Pravo poslovnog nastana i korporativna mobilnost - pregled ključnih pitanja

The paper outlines open issues concerning corporate mobility from the position of both private international law rules and the relevant Community law rules. For the latter, the most important is the fundamental freedom of Community law, i.e. the freedom of establishment. It is the authors’ opinion that for the complete attainment of freedom of establishment it is necessary not only to enable companies to undertake their business activities wherever they want, but also to enable them to transfer their company seat between Member States. That is if such company seat transfer corresponds to company’s business interests and does not lead to abuse of Community given rights. Regardless of diverse positions concerning the actual state of freedom of establishment, that is whether freedom of establishment already fully enables companies to transfer their seat between Member States or not, in order to ensure legal certainty it would be very useful to provide a specific Community level legal instrument that would enable cross-border seat transfer between Member States in a uniform manner. To that end it would be appropriate to continue work on the abandoned 14th Company Law Directive on the Transfer of the Registered Office or De Facto Head Office of a Company from one Member State to Another.U radu se daju temeljne naznake otvorenih pitanja mobilnosti trgovačkih društava, kako s aspekta pravila međunarodnog privatnog prava, a tako i uvažavajući pravila prava EU. Za potonje je najvažnije pravo na ostvarivanje poslovnog nastana, kao dio primarnog prava EU. Mišljenje je autora da je za puno ostvarivanje prava poslovnog nastana prijeko potrebno da društva mogu ne samo obavljati svoju djelatnost gdje god žele, nego i promijenjati svoje sjedište , ako to odgovara potrebama njihovoga poslovanja, naravno pod uvjetom da to znači korištenje sloboda ustanovljenih pravom EU, a ne da znači zlouporabu tih sloboda. Ma kakav god stav da se zauzme o aktualnom stanju prava EU po tome pitanju, odnosno da li ono omogućava punu realizaciju prava poslovnog nastana ili ne, čini se da bi bilo vrlo korisno radi pravne sigurnosti da se donese poseban pravni instrument, koji bi uredio mogućnost promjene sjedišta društva iz jedne države članice u drugu. U tome bi smislu bilo potrebno nastaviti prekinuti rad na 14. direktivi prava društava o prijenosu registriranoga sjedišta

The notion of an organization for the collective exercise of rights and an independent management entity

Kako bi se neka osoba kvalificirala kao organizacija za kolektivno ostvarivanje prava mora: 1) ostvarivati autorska i srodna prava, 2) kolektivno ostvarivati takva prava za više nositelja prava (npr. autora), 3) ostvarivati prava za zajedničku korist (račun) nositelja prava te 4) kolektivno ostvarivati takva prava kao jedinu ili glavnu svrhu takve organizacije. Pored tih općih uvjeta, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava mora ispuniti i dva posebna uvjeta: 1) pripadnost ili potpadanje pod kontrolu svojih članova (nositelja prava ili osoba koje ih zastupaju) te 2) ustrojenost organizacije na neprofitnoj osnovi. S druge strane, neovisni upravljački subjekt, kao i organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, mora ispuniti prva četiri opća uvjeta, ali i dva posebna uvjeta: 1) ne smije pripadati u cijelosti niti djelomično članovima (nositeljima prava ili osobama koje ih zastupaju), a ne smije biti niti pod njihovom izravnom ili neizravnom kontrolom, a 2) poslovanje organizacije pritom mora biti usmjereno na ostvarivanje dobiti. Rad pritom analizira predmetne uvjete ponajprije s ciljem jasnog razgraničenja organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i neovisnog upravljačkog subjekta, a potom i osoba koje ne obavljaju djelatnost kolektivnog ostvarivanja prava od osoba koje obavljaju tu djelatnost. Takva su razgraničenja važna i radi određivanja razine nadzora nad tim organizacijama jer svaka organizacija potpada pod različitu razinu nadzora od strane Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Pored navedenih uvjeta, u radu se analiziraju i odgovarajuće odredbe nacrta novog prijedloga Zakona o autorskim i srodnim pravima.In order to qualify a legal entity as the collective management organization that persons must: 1) manage copyright or rights related to copyright, 2) manage such rights for more than one rightholder (e.g. author), 3) manage such rights for the collective benefit (on behalf) of rightholders and 4) manage such rights as its sole or main purpose. Besides these general conditions the collective management organization must fulfil two additional unique conditions: 1) belonging to or being under control of its members (rightholders or other authorized persons) and 2) being organized on a non-profit basis. On the other hand, the independent management entity, same as the collective management organization, must fulfil the above mentioned four general conditions but also fulfil two distinct conditions: 1) neither belonging to nor being controlled, directly or indirectly, wholly or in part, by rightholders and 2) being organized on a for-profit basis. The paper analyses these conditions with intent to make a clear distinction between the collective management organization and the independent management entity but to differentiate these organizations from other commercial entities that do not collectively manage such rights. Such distinction is also important to determine the level of supervision that the State Intellectual Property Office is undertaking over these two organizations since each of them falls under the different level of such supervision. Besides these conditions, the paper also analyses the corresponding provisions of the draft of the new proposal of the Copyright and the Related Rights Act

Analiza i poboljšanje apsolutne točnosti robota za primjenu u neurokirurgiji

Industrijski roboti su danas postali nezamjenjivi dio moderne industrije a njihovim brzim razvojem počeli su se primjenjivati i u područjima medicine, ponajviše u neurokirurškim zahvatima. Najveći nedostatak takvih robotskih sustava je loša apsolutna točnost koja nastaje iz grešaka kinematičkog lanca, grešaka korištenog vizijskog sustava i ostalih alata koji se primjenjuju. Problem postizanja zadovoljavajuće apsolutne točnosti će biti glavni predmet razmatranja ovoga rada. U ovome radu provesti će se analiza apsolutne točnosti robotskog sustava za primjenu u neurokirurgiji te će se na temelju izvršene analize implementirati model za poboljšanje apsolutne točnosti robotskog sustava, kao i nova metoda za postupak ispitivanja. U prvome dijelu rada je opisan cijeli postupak i analiza ispitivanja zajedno sa uputama za korištenje svih upotrebljavanih programskih paketa. Korišten je program za obradu slike koju proizvodi medicinska oprema, OsiriX, zatim Matlab za transformaciju koordinatnih točaka te rješavanje kinematičkog modela. Za kreiranje vizijskih programa koristio se Vision Builder, a za komunikaciju između robota i računala kreirana su php sučelja. Zatim je opisan korišteni robotski sustav za primjenu u neurokirurgiji. Robot koji se koristio je KUKA KR 6 R900 sixx, a od ostale opreme i alata koristio se stereovizijski sustav, markerska pločica, kalibracijska sonda, sonda za ispitivanje, Mayfield stezaljka te fantomi (uzorci za ispitivanje). Također je i razvijen veći broj robotskih programa za ispitivanje radnog područja, za skupljanje točaka potrebnih za rješavanje kinematičkog modela te programi za ispitivanje točnosti. Nakon provedene analize opisani su postupci poboljšanja točnosti robotskog sustava od kalibracija alata, podešavanja robotskih osi te kinematičkog modela. I na kraju je razvijen novi sustav za ispitivanje koji sadrži novu konstrukciju stereovizijskog sustava, zajedno sa njegovim postavkama, nove alata, nove uzorke za ispitivanje te robotske programe za ispitivanja

LETTERE D\u27INTENTI VINCOLANTI – NATURA GIURIDICA DEL CONTRATTO, OGGETTO E VIOLAZIONE DELL\u27OBBLIGO DEL DICHIARANTE, PROCEDIMENTO FALLIMENTARE E PROCEDIMENTO DI AMMINISTRAZIONE STRAORDINARIA

Čvrstom pokroviteljskom izjavom pokrovitelj preuzima obvezu pomaganja treće osobe radi njezina urednog ispunjenja osigurane obveze prema primatelju izjave. Takve su izjave redovito rezultat kompromisa kada se pokrovitelj i primatelj izjave ne može dogovoriti o preuzimanju nekoga tradicionalnijeg sredstva osiguranja (npr. jamstva ili garancije). Izdavanjem pokroviteljske izjave nastaje ugovorni odnos koji se redovito kvalificira kao nepravi ugovor u korist trećega. Treća strana (dužnik), iako nije strana predmetnog ugovornog odnosa, redovito je povezana s pokroviteljem (npr. preko sudjelovanja u koncernu ili preko poduzetničkog ugovora) u čemu se nalazi i interes pokrovitelja za preuzimanjem takvog osiguranja. Rad obrađuje pravnu narav obveze pokrovitelja (posebice u usporedbi s jamstvom), pri čemu se dotiče i određenja naravi takvoga jednostranoobvezujućeg ugovora. Zatim se obrađuje sadržaj i opseg pokroviteljeve obveze pomaganja, a potom i mogućnosti zamjene obveze pomaganja treće osobe ispunjenjem osigurane obveze izravno primatelju izjave. Obrađuju se i moguće povrede i nemogućnost ispunjenja obveze pomaganja te zaključno učinci stečajnog postupka i postupka izvanredne uprave na obvezu pokrovitelja. U tom pogledu analiziraju se i pravila o zajmu kojim se nadomješta temeljni kapital.The issuer of the strong letter of comfort undertakes to provide assistance to a third person aimed at its orderly performance of secured obligation to the recipient of the letter. Such letters are normally issued as a result of a compromise in situations when the third party and the recipient are unable to reach an agreement on provision of other, more traditional, security instrument (e.g. suretyship or guarantee). Through issuance of such a letter a contractual relationship qualified as an atypical contract in favor of the third party is established. Third party (the debtor), although not a party to the contractual relationship between the issuer and the recipient of the letter, is regularly affiliated with the issuer of the letter. In such affiliation (e.g. through the group of companies or the undertaking contract) lies the interest of the recipient to undertake such a security for the third party. The paper elaborates on the legal nature of the issuer’s obligation (especially in relation to the suretyship) whereat it touches upon the nature of such a unilateral contract as well. Thereupon the paper elaborates on the content and the measure of the issuer’s obligation to provide assistance to the third person and then it gives a legal analysis of the possibility to exchange such an obligation with the performance of the secured obligation directly to the recipient of the letter. In addition, the effects of the breach of the issuer’s obligation, its impossibility to perform its obligation and finally the insolvency and the emergency management proceedings are elaborated upon. In that regard rules on loan replacing the share capital are also analyzed.Durch eine harte Patronatserklärung übernimmt der Patron die Pflicht, einem Dritten wegen Erfüllung seiner bei ihm bestehenden Verbindlichkeit gegenüber dem Empfänger der Patronatserklärung zu helfen. Solche Erklärungen sind meistens das Ergebnis des Kompromisses zwischen dem Patron und dem Empfänger der Patronatserklärung, wenn sich die beiden über kein traditionelles Sicherungsmittel (z.B. Bürgschaft oder Garantieerklärung) einigen können. Durch eine Patronatserklärung entsteht ein Vertragsverhältnis, welches regelmäβig als atypischer Vertrag zu Gunsten eines Dritten bezeichnet wird. Obwohl der Dritte (Schuldner) keine Vertragspartei des genannten Vertragsverhältnisses ist, ist er mit dem Patron verbunden (z.B. innerhalb eines Konzerns oder durch einen Unternehmensvertrag), weshalb der Patron ein Interesse an die Übernahme solcher Absicherung hat. Diese Arbeit bespricht die Rechtsnatur der Patronatspflicht (insbesondere im Vergleich zur Garantieerklärung) und bestimmt die Art eines solchen einseitigen Vertrags. Anschlieβend werden der Inhalt und Umfang der Patronatspflicht besprochen sowie auch die Möglichkeit, diese Pflicht zur Direktzahlung an den Empfänger der Patronatserklärung zu verwandeln. Eventuelle Verletzungen und Unmöglichkeit der Pflichterfüllung werden auch erörtert. Abschließend werden die Einwirkungen des Insolvenzverfahrens und des Notfallmanagements auf die Pflicht des Patrons besprochen. In dieser Hinsicht werden auch die Regeln des Darlehensvertrags, welche zur Ersetzung des Stammkapitals dienen, bearbeitet.Mediante la lettera d\u27intenti vincolante il dichiarante assume l\u27obbligo di aiutare un terzo soggetto nella regolare soddisfazione dell\u27obbligo garantito nei confronti del ricevente della dichiarazione. Tali dichiarazioni sovente sono il risultato del compromesso quando il dichiarante ed il ricevente la dichiarazione non riescono ad accordarsi circa l\u27utilizzo di uno strumento di garanzia più tradizionale (ad esempio fideiussione o garanzia). Mediante il rilascio della dichiarazione sorge un rapporto contrattuale che viene qualificato alla stregua di un contratto atipico a favore di terzo. Il terzo (debitore), benché non sia parte del rapporto contrattuale in oggetto, è regolarmente collegato al dichiarante (ad es. mediante la partecipazione in una consociata oppure mediante un contratto di rete); di qui l\u27interesse del dichiarante per la copertura. Il lavoro tratta della natura giuridica dell\u27obbligo del dichiarante (in particolare rispetto alla garanzia), toccando anche aspetti relativi alla determinazione della natura di tale contratto unilaterale. In seguito si disamina il contenuto e l\u27ampiezza dell\u27obbligo contratto dal dichiarante e, poi, anche la possibilità di sostituire l\u27obbligo di assistenza del terzo nell\u27adempimento dell\u27obbligazione con l\u27obbligo diretto di adempiere al creditore. Si disaminano anche le possibili violazioni e l’impossibilità dell\u27adempimento dell\u27obbligazione ed in conclusione gli effetti del procedimento fallimentare e del procedimento di amministrazione controllata sull\u27obbligazione contratta dal dichiarante. A tale riguardo si analizzano anche le regole sul contratto di prestito con il quale si sostituisce il capitale sociale

The Concept of Insider Information

Može se općenito reći kako je povlaštena informacija ona koja njegovu poznavatelju daje prednost pred ostalim sudionicima tržišta kapitala pri donošenju odluke o ulaganju (npr. informacija o učinjenoj ponudi za preuzimanje dionica izdavatelja). Takva se prednost redovito reflektira u imovinskoj koristi koju korisnik informacije postiže na tržištu prodajom ili kupnjom financijskih instrumenta izdavatelja. Ne treba zaboraviti kako asimetrija informacija na tržištu kapitala uvijek postoji jer barem upućene osobe (npr. uprava izdavatelja) raspolažu cjenovno osjetljivim informacijama. Međutim, radi zaštite transparentnosti i jačanja povjerenja u trgovanje na uređenom tržištu kapitala zabranjena je svaka zlouporaba takvih informacija. Tržište kapitala u Hrvatskoj tu nije iznimka. Ako je takvih slučajeva i bilo u praksi, za očekivati je da su vrlo rijetki. To ne znači kako do takvih zlouporaba redovito ne dolazi. To se vjerojatno može pripisati nedovoljno razvijenoj ulagačkoj kulturi, a tek posljedično nedovoljnom poznavanju propisa i općeg ulagačkog iskustva. Shodno tomu, svrha ovog rada je početi od početka pojmovnom obradbom pojma „povlaštene informacije“ čime će, nadajmo se, potaknuti sudionike tržišta kapitala na opreznije postupanje s takvim informacijama.One can easily say that insider information represents information that gives its user an advantage before other market participants when making an investment decision (e.g. information on the made takeover bid for the issuer’s shares). Such an advantage is regularly reflected in the financial benefit that the user of such information achieves by selling or buying the issuer’s financial instruments. It should be noted that information asymmetry always exists in the capital market because at least higher management of the issuer (insiders) have price-sensitive information. However, in order to protect transparency and strengthen confidence in trading on the regulated capital market, any abuse of such information is prohibited. The capital market in Croatia is no exception. However, if there were any such cases, one could presume that they are very rare. This does not mean that such abuses do not occur. This can probably be attributed to an insufficiently developed investment culture, and then to insufficient regulatory knowledge and general lack of trading experience. Accordingly, the purpose of this paper is to start from the beginning by conceptually elaborating upon the term of “inside information” and thereby, hopefully, encouraging capital market participants to be more careful with the use of such information

CLAIM FOR USUAL COMPENSATION ACCORDING TO THE TRADEMARKS ACT AND THE NEW TRADEMARKS ACT PROPOSAL

Zahtjev za uobičajenom naknadom jedan je od predviđenih načina ostvarenja građanskopravne zaštite žiga u europskom i domaćem zakonodavstvu. Takav je zahtjev predviđen čl. 78. st. 2. Zakona o žigu, ali i čl. 129. st. 5. novog prijedloga Zakona o žigu. Kako se ne radi o jedinom načinu ostvarenja takve zaštite, nameće se pitanje odnosa tog zahtjeva prema drugim zahtjevima odnosno konkretno zahtjevu za naknadom štete i zahtjevu za koristima stečenima bez osnove. Osim odnosa zahtjeva za uobičajenom naknadom prema drugim zahtjevima, zauzima se stajalište kako se takav zahtjev ostvaruje primjenom pravila o neopravdanom obogaćenju što pridonosi olakšanju parnične pozicije nositelja žiga. U pogledu utvrđivanja visine uobičajene naknade upućuje se na značaj brojnih okolnosti koje utječu takvo utvrđivanje (npr. ugled žiga i uobičajena marža dobiti), pri čemu se posebna pažnja pridaje kvota licencijama. Zaključno se obrađuju i problemi vezani uz dokazivanje povrede isključivih prava nositelja žiga, a potom i visine uobičajene naknade. U tom se pogledu posebno obrađuju odgovarajuća rješenja Zakona o žigu i novog prijedloga Zakona o žigu glede zahtjevu za dostavom podataka i zahtjeva za pribavljanjem dokaza.Claim for usual compensation is one of several ways in which civil law protection of trade- marks is provided under the European and Croatian law. The right to this claim is stipulated by Article 78 para. 2 of the Trademarks Act and Article 129 para. 5 of the new Trademarks Act Proposal. Since the claim for usual compensation is not the only way of trademarks pro- tection, a legal question arises as to the relation of such a claim to other claims, specifically to the damages claim and the claim arising out of gains without legal foundation. In addition to the relation of the claim for usual compensation to other similar claims, a standpoint is that the rules on gains without legal foundation apply to the claims for usual compensation, which makes the trademark holder’s procedural position easier. Regarding determination of the usual compensation, the paper refers to the importance of various circumstances (e.g. the trademark reputation and the common profit margin) paying attention to quota licenses. Finally, the paper elaborates on the issues of difficulties in proving violations of trademark holder’s exclusive rights and the amount of the usual compensation. In this regard, it focuses on the issues of data provision claim and taking of evidence claim under the Trademarks Act and the new Trademarks Act Proposal

PAYMENT OF THE CAPITAL CONTRIBUTION OF A COMPANY LIMITED BY SHARES IN A CRYPTOCURRENCY

The paper examines whether cryptocurrencies, such as Bitcoin, may be contributed to the share capital of a company limited by shares. The issue is discussed from the point of view of Swiss and Croatian law. In Switzerland, it is an already established practice that cryptocurrencies are accepted as a contribution in kind. On the other hand, in Croatian practice, there have been no registered cases of such attempts. The paper therefore analyses whether such contributions would even be possible under the current regulatory framework and, irrespective of the answer, if some legislative changes would be necessary and/or beneficial

Conference: 51st Meeting of Lawyers in Opatija

U radu se prikazuje 51. susret pravnika u Opatiji, odrzan od 15. do 17. svibnja 2013

POSSIBLE DIRECTIONS FOR AMENDMENTS OF CROATIAN COMPANY LAW

Rad daje smjernice nekih budućih izmjena i dopuna domaćeg prava društva kojima se teži stvaranju konkurentnijeg i jasnijeg pravnog okvira koji će biti jednako privlačan domaćim i stranim poduzetnicima. Konkurentan i jasan pravni okvir može pridonijeti jačanju domaćega gospodarstva i pravne sigurnosti te stvaranju povoljne poduzetničke klime. Rad je podijeljen na dva osnovna dijela. U prvom se dijelu daju prijedlozi za izmjene i dopune zakonskoga rješenja na području osnivanja trgovačkih društava. Tako se, primjerice, analizira mogućnost uspostave one stop shop usluge i online osnivanja trgovačkog društva, uvođenje društva kapitala bez zahtjeva minimalnog iznosa temeljnoga kapitala, kao i druge mogućnosti usmjerene na pojednostavljenje osnivanja trgovačkih društva u Hrvatskoj (npr. ukidanje izjave osnivača da nisu porezni dužnici). U drugom se dijelu rada analiziraju, a potom i daju određeni prijedlozi usmjereni na poboljšanje postojećih zakonskih rješenja i uklanjanje nejasnoća koje narušavaju pravnu sigurnosti, a mogu dovesti i do neujednačenih rezultata u poslovnoj i sudskoj praksi. Tako se, primjerice, daju prijedlozi za uređenje mogućnosti davanja razrješnice članovima organa društva s ograničenom odgovornošću, odlučivanje članova upotrebom drugih sredstava komunikacije izvan skupštine društva s ograničenom odgovornošću, odobrenje nagrade članovima prvog nadzornog odbora dioničkog društva, sudjelovanje članova uprave na sjednicama nadzornog odbora te stavljanje protuprijedloga dioničara prije početka i tijekom glavne skupštine društva.This contribution aims to provide directions for some possible future amendments of domestic company law regulation. Intent of such amendments is to facilitate creation of a more competitive and understandable legal framework that will be equally attractive to both domestic and foreign investors. Establishment of such legal framework can contribute to the strengthening of economy and legal certainty as well as creation of a favourable investment environment. Contribution is divided into two distinct parts. First part provides suggestions relating to amendments in the field of company incorporation. For example, consideration is given to establishment of one stop shop service as well as online incorporation, introduction of the limited liability company without the minimal share capital requirement and other similar areas which can contribute to the simplification of company incorporation procedure (e.g. abolition of the founder’s statement of tax debt non-existence). Second part provides suggestions for amendments aimed at improvement of existing legal solutions and removal of ambiguities that undermine legal certainty which can result in non-uniform application in business dealings and judicial practice. For example, suggestions are given in regard to the clearance given to the management and supervisory board members of a private company limited by shares, decision making by shareholders through use of means that do not require them to be physically present at the general meeting of a private company limited by shares, fee approval to the members of the first supervisory board of a public company limited by shares, attendance of management board members at the supervisory board meetings and making counter-proposals by company shareholders before and during the general meeting of the company

PROPOSTA PER LA MODIFICAZIONE DELLE DISPOSIZIONI DELLA LEGGE SUL MERCATO DELL’ENERGIA ELETTRICA SULLA CONDIVISIONE DEGLI UFFICI, DELLE APPARECCHIATURE IT E DEI SISTEMI IT COME ANCHE SULL’USO DEGLI STESSI PRESTATORI DI SERVIZIO IT...

Neovisni operator prijenosa jedan je od tri moguća načina odvajanja operatora prijenosnog sustava od ostalih subjekata u vertikalno integriranoj strukturi. Hrvatski operator prijenosnog sustava odvojen je od vertikalno integrirane strukture upravo primjenom modela neovisnog operatora prijenosa. Imajući u vidu skoru potrebu širih izmjena i dopuna domaćega zakonodavnog okvira koji uređuje tržište električne energije u radu se kritički razmatraju određeni problematični aspekti takvog odvajanja, primjerice, pravila o dijeljenju informacijskih sustava (softvera), računalne, mrežne i sigurnosne infrastrukture (hardvera), kao i korištenju usluga istih savjetnika i vanjskih izvođača. Analizom postojećih europskih pravnih pravila kao i zakonskih rješenja usporedivih država članica, rad pruža konkretne de lege ferenda prijedloge za moguće buduće pravno uređenje razmatranih aspekata predmetnog odvajanja neovisnog operatora prijenosa od ostatka vertikalno integrirane strukture.Independent transmission operator represents one of three possible approaches to unbundling of the transmission system operator from the other parts of the vertically integrated undertaking. Croatian independent transmission operator is separated from the vertically integrated undertaking based on the independent transmission operator unbundling model. Considering the impending wider need to amend the Croatian legislative framework concerning the electrical energy market this paper critically examines certain problematic aspects of such unbundling process, for example, the regulation of shared use of IT systems (software), computer, network and security infrastructure (hardware) as well as services provided by the same consultants and external contractors. After analysis of existing European legal rules and national rules of comparable member states the paper provides concrete de lege ferenda suggestions for possible future regulation of the considered unbundling aspects.Unabhängige Übertragungsbetreiber zählen zu den drei Typen der Teilung der Übertragungsnetzbetreiber von anderen Subjekten innerhalb einer vertikal integrierten Struktur. Der kroatische Übertragungsnetzbetreiber ist von der vertikalen Integration durch die Anwendung des unabhängigen Übertragungsbetreibermodells abgetrennt. In Anbetracht des sich annähernden Bedarfs der breiten Änderungen und Ergänzungen der Gesetzgebung zum Strommarkt, werden bestimmte Problemaspekte dieser Trennung, wie die Regel zur Informationssystemteilung (Software), Computer, Netz und Sicherheitsinfrastruktur (Hardware), sowie der Benutzung von Diensten derselben Berater und externen Auftragnehmer genauer unter die Lupe genommen. Nach der durchgeführten Analyse vorhandener europäischen Regelungen und Gesetzgebungen vergleichbarer Mitgliedstaaten, werden konkrete de lege ferenda Vorschläge für eventuelle künftige Regelung der betrachteten Aspekte der Trennung des unabhängigen Übertragungsbetreibers von der restlichen vertikal integrierten Struktur gemacht.Il gestore di trasmissione indipendente è uno dei tre possibili modi di separazione del gestore dei sistemi di trasmissione dagli altri soggetti nella struttura integrata verticalmente. Il gestore croato dei sistemi di trasmissione è separato dalla struttura integrata verticalmente proprio con l’applicazione del modello del gestore di trasmissione indipendente. Tenendo conto della futura necessità di vasti emendamenti del quadro normativo nazionale che regola il mercato dell’energia elettrica, nel lavoro si esaminano criticamente certi aspetti problematici di questa separazione, ad esempio, le regole sulla condivisione dei sistemi informatici (software), delle infrastrutture informatiche, di rete e di sicurezza (hardware), come anche quelle sull’uso dei servizi degli stessi consiglieri e degli stessi esecutori esterni. Dopo l’analisi condotta sulle regole europee esistenti, come anche sulle soluzioni normative degli stati membri comparabili, il lavoro fornisce proposte concrete de lege ferenda per la possibile futura regolazione normativa degli aspetti esaminati della separazione del gestore di trasmissione indipendente dal resto della struttura integrata verticalmente