Kvaliteta mora za kupanje na plažama u Kaštelima (Hrvatska) u razdoblju primjene Direktive o upravljanju kvalitetom vode za kupanje 2006/7/EC

We analyzed and discussed bathing water quality at 11 official bathing sites in Kaštela (Croatia) in the period 2009-2022. The results showed spatial and temporal variations in quality. The worst bathing water quality was in the eastern part of the area, at beaches Torac, Kamp and Gojača. Levels of indicator microorganisms at identified sources of fecal pollution near these beaches indicate a significant load of fecal material to these areas. The observed decrease in annual fecal indicator bacteria exceedances, while not statistically significant, indicates a trend toward improvement in water quality. The number of sites with worse annual and final assessment showed a decreasing trend only since 2017 and 2020, respectively, which is not a ‘sufficient’ time period to draw a clear conclusion about the trend. The improvements are probably the result of intensive work in recent years to improve the sewage system in the area. In the annual and final assessment, bathing sites from Kaštela with ‘poor’ water quality accounted on average for more than 27% of all waters with ‘poor’ quality in Croatia. This implies that additional efforts are needed to eliminate the sources of fecal pollution in the area.U ovom smo radu analizirali kvalitetu mora za kupanje na 11 službenih plaža u Kaštelima (Hrvatska) u razdoblju 2009.-2022. Rezultati su pokazali prostorne i vremenske varijacije kvalitete. Najlošija kvaliteta mora za kupanje zabilježena je u istočnom dijelu područja, na plažama Torac, Kamp i Gojača. Razine indikatorskih mikroorganizama na utvrđenim izvorima fekalnog onečišćenja u blizini ovih plaža ukazuju na značajno opterećenje fekalnim materijalom u ovim područjima. Iako trend smanjena broja prekoračenja graničnih vrijednosti indikatorskih mikroorganizama tijekom godine nije statistički značajan, ipak upućuje na poboljšanja. Broj lokacija s lošijom godišnjom i konačnom ocjenom pokazuje trend pada tek od 2017. odnosno 2020. godine, što nije dovoljno vremensko razdoblje da bi se moglo jasno zaključiti o trendu. Poboljšanja su vjerojatno rezultat intenzivnog rada na poboljšanju kanalizacijskog sustava na tom području u posljednjih nekoliko godina. U godišnjoj i konačnoj ocjeni, kaštelanske plaže s nezadovoljavajućom kvalitetom mora u prosjeku su činile više od 27% svih plaža nezadovoljavajuće kvalitete u Hrvatskoj. To ukazuje da su potrebni dodatni napori za uklanjanje izvora fekalnog onečišćenja na cijelom području

Environmental history in Central Croatia for the last two millennia – vegetation, fire and hydrological changes under climate and human impact

U ovome radu predstavljena je paleookolišna rekonstrukcija creta u blizini sela Blatuše, s naglaskom na promjene u strukturi i sastavu vegetacije, hidrološkoga režima i povijesti požara na području Banovine/Korduna tijekom posljednja dva tsućljeća. U svrhu paleookolišne interpretacije, napravljena je analiza akumuliranoga peluda, nepeludnih palinomorfa i pougljenjenih čestica. Upotrebom CONISS statističkoga modela mogu se razlučiti tri različite (pod)zone akumulacije: vegetacija „joha-bukva/hrastovi“ dominanira razdobljem od 2. stoljeća do sredine 7. stoljeća, nakon čega slijedi dominacija vegetacije „trave-bukva/hrastovi“ do kraja 13. stoljeća, te naposlijetku vegetacije „trave-grab/hrastovi“ u razdoblju od 14. do početka 20. stoljeća. Obilje spora maha tresetara (Sphagnum) u razdoblju od 11. do kraja 14. stoljeća vjerojatno je utjecano povećanom količinom oborina i učestalijim padalinama tijekom srednjovjekovne klimatske anomalije. Prijelaz iz ombrotrofije u minerotrofiju same cretne površine, tijekom maloga ledenog doba, uzrokovan je promjenom zasićenosti supstrata vodom, s nešto vlažnijim razdobljem do sredine 17. stoljeća i djelomično sušnijim do početka 20. stoljeća. Iako se pelud žitarica ne pojavljuje do kraja 14. stoljeća i udjeli sekundarnih antropogenih indikatora su niski tijekom cijeloga razdoblja srednjeg vijeka, veliki broj pougljenjenih čestica ukazuje na jaču antropogenu aktivnost no što se to može iščitati iz promjenama u biljnome pokrovu. Ipak, snažan porast udjela peluda nedrvenastih vrsta tijekom Seobe naroda više je rezultat procesa sukcesije na površini samoga creta nego nepobitan dokaz avarsko-slavenskoga utjecaja na sastav i strukturu vegetacije. Izravni antropogeni pritisak, koji se očituje učestalom pojavom peluda korovnih vrsta i žitarica, može se pratiti tek od razdoblja kasnoga srednjeg vijeka nadalje.This paper presents the paleoenvironmental reconstruction of a mire sequence near the village Blatuša, with a focus on changes in vegetation composition, hydrological regime and fire history of the Banovina/Kordun area during the last two millennia. For this purpose, pollen, non-pollen and charcoal analysis were done. By the application of CONISS statistical analysis three different pollen assemblage (sub)zones could have been distinguished: a dominance of alder-beech/oaks from the 2nd to the middle of the 7th century, followed by a prevalence of grasses-beech/oaks till the end of the 13th century. Finally, an assemblage of grasses-hornbeam/oaks populated the area from the 14th to the beginning of the 20th century. The high abundance of peat mosses (Sphagnum) from the 11th to the end of the 14th century must indicate increased precipitation and higher frequencies of rainfall during the Medieval Climate Anomaly. Transition from an ombrotrophic to minerotrophic phase of mire evolution during the Little Ice Age is caused by changing in moisture level, with somewhat wetter period prevailing till the middle of the 17th century followed by drier conditions till the beginning of the 20th century. Although cereal pollen grains first appear from the layers dated to the late 14th century and the proportion of secondary anthropogenic indicators were low during the entire Middle Ages, a large number of charcoal particles suggests stronger anthropogenic activity than indicated by observed changes in vegetation composition. Still, a sharp rise of non-arboreal pollen during the Migration period most likely reflect a general natural succession process on mire surface than persuable proof of Avaric-Slavic impact on vegetation. Direct anthropogenic pressure indicated by weeds and cereal pollen can be tracked from the Late Middle Ages onwards