Comparative analysis of experimental testing procedures for the elicitation of rescue actions in ants

Rescue behavior is observed when 1 individual provides help to another individual in danger. Most reports of rescue behavior concern ants (Formicidae), in which workers rescue each other from various types of entrapment. Many of these entrapment situations can be simulated in the laboratory using an entrapment bioassay, in which ants confront a single endangered nest mate entrapped on a sandy arena by means of an artificial snare. Here, we compared numerous characteristics of rescue actions (contact between individuals, digging around the entrapped individual, pulling at its body parts, transport of the sand covering it, and biting the snare entrapping it) in Formica cinerea ants. We performed entrapment tests in the field and in the laboratory, with the latter under varying conditions in terms of the number of ants potentially engaged in rescue actions and the arena substrate (marked or unmarked by ants’ pheromones). Rescue actions were more probable and pronounced in the field than in the laboratory, regardless of the type of test. Moreover, different test types in the laboratory yielded inconsistent results and showed noteworthy variability depending on the tested characteristic of rescue. Our results illustrate the specifics of ant rescue actions elicited in the natural setting, which is especially important considering the scarcity of field data. Furthermore, our results underline the challenges related to the comparison of results from different types of entrapment tests reported in the available literature. Additionally, our study shows how animal behavior differs in differing experimental setups used to answer the same questions

Bioetika i kultura. Može li bioetika pridonijeti stvaranju interkulturalnosti?

Bioetika je nastala u multikulturnom miljeu kasne/refleksivne modernosti, u SAD-u. Od pojave Bioetike – mosta k budućnosti, Van Rensselaera Pottera, bioetika se u svojoj glavnoj razvojnoj putanji kretala od multidisciplinarnog k interdisciplinarnom projektu. Postavlja se pitanje postoji li signifikantna veza između njenog ranog multidisciplinarnog karaktera i multikulturalnosti miljea njenog rodnog mjesta? Naš odgovor je - vjerojatno da, u najmanju ruku stoga što oba "multi" korespondiraju sa samom prirodom/logikom čitavog povijesnog procesa, čija je suštinska karakteristika uvijek bila diferencijacija, to jest transformacija (kako bi to formulirao Herbert Spencer) iz homogenosti u – neodređenu, odnosno određenu – heterogenost. Također je vrlo vjerojatno da postoji uzročno-posljedični odnos između spomenutih dvaju "multi"; heterogenost bioetike bila je, u krajnjoj liniji, posljedica heterogenosti sociokulturnog miljea u kom je nastala. No, postoji (i) značajna razlika između ovih dvaju "multi". Pored multikulturnih (manje određenih, odnosno neodređenih heterogenih), postoji i koncepcija prema kojoj postoje i interkulturni (određeno heterogeni) miljei. Prema nekim autorima, samo su posljednji autentično ljudski/humani sustavi ljudske međuzavisnosti. U postojećem, međutim, multikulturnih miljea ima, no interkulturni sustavi još su uvijek tek idealno-tipske konstrukcije (ili utopije). S druge pak strane, bioetika se tijekom posljednjih četrdesetak godina razvila (iz multi) u interdisciplinarni projekt, naročito u posljednjem desetljeću, unutar koncepta integrativne bioetike. Pitanje koje slijedi jest: ima li bioetika, u svojoj integrativnoj verziji, kapacitet da praktično pridonese (da sada sâma postane uzrok) transformacijama multikulturnih u interkulturne sustave ljudske međuzavisnosti? I, dalje, ako ima, kako ih možemo upotrijebiti da bismo postigli taj cilj? Konačno, koji bi trebao biti prvi korak? Vjerojatno formuliranje jednog Manifesta integrativne bioetike? Pa, učinimo to

The oldest registry of the deceased in Donji Miholjac Catholic parish (1773-1834) as a source for population history of Donji Miholjac

U radu se na temelju podataka iz matične knjige umrlih katoličke župe Miholjac 1773.-1834. godine proučava povijest stanovništva donjomiholjačkog područja. Na početku se iznosi kratak pregled razvoja povijesne demografije kao jedne od povijesnih disciplina. Proučava se povijest vođenja matičnih knjiga na području Europe i Hrvatske te važnost matičnih knjiga kao jednog od izvora za povijest stanovništva. Nadalje, opisuje se matična knjiga umrlih katoličke župe Miholjac 1773.-1834. godine koja se čuva u Državnom arhivu u Osijeku te se daje povijesni pregled donjomiholjačkog područja u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća. Analizom podataka iz navedene matične knjige umrlih proučava se smrtnost na području miholjačke župe u promatranom razdoblju kao negativna sastavnica prirodnog kretanja stanovništva. Utvrđuje se godišnja, sezonska i mjesečna raspodjela umrlih te spolna i dobna struktura umrlih. Iznose se podaci o visokoj smrtnosti dojenčadi i visokoj smrtnosti rodilja koji se povezuju s lošim higijenskim uvjetima i niskim stupnjem razvoja medicine. Jedan od predmeta istraživanja su i uzroci smrti koji su se u pravilu vrlo rijetko zapisivali u proučavanoj u matičnoj knjizi umrlih župe Miholjac. Analiza demografskih podataka temelji se na matičnoj knjizi kao izvoru, a obrađeni brojčani podaci prikazani su u tablicama i grafikonima. Cilj je rada prikazati na koji način podaci sadržani u matičnim knjigama, primjenom metoda povijesne deografije, mogu poslužiti za proučavanje povijesti stanovništva miholjačkoga kraja u promatranom razdoblju. Analiza proučavane matične knjige umrlih vrlo je jasan demografski pokazatelj o razini životnog standarda koje je doseglo stanovništvo Donjeg Miholjca u razdoblju od 1773. do 1834. godine