Mjerenje arterijskoga tlaka

Postavljanje dijagnoze arterijske hipertenzije (AH) te sve odluke o liječenju temelje se na izmjerenim vrijednostima arterijskoga tlaka (AT). Ordinacijsko mjerenje AT-a baždarenim živinim tlakomjerom i dalje je glavna metoda mjerenja u svakodnevnome kliničkom radu, pri čemu je važno pridržavati se određenih pravila i preporuka. Temeljem novih spoznaja, primarno kronobiologije, sve smo svjesniji ograničenja ove metode mjerenja ponajprije zbog naravi same mjerne varijable. Potpuniju sliku o kretanjima AT-a možemo dobiti s pomoću 24h kontinuiranog mjerenja AT-a (KMAT), a izmjerene srednje vrijednosti ovom metodom najviše odgovaraju stvarnima. Kućno mjerenje AT-a samomjeračima (MATS) ne može potpuno zamijeniti KMAT, ali može biti korisno kao dodatni izvor informacija u dijagnostičkom postupku i odlučivanju o liječenju. Obje metode, KMAT i MATS, pokazale su se boljima u predviđanju postojanja i progresije oštećenja ciljnih organa (OCO) u odnosu na ordinacijsko mjerenje. Kod korištenja KMAT-om i MATS-om vrlo je važno voditi računa o uporabi uređaja koji imaju odobrenje međunarodnih stručnih društava, o čemu se možemo informirati na web-stranici www.dableducational.org. Pravilno kombiniranje više načina mjerenja jedini je ispravan put točnijoj dijagnozi AH, procjeni ukupnoga kardiovaskularnog (KV) rizika te sigurnijoj odluci o odabiru načina liječenja

Spolne razlike u kardiovaskularnim čimbenicima rizika i renalnoj funkciji kod mladih odraslih osoba rođenih nakon intrauterinog zastoja u rastu

Introduction: Intrauterine growth restriction (IUGR) is linked to a higher incidence of cardiovascular and renal diseases. Methods: A total of 91 healthy individuals were included, 40 women and 51 men, born below the 10th percentile of birth weight for gestational age. Anthropometric parameters, arterial pressure (AP), blood glucose, estimated glomerular filtration rate (eGFR), albumin/creatinine ratio, lipid profile, uric acid, renal volume by ultrasound, pulse wave velocity, central arterial pressure (cAP), and augmentation index (Aix) were measured. Results: Men have higher body mass index (BMI), waist circumference, ambulatory and continuous AP, lower eGFR, pulse, higher uric acid and LDL cholesterol, lower HDL cholesterol, higher cAP and Aix, higher corrected renal volume, and birth weight than females. Overweight men had hypertension, lower eGFR, and dyslipidemia more often. Systolic pressure correlated positively with BMI in men. In women, systolic pressure correlated positively with heart rate and negatively with gestational age. BMI affected the systolic pressure in men and eGFR in women. Conclusion: Results indicate the more unfavourable effect of IUGR on men. Higher AP, vascular dysfunction, poorer renal function, and dyslipidemia predispose men to earlier chronic disease development.Uvod: Intrauterini zastoj u rastu (IUGR) povezan je s povećanom incidencijom kardiovaskularnih i bubrežnih bolesti. Ispitanici i metode: Uključena je 91 zdrava osoba, 40 žena i 51 muškarac, rođenih ispod 10. percentile porodne mase za gestacijsku dob. Izmjereni su antropometrijski parametri, arterijski tlak (AT), glukoza u krvi, procijenjena brzina glomerularne filtracije (eGFR), albumin/kreatinin omjer, lipidogram, urati, volumen bubrega ultrazvukom, brzina pulsnog vala, centralni arterijski tlak (cAT) i indeks augmentacije (Aix). Rezultati: Muškarci imaju veći indeks tjelesne mase (ITM), opseg struka, ambulantni i kontinuirani AT, nižu eGFR, srčanu frekvenciju, povišene urate i LDL kolesterol, niži HDL kolesterol, viši cAT i Aix, veći korigirani volumen bubrega i porodnu težinu od ispitanica. Pretili muškarci češće imaju hipertenziju, sniženu eGFR i dislipidemiju. Kod muškaraca je sistolički tlak korelirao s ITM. Kod žena je sistolički tlak pozitivno korelirao sa srčanom frekvencijom i negativno s gestacijskom dobi. ITM je utjecao na sistolički AT kod muškaraca, a kod žena na eGFR. Zaključak: Rezultati ukazuju na nepovoljniji učinak IUGR na muškarce. Viši AT, vaskularna disfunkcija, slabija bubrežna funkcija i dislipidemija predisponiraju muškarce ranijem razvoju kroničnih bolesti

Blokatori beta-receptora i arterijska hipertenzija: jesu li dileme opravdane?

Blokatori beta-receptora u cijelom su svijetu više od trideset godina najčešće propisivani antihipertenzivni lijekovi – to se posebno odnosi na atenolol. Učinak koji su imali u sekundarnoj prevenciji kardiovaskularnih događaja izostao je u primarnoj prevenciji infarkta miokarda i moždanog udara u hipertoničara. Primjena blokatora beta-receptora kao lijeka prvog izbora u liječenju nekomplicirane arterijske hipertenzije dovedena je u pitanje na osnovi više metaanaliza. U odnosu na druge antihipertenzivne lijekove blokatori beta-receptora imali su veći rizik od moždanog udara i ukupne smrtnosti bez značajnijeg smanjenja rizika od nastanka infarkta miokarda. Pojavnost novonastale šećerne bolesti značajno je češća u skupini tzv. klasičnih blokatora beta-receptora, a manje je značajna kod blokatora beta-receptora s vazodilatacijskim učinkom (karvedilol, nebivolol) i visoko selektivnih blokatora beta-1-receptora (bisoprolol). Prema smjernicama Europskog društva za dijagnosticiranje i liječenje arterijske hipertenzije 2007. godine blokatore beta-receptora kao lijek prvog izbora treba ograničiti u bolesnika starijih od 55 godina s prekomjernom tjelesnom masom, intolerancijom glukoze, poremećajem lipida, pozitivnom obiteljskom anamnezom za šećernu bolest. Ostaju lijek prvog izbora u mladih hipertoničara s naglašenom simpatikotonijom i u hipertoničara s nereguliranom hipertenzijom i popratnim kardiovaskularnim komplikacijama. Prednost dajemo blokatorima s vazodilatacijskim učinkom i visoko selektivnim blokatorima beta-1-receptora

Mjerenje arterijskoga tlaka

Postavljanje dijagnoze arterijske hipertenzije (AH) te sve odluke o liječenju temelje se na izmjerenim vrijednostima arterijskoga tlaka (AT). Ordinacijsko mjerenje AT-a baždarenim živinim tlakomjerom i dalje je glavna metoda mjerenja u svakodnevnome kliničkom radu, pri čemu je važno pridržavati se određenih pravila i preporuka. Temeljem novih spoznaja, primarno kronobiologije, sve smo svjesniji ograničenja ove metode mjerenja ponajprije zbog naravi same mjerne varijable. Potpuniju sliku o kretanjima AT-a možemo dobiti s pomoću 24h kontinuiranog mjerenja AT-a (KMAT), a izmjerene srednje vrijednosti ovom metodom najviše odgovaraju stvarnima. Kućno mjerenje AT-a samomjeračima (MATS) ne može potpuno zamijeniti KMAT, ali može biti korisno kao dodatni izvor informacija u dijagnostičkom postupku i odlučivanju o liječenju. Obje metode, KMAT i MATS, pokazale su se boljima u predviđanju postojanja i progresije oštećenja ciljnih organa (OCO) u odnosu na ordinacijsko mjerenje. Kod korištenja KMAT-om i MATS-om vrlo je važno voditi računa o uporabi uređaja koji imaju odobrenje međunarodnih stručnih društava, o čemu se možemo informirati na web-stranici www.dableducational.org. Pravilno kombiniranje više načina mjerenja jedini je ispravan put točnijoj dijagnozi AH, procjeni ukupnoga kardiovaskularnog (KV) rizika te sigurnijoj odluci o odabiru načina liječenja

Blokatori beta-receptora i arterijska hipertenzija: jesu li dileme opravdane?

Blokatori beta-receptora u cijelom su svijetu više od trideset godina najčešće propisivani antihipertenzivni lijekovi – to se posebno odnosi na atenolol. Učinak koji su imali u sekundarnoj prevenciji kardiovaskularnih događaja izostao je u primarnoj prevenciji infarkta miokarda i moždanog udara u hipertoničara. Primjena blokatora beta-receptora kao lijeka prvog izbora u liječenju nekomplicirane arterijske hipertenzije dovedena je u pitanje na osnovi više metaanaliza. U odnosu na druge antihipertenzivne lijekove blokatori beta-receptora imali su veći rizik od moždanog udara i ukupne smrtnosti bez značajnijeg smanjenja rizika od nastanka infarkta miokarda. Pojavnost novonastale šećerne bolesti značajno je češća u skupini tzv. klasičnih blokatora beta-receptora, a manje je značajna kod blokatora beta-receptora s vazodilatacijskim učinkom (karvedilol, nebivolol) i visoko selektivnih blokatora beta-1-receptora (bisoprolol). Prema smjernicama Europskog društva za dijagnosticiranje i liječenje arterijske hipertenzije 2007. godine blokatore beta-receptora kao lijek prvog izbora treba ograničiti u bolesnika starijih od 55 godina s prekomjernom tjelesnom masom, intolerancijom glukoze, poremećajem lipida, pozitivnom obiteljskom anamnezom za šećernu bolest. Ostaju lijek prvog izbora u mladih hipertoničara s naglašenom simpatikotonijom i u hipertoničara s nereguliranom hipertenzijom i popratnim kardiovaskularnim komplikacijama. Prednost dajemo blokatorima s vazodilatacijskim učinkom i visoko selektivnim blokatorima beta-1-receptora

Feokromocitom – dijagnostički i terapijski izazov koji traje

Feokromocitomi su rijetki neuroendokrini tumori kromafinih stanica. Smješteni su u nadbubrežnim žlijezdama i (ili) ganglijima simpatičkog sustava. Stvaraju katekolamine u pretjeranim količinama koji izazivaju porast krvnog tlaka te različite aritmije srca, često i s fatalnim ishodom. Važno ih je prepoznati na vrijeme, locirati i odstraniti operativnim putem. Dijagnoza nije lagana, a često je i pogrešna. Važno je prepoznati bolesnike s povećanim rizikom (kliničkim probirom) i onda kod njih biokemijskim pretragama dokazati hipersekreciju katekolamina ili njihovih metabolita. Nakon biokemijske potvrde slijedi lociranje tumora s pomoću morfoloških (MSCT, MR) i funkcionalnomorfoloških pretraga (scintigrafske pretrage, PET). Prije kirurškog zahvata nužna je specifi čna prijeoperacijska priprema te ekspertno vođenje anesteziološkog postupka

Renovaskularna hipertenzija

Renovaskularna hipertenzija najčešći je uzrok sekundarnog oblika arterijske hipertenzije. Aterosklerotska stenoza renalne arterije nalazi se u 90% bolesnika s renovaskularnom hipertenzijom. Obično u tih bolesnika postoje i drugi znakovi difuzne vaskularne bolesti, koronarna i periferna vaskularna bolest, renalna insuficijencija, promjene abdominalne aorte. Tijek bolesti je uglavnom progresivan, a očituje se pogoršanjem stenoze i smanjenjem bubrega. Potrebno je istaknuti da veličina stenoze utječe i na preživljenje bolesnika, a glavni uzrok smrtnosti su kardiovaskularne bolesti. Kada na osnovi kliničkih pokazatelja postoji sumnja na stenozu renalne arterije, potrebno je dobiti uvid u funkcionalno stanje bubrega i anatomske promjene na krvnim žilama. U tu svrhu postoji niz dijagnostičkih testova, čije je značenje detaljnije opisano. Nakon dijagnostičke obrade pristupa se liječenju, endovaskularnom intervencijom, kirurškim zahvatom ili medikamentnom terapijom. Ciljevi liječenja su regulacija krvnog tlaka, očuvanje bubrežne funkcije i prevencija kardijalnih komplikacija. U daljnjem pregledu izneseni su rezultati različitih postupaka liječenja glede učinka na krvni tlak i bubrežnu funkciju. Razabire se da su učinci manji od očekivanih, pa se postavlja osnovno pitanje kako prepoznati bolesnika koji će imati povoljan ishod od revaskularizacijskog postupka

Mjerenje arterijskoga tlaka - ne mari za male stvari i ostat će male stvari?! Preporuke Hrvatskoga referalnog centra za hipertenziju centra izvrsnosti Europskog društva za hipertenziju [Blood pressure measurement - do not sweat the small stuff and it is all small stuff?! Position paper of the Croatian national referral center for hypertension, center of excellence of the European Society of Hypertension]

Office blood pressure measurement using mercury sphygmomanometer is the gold standard for making diagnoses of hypertension, evaluation of cardiovascular risk and estimation of obtained control of treated hypertensives. The vast majority of epidemiologic data are based on this method. However, the importance of blood pressure variability, white coat effect as well as availability of simple devices, home and ambulatory blood pressure measurements became routine parts in routine clinical work. As mercury will be soon forbidden in clinical work such devices and methodology will be even more important. In everyday clinical practice all three techniques should be implemented and in this paper advantages and drawbacks of all techniques are discussed. In the end, based on recent data and recommendations of international societies, diagnostic algorithm was proposed. Additionally, we described the technique of non-invasive central blood pressure measurement, determination of pulse wave velocity and calculation of augmentation index, new proposed risk factors

Značenje dijetetskih mjera u prevenciji i liječenju hipertenzije

Arterijska hipertenzija važan je faktor rizika od kardiovaskularnih i bubrežnih bolesti. Kontrola krvnog tlaka bitna je u prevenciji komplikacija koje se mogu pripisati povišenomu krvnom tlaku. Liječenje arterijske hipertenzije sastoji se od dva bitna principa: primjena nefarmakoloških mjera ili promjene životnih navika i farmakoterapija. U ovom pregledu izneseni su rezultati brojnih kliničkih studija koje su analizirale značenje nefarmakoloških mjera u liječenju arterijske hipertenzije. One čine temelj u terapijskom pristupu, a preporučene su svim bolesnicima s povišenim krvnim tlakom. Prema današnjim spoznajama nedvojben učinak na krvni tlak posjeduju sljedeće nefarmakološke mjere: a) smanjen unos soli, b) redukcija tjelesne težine, c) fi zička aktivnost, d) umjereno uzimanje alkohola u bolesnika koji ga konzumiraju, e) prestanak pušenja, f) dovoljan unos voća i povrća, a smanjen unos ukupnih i zasićenih masnoća. Provođenje ovih mjera zahtijeva promjenu životnih navika u pojedinca, a potom i u cjelokupnoj populaciji

Značenje dijetetskih mjera u prevenciji i liječenju hipertenzije

Arterijska hipertenzija važan je faktor rizika od kardiovaskularnih i bubrežnih bolesti. Kontrola krvnog tlaka bitna je u prevenciji komplikacija koje se mogu pripisati povišenomu krvnom tlaku. Liječenje arterijske hipertenzije sastoji se od dva bitna principa: primjena nefarmakoloških mjera ili promjene životnih navika i farmakoterapija. U ovom pregledu izneseni su rezultati brojnih kliničkih studija koje su analizirale značenje nefarmakoloških mjera u liječenju arterijske hipertenzije. One čine temelj u terapijskom pristupu, a preporučene su svim bolesnicima s povišenim krvnim tlakom. Prema današnjim spoznajama nedvojben učinak na krvni tlak posjeduju sljedeće nefarmakološke mjere: a) smanjen unos soli, b) redukcija tjelesne težine, c) fi zička aktivnost, d) umjereno uzimanje alkohola u bolesnika koji ga konzumiraju, e) prestanak pušenja, f) dovoljan unos voća i povrća, a smanjen unos ukupnih i zasićenih masnoća. Provođenje ovih mjera zahtijeva promjenu životnih navika u pojedinca, a potom i u cjelokupnoj populaciji