantacije tumora u okolno tkivo. U radu smo opisali slučaj 30-godišnje žene kod koje je pleomorfni adenom submandibularne žlijezde slinovnice recidivirao tri puta. Prvi puta je operirana 1993. u dobi od 7 godina. Recidivi tumora javili su se 1998. i 2001. u dobi od 12 i 15 godina. Posljednji recidiv javio se 2015. godine kada je imala 29 godina. Svi recidivi bili su u submandibularnoj regiji desne strane vrata gdje je bio operiran primarni tumor submandibularne žlijezde slinovnice

Reconstruction of ala nasi defect in patients with facial and trigeminal nerve paralysis caused by trigeminal trophic syndrome

Nosno krilo predstavlja važan izražajni detalj ljudskog lica čija rekonstrukcija predstavlja pravi izazov za kirurga. U radu se željelo prikazati mogućnosti rekonstrukcije potpunog defekta nosnog krila kod bolesnika s paralizom ličnog i trigeminalnog živca u sastavu trigeminalnog trofičkog sindroma. Pri rekonstrukciji se koristio otočasti transpozicijski režanj kože zdrave strane čela na subkutanoj peteljci koji posjeduje vlastitu vaskularizaciju i inervaciju, čije preživljenje ne ovisi o primajućoj regiji. Ovaj režanj pokazao se izuzetno pogodnim prilikom rekonstrukcije defekata nosnog krila u bolesnika s paralizom ličnog i trigeminalnog živca, jer donosi zdravo tkivo u neurološki mrtvu regiju.Ala nasi represents a significant expressive detail of human face, whose reconstruction represents a real challenge for a surgeon. The intention of the paper was to present the options for reconstruction of total ala nasi defect in patients with facial and trigeminal nerve paralysis in the pattern of the trigeminal trophic syndrome. During the reconstruction, the insular transposition flap was used from the healthy side of the forehead on the subcutaneous stalk, which possesses its own vascularization and innervation, and whose survival does not depend on the recipient area. This flap proved itself extremely suitable during the reconstruction of the ala nasi defects in patients with facial and trigeminal nerve paralysis, because it brings healthy tissue in the neurologically dead area

Veliki rinolit kao posljedica neprepoznatog stranog tijela

Cilj ovoga prikaza je ukazati na mogućnost postojanja neprepoznatnih stranih tijela u nosu koja mogu činiti podlogu za nastanak rinolita. Rinolitijaza je rijedak nalaz kalcificirane tvorbe smještene najčešće u šupljinama nosa i čeljusnog sinusa, koja svojom prisutnošću ometa disanje, uz posljedične upale sinusa. Simptomatologija je relativno nespecifična, u smislu dugogodišnje nosne opstrukcije, curenja nosa, krvarenja, oslabljenog mirisa i glavobolje. Dijagnostika i liječenje, osim o anamnezi i o endoskopskom pregledu, ovise o radiološkoj obradi, prvenstveno MSCT-u sinusa i nosne šupljine. Diferencijalna dijagnoza rinolitijaze uključuje razne upalne bolesti nosa i sinusa, kao i benigne i maligne tumore. U radu smo prikazali slučaj muškarca starog 45 godina koji se javio u otorinolaringološku ambulantu zbog potpunog začepljene lijeve strane nosa. Unatrag godinu dana iscjedak je postao neugodnog mirisa, sukrvav, a javile su se i glavobolje. Nakon aspiracije sekreta, prikaže se tvrda tvorba, na palpaciju sondom nepomična, koja u cijelosti zatvara lumen lijevoga nosnog kavuma u donjem dijelu i pruža se od prednjeg dijela donje nosne školjke, sve do epifarinksa. Na MSCT-u paranazalnih šupljina u koronarnim projekcijama, vidljiv je konglomerat većih osifikata/rinolita koji u potpunosti obliterira donji nosni hodnik. Bolesniku se u općoj anesteziji endoskopski odstrani više konkremenata i polipoidna sluznica koja ga okružuje, te se učini rekonstrukcija nosne pregrade. Patohistološki nalaz odgovarao je rinolitijazi. Strano tijelo može doći u nos vanjskim ili unutarnjim putem. Može biti organskog ili anorganskog podrijetla (jezgra koštuničavog voća, kamenčići ili dijelovi igračaka). Unutrašnjim putem strano tijelo u nos dođe prilikom povraćanja, kašljanja ili kihanja i uglavnom je organskog porijekla (jezgru mu čine dijelovi povraćenog sadržaja, krvnih ugrušaka, oko kojih dolazi do nakupljanja epitelnog i gljivičnog materijala, što čini podlogu za taloženje mineralnih soli i rast rinolita). S obzirom na nalaz stranoga tijela (koštica od trešnje) kao jezgre, nastanak rinolita je kod našeg bolesnika vjerojatno počeo još u ranoj dječjoj dobi

Late presentation bilateral branchial cysts of the neck

Cilj: Prikazati rijedak klinički entitet kasnog javljanja obostranih branhijalnih cista vrata. Branhijalne ciste najčešće su cistične tvorbe koje se javljaju na vratu. Pitanje njihovog nastanka još je uvijek otvoreno, iako se većina stručnjaka slaže da su branhijalnog podrijetla. Većina ih se dijagnosticira do trećeg desetljeća života. Klinički se javljaju kao bezbolni otok u gornjem dijelu vrata. Češće su kod muškaraca, većinom su jednostrane i češće lokalizirane na lijevoj strani vrata. Prikaz slučaja: U radu smo prikazali slučaj relativno kasnog, obostranog javljanja branhijalnih cista vrata kod 55-godišnjeg muškarca. Ciste imponiraju veličinom, a obje su se javile gotovo istovremeno, bez ikakvih ranijih manifestacija. Zaključak: Nakon dijagnostičke obrade učinjena je ekscizija lijeve ciste, a mjesec dana kasnije i desne ciste vrata. Patohistološki nalaz potvrdio je da se radilo o branhijalnim cistama.Aim: To report a rare entity of late presentation of bilateral branchial cysts of the neck. Branchial cysts are most often cystic masses that are located on the neck.The question of their appearance is still open, although majority of experts agree that they are of branchial origin. Majority of them are diagnosed until the third decade of life. Clinicaly they appear as painless sweling in the upper part of the neck. They are found more on men, they are mostly one-sided and on the left side of the neck. Case report: The paper describes a relatively late, both- sided appearance of branchial cysts of the neck of 55-year old man. The cysts are impressive in their size and both of them appeared almost at the same time without any earlier signs. Conclusion: After the disgnostic treatment, one month after the first excision the left side cyst, we performed the excision of the right side cyst. Pathological findings confirmed that they were branchial cysts

The scalp tumor - turban tumor syndrome: case study

Pojava multiplih tumora kožnih adnexa prvi puta je opisana krajem devetnaestoga stoljeća i danas je poznata pod imenom Turban tumor sindrom, ili po autorima koji su ga opisali Brooke-Spieglerov sindrom. Dva puta češće se javlja kod žena, obično u prvom ili drugom deseteljeću života, u obliku kožnih čvorića lokaliziranih uglavnom na koži vlasišta. Punu veličinu tumori postignu nakon pedesete godine života kada se bolesnici najčešće i javljaju liječniku. Dugo rastu, ne stvarajući poteškoće. Turban tumori pokazuju tipičnu histološku sliku, a liječenje im je isključivo kirurško. U radu smo prikazali slučaj bolesnice koja je imala više kožnih tumora u vlastištu, od koji je najveći bio promjera 23 cm, a težio je 2200 grama. Patohistološki nalaz odgovarao je proliferirajućoj pilarnoj-trihilemalnoj cisti.The appearance of multiple tumors of the skin adnexa was first described in the late nineteenth century and today is known as the Turban Tumor Syndrome, or by authors who described it, the Brooke-Spiegler Syndrome. It is twice more common in women, usually in the first or second decade of life in the form of skin nodules localized mainly in the skin of the scalp. The tumors reach their full size after fifty years of age, when patients are most likely to visit their doctor. They grow for a long period of time without creating difficulties. Turban tumors show typical histology and their treatment is exclusively surgical. In this paper, we present a case of a patient who had multiple skin tumors in the skin adnexa, with the largest one being 23 cm in diameter and weighing 2200 grams. Pathohistological morphological features: proliferating pilar-trichilemmal cyst