Funkcije bubrega u rudara intermitentno izloženih parama elementarne žive

The authors investigated renal damage in 45 mercury miners under conditions of relatively short and low-level exposure to elemental (metallic) mercury vapour (Hg0). The analysis included urinary mercury, immunoelectrophoresis of urinary proteins, immunofixation and high-resolution electrophoresis, quantitative analysis of urinary albumin, and urinary a1-microglobulin before and after exposure. The activity of urinary N-acetyl-b- D-glucosaminidase (NAG) enzyme was determined after exposure. The average duration of exposure of miners was 37 (6–82) days. Urinary mercury significantly increased during exposure. Immunoelectrophoretic changes in the composition of urinary proteins occurred after exposure in 22 of 45 miners, of whom 15 showed high molecular weight (HMW) pattern of urinary proteins and seven showed low molecular weight (LMW) pattern. Only a slight increase in the urinary a1-microglobulin concentration and NAG activity was found in miners with the LMW pattern of urinary proteins. The results point to a slight glomerular and tubular damage in a significant proportion of exposed miners with increased absorption of mercury vapour.Pri profesionalnoj izloženosti parama elementarne žive (Hg0) mogu se pojaviti oštećenja bubrega. U ovom radu procjenjivana je mogućnost učinaka relativno kraće izloženosti nižim koncentracijama živinih para na glomerularnu i tubularnu funkciju bubrega. U 45 rudara su prije i nakon izloženosti određena živa i proteini u urinu. Nakon izloženosti određena je i aktivnost N-acetil-beta-D glukozaminidaze (NAG) u urinu. Proteini u urinu određeni su primjenom imunoelektroforeze, imunofiksacije i elektroforeze visoke rezolucije (velike sposobnosti razdvajanja), kao i pomoću kvantitativne analize albumina i alfa1-mikroglobulina. Rudari, inače, već duže intermitentno izloženi živinim parama, bili su u vrijeme istraživanja izloženi u prosjeku 37 (6–82) dana pri prosječnim koncentracijama 0,37 (0,05–0,73) mg/m3 zraka. Nakon izloženosti kod svih je rudara ustanovljena pojačana apsorpcija elementarne žive prosječnim koncentracijama žive u urinu 67,8±40,8 µg/g kreatinina. Imunoelektroforezom ustanovljene promjene u sastavu proteina u urinu nakon izloženosti su češće nego prije izloženosti (P<0,01). Kod tih rudara (u 22 od 45) s promjenama u sastavu proteina u urinu prevalencija uzoraka urina s proteinima velike molekularne mase veća je (15 od 45) nego prevalencija uzoraka urina s proteinima male molekularne mase (7 od 45). Nakon izloženosti koncentracije albumina u urinu nisu bile značajno povišene u odnosu na vrijednosti prije izloženosti. U podskupini rudara u čijim su urinima nađeni proteini male molekularne mase ustanovljen je blag porast alfa1- mikroglobulina (P=0,05). Živa u urinu nakon izloženosti u bila je u blagoj pozitivnoj korelaciji sa NAG u urinu (r=0,43; P<0,01). Prema ovim rezultatima moglo bi se zaključiti da je kod dijela promatranih osoba pojačana apsorpcija popraćena blagim – klinički neznačajnim – učincima na glomerularnu ili tubularnu funkciju bubrega. Promjene u sastavu proteina u urinu ustanovljene imunoelektroforetsim analizama, kvantitativne analize alfa1-mikroglobulina i NAG u urinu mogu se upotrijebiti kao biološki pokazatelj u zdravstvenom nadzoru radnika koji su intermitentno izloženi parama elementarne žive u niskim koncentracijama