39 research outputs found
The skeleton in diabetes ā involvement and interaction
Diabetes mellitus (DM) is characterized by high blood glucose; impairment of the skeleton is among its other deleterious effects. Adverse effect upon the bone tissue is primarily altered bone quality and consequently increased bone fragility. In DM 1, bone mass may be low and in DM2 normal or even increased. Therapy for DM2 also affects bone metabolism as thiazolidine-diones cause differentiation shift of mesenchyme precursors from osteoblasts into adipocytes. Association of bone with glucose metabolism was discovered in the last decade indicating that insulin is necessary for synthesis of undercarboxylated osteocalcin which acts in a hormonal fashion to promote insulin secretion in the pancreas, adiponectin in adipocytes, and increases
insulin sensitivity in target tissues. Undercarboxylated osteocalcin is
also secreted from resorbed bone. Thus insulin is required for normal bone metabolism and bone acts as an endocrine organ. Additional role of osteocalcin is in promoting testosterone secretion in testes
Glukagonu sliÄan peptid-1 razliÄito utjeÄe na percepciju okusa u žena: randomizirana, placebom kontrolirana ukrižena studija
Gastrointestinal tract is an important connector between food intake and body weight, it senses basic tastes in a similar manner as the tongue. The aim of the study was to find out how gut hormone glucagon-like peptide-1 (GLP-1) influences taste preference. Fourteen healthy participants (six male and eight female) were included in this double-blind, placebo-controlled crossover study. After overnight fast and salty fluid (oral sodium load), participants were randomized to receive placebo (500 mL of 0.9% saline) or GLP-1 infusion (1.5 pmol/kg/min) over a 3-hour period. At the end of infusion, participants chose food preferences from illustrations of food types representing
5 tastes. After 7 days, the protocol was repeated, this time those that had received placebo first got GLP-1 infusion, and those having received GLP-1 first got placebo. Change of taste preference after GLP-1 infusion but not after placebo was reported as response, and non-response was reported in case of taste persistence. A statistically significant difference in response type was found between genders, with women being more likely to change their taste preference after GLP-1 than men. The change of taste upon GLP-1 infusion observed in women might be ascribed to estrogen weight-lowering effects accomplished by receptor-mediated delivery.Probavni sustav povezuje unos hrane i tjelesnu masu razlikujuÄi osnovne okuse sliÄnim mehanizmima kao i jezik. Cilj ove studije bio je istražiti kako glukagonu sliÄan peptid-1 (GLP-1) utjeÄe na sklonost odreÄenom okusu. Äetrnaestoro zdravih ispitanika (Å”est muÅ”karaca i osam žena) ukljuÄeno je u randomiziranu, placebom kontroliranu ukriženu studiju. Ispitanicima koji su bili nataÅ”te dana je slana tekuÄina (oralno optereÄenje solju), nakon Äega su randomizirani za placebo (500 mL 0.9% fizioloÅ”ke otopine) ili infuziju GLP-1 (1.5 pmol/kg/min) tijekom 3 sata. Na kraju infuzije ispitanicama su predoÄene slike hrane koje predstavljaju 5 osnovnih okusa pa su birali okus kojem su najviÅ”e skloni. Nakon 7 dana postupak se ponovio; onima kojima je prvi puta dan placebo primijenjen je GLP-1, a onima koji su prvi put dobili GLP-1 primijenjen je placebo. Promjena sklonosti odreÄenom okusu nakon infuzije GLP-1, no ne i nakon placeba, smatrala se pozitivnim odgovorom, a negativan je bila nepromijenjena sklonost okusu. AnalizirajuÄi ispitanike prema spolu naÄeno je da žene imaju veÄu vjerojatnost promjene sklonosti okusa nakon GLP-1 nego muÅ”karci, Å”to je bilo statistiÄki znaÄajno. Navedeno opažanje promjeni okusa nakon infuzije GLP-1 u ispitanica može se objasniti uÄinkom estrogena na gubitak tjelesne mase koji se objaÅ”njava receptorski posredovnim prijenosom
KoŔtana alkalna fosfataza, osteokalcin i C-terminalni telopeptid kao pokazatelji koŔtane pregradnje u kuja
In clinical veterinary practice the measurement of biochemical markers for assessment of bone metabolism is not yet fully established and is only being used for now as a scientifi c method in investigations. The purpose of this research is the better understanding of bone metabolism in dogs and assessing the possible utility of biochemical bone markers in routine clinical veterinary practice. The bone markers selected for this study were: bone alkaline phosphatase and osteocalcin as indicators of bone formation, and C-terminal telopeptide of type I collagen as marker of bone resorption. The research was conducted on 58 canine bitches of different breeds. The results indicate increased bone turnover in young animals and decreased turnover in old ones since the highest activities of the investigated bone markers were in the youngest group and they then declined with age. However, elevated activity of bone alkaline phosphatase was noted in older bitches, which has not been detected in other animal species or in healthy humans. Higher bone resorption and lower formation were noticed in heavier dogs.U veterinarskoj medicini saznanja o biokemijskim pokazateljima koÅ”tane pregradnje oskudna su i nedostatna, a njihova primjena je za sada iskljuÄivo istraživaÄka. Cilj ovog istraživanja bio je bolje poznavanje koÅ”tanoga metabolizma u pasa na temelju mjerenja biokemijskih pokazatelja koÅ”tane pregradnje u krvi te procjena moguÄe kliniÄke primjene tih pokazatelja u rutinskoj veterinarskoj kliniÄkoj praksi. Pokazatelji koÅ”tane pregradnje koji su upotrijebljeni u ovom istraživanju jesu: koÅ”tana alkalna fosfataza i osteokalcin, kao pokazatelji izgradnje i C-terminalni telopeptid kao pokazatelj razgradnje kosti. Istraživanje je provedeno na 58 kuja razliÄitih pasmina. Rezultati pokazuju pojaÄanu pregradnju kostiju u mladih životinja i smanjenu u starih životinja buduÄi da su najviÅ”e vrijednosti koÅ”tanih pokazatelja utvrÄene u mladih životinja, te su opadale s dobi. MeÄutim, poveÄana aktivnost koÅ”tane alkalne fosfataze zabilježena je u starijih kuja, Å”to nije zapaženo u ostalih životinjskih vrsta niti zdravih ljudi. TakoÄer je uoÄena poveÄana razgradnja i smanjena izgradnja kosti u pasa veÄe tjelesne mase
KoŔtana alkalna fosfataza, osteokalcin i C-terminalni telopeptid kao pokazatelji koŔtane pregradnje u kuja
In clinical veterinary practice the measurement of biochemical markers for assessment of bone metabolism is not yet fully established and is only being used for now as a scientifi c method in investigations. The purpose of this research is the better understanding of bone metabolism in dogs and assessing the possible utility of biochemical bone markers in routine clinical veterinary practice. The bone markers selected for this study were: bone alkaline phosphatase and osteocalcin as indicators of bone formation, and C-terminal telopeptide of type I collagen as marker of bone resorption. The research was conducted on 58 canine bitches of different breeds. The results indicate increased bone turnover in young animals and decreased turnover in old ones since the highest activities of the investigated bone markers were in the youngest group and they then declined with age. However, elevated activity of bone alkaline phosphatase was noted in older bitches, which has not been detected in other animal species or in healthy humans. Higher bone resorption and lower formation were noticed in heavier dogs.U veterinarskoj medicini saznanja o biokemijskim pokazateljima koÅ”tane pregradnje oskudna su i nedostatna, a njihova primjena je za sada iskljuÄivo istraživaÄka. Cilj ovog istraživanja bio je bolje poznavanje koÅ”tanoga metabolizma u pasa na temelju mjerenja biokemijskih pokazatelja koÅ”tane pregradnje u krvi te procjena moguÄe kliniÄke primjene tih pokazatelja u rutinskoj veterinarskoj kliniÄkoj praksi. Pokazatelji koÅ”tane pregradnje koji su upotrijebljeni u ovom istraživanju jesu: koÅ”tana alkalna fosfataza i osteokalcin, kao pokazatelji izgradnje i C-terminalni telopeptid kao pokazatelj razgradnje kosti. Istraživanje je provedeno na 58 kuja razliÄitih pasmina. Rezultati pokazuju pojaÄanu pregradnju kostiju u mladih životinja i smanjenu u starih životinja buduÄi da su najviÅ”e vrijednosti koÅ”tanih pokazatelja utvrÄene u mladih životinja, te su opadale s dobi. MeÄutim, poveÄana aktivnost koÅ”tane alkalne fosfataze zabilježena je u starijih kuja, Å”to nije zapaženo u ostalih životinjskih vrsta niti zdravih ljudi. TakoÄer je uoÄena poveÄana razgradnja i smanjena izgradnja kosti u pasa veÄe tjelesne mase
Bone markers in metabolic bone disorder in patients on chronic hemo dialysis and kidney transplant recipients
Uvod: PoremeÄaj koÅ”tanog metabolizma je Äesta pojava u kroniÄnom bubrežnom zatajivanju koje se lijeÄi kroniÄnom dijalizom i presaÄivanjem bubrega. Ovo stanje obilježava ubrzana ili usporena koÅ”tana pregradnja s posljediÄnim nastankom osteopenije ili osteoporoze i poveÄanog rizika prijeloma. Mjerenje biokemijskih pokazatelja koÅ”tane pregradnje omoguÄuje neizravan uvid u koÅ”tanu pregradnju i njene promjene u tijeku ove bolesti. U ovom smo istraživanju izmjerili pokazatelje koÅ”tane izgradnje i razgradnje u bolesnika na kroniÄnom lijeÄenju dijalizom i u onih s presaÄenim bubregom, a rezultate analizirali s obzirom na Äimbenike rizika ovog stanja, i to: koncentraciju paratireoidnog hormona (PTH), životnu dob, spol, trajanje lijeÄenja dijalizom i razdoblje nakon transplantacije.
Materijali i metode: u 79 bolesnika (50 muÅ”karaca, 29 žena) na kroniÄnom lijeÄenju dijalizom i 36 bolesnika (20 muÅ”karaca, 16 žena) s presaÄenim bubregom u krvi je izmjerena koÅ”tana alkalna fosfataza (engl. bone alkaline phosphatase, BALP) kao pokazatelj izgradnje, C-terminalni telopeptid kolagena tip I (CTX, engl. crosslaps) kao pokazatelj koÅ”tane razgradnje i intaktni PTH komercijalnim kompletima reagensa. KliniÄki podaci su ukljuÄili dob, trajanje lijeÄenja dijalizom i razdoblje nakon transplantacije.
Rezultati: U bolesnika na kroniÄnom lijeÄenju dijalizom je koÅ”tana alkalna fosfataza bila statistiÄki znaÄajno niža (18,27 IU/L, p<0,0005), a CTX (1,85 ug/L, p<0,0005) i PTH (21,99 pmol/L, p<0,001) viÅ”i u odnosu na bolesnike s presaÄenim bubregom (CTX 1,18 ug/L, PTH 6,34 pmol/L, BALP 45,78 IU/L). U obje skupine je trajanje dijalize koreliralo znaÄajno i pozitivno s koÅ”tanom alkalnom fosfatazom (pacijenti na hemodijalizi r=0,318, p=0,005, pacijenti s bubrežnim presatkom r=0,488, p=0,003) i C-terminalnim telopeptidom (pacijenti na hemodijalizi r=0,338, p=0,002, pacijenti s bubrežnim presatkom r=0,365, p=003), a u bolesnika na dijalizi i s koncentracijama PTH (r=0,255, p=0,03). StatistiÄki znaÄajna i pozitivna korelacija postojala je u obje skupine izmeÄu PTH i koÅ”tane alkalne fosfataze (pacijenti na hemodijalizi r=0,522, p=0,0005, pacijenti s bubrežnim presatkom r=0,456, p=0,02), koÅ”tane alkalne fosfataze i CTX (pacijenti na hemodijalizi r=0,459, p=0,0005, pacijenti s bubrežnim presatkom r=0,593, p=0,0005), a samo u bolesnika na dijalizi izmeÄu PTH i CTX (r=0,323, p=0,004). U bolesnika s presaÄenim bubregom je razdoblje nakon transplantacije koreliralo znaÄajno i negativno s CTX (r=-0,479, p=0,004). Bolesnici na dijalizi bili su znaÄajno stariji (61 godina, p=0,0005) i znaÄajno dulje lijeÄeni dijalizom (79 mjeseci, p=0,04) nego oni s presaÄenim bubregom (dob 46 godina, lijeÄenje dijalizom 55 mjeseci). Nije bilo razlike izmeÄu spolova za parametre ispitivane u ovom istraživanju.
ZakljuÄak: KoÅ”tana pregradnja, a osobito razgradnja, bila je ubrzana u obje skupine bolesnika. Trajanje lijeÄenja dijalizom i koncentracija PTH pokazali su se kao riziÄni Äimbenici ubrzane koÅ”tane pregradnje u ovih bolesnika, a poboljÅ”anje je ovisilo o vremenu proteklom nakon transplantacije. Spol i dob nisu bili povezani s poremeÄajem koÅ”tane pregradnje. Mjerenje biokemijskih pokazatelja koÅ”tane pregradnje i PTH važne su laboratorijske pretrage u procjeni i praÄenju koÅ”tanog poremeÄaja bolesnika na kroniÄnom lijeÄenju dijalizom i nakon transplantacije bubrega.Background: Chronic kidney failure treated by chronic dialysis and kidney transplantation is characterised by disorder of bone metabolism and high or low bone turnover, resulting in osteopenia/osteoporosis and increased fracture risk. Measurement of bone markers enables indirect insight into the rate of bone remodeling and its changes in the course of disease. In this study bone formation and bone resorption markers were measured in patients on chronic hemodialysis treatment and in kidney transplant recipients with regard to specific risk factors of this metabolic bone disorder, i.e. parathyroid hormone levels (PTH), age, sex, hemodialysis duration and post-transplant period.
Materials and methods: Blood samples were obtained from 79 patients (50 men, 29 women) on chronic hemodialysis and 36 patients (20 men, 16 women) with kidney transplant for measurement of bone alkaline phosphatase (BALP) as a bone formation marker, C-terminal telopeptide of collagen type I (crosslaps) as a bone resorption marker and intact PTH by commercial kits. Data on age, duration of hemodialysis and post-transplant period were included as risk factors for bone disorder.
Results: Patients on chronic hemodialysis had significantly higher crosslaps (1.85 ug/L, p<0.0005) and PTH (21.99 pmol/L, p<0,001), and lower BALP (18.27 IU/L, p<0.0005) in comparison to kidney transplant recipients (crosslaps 1.18 ug/L, PTH 6.34 pmol/L, BALP 45.78 IU/L). In both patient groups hemodialysis duration correlated significantly and positively with BALP (hemodialysis patients r=0.318, p=0.005, kidney transplat recipients r=0.488, p=0.003) and crosslaps (hemodialysis patients r=0.338, p=0.002, kidney transplant recipients r=0.365, p=0.03), and in hemodialysis patients with PTH (r=0.255, p=0.03). A statistically significant and positive correlation existed for both patient groups between PTH and BALP (hemodialysis patients r=0.522, p=0.0005, kidney transplant recipients r=0.456, p=0.02), BALPand crosslaps (hemodialysis patients r=0.459, p=0.0005, kidney transplant recipients r=0.593, p=0.0005), and in hemodialysis patients also between PTH and crosslaps (r=0.323, p=0.004). In kidney transplant recipients crosslaps correlated negatively with post-transplant period (r=-0.479, p=0.004). Patients on chronic hemodialysis were significantly older (61 years, p=0.0005) and were significantly longer treated by hemodialysis (79 months, p=0.04) as compared to the kidney transplant recipients (age 46 years, dialysis treatment 55 months). No difference in data existed between sexes in both patient groups.
Conclusions: Bone turnover was increased in both patient groups, in particular bone resorption. Duration of hemodialysis and PTH were recognised as determinants of increased bone turnover in both groups, and normalization of bone resorption was related to post-transplantation period. In this bone disorder sex and age were not established as risk factors for impaired bone turnover. Measurement of bone markers together with PTH is a useful clinical tool in assessment and follow-up of metabolic bone disorders of chronic hemodialysis treatment and kidney transplantation
Bone markers in metabolic bone disorder in patients on chronic hemo dialysis and kidney transplant recipients
Uvod: PoremeÄaj koÅ”tanog metabolizma je Äesta pojava u kroniÄnom bubrežnom zatajivanju koje se lijeÄi kroniÄnom dijalizom i presaÄivanjem bubrega. Ovo stanje obilježava ubrzana ili usporena koÅ”tana pregradnja s posljediÄnim nastankom osteopenije ili osteoporoze i poveÄanog rizika prijeloma. Mjerenje biokemijskih pokazatelja koÅ”tane pregradnje omoguÄuje neizravan uvid u koÅ”tanu pregradnju i njene promjene u tijeku ove bolesti. U ovom smo istraživanju izmjerili pokazatelje koÅ”tane izgradnje i razgradnje u bolesnika na kroniÄnom lijeÄenju dijalizom i u onih s presaÄenim bubregom, a rezultate analizirali s obzirom na Äimbenike rizika ovog stanja, i to: koncentraciju paratireoidnog hormona (PTH), životnu dob, spol, trajanje lijeÄenja dijalizom i razdoblje nakon transplantacije.
Materijali i metode: u 79 bolesnika (50 muÅ”karaca, 29 žena) na kroniÄnom lijeÄenju dijalizom i 36 bolesnika (20 muÅ”karaca, 16 žena) s presaÄenim bubregom u krvi je izmjerena koÅ”tana alkalna fosfataza (engl. bone alkaline phosphatase, BALP) kao pokazatelj izgradnje, C-terminalni telopeptid kolagena tip I (CTX, engl. crosslaps) kao pokazatelj koÅ”tane razgradnje i intaktni PTH komercijalnim kompletima reagensa. KliniÄki podaci su ukljuÄili dob, trajanje lijeÄenja dijalizom i razdoblje nakon transplantacije.
Rezultati: U bolesnika na kroniÄnom lijeÄenju dijalizom je koÅ”tana alkalna fosfataza bila statistiÄki znaÄajno niža (18,27 IU/L, p<0,0005), a CTX (1,85 ug/L, p<0,0005) i PTH (21,99 pmol/L, p<0,001) viÅ”i u odnosu na bolesnike s presaÄenim bubregom (CTX 1,18 ug/L, PTH 6,34 pmol/L, BALP 45,78 IU/L). U obje skupine je trajanje dijalize koreliralo znaÄajno i pozitivno s koÅ”tanom alkalnom fosfatazom (pacijenti na hemodijalizi r=0,318, p=0,005, pacijenti s bubrežnim presatkom r=0,488, p=0,003) i C-terminalnim telopeptidom (pacijenti na hemodijalizi r=0,338, p=0,002, pacijenti s bubrežnim presatkom r=0,365, p=003), a u bolesnika na dijalizi i s koncentracijama PTH (r=0,255, p=0,03). StatistiÄki znaÄajna i pozitivna korelacija postojala je u obje skupine izmeÄu PTH i koÅ”tane alkalne fosfataze (pacijenti na hemodijalizi r=0,522, p=0,0005, pacijenti s bubrežnim presatkom r=0,456, p=0,02), koÅ”tane alkalne fosfataze i CTX (pacijenti na hemodijalizi r=0,459, p=0,0005, pacijenti s bubrežnim presatkom r=0,593, p=0,0005), a samo u bolesnika na dijalizi izmeÄu PTH i CTX (r=0,323, p=0,004). U bolesnika s presaÄenim bubregom je razdoblje nakon transplantacije koreliralo znaÄajno i negativno s CTX (r=-0,479, p=0,004). Bolesnici na dijalizi bili su znaÄajno stariji (61 godina, p=0,0005) i znaÄajno dulje lijeÄeni dijalizom (79 mjeseci, p=0,04) nego oni s presaÄenim bubregom (dob 46 godina, lijeÄenje dijalizom 55 mjeseci). Nije bilo razlike izmeÄu spolova za parametre ispitivane u ovom istraživanju.
ZakljuÄak: KoÅ”tana pregradnja, a osobito razgradnja, bila je ubrzana u obje skupine bolesnika. Trajanje lijeÄenja dijalizom i koncentracija PTH pokazali su se kao riziÄni Äimbenici ubrzane koÅ”tane pregradnje u ovih bolesnika, a poboljÅ”anje je ovisilo o vremenu proteklom nakon transplantacije. Spol i dob nisu bili povezani s poremeÄajem koÅ”tane pregradnje. Mjerenje biokemijskih pokazatelja koÅ”tane pregradnje i PTH važne su laboratorijske pretrage u procjeni i praÄenju koÅ”tanog poremeÄaja bolesnika na kroniÄnom lijeÄenju dijalizom i nakon transplantacije bubrega.Background: Chronic kidney failure treated by chronic dialysis and kidney transplantation is characterised by disorder of bone metabolism and high or low bone turnover, resulting in osteopenia/osteoporosis and increased fracture risk. Measurement of bone markers enables indirect insight into the rate of bone remodeling and its changes in the course of disease. In this study bone formation and bone resorption markers were measured in patients on chronic hemodialysis treatment and in kidney transplant recipients with regard to specific risk factors of this metabolic bone disorder, i.e. parathyroid hormone levels (PTH), age, sex, hemodialysis duration and post-transplant period.
Materials and methods: Blood samples were obtained from 79 patients (50 men, 29 women) on chronic hemodialysis and 36 patients (20 men, 16 women) with kidney transplant for measurement of bone alkaline phosphatase (BALP) as a bone formation marker, C-terminal telopeptide of collagen type I (crosslaps) as a bone resorption marker and intact PTH by commercial kits. Data on age, duration of hemodialysis and post-transplant period were included as risk factors for bone disorder.
Results: Patients on chronic hemodialysis had significantly higher crosslaps (1.85 ug/L, p<0.0005) and PTH (21.99 pmol/L, p<0,001), and lower BALP (18.27 IU/L, p<0.0005) in comparison to kidney transplant recipients (crosslaps 1.18 ug/L, PTH 6.34 pmol/L, BALP 45.78 IU/L). In both patient groups hemodialysis duration correlated significantly and positively with BALP (hemodialysis patients r=0.318, p=0.005, kidney transplat recipients r=0.488, p=0.003) and crosslaps (hemodialysis patients r=0.338, p=0.002, kidney transplant recipients r=0.365, p=0.03), and in hemodialysis patients with PTH (r=0.255, p=0.03). A statistically significant and positive correlation existed for both patient groups between PTH and BALP (hemodialysis patients r=0.522, p=0.0005, kidney transplant recipients r=0.456, p=0.02), BALPand crosslaps (hemodialysis patients r=0.459, p=0.0005, kidney transplant recipients r=0.593, p=0.0005), and in hemodialysis patients also between PTH and crosslaps (r=0.323, p=0.004). In kidney transplant recipients crosslaps correlated negatively with post-transplant period (r=-0.479, p=0.004). Patients on chronic hemodialysis were significantly older (61 years, p=0.0005) and were significantly longer treated by hemodialysis (79 months, p=0.04) as compared to the kidney transplant recipients (age 46 years, dialysis treatment 55 months). No difference in data existed between sexes in both patient groups.
Conclusions: Bone turnover was increased in both patient groups, in particular bone resorption. Duration of hemodialysis and PTH were recognised as determinants of increased bone turnover in both groups, and normalization of bone resorption was related to post-transplantation period. In this bone disorder sex and age were not established as risk factors for impaired bone turnover. Measurement of bone markers together with PTH is a useful clinical tool in assessment and follow-up of metabolic bone disorders of chronic hemodialysis treatment and kidney transplantation
UÄinak dugotrajnog treninga umjerenoga intenziteta na frekvenciju srca i metaboliÄki status u netreniranih labrador retrivera.
Heart rate (HR) and oxygen uptake linearly increase during exercise, so the aim of this study was to investigate the effects of moderate exercise in sedentary dogs on heart rate frequency, as a marker of aerobic status. Fifteen Labrador Retrievers participated in a 4-month exercise protocol, and their body mass, serum biochemistry status and HR response were monitored and measured at the baseline and after 2 and 4 months of activity. The baseline control speed was set for each dog and corresponded to the moderate intensity mean HR value of 137.5 Ā± 2.58 beats per minute (BPM). During the experiment, the running speed was altered to maintain the baseline HR for each dog individually. The mean running speed needed to maintain the control HR increased significantly (P<0.01), measured after 2 and 4 months of aerobic exercise. Then mean HR at control speed after 2 and 4 months of moderate exercise decreased significantly (P<0.01) compared to the baseline value. Body mass decreased significantly after 2 months (P<0.01) and 4 months (P<0.05) compared to the baseline value. After 2 months of exercise albumin, creatinine and cholesterol concentrations significantly decreased, while alkaline phosphatase (ALP) activity significantly increased from the baseline values. After 4 months of exercise a statistically significant increase was found in glucose, triglycerides, and BUN concentrations from the baseline values. Compared to the 2 month results, BUN and albumin concentrations significantly decreased, while ALP activity significantly increased. This study demonstrated the positive effects of a long-term moderate intensity training protocol in sedentary dogs on heart rate and possibly also on aerobic capacity, as observed by the decrease in heart rate during exercise at the end of 4 monthsā training.Frekvencija srca i primitak kisika linearno rastu s porastom intenziteta vježbe, stoga je cilj ovoga rada bio istražiti utjecaj vježbe umjerenoga intenziteta na srÄanu frekvenciju kao pokazatelja aerobnoga statusa. U istraživanje koje je trajalo 4 mjeseca bilo je ukljuÄeno petnaest labrador retrivera Äije su tjelesna težina, biokemijski status i srÄane frekvencije bilježene prvog dana, nakon dva te nakon Äetiri mjeseca treninga. PoÄetna kontrolna brzina odreÄena je individualno za svaku jedinku i prosjeÄno je iznosila 137,5 Ā± 2,58 otkucaja u minuti. Tijekom istraživanja, mijenjali smo brzinu trÄanja kako bi psi održali konstantnu vrijednost kontrolne srÄane frekvencije. Brzina trÄanja pri kojoj su psi održavali kontrolnu frekvenciju srca znaÄajno se smanjila (P<0,01) nakon 2 te nakon 4 mjeseca aerobne vježbe. Tjelesna težina je znaÄajno snižena nakon 2 (P<0,01) te nakon 4 mjeseca (P<0,05) u usporedbi s poÄetnom. Nakon 2 mjeseca razine albumina, kreatinina i kolesterola bile su znaÄajno snižene, dok je aktivnost alkalne fosfataze porasla u usporedbi s poÄetnim mjerenjem. Nakon 4 mjeseca treninga utvrÄen je znaÄajan porast vrijednosti glukoze, triglicerida i ureje u odnosu na poÄetnu vrijednost. Istraživanje je pokazalo da dugotrajna fiziÄka aktivnost umjerenoga intenziteta ima pozitivan uÄinak na frekvenciju srca, a time posljediÄno i na aerobni kapacitet Å”to je vidljivo iz smanjenja frekvencije srca za isti intenzitet rada nakon 4 mjeseca treninga