DIFFERENCES IN MUSCLE ACTIVITY ONE YEAR AFTER ACL RECONSTRUCTION

U radu su promatrane danas dvije najčešće korištene tehnike rekonstrukcije koje za transplantat koriste polutetivasti ili vitki mišić (m. gracillis i m. semitendinosus) ili središnju trećinu patelarne tetive. Cilj istraživanja bio je utvrditi postoje li kvalitativne neuromuskularne promjene i odstupanja od zdravog obrasca pokreta izražene u površinskom elektromiografskom signalu te u kojoj se mjeri one razlikuju ovisno o korištenoj operativnoj tehnici jednu godine nakon rekonstrukcijeACL-a. Ispitanici su bili raspoređeni u tri homogene skupine. Prvu eksperimentalnu skupinu (n=5) činili su ozlijeđeni sportaši nogometaši koji su bili tretirani tehnikom rekonstrukcije ACL-a patelarnim transplantatom (PAT). Drugu eksperimentalnu skupinu (n=5) činili su ozlijeđeni sportaši nogometaši koji su bili tretirani tehnikom rekonstrukcije ACL-a tetivnim transplantatom mišića gracillisa i semitendinosusa (STG). Treću, kontrolnu skupinu činili su potpuno zdravi nogometaši (MODEL). Prag mišićne aktivacije određen je kao 30% maksimalne amplitude srednje anvelope elektromiografskog signala pojedinog mišića u kontrolnoj skupini. Rezultati godinu dana nakon rekonstrukcije pokazuju statistički značajno kraće vrijeme aktivnosti mišića vastus lateralis u fazi leta grupe PAT(.0249, p=.05 i .005051, p=.05, uz primjenu Bonferroni korekcije) u odnosu na Model, kasniji kraj aktivnosti mišića vastus medialis grupe STG u fazi odraza (.0179, p=.05 i .005051, p=.05, uz primjenu Bonferroni korekcije) u odnosu na Model te kraće vrijeme aktivnosti mišića vastus lateralis u prvoj fazi doskoka grupe PAT (.0132, p=.05 i .015873, p=.05, uz primjenu Bonferroni korekcije) u odnosu na grupu STG. Rezultati pokazuju neuromuskularne promjene kod eksperimentalnih skupina nakon rekonstrukcija i potpune rehabilitacije. Na temelju rezultata ovog istraživanja nismo u mogućnost ustvrditi koja je od prezentiranih tehnika rekonstrukcije ACL-a primjerenija.This study aimed at comparing two most commonly used ACL reconstruction techniques in Croatia. Subjects were chosen amongst patients who were all active soccer players operated on by the same physician and rehabilitated in the same clinic, by the same therapist. They were divided into two groups according to ACL reconstruction technique used: PAT group (n = 5) was treated byACL reconstruction using patellar tendon graft and STG group (n = 5) was treated byACLreconstruction technique using gracillis and semitendinosus tendon graft. Control group (MODEL) comprised of completely healthy active soccer players. One year after the reconstruction our subjects performed one legged vertical jump using their injured leg and surface electromyographic signals of muscles rectus femoris, vastus lateralis, vastus medialis and biceps femoris were recorded.Vertical jump cycle was divided into five phases based on vertical force platform measurements. Muscle activity threshold was defined at 30% of maximum amplitude of mean envelope of individual muscles in MODEL group and several variables describing muscle activity were defined. Nonparametric statistical methods (KruskalWallis test and consecutive Mann Whitney tests with Bonferroni correction) showed some statistically significant differences: shorter activity period of the muscle vastus lateralis in the flight phase for the PAT group (.0249, p=.05 and .005051, p=.05, with Bonferroni correction), delayed end of vastus medialis muscle activity in the take off phase for the STG group (.0179, p=.05 and .005051, p=.05, with Bonferroni correction) when compared to MODEL group and longer activity of the muscle vastus lateralis in the STG group (.0132, p=.05 and .015873, p=.05, with Bonferroni correction) with respect to the PATgroup in the landing1 phase. Based on this we are unable to conclude which of these two surgery techniques should be preferred

Učinak terapijskih vježbi za lumbosakralni sindrom kod osoba sa sjedilačkim zanimanjima

Uvod: Lumbosakralni sindrom je vrlo značajan zdravstveni problem u populacije zapadnih zemalja koji uzrokuje goleme medicinske troškove, izbivanje s posla i onesposobljenja, a uzrokuje i porast troškova socijalne skrbi kao što i povećava osjećaj tjeskobe u obiteljskom životu. Cilj: Otkriti povezanost bolova u lumbosakralnom području s pozicijom tijela kod osoba koji se bave sjedilačkim zanimanjima te utvrditi utječu li vježbe za stabilizaciju kod lumbosakralnog sindroma na povećanje mobilnosti lumbalne kralježnice te smanjenje boli. Materijali i metode: U istraživanje je bilo uključeno 30 ispitanica (15 ispitanica u ispitivanoj i 15 ispitanica u kontrolnoj skupini). U radu je korišten anketni upitnik koji je uključivao opće podatke, zadovoljstvo poslom, tegobama pri obavljanju aktivnosti te upitnici o kvaliteti života (Euro-Qol) i modifi cirani upitnik za lumbosakralni sindrom (Rollan-Morrisov upitnik). Mjerena je gibljivosti lumbosakralne kralježnice i intenzitet boli putem Numeričke skale boli.Ispitivana skupina provodila je terapijske vježbe za lumbosakralnu kralježnicu dok se kontrolna skupina pridržavala redovitih životnih navika. Rezultati: Prisutna je statistički značajna razlika u intenzitetu boli između ispitivane i kontrolne skupine (p=0,003). Međutim nije prisutna statistički značajna razlika fl eksibilnosti kralježnice između ispitivane i kontrolne skupine. Zaključak: Terapijske vježbe za lumbosakralnu kralježnicu smanjuju intenzitet boli kod osoba koji se bave sjedilačkim zanimanjima međutim nemaju utjecaj na povećanje mobilnosti lumbosakralne kralježnice

The connection between the level of physical activity and the prevalence of low back pain among the employees of the Lipik Hospital

Cilj rada bio je istražiti prevalenciju križobolje kod djelatnika SB Lipik i njezinu povezanost s razinom tjelesne aktivnosti, funkcionalnom sposobnosti i mobilnosti kralježnice.Istraživanje je provedeno u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik tijekom 2017 godine na djelatnicima SB Lipik. U istraživanje je bilo uključeno 107 ispitanika od kojih 77 žena i 30 muškaraca (18-65) prosječne dobi 39 godina. Ispitanici su podijeljeni u dvije grupe, prvu skupinu činili su zdravstveni, a drugu skupinu nezdravstveni djelatnici. Razina tjelesne aktivnosti procijenjena je Baecke-ovim upitnikom, funkcionalna sposobnost testom funkcionalne sposobnosti STS test 5X, a mobilnost kralježnice izmjerena je Thomayerovim testom. Radni indeks za ukupan uzorak iznosio je prosječno 3,15, indeks sporta 2,61, indeks slobodnog vremena 3,09, dok je indeks ukupne aktivnosti iznosio 8,85. Mobilnost kralježnice iznosila je 3,97 cm, a funkcionalna sposobnost 7,87s. Križobolja je bila prisutna u 54 (50,5%) ispitanika, dok 53 (49,5%) ispitanika nije imalo križobolju. Ispitanici bez križobolje imaju statistički veći indeks ukupne aktivnosti (p=0,028) od onih s križoboljom, dok u ostalim indeksima tjelesne aktivnosti razlike nisu pronađene. Utvrđena je statistički značajno veća prevalencija križobolje kod nezdravstvenih djelatnika (p=0.039). Statistički značajnu prediktorsku moć za rezultat na STS testu jedino ima indeks sporta (p=0,003). Niti jedan od indeksa tjelesne aktivnosti nije statistički značajno utjecao na vrijednost veličine Thomayerove mjere tj. mobilnost kralježnice.The aim of the study was to investigate the prevalence of low back pain among employees of the Lipik hospital and its correlation with the level of physical activity, functional ability and spinal mobility. The research was carried out among the personnel of the Special hospital for medical rehabilitation Lipik in 2017. One hundred and seven participants, 77 women and 30 men (18-65), with an average age of 39, were separated in two groups. The first group consisted of medical personnel, while the other group consisted of non-medical personnel. The level of activity was tested using the Baecke questionnaire, their functional ability through the STS 5X test, and the mobility of the spine was measured using the Thomayer test. The work index for the total sample was 3.15, sports index was 2.61, and leisure time index was 3.09, while the total activity index was 8.85. The spinal mobility was 3.97 cm and the functional ability value was 7.87 s. Low back pain was present in 54 (50.5%) participants, while 53 (49.5%) participants did not have low back pain. Subjects without low back pain had a statistically significant higher total activity index value (p = 0.028) than those with low back pain, while no differences were found in other indices of physical activity. Statistically significant higher incidence of low back pain was established in non-health workers (p = 0.039). Only the sports index had the statistically significant predictive power derived from the STS test (p = 0.003). None of the physical activity indices had a statistically significant influence on the value of Thomayer’s measure, i.e. spine mobility

Povezanost sjedeće odbojke s odabranim aspektima kvalitete života sportaša s invaliditetom

Sport osoba s invaliditetom je oblik rekreacije i aktivnosti gdje se unapređuju motoričke i socijalne vještine. Cilj ovog istraživanja je bio ispitati povezanost sjedeće odbojke s kvalitetom života osoba s invaliditetom. Uzorak je bila skupina od 101 osobe (83 muškaraca i 18 žena) s invaliditetom koji su uključeni u sportske aktivnosti. Istraživanje se provodilo putem anketnog upitnika koji se sastojao od četiri dijela koji su činili opći i sociodemografski podaci, podaci o sportu u koji su uključeni, pitanja kojima se ispitivao utjecaj sporta na dijelove svakodnevnog života i njegovu kvaltitretu te MANSA (Manchester Short Assessment of Quality of Life) upitnika za procjenu kvalitete života. Rezultati su pokazali pozitivnu korelaciju između sjedeće odbojke i nekih aspekata kvalitete života osoba s invaliditetom, a interesantno je posebno bilo da je sport nakon nastanka invaliditeda utjecao i pozitivno i kod onih koji su se prije već bavili sportom kao i kod onih koji su prije bili neaktivni

Učinak terapijskih vježbi za lumbosakralni sindrom kod osoba sa sjedilačkim zanimanjima

Uvod: Lumbosakralni sindrom je vrlo značajan zdravstveni problem u populacije zapadnih zemalja koji uzrokuje goleme medicinske troškove, izbivanje s posla i onesposobljenja, a uzrokuje i porast troškova socijalne skrbi kao što i povećava osjećaj tjeskobe u obiteljskom životu. Cilj: Otkriti povezanost bolova u lumbosakralnom području s pozicijom tijela kod osoba koji se bave sjedilačkim zanimanjima te utvrditi utječu li vježbe za stabilizaciju kod lumbosakralnog sindroma na povećanje mobilnosti lumbalne kralježnice te smanjenje boli. Materijali i metode: U istraživanje je bilo uključeno 30 ispitanica (15 ispitanica u ispitivanoj i 15 ispitanica u kontrolnoj skupini). U radu je korišten anketni upitnik koji je uključivao opće podatke, zadovoljstvo poslom, tegobama pri obavljanju aktivnosti te upitnici o kvaliteti života (Euro-Qol) i modifi cirani upitnik za lumbosakralni sindrom (Rollan-Morrisov upitnik). Mjerena je gibljivosti lumbosakralne kralježnice i intenzitet boli putem Numeričke skale boli.Ispitivana skupina provodila je terapijske vježbe za lumbosakralnu kralježnicu dok se kontrolna skupina pridržavala redovitih životnih navika. Rezultati: Prisutna je statistički značajna razlika u intenzitetu boli između ispitivane i kontrolne skupine (p=0,003). Međutim nije prisutna statistički značajna razlika fl eksibilnosti kralježnice između ispitivane i kontrolne skupine. Zaključak: Terapijske vježbe za lumbosakralnu kralježnicu smanjuju intenzitet boli kod osoba koji se bave sjedilačkim zanimanjima međutim nemaju utjecaj na povećanje mobilnosti lumbosakralne kralježnice

Učinak terapijskih vježbi za lumbosakralni sindrom kod osoba sa sjedilačkim zanimanjima

Uvod: Lumbosakralni sindrom je vrlo značajan zdravstveni problem u populacije zapadnih zemalja koji uzrokuje goleme medicinske troškove, izbivanje s posla i onesposobljenja, a uzrokuje i porast troškova socijalne skrbi kao što i povećava osjećaj tjeskobe u obiteljskom životu. Cilj: Otkriti povezanost bolova u lumbosakralnom području s pozicijom tijela kod osoba koji se bave sjedilačkim zanimanjima te utvrditi utječu li vježbe za stabilizaciju kod lumbosakralnog sindroma na povećanje mobilnosti lumbalne kralježnice te smanjenje boli. Materijali i metode: U istraživanje je bilo uključeno 30 ispitanica (15 ispitanica u ispitivanoj i 15 ispitanica u kontrolnoj skupini). U radu je korišten anketni upitnik koji je uključivao opće podatke, zadovoljstvo poslom, tegobama pri obavljanju aktivnosti te upitnici o kvaliteti života (Euro-Qol) i modifi cirani upitnik za lumbosakralni sindrom (Rollan-Morrisov upitnik). Mjerena je gibljivosti lumbosakralne kralježnice i intenzitet boli putem Numeričke skale boli.Ispitivana skupina provodila je terapijske vježbe za lumbosakralnu kralježnicu dok se kontrolna skupina pridržavala redovitih životnih navika. Rezultati: Prisutna je statistički značajna razlika u intenzitetu boli između ispitivane i kontrolne skupine (p=0,003). Međutim nije prisutna statistički značajna razlika fl eksibilnosti kralježnice između ispitivane i kontrolne skupine. Zaključak: Terapijske vježbe za lumbosakralnu kralježnicu smanjuju intenzitet boli kod osoba koji se bave sjedilačkim zanimanjima međutim nemaju utjecaj na povećanje mobilnosti lumbosakralne kralježnice

THE PREVENTION VALUE OF DEVELOPMENTAL DYSPLASIA OF THE HIP FROM HIPPOCRATES UNTIL TODAY

Kao najčešća anomalija lokomotornog aparata, priroðeno iščašenje kuka je i dalje velika nepoznanica. O organizaciji prevencije luksacijske anomalije kuka te o njezinoj vrijednosti govore mnogi objavljeni članci u stručnoj literaturi. U ovom radu pokušat ćemo odgovoriti na pitanje: Kada je prevencija luksacijske anomalije kuka doista učinkovita? Rješenje je u daljnjem poboljšanju same organizacije prevencije ove priroðene anomalije. U okviru organizacijske sheme prevencije luksacijske anomalije kuka autori posebno ističu potrebu da što manje liječnika treba biti uključeno u zaštiti dječjeg kuka u istog djeteta. Ističu, isto tako, da pacijenta poslije repozicije priroðenog iščašenja kuka, zbog stalne prijetnje artroze kuka, treba pratiti ne samo do pune koštane zrelosti, već tijekom cijelog života.Developmental dysplasia of the hip is the most common anomaly of the musculosceletal system and still not much is known about it. A great number of published materials in printed publications discuss the organisation of the prevention of DDH. This work will try to give answer to the question as in which case the prevention of DDH can be really effective. The solution lies in further development of the organisation of the prevention of this congenital anomaly. Within the organisational scheme of DDH the authors emphasize the importance of the smallest posible number of doctors to be involved in the preventive care of the hip in the same child. The patient treated for the congenital dislocation of the hip should be followed not only up to the full osteomaturity of the hip, but during all his life because of the continuous threat of the development of arthrosis