22 research outputs found
Toksikokinetika prometrina u mozgu miŔeva
Prometryne is a methylthio-s-triazine herbicide. Signifi cant trace amounts are found in the environment,
mainly in water, soil, and food plants. The aim of this study was to establish brain and blood prometryne levels after single oral dose (1 g kg-1) in adult male and female mice. Prometryne was measured using the GC/MS assay at 1, 2, 4, 8, and 24 h after prometryne administration. Peak brain and blood prometryne values were observed 1 h after administration and they decreased in a time-dependent manner. Male mice had consistently higher brain and blood prometryne levels than female mice. The observed prometryne
kinetics was similar to that reported for the structurally related herbicide atrazine.Prometrin je metiltio-s-triazinski herbicid. ZnaÄajne koliÄine prometrina zaostaju u tragovima u okoliÅ”u, poglavito u vodi, tlu i biljkama koje rabimo za prehranu. Cilj je rada izmjeriti koliÄinu prometrina koja se apsorbira u mozgu i krvi nakon primijenjene akutne oralne doze (1 g kg-1 tjelesne mase) u odraslih miÅ”eva
obaju spolova. Razine prometrina u mozgu i krvi izmjerene su GC/MS-om tijekom 1., 2., 4., 8. i 24. sata nakon izlaganja. UtvrÄeno je da je udio prometrina koji se zadržava u živÄanom tkivu relativno nizak ali detektabilan u odnosu na koncentraciju u krvi i koncentraciju primijenjene doze. NajviÅ”e koncentracije u krvi i maseni udjeli u mozgu zabilježeni su tijekom 1. sata nakon izlaganja, a s vremenom izmjerene vrijednosti znaÄajno opadaju. UoÄena je znaÄajna razlika izmeÄu mužjaka i ženki pri Äemu mužjaci imaju
znaÄajno viÅ”e razine prometrina u mozgu i krvi nego ženke. Opisana toksikokinetika prometrina pokazuje sliÄnosti s otprije opisanom i poznatom toksikokinetikom strukturalno sliÄnog herbicida atrazina
The influence of emulsion drying on the fatty acid composition, bioactive compounds content and oxidative stability of encapsulated bio-oils
Addition of Propolis to Irinotecan Therapy Prolongs Survival in Ehrlich Ascites Tumor-Bearing Mice
Radioprotective Effects of Quercetin and Ethanolic Extract of Propolis in Gamma-Irradiated Mice
The aim of this study was to assess radioprotective effects of quercetin and the ethanolic extract of propolis (EEP) in CBA mice exposed to a single radiation dose 4 Gy (60Co). The mice were treated with 100 mg kg-1 quercetin or EEP a day for three consecutive days either before (pre-treatment) or after gamma-irradiation (therapy). Leukocyte count was determined in blood drawn from the tail vein, and DNA damage in leukocytes was assessed using the alkaline comet assay. Genotoxic effects of the test compunds were also evaluated in non-irradiated mice. The levels of radioprotection provided by both test compounds were compared with those established in mice that were given chemical radioprotector S-(2-Aminoethyl)isothiouronium bromide hydrobromide (AET). Mice that received pre-treatment were less sensitive to irradiation. Mice given the post-irradiation therapy showed a slight but not significant increase in total leukocyte count over irradiated negative control. Quercetin showed better protective properties than EEP in both pre-treatment and therapy, and activated a higher number of leukocytes in non-irradiated mice. The alkaline comet assay suggests that both natural compounds, especially when given as pre-treatment, protect against primary leukocyte DNA damage in mice. At tested concentrations, EEP and quercetin were not genotoxic to non-irradiated mice. AET, however, caused a slight but not significant increase in DNA damage. Although the results of this study show the radioprotective potential of the test compounds, further investigation is needed to clarify the underlying protection mechanisms.Na miÅ”evima soja CBA istraženi su radioprotektivni uÄinci alkoholnog ekstrakta propolisa (AEP) i flavonoida kvercetina primijenjenih u obliku predtretmana i terapije usporedo s izlaganjem gama-zraÄenju iz izvora 60Co, doze 4 Gy. Testirane tvari injicirane su miÅ”evima intraperitonealno u dozi od 100 mg kg-1 tijekom tri uzastopna dana. Nakon zavrÅ”etka pokusa u uzorcima krvi ozraÄenih miÅ”eva utvrÄen je ukupni broj leukocita, a razina primarnih oÅ”teÄenja u DNA izmjerena je primjenom alkalnog kometnog testa. Usporedo su istraženi i moguÄi genotoksiÄni uÄinci testiranih tvari na neozraÄenim miÅ”evima. Razine radioprotekcije koju pružaju propolis i kvercetin usporeÄene su sa sintetskim radioprotektorom AET-om (S-(2-aminoetil)izotiouronij bromid hidrobromid). Predtretman miÅ”eva bilo kojim oblikom radioprotektora pridonosi boljem odgovoru na zraÄenje. U miÅ”eva koji su primili radioprotektore u obliku terapije uoÄen je mali porast ukupnog broja leukocita u odnosu na ozraÄenu negativnu kontrolu. Kvercetin je pružio bolju zaÅ”titu od zraÄenja nego AEP, i u predtretmanu i terapiji, a u neozraÄenih miÅ”eva potaknuo je oslobaÄanje veÄeg broja leukocita u odnosu na negativnu kontrolu. Rezultati istraživanja upuÄuju na to da propolis i njegove fl avonoidne sastavnice, osobito ako su primijenjene prije ozraÄivanja, mogu uÄinkovito zaÅ”tititi miÅ”eve od Å”tetnih uÄinaka ionizirajuÄeg zraÄenja i smanjiti razinu primarnih oÅ”teÄenja DNA u leukocitima. AEP i kvercetin u testiranim dozama nisu bili genotoksiÄni, za razliku od AET-a koji je izazvao mali porast razine oÅ”teÄenja DNA u leukocitima neozraÄenih miÅ”eva. Iako rezultati istraživanja upuÄuju na radioprotektivne uÄinke testiranih prirodnih spojeva, radi pojaÅ”njenja pretpostavljenih mehanizama radioprotekcije potrebna su daljnja istraživanja