Factors on genetic variation of Fraxinus angustifolia Vahl (Oleaceae)

Ciljevi ove disertacije bili su utvrditi genetičku varijabilnost populacija poljskog jasena u različitim staništima na području Hrvatske i Europe, istražiti utjecaj ekoloških čimbenika i klimatskih promjena na unutarvrsnu genetičku varijabilnost, te istražiti razinu i mehanizme hibridizacije s običnim jasenom. U mediteranskoj regiji Hrvatske utvrđena je značajno niža unutarpopulacijska genetička raznolikost i veća međupopulacijska divergencija u odnosu na kontinentalnu regiju. Nadalje, varijabilnost okoliša značajno je korelirana s genetičkom varijabilnošću. Rezultati ukazuju da heterogeni okoliš potiče ekološko i genetičko odvajanje populacija, da istraživane populacije u Hrvatskoj potencijalno predstavljaju dva ekotipa (kontinentalni i mediteranski), te potvrđuju važnu ulogu ekoloških čimbenika u oblikovanju genetičke varijabilnosti. U Europi je utvrđen gradijent genetičke varijabilnosti koja značajno opada u dva smjera: od zapada prema istoku, te od sjevera prema jugu. Predviđene klimatske promjene ukazuju na mogućnost pomicanja rasprostranjenosti poljskog jasena i njegovih hibrida prema višim geografskim širinama, kao i na negativan utjecaj na ukupnu razinu genetičke varijabilnosti i adaptivni potencijal vrste. Buduća utočišta tijekom klimatskih promjena za poljski jasen predviđena su u sjevernom dijelu današnjeg areala. Naime, u ovim područjima nalaze se populacije s najvišom genetičkom varijabilnošću, a stanište će i u budućnosti ostati povoljno. Stvaranje hibridnih populacija između poljskog i običnog jasena omogućeno je na područjima gdje im se ekološke niše preklapaju, dok mraz te ljetne temperature i oborine ograničavaju stvaranje hibridnih zona.Aims of this dissertation were to determine genetic variation of narrow-leaved ash populations across divergent habitats in Croatia and Europe, to explore the influence of ecological factors and climate changes on genetic variation, and to examine the degree and mechanisms of hybridization with common ash. In Croatia, significantly lower genetic diversity and higher differentiation was revealed in the Mediterranean region when compared to the Continental region. In addition, genetic variation was significantly correlated with the environmental variation. Results suggest that environmental heterogeneity may promote genetic and ecological divergence of populations, that known populations in Croatia may represent two divergent ecotypes and confirm an important role of ecological factors in shaping genetic variation. A bidirectional cline of genetic diversity was revealed across Europe: it was declining significantly from West to East and from North to South. Climate warming may enable northwards expansion of F. angustifolia and its hybrids. Consequently, ongoing climate changes may negatively affect the overall genetic diversity and possibly adaptive potential of this species. Results indicate that refugia from climate change are potentially located in the northerly parts of the current distribution, where core high-diversity populations occur and suitable habitat is predicted to remain stable under future climate. Hybrid populations between F. angustifolia and F. excelsior are mostly found in areas where the niches of the two species are predicted to overlap. Number of days of frost in January, summer precipitation and summer temperature can potentially limit the extent of hybrids

Plant Diversity of Gornji Kamenjak (Istria, Croatia)

The vascular flora of Significant Landscape Gornji Kamenjak in Istria was investigated in different vegetation periods from 2012 to 2013, and a total of 507 plant taxa (468 species and 39 subspecies) were recorded. Part of them werw previously registered, while some are recorded for the first time. The studied area was poorly investigated in the past, therefore there was a need for this study, representing a very detailed floristic survey of the area. The most dominant families were grasses (Poaceae, 11.8%), legumes (Fabaceae, 10.6%), daisies (Asteraceae, 6.5%) and mints (Lamiaceae, 5.5%). The domination of therophytes (37.0%) indicates that the climate of Gornji Kamenjak shows a high influence of the Mediterranean climate, followed by hemicryptophytes (30.8%) and geophytes (12.6%). We recorded a total of 11 invasive species across the whole investigated area, as well as the occurrence of 15 endangered and 13 endemic plant taxa. The results of our research of autochthonous vascular flora indicate high richness and diversity of plant species in the studied area

Prvi nalaz rijetkih i ugroženih saproksilnih kornjaša, Cucujus cinnaberinus (Scopoli, 1763), Rhysodes sulcatus (Fabricius, 1787) i Omoglymmius germari (Ganglbauer, 1891) u Parku prirode Kopački rit

In 2014 research was carried out into saproxylic beetle fauna in different forest communities in Kopački rit Nature park. There were 64 species of saproxylic beetles found in the area. Among them Cucujus cinnaberinus (Scopoli, 1763) and Rhysodes sulcatus (Fabricius, 1787) are protected by the European Habitats Directive (Annex II and IV of Council Directive 92/43/EEC) as well as by the Bern Convention (Annex II), and are listed in the IUCN Red List of Threatened Species. R. sulcatus and Omoglymmius germari (Ganglbauer, 1891), which was also determined, are also virgin forest relict species of Europe-wide importance. Additionally, we have used intercept traps, pitfall traps and air traps with attractants to estimate the relative abundance and seasonal activity of adults as well as to estimate trapping efficiency. Some morphological, biological and distributional features of these three species are discussed.Tijekom 2014. godine provedeno je istraživanje saproksilnih kornjaša unutar različitih šumskih zajednica na području Parka prirode Kopački rit. Utvrđena je prisutnost 64 vrste. Vrste Cucujus cinnaberinus (Scopoli, 1763) i Rhysodes sulcatus (Fabricius, 1787) navedene su u Direktivi o staništima (Dodatak II i IV Direktive 92/43/EEC) i Bernskoj konvenciji (Dodatak II) te se nalaze na IUCN-ovom Crvenom popisu ugroženih vrsta. Vrste Rhysodes sulcatus i Omoglymmius germari (Ganglbauer, 1891) su reliktne vrste netaknutih šuma od europske i međunarodne važnosti. Za uzorkovanje su korištene barijerne klopke, lovne klopke u tlu te zračne klopke s atraktantom kako bi se procijenila relativna brojnost i sezonska aktivnost odraslih jedinki kao i učinkovitost navedenih metoda. U radu su prikazana neka morfološka i biološka obilježja kao i raprostranjenost ove tri vrste

Taksonomski status misterioznoga “Zelenoga hrasta” (Quercus× viridis Trinajstić) iz Hrvatske, temeljen na filogenetskoj analizi

The “green oak” is a well-known specific individual oak tree of unknown origin growing near Zadar in Croatia. Depending on the authors, it was described either as a hybrid taxon between Quercus cerris L. and Q. ilex L. (named Q. × viridis Trinajstić) or alternatively as a presumed hybrid between Q. cerris and Q. suber L. To finally resolve the origin of this taxon, we performed molecular analyses and investigated the phylogenetic relationships between the “green oak” and other closely related oak taxa from the surrounding area, including all putative parental species. A total of 16 individuals representing nine Quercus L. taxa were investigated based on both plastid (trnK-matK and trnH-psbA) and nuclear (5.8S + ITS2) DNA sequence variation. Placement of the green oak in the phylogenetic relationships between the studied oak taxa does not support Q. ilex as one of its parental species but rather indicates that this taxon is in fact Q. crenata Lam., reaffirming previous alternative hypothesis that the green oak is a hybrid between Q. cerris and Q. suber. We therefore confirm the presence of Q. crenata in the Croatian flora and based on historical literature survey, we explore and discuss the implication of its occurrence and possible hybridogenic origin in the Croatian territory.„Zeleni hrast“ je već dugo poznato i specifično stablo hrasta nepoznatoga podrijetla, koje raste u selu Islam Latinski blizu Zadra u Hrvatskoj, a procjenjuje se da je staro preko 200 godina (Slika 1). Svoje ime zahvaljuje činjenici što njegovo debelo kožasto zeleno lišće ostaje na stablu duboko u zimu. Zeleni hrast prema našim saznanjima po prvi puta u literaturi spominje Jedlowski (1955) te pretpostavlja kako se radi o križancu cera (Quercus cerris L.) i hrasta plutnjaka (Q. suber L.). Kasnije ga Trinajstić (1974) opisuje kao novi takson Quercus × viridis Trinajstić, hybr. nov. koji je prema njegovom mišljenju križanac cera (Q. cerris) i hrasta crnike (Q. ilex L.) (Slika 2). Nakon toga ovaj hrast bio je predmet mnogih istraživanja, kako taksonomskih, tako i ekoloških, botaničkih, anatomskih i morfoloških. Posljednji pregledni članak o zelenom hrastu (Müller i sur., 2003) zaključuje kako rezultati većine dosadašnjih istraživanja podupiru mišljenje koje je dao Jedlowski, a ne opis taksona od Trinajstića. Međutim, do danas taksonomski status zelenoga hrasta i njegovo podrijetlo ostaju neizvjesni. Stoga je u ovome radu po prvi puta provedena analiza filogenetskih odnosa zelenoga hrasta na temelju molekularnih biljega u odnosu na ostale blisko srodne vrste hrasta koje rastu u njegovoj široj regiji, uključujući sve potencijalne roditeljske vrste (Q. cerris, Q. ilex, Q. suber i Q. coccifera L.) kao i takson Q. crenata Lam. koji je poznat kao stabilni križanac vrsta Q. cerris i Q. suber u Italiji. Također su u analizu uključeni predstavnici skupine Quercus (Q. robur L., Q. petraea /Matt./ Liebl. i Q. pubescens Willd.) kao vanjske grupe. Ukupno naš set podataka uključivao je devet taksona i 16 jedinki roda Quercus L. (Tablica 1). Kako bismo konačno utvrdili taksonomski status zelenoga hrasta koristili smo kloroplastne (trnK-matK i trnH-psbA) i jezgrine (5.8S + ITS2) DNK biljege (tzv. DNK barkod regije) na temelju kojih smo rekonstruirali srodstvene odnose pomoću mreže haplotipova/ribotipova (Slika 3) te pomoću filogenetskoga stabla dobivenoga metodom maksimalne štedljivosti (Slika 4 i 5). Rezultati filogenetskih odnosa između zelenoga hrasta i ostalih zastupljenih taksona u ovome istraživanju (Slika 3, 4 i 5) ne podržavaju teoriju da je Q. ilex jedna od njegovih roditeljskih vrsta. Umjesto toga, molekularna filogenija nedvojbeno dokazuje kako je zeleni hrast zapravo takson poznat pod prihvaćenim nazivom Q. crenata, te potvrđuje alternativnu hipotezu kako se radi o križancu između vrsta Q. cerris i Q. suber. Pojedini autori u starijoj literaturi već su navodili svojtu Q. crenata na temelju morfoloških karakteristika za područje Istre i Kvarnera te Dalmacije, koristeći se uglavnom sinonimom Q. pseudosuber Santi (Strobl, 1872; Freyn, 1877; Richter, 1897; Schneider, 1906; Ascherson i Graebner, 1908-1913; Adamović, 1911; Hirc, 1916; Hayek, 1924, 1927; Lovrić, 1981). Međutim, kasnije Trinajstić (2006) ipak zaključuje kako takson Q. crenata nije zastupljen u hrvatskoj flori te je do danas ovo pitanje ostalo dvojbeno. U novije vrijeme vrsta Q. crenata zabilježena je samo u kulturi u Perivoju Vladimira Nazora u Zadru (Perinčić, 2010; Nikolić 2017). Na osnovi naših rezultata temeljnih na molekularnoj filogeniji sa sigurnošću zaključujemo da je vrsta Q. crenata prisutna u hrvatskoj flori.

Koliko dobro postojeća Natura 2000 mreža štiti ugroženog potočnog raka u Hrvatskoj?

The stone crayfish Austropotamobius torrentium (Schrank, 1803) is a threatened native European freshwater crayfish species for which Natura 2000 network represents the most important conservation effort at the European level. In Croatia, there are altogether 25 Natura 2000 sites defined specifically for this species. In the present study, we aimed to assess the effectiveness of Natura 2000 sites in preserving stone crayfish diversity through gap analysis, a GIS-based approach that overlays species distribution data on a map of designated Natura 2000 sites. Our results showed that the existing Natura 2000 network in Croatia encompasses most of the areas with a high diversity of A. torrentium; currently designated sites harbour 73.3% of recorded A. torrentium populations. Future conservation planning efforts, and possible expansion of Natura 2000, should be focused on newly discovered A. torrentium populations that present divergent evolutionary lineages.Potočni rak Austropotamobius torrentium (Schrank, 1803) je ugrožena autohtona europska vrsta slatkovodnog raka porodice Astacidae za kojeg mreža Natura 2000 predstavlja najvažniju inicijativu u konzervaciji na europskoj razini. U Hrvatskoj uključuje 25 područja određenih posebno za ovu vrstu. Cilj ovog istraživanja je bio procijeniti učinkovitost Natura 2000 područja u očuvanju raznolikosti potočnog raka kroz gap analizu koja se temelji na preklapanju karata rasprostranjenosti ove vrste i Natura 2000 određenih područja korištenjem GIS programskog paketa. Rezultati su pokazali da postojeća mreža Natura 2000 u Hrvatskoj obuhvaća 73,3% populacija potočnog raka te uključuje i područja njegove najveće raznolikosti. Pri izradi budućih planova konzervacije ove vrste i mogućih proširenja Natura 2000 područja posebnu pažnju treba obratiti na novootkrivene populacije koje ujedno predstavljaju evolucijski divergentne linije

On the use of foreign forest reproductive material for the regeration of local stands of pedunculate oak from the stand points of a genetics

Uslijed kronične nestašice žira domaćeg podrijetla, na tržištu je tijekom 2023. godine nabavljena velika količinašumskog reprodukcijskog materijala (ŠRM-a) iz inozemstva, a njegovo korištenje za obnovu sastojina hrastalužnjaka u Republici Hrvatskoj (RH) je u tijeku. U neslužbenim su se komunikacijama kao izvori unesenogŠRM-a spominjale provenijencije iz Mađarske, Rumunjske ili Francuske. U konačnici su, koliko nam je poznato,nabavljene sadnice i žir iz Mađarske. Međutim, stvarno podrijetlo uvezenog ŠRM-a nije niti važno jer jeovo priopćenje uglavnom načelnog karaktera i može poslužiti kao uputa za odlučivanje o njegovoj prikladnosti,neovisno o podrijetlu ili vrsti šumskog drveća.Potrebno je naglasiti da je postupak premještanja ŠRM-a (unutar EU) odnosno njegovog uvoza (iz trećih država),te korištenja u RH, reguliran Zakonom o šumskom reprodukcijskom materijalu (Narodne novine 75/09,61/11, 56/13, 14/14, 32/19, 98/19). Navedeni zakon zadovoljavajuće dobro određuje okvir za postupak odlučivanjao tome kakve provenijencije mogu biti prikladne kao izvor ŠRM-a i gdje ih koristiti, u slučaju potrebe.Nažalost, smatramo da postupak odlučivanja o nabavi i korištenju ŠRM-a, primijenjen ove godine, nije odgovaraonekim temeljnim stručnim postavkama. Primijenjena praksa predstavlja visoki rizik za očuvanje jedinstvenosti,bioraznolikosti i produktivnosti naših sastojina hrasta lužnjaka. Cilj je ovog priopćenja ukazati naneke propuste, pojasniti rizike takve prakse, pružiti savjetodavni doprinos iz perspektive naše specijalnosti –genetike šumskog drveća, i time pomoći da se u budućnosti za obnovu naših sastojina koristi prikladni ŠRM

Clarifying genetic and taxonomic relationships among Pistacia taxa (Anacardiaceae) in Croatia

In the eastern Adriatic flora the genus Pistacia L. (Anacardiaceae) is represented with P. lentiscus L., P. terebinthus L., their hybrid P. × saportae Burnat and the cultivated P. vera L. In addition, an endemic putative taxon from Mt. Biokovo was described in 1985 as P. calcivora Radić. Our aim was to resolve relationships between the four putative indigenous taxa of this genus in Croatia (P. lentiscus, P. terebinthus, P. × saportae and P. calcivora) based on genetic (AFLP) and morphological data. Specifically, we aimed to determine the presence of the hybrid taxon P. × saportae and to validate the controversial taxonomic status of P. calcivora at the molecular and morphological levels. Our combined results indicate the presence of two well separated groups of populations. The first group included all individuals of P. terebinthus and the individuals initially assigned to the potential taxon P. calcivora based on leaf morphology, suggesting that there is no support for the described taxon P. calcivora and that it should be considered as a synonym for P. terebinthus. The second group corresponded to P. lentiscus and included the majority of the presumed hybrid individuals of P. × saportae. However, four hybrid individuals were confirmed at the molecular level and were placed between the two parental taxa in the phylogenetic tree, confirming the presence of P. × saportae in Croatia. Although confirmed P. × saportae individuals were genetically closer to P. lentiscus, they were morphologically more similar to P. terebinthus, hindering their correct identification in the field

Raznolikost faune vodenih kornjaša (Hydradephaga, Coleoptera) u privremenim lokvama u Parku prirode Lonjsko polje, Hrvatska

The objectives of this study were to determine the fauna of Hydradephaga and to relate their assemblages in temporary ponds of Lonjsko Polje with respect to water permanence (hydroperiod) and shading of ponds by surrounding vegetation. A field survey was conducted in six different ponds in Lonjsko Polje Nature Park from May to December 2004. Aquatic coleoptera were collected using the semiquantitative method of sweeping with a D-frame pond net. Altogether, 341 specimens belonging to 29 species of Hydradephaga were collected. The highest species richness was recorded for the Trebež pond, with 15 species of Hydradephaga recorded exclusively in this pond. None of the species were found in common in all the investigated ponds. It is observed that water beetles prefer more permanent ponds with a longer hydroperiod and open, less shaded habitats.Svrha ovog rada jest utvrditi raznolikost faune Hydradephaga u privremenim lokvama na Lonjskom polju i usporediti sastav i brojnost njihovih zajednica u odnosu na hidroperiod i zasjenjenost svake lokve okolnom vegetacijom. Istraživanje je provedeno od svibnja do prosinca 2004. na šest različitih privremenih lokava na području Parka prirode Lonjsko polje. Uzorci su uzimani semikvantitativnom metodom poteza D-mrežicom. Uzorkovana je ukupno 341 jedinka i utvrđeno je 29 vrsta Hydradephaga. Najveći broj vrsta zabilježen je na lokvi Trebež, a 15 vrsta bilo je prisutno isključivo na toj lokvi. Niti jedna vrsta nije zajednička svim lokvama. Utvrđeno je da vodeni kornjaši na istraživanom području preferiraju trajnije lokve s duljim hidroperiodom te otvorena i nezasjenjena staništa