NOVELA ZAKONA O PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM STVARIMA S DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE

Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (u daljnjem tekstu: Zakon o pravosudnoj suradnji) uređuje područje pravosudne suradnje u kaznenim stvarima između država članica zasnovano na načelu uzajamnog priznavanja. Zakon je do sada mijenjan tri puta, a ove četvrte izmjene i dopune Zakona o pravosudnoj suradnji donesene su ponajprije u svrhu implementacije relevantnih odredaba Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (Službeni list Europske unije, L 294, 6. 11. 2013., u daljnjem tekstu: Direktiva o pravu na pristup odvjetniku) i Direktive 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (Službeni list Europske unije, L 130, 1. 5. 2014., u daljnjem tekstu: Direktiva o europskom istražnom nalogu). Implementacija novog oblika pravosudne suradnje zahtijevala je i brisanje glave IV., koja se odnosila na europski nalog za pribavljanje dokaza, te odredaba glave III., koja regulira nalog za osiguranje imovine u dijelu koji se do sada odnosio na dokaze. Prilika je iskorištena i da se istovremeno isprave i dopune određene odredbe koje se odnose na postupak po europskom uhidbenom nalogu i na nalog za osiguranje imovine, a koje su nesporno predstavljale otežavajući faktor prilikom postupanja pravosudnih tijela. Zaključuje se kako je i sam Zakon o pravosudnoj suradnji u nacionalnim okvirima i sustav pravosudne suradnje na europskom nivou dinamično područje koje se učestalo mijenja praksom domaćih tijela, praksom Suda Europske unije te zakonodavnim aktima donesenim u okviru europskih institucija