6 research outputs found
POTHRANJENOST BOLESNIKA NA DIJALIZI
Many factors contribute to morbidity and mortality in patients with end-stage renal disease, one of these being malnutrition. Eating disorders are inevitable in patients with uremia. A common associated factor is inflammation with hypoalbuminemia and decrease in serum proteins. In the present study, data on 33 (38.37%) female and 53 (61.63%) male patients were assessed with standard statistical analysis including the R-test for normality. The assessment method used was the Malnutrition Inflammation Score (MIS) composed of 10 components. The mean patient age was 67.28Ā±12, range 32-86 years. The mean duration of hemodialysis (HD) was 48.94Ā±47.57, range 3-224 months. The MIS has three categories: (A) well nourished; (B) mild malnutrition; and (C) severe malnutrition. At the beginning of the study, results were as follows: (A) 6.98%; (B) 51.16%; and (C) 41.86%. The respective figures recorded after 6 months were as follows: (A) 10.47%; (B) 25.58%; and (C) 63.95%. During the study, 53.49% of patients had a MIS of 7 or more, 6.97% of patients passed away, and 3.49% underwent transplantation. The mean MIS was 20.3Ā±1.63 in the deceased, 3Ā±2.6 in the transplanted, and 7.98Ā±5.7 in the rest of patients. Patients having undergone HD for at least 3 months and aged at least 18 years were included in the analysis. The objective of the study was to determine the rate of malnutrition among HD patients and to compare the results recorded in our center with other HD centers around the world. Furthermore, our aim was to compare MIS with mortality rate. We repeated MIS after 6 and 12 months to find out whether there would be a decrease in the rate of malnutrition among patients, since additional nutritional support was introduced after detection of the state. According to our study results, there is strong correlation of malnutrition, hospitalization and mortality.Poznato je da teÅ”ke bolesti uzrokuju gubitak apetita, tjelesne težine i malnutriciju. Uremija je teÅ”ka bolest i Äest pratilac pothranjenosti. Uzroci tome su viÅ”estruki: ograniÄen unos bjelanÄevina, gubitak bjelanÄevina uz joÅ” oÄuvanu diurezu. Sama hemodijaliza potiÄe katabolizam proteina i eliminira neke hranjive tvari te djeluje proupalno. U Centru za kroniÄnu hemodijalizu svih ispitanika lijeÄenih najmanje 3 mjeseca i starijih od 18 godina napravili smo presjeÄnu analizu. Željeli smo vidjeti kolika je zastupljenost pothranjenosti i u kojoj je korelaciji sa svjetskim podatcima te koliki je utjecaj visine ispitivanog zbira na smrtnost. Ponavljanjem testa nakon 6 i 12 mjeseci oÄekivali smo smanjenje stupnja pothranjenosti s obzirom na nutricionistiÄku potporu nakon otkrivanja stanja, a na osnovi kojeg se podizala svijest o tom problemu kod bolesnika, obitelji i osoblja, naroÄito iz podruÄja prehrane i tjelesne aktivnosti. U analiziranim podatcima na prvi pogled doÅ”li smo do poražavajuÄih rezultata u smislu porasta pothranjenosti u prvih 6 mjeseci. Daljnja analiza je pokazala da je pothranjenost bila uglavnom uzrokovana komorbiditetom povezanim s malignitetom te visokom dobi. LogiÄno je da je uoÄena velika razlika u Malnutrition Inflammation Score (MIS) izmeÄu umrlih i transplantiranih bolesnika. Kod umrlih bolesnika zbir MIS je bio 20,3Ā±1,63, kod transplantiranih 3Ā±2,6, a kod svih ostalih 7,98Ā±5,7. Ne smijemo zaboraviti da se prema nekim autorima u literaturi navodi uÄestalost pothranjenosti kod bolesnika na dijalizi od 70% i viÅ”e
POSEBNOST DIJALIZE u STARIH I VRLO STARIH BOLESNIKA ā DILEME
The global increase in the proportion of older population contributes to the increasing number of patients with renal insufficiency. This disorder particularly involves the old (age 70-75) and very old (over 80) population groups. The number of comorbidities is increasing and life expectancy reduced with aging. Cross-sectional analysis of ten-year survival showed a rate of 33.9% in patients treated at the Hemodialysis Center, 23.81% in transplanted patients and 19.35% in dialyzed patients. In patients having started hemodialysis (HD) at the age of ā„70, the mean survival was 20.27Ā±18.62 months, in those that died 15.54Ā±17.35 months, and in survivors 30.29Ā±17.85 months. Among HD treated patients, 35% survived for up to one year, 18% for two years and 8% for ā„3 years. Karnofsky index was below 50% in all patients that survived, while the Malnutrition Inflammation Score and Subjective Global Assessment indicated malnutrition. In Croatia, the number of HD patients is constantly increasing as the result of population aging, better, accessible and equal health care that prolongs life span, easier access to substitution methods, more accesses to the vascular system, development of the national transplant network and good immunosuppressive therapy. All this provides biological, economic and normative space for replacement therapy. Old age, comorbidities and poor nutritional status influence high mortality, poor functional status and impaired quality of life. Survival results correspond to reports in the literature.U svijetu je ubrzan porast broja starijih bolesnika koji trebaju lijeÄenje dijalizom. Ti se izvjeÅ”taji poklapaju iz raznih zemalja. Problemi koje nosi starija dob su viÅ”estruki. RazliÄiti su stavovi za stratifikaciju dobnih granica. Bilo kako bilo, dobne granice su produžene i porast starije populacije sa svim prateÄim komorbiditetima je neizbježan. KroniÄna bubrežna bolest ima puno veÄu incidenciju u meÄu starom negoli meÄu mlaÄom populacijom i u stalnom je porastu u svijetu bilo kao bolest, komorbiditet ili posljedica raznih stanja. Ova Äinjenica nameÄe pitanja fiziologije i patofiziologije starenja i promjena u glomerularnoj filtraciji (GF). Ima li jasnih stavova o normalnim laboratorijskim vrijednostima prilagoÄenim dobnoj granici? U kojem stupnju je GF fizioloÅ”ka varijanta za konkretnu dob? Produžava li lijeÄenje hemodijalizom životni vijek vrlo starih osoba? Odgovori nisu uvijek precizni. Stara populacija Äesto je izložena odlukama lijeÄnika, obitelji ili skrbnika mimo svoje želje, bilo zbog nedostatka komunikacije ili zbog nepoznavanja postupaka. Procedure mogu na bolesnika ostaviti psihiÄke i fiziÄke posljedice (patnje), bez obzira na to Å”to su sve napravljene profesionalno, oni Äesto kažu āda sam znao Å”to me Äeka, ne bih pristaoā. Zbog toga je nužno poÅ”tivati odluku bolesnika. Analizom vlastitih podataka vidljiva je prisutnost veoma stare populacije s velikim brojem pridruženih komorbiditeta te visokim stupnjem pothranjenosti (MIS) i Karnofskyjeva skora. U Centru je viÅ”e od 49,23% populacije starije od 70 godina, s velikom zastupljenoÅ”Äu privremenog ili trajnog centralnog venskog katetera kao pristupa za dijalizu (42,35%). NajviÅ”e preživjelih do 1, 2 i 3 godine bilo je u skupini od 76-80 godina, a u skupini starijih od 80 godina nitko nije preživio 4 ili 5 godina. Kod preživjelih bolesnika visoke dobi sposobnost za samostalno funkcioniranje je veoma mala. Karnofskyjev zbir za preživjele 6 mjeseci i viÅ”e bio je u prosjeku 50%
TRANSPLANTATION AND RETRANSPLANTATION ā IMPACT ON EMOTIONAL STATE
U svom kliniÄkom radu Äesto smo se susretali s emocionalnim poteÅ”koÄama bolesnika s transplantom. NajÄeÅ”Äe su to tjeskoba,
teÅ”koÄe integriranja novoprimljenog organa kao vlastitog, osjeÄaj krivnje, poteÅ”koÄe povezane s osobnim doživljajem sebe.
Mnoge studije, unatoÄ Äesto prisutnim emocionalnim poteÅ”koÄama, opisuju poboljÅ”anje kvalitete života kod bolesnika s transplantatom.
MeÄutim, kvaliteta života ponovno se pogorÅ”ava u sluÄaju odbacivanja transplantata. U takvim situacijama pojavljuje
se osjeÄaj nemira, gubitka kontrole nad vlastitim životom, osjeÄaj promaÅ”enosti, ideje bezizlaznosti i bezperspektivnosti. U
složenim emocionalnim proživljavanjima vrlo je važno psiholoÅ”ki ojaÄati zdrave snage bolesnikove liÄnosti Äime se postiže bolja
suradljivost lijeÄenja opÄenito.In our clinical practice, we are often faced with emotional difficulties of transplanted patients. Most are due to anxiety, difficulty in integrating newly recruited organ as its own, feeling of guilt, and difficulties with personal experience of self. Despite common presence of emotional difficulties, many studies describe improvement in the quality of life of transplant patients. However, the quality of life is deteriorating again in case of transplant rejection. In such situations, restlessness develops along with losing control over their own lives, a sense of failure, hopelessness and lack of prosperity ideas. Complex emotional experiencing is very important in strengthening the patientās psychological health and personality, thus achieving better treatment compliance in general
TRANSPLANTATION AND RETRANSPLANTATION ā IMPACT ON EMOTIONAL STATE
U svom kliniÄkom radu Äesto smo se susretali s emocionalnim poteÅ”koÄama bolesnika s transplantom. NajÄeÅ”Äe su to tjeskoba,
teÅ”koÄe integriranja novoprimljenog organa kao vlastitog, osjeÄaj krivnje, poteÅ”koÄe povezane s osobnim doživljajem sebe.
Mnoge studije, unatoÄ Äesto prisutnim emocionalnim poteÅ”koÄama, opisuju poboljÅ”anje kvalitete života kod bolesnika s transplantatom.
MeÄutim, kvaliteta života ponovno se pogorÅ”ava u sluÄaju odbacivanja transplantata. U takvim situacijama pojavljuje
se osjeÄaj nemira, gubitka kontrole nad vlastitim životom, osjeÄaj promaÅ”enosti, ideje bezizlaznosti i bezperspektivnosti. U
složenim emocionalnim proživljavanjima vrlo je važno psiholoÅ”ki ojaÄati zdrave snage bolesnikove liÄnosti Äime se postiže bolja
suradljivost lijeÄenja opÄenito.In our clinical practice, we are often faced with emotional difficulties of transplanted patients. Most are due to anxiety, difficulty in integrating newly recruited organ as its own, feeling of guilt, and difficulties with personal experience of self. Despite common presence of emotional difficulties, many studies describe improvement in the quality of life of transplant patients. However, the quality of life is deteriorating again in case of transplant rejection. In such situations, restlessness develops along with losing control over their own lives, a sense of failure, hopelessness and lack of prosperity ideas. Complex emotional experiencing is very important in strengthening the patientās psychological health and personality, thus achieving better treatment compliance in general