VIBRATIONS IN RECREATIONAL ALPINE SKIING: A PILOT STUDY

The aim of the study was to determine whether there is a relationship between vibrations and the form of recreational skiing and/or if vibrations are transmitted to the body. We performed measurements with an inertial suit on one subject with above-average recreational skier abilities in three typical and different forms of skiing. Using the accelerometers in the suit we were able to calculate the power spectra of acceleration on the ski boots, knee joints, pelvis and the head. The results revealed that vibrations vary in various forms of recreational skiing and are transmitted from the ski boot all the way up to the skier’s head. The most pronounced vibrations were observed in shorter skidded turns, while slightly fewer vibrations were observed in shorter carved turns and the least in longer carved turns

GATE-TO-GATE SYNCRHONIZED COMPARISON OF VELOCITY RETRIEVED FROM A HIGH-END GLOBAL NAVIGATION SATELLITE SYSTEM IN ALPINE SKIING

The aim of this study was to develop a new methodology based on Global Navigation Satellite System (GNSS) measurements of skiers’ velocity (v) along the course setup, thereby enabling a direct v comparison of them. Nine skiers were measured using GNSS on a 36-gate long giant slalom course. Gate-to-gate times (t) and v were calculated for each skier. The velocities were synchronized between each pair of adjacent gates using t. Several changes in t as well as in v were observed. The results demonstrated that the shortest t was not completely aligned with the highest v and vice versa. In conclusion, the new methodology enhances the analysis and can be used 1) in daily praxis to compare skiers, 2) automatically with programming routines and the results can be retrieved promptly after the training session in order to enhance feedback

Modellierung und Computersimulation zweier Slalomtechniken beim Wettbewerb

The new geometry of skis highly affects skiing and consequently the slalom technique. A new improved slalom technique with a single movement has been recently presented. This study deals with the biomechanical modelling and computer simulation of the new technique and the old technique with double movement. The simulation is set to enable a comparison of forces and force distributions. It was found that the behaviour of the force is of vital importance because of the skier’s movement. Due to the movement, the force causes an increase and decrease in the total ground reaction force. The consequence of the different movements is a higher presence of the highest and strongest ground reaction forces acting in skiing when the double movement technique is applied. Furthermore, a much better steering of the skis can be achieved as a consequence of better contact with the snow, especially during the transfer of weight using the single movement technique. In addition to that, much lower knee momentums act around the gate in the single movement technique as a result of a more stretched body position. The final conclusion relating to the forces point of view achieved with computer simulation is that the new technique with a single movement is much more appropriate for the new skis. The conclusion is consistent with the measurement of forces and times presented in previous articles.Uvod Nova, poboljšana slalomska tehnika s jednim pokretom tek je nedavno predstavljena javnosti. U radu će biti prikazane razlike i prednosti poboljšane tehnike uz pomoć simulacije u laboratorijskim uvjetima, gdje su svi remeteći faktori i promjenjivi uvjeti prirodne okoline uklonjeni. Temelj računalnog modela slalomske tehnike jesu četiri zavoja. Trajektorija skijanja generira se pomoću sinusoidnog zavoja i pretpostavlja da skijaš izvodi karving zavoj. Simulirana skijaševa brzina sve vrijeme iznosi 13 m/s, a nagib padine je konstantan i iznosi 20°. Model skijaša je kruto tijelo s masom skupljenom u centar težišta tijela. Zatim je dodan pokret koji, po glavnoj osi tijela, oponaša pokrete opružanja i sagibanja. Skijaševo težište tijela pokreće se samo po površini, protegnuto preko normalnih i binormalnih vektora trajektorija gibanja, što je optimalan ravnotežni položaj skijaša. Metoda Uspoređuju se dvije slalomske tehnike. U oba se slučaja skijaševi pokreti modeliraju po glavnoj vertikalnoj osi tijela i uvijek se okreću u smjeru skijaševa nagiba, što za posljedicu ima održavanje tijela u ravnoteži. U slučaju tehnike jednog pokreta, amplituda pokreta obuhvaća 20 cm, a tijekom zavoja skijaš se uspravlja 40% vremena, a sagiba 60% od ukupnog vremena. Simulacija pokreta sadrži dva sinusoidna zavoja koja su spojena pri vrhu. Tehnika dvostrukog pokreta modelirana je sinusoidnom krivuljom dvostrukog zavoja frekvencije i amplitude 15 cm (slika 1). Za vrijeme tehnike jednog pokreta skijaš je u najnižoj poziciji za vrijeme prijenosa težine nakon čega se uspravlja. Najuspravniji je ispred vrata, a potom se sagiba. Za vrijeme izvođenja tehnike dvostrukog pokreta skijaš nije maksimalno pognut za vrijeme prijenosa težine, već tek nakon toga, kada već čvrsto premjesti skiju na rubnik. U tom se trenutku počinje kretati prema dolje i zauzima najniži položaj ubrzo nakon vrata. Potom slijedi odguravanje i uspravljanje, pokretanje težišta tijela bliže skiji počinje kada skijaš ponovno priprema prijenos težine. Rezultati Dijagrami na slici 3 i 4 prikazuju silu generiranu za vrijeme simulirane izvedbe prve i druge tehnike. Može se utvrditi da zakretna sila determinira glavni oblik sile reakcije podloge. Najveće je djelovanje gravitacije u blizini prijenosa težine, a mnogo manje u blizini vrata. Ponašanje sile zbog skijaševa kretanja je iznimno važno. U slučaju tehnike dvostrukog pokreta sila uzrokuje da skijaš ima područje vrlo niske minimalne sile u vrijeme prijenosa težine. Suprotno tome maksimum sile jest ispod štapa, kada se svi doprinosi sila zbrajaju. Rezultat je tipičan zavoj s dvostrukim vrhom. Tehnika jednog pokreta pokazuje potpuno različitu sliku, reakcija podloge se smanjuje u vrijeme djelovanja maksimalne sile i povećava u području vrlo niskih minimalnih sila. Rasprava i zaključak Može se utvrditi da je u modeliranju skijaša kao krutog tijela u jednoj točki (‘skijanje bez kretanja’) raspodjela sila reakcija podloge ograničena na donji rub, nešto manje nego Fg na gornjem rubu, do približno 3*Fg (vidi sliku 4). Distribucija doseže vrh u blizini sile skijaševe težine. Tehnika dvostrukog pokreta značajno proširuje distribuciju sila (slika 5). Prvo, postoji veća koncentracija sila u blizini nule, što znači da skijaš teško može manevrirati skijama. Glavni vrh je mnogo niži i širi zbog širine raspodjele. Drugi nedostatak ove tehnike je također veća prisutnost najviše i najjače sile (do 2700 N). U praksi, najviša sila znači više kočenja i teže uvjete skijanja. Slika tehnike jednog pokreta potpuno je različita, vrh distribucije je slično pomaknut višom kolonom, do otprilike 1.5*Fg, ali je bitno uži (vidi sliku 6). Raspodjela nije rastegnuta, naprotiv čak se sužava i završava otprilike 300 N niže od skijaševa modela u jednoj točki, ili otprilike 600 N niže nego u tehnici dvostrukog pokreta. Pomoću ove tehnike skijaš umanjuje najvišu silu i njezinu prisutnost. U slučaju tehnike jednog pokreta područje sila nije vidljivo u blizini 0 N, što znači da skijaš cijelo vrijeme ima dobar kontakt s podlogom. Važna je još jedna činjenica koja proizlazi iz ovog modela. U tehnici dvostrukog pokreta skijaš je pognut u području visokih sila, što poveća-a snagu mišića zbog poluga u zglobovima (vidi slike 2 i 4). Situacija je upravo suprotna u tehnici jednog pokreta; skijaš je prilično opružen u području djelovanja većih sila, koje su u ovom slučaju prilično niske (slike 2 i 3). Konačni zaključak sa stajališta djelovanja sila, utvrđen računalnom simulacijom, jest da je nova tehnika jednog pokreta znatno prikladnija za novo skijanje kada skijaš izvodi karving zavoj. Zaključak je sukladan mjerenju sila i vremena predstavljenima u prethodnom članku.Die neue Beschaffenheit von Skiern hat einen starken Einfluss auf das Skifahren und als Folge dessen auf die Slalomtechnik. Eine neue verbesserte Slalomtechnik mit einer Bewegung wurde neulich vorgestellt. Dieses Projekt befasst sich mit der biomechanischen Modellierung und Computersimulation der neuen und der alten Technik mit doppelter Bewegung. Die Simulation sollte einen Kräftevergleich vemitteln, sowie einen Einblick in die Distribution der Kräfte gewähren. Es wurde festgestellt, dass, was die Bewegung des Skifahrers betrifft, das Benehmen der Kraft von größter Wichtigkeit ist. Abhängig von der Bewegung verursacht die Kraft entweder eine Zu- oder Abnahme der gesamten Bodenreaktionskraft. Die Folge verschiedener Bewegungen ist eine höhere Anwesenheit der höchsten und stärksten Bodenreaktionskräfte, wenn die Doppelbewegungstechnik angewendet wird. Außerdem kann man eine weit bessere Skierführung erreichen, als Folge besseren Schneekontakts, besonders während der Gewichtsverlagerung bei der Einzelbewegungstechnik. Zudem macht der Skifahrer weit kürzere Schwünge um das Tor in der Einzelbewegungstechnik, als Folge einer ausgestreckteren Körperposition. Ensprechend der Computersimulation lässt sich folgern, im Bezug auf die mittels Computersimulation erhaltenen Kräfte, dass die neue Einzelbewegungstechnik für die neuen Skier angemessener ist. Das ist auch im Einklang mit den Messungen von Kräften und Zeit, die in vorhergehenden Artikeln beschrieben wurden

Force Measurement System for Roller-Ski Skating

For a detailed biomechanical analysis of roller-ski skating a precise measurement of ground reaction forces is needed in addition to the measurement of the kinematic parameters. An innovative portable force measuring system was developed from processed roller-skis and ski poles equipped with strain gauges. The measuring system can measure normal (with respect to the upper surface of the roller-ski) and transverse forces (in the axial direction of the wheel) on each wheel, and axial forces in the ski poles. Force sensors are connected by cables to the data acquisition system carried in a backpack by the runner. In case of terrain usage, also a portable computer and a power supply are carried in the backpack. Calibration procedure for this measurement system is presented and measurement uncertainty of the sensors is calculated. The estimated measurement uncertainty of the entire measuring chain of individual roller-ski sensor, at a confidence level of 95 %, is up to ± 2,34 % of the maximum calibration forces. For the sensors of the poles this value makes up to ± 1,47 % of the maximum calibration force. Sample data from a roller-ski skating trial on a treadmill is presented and interpreted

Transversale Zugkräfte während des Ballfluges

The problem of a tactically well performed straight service in volleyball is under investigation. The aerodynamical forces acting on the ball and the vortex wake behind the sphere are the main subjects of the research work. These parameters determine the tactics in volleyball service, because they can “spoil” the expected trajectory of the ball and consequently disturb the defences. Two different wind tunnels in diameter 1.8 m and 3 m, respectively, with distinguished turbulence intensities were used for measuring the interval of critical Reynolds’ numbers for two volleyball balls with different roughness of the surface. The longitudinal and the transversal forces were also measured for five airflow velocities ranging from 8 m/s to 25 m/s. It was found that the transversal forces acting on the ball are two orders of magnitude smaller than the frontal drag force. It was also noticed that the position of the seams, in regard to the direction of the airflow velocity vector, is crucial for the determination of the transversal forces components. All the facts stated above give the reason for the deviation of the ball away from its expected ballistic trajectory. The periodic nature of the phenomena enabled the performance of the discrete Fourier trans- formation on the transversal forces. It turned out that the error made with the Fourier transformation when taking only the first four summands is negligible compared to the measuring error.U radu se ispituje problem taktički dobro izvedenog ravnog servisa u odbojci. Glavni su objekti istraživanja aerodinamičke sile koje djeluju na loptu i pojava vrtloženja iza lopte. Let lopte (kugle) u gravitacijskom polju dobro je poznati fenomen. Otpor zraka očekivano doprinosi narušavanju paraboličnog oblika trajektorije leta u smjeru gibanja tijela. No, otpor zraka je i razlog za tzv. neočekivane longitudinalne, ali i transverzalne otklone leta lopte od parabolične krivulje. Odbojkaš - server, koji dobro zna kako lopti dati pravi smjer i brzinu ispravnim udarcem u središte lopte, relativno će precizno znati definirati gdje će neočekivani otkloni od pravilne putanje biti najveći. Time obrambenom igraču (primatelju servisa) skraćuje vrijeme reakcije za prijem lopte koja dolazi s neočekivanim promjenama smjera. Taktički dobro izveden servis može toliko onemogućiti obranu da više nije u stanju tako serviranu loptu ni primiti ni vratiti. Autori su predložili teorijski model raspodjele brzine u vrtlogu oko, a osobito iza kugle kako bi se objasnila priroda neočekivanog otklona od idealne putanje leta lopte. Za izračunavanje koeficijenata aerodinamičnog otpora izravno iz sirovih eksperimentalnih podataka, korišten je kvadratni zakon aerodinamičnog otpora jer su Reynoldsovi brojevi bili dovoljno veliki. Ispitivanje je provedeno u dva zračna tunela promjera 1.8 i 3 metra s različitim intenzitetima turbulencije. U njima se mjerio interval kritičnih Reynoldsovih brojeva za dvije odbojkaške lopte kojih površine nisu bile jednoliko glatke. Izmjerene su također i longitudinalne i transverzalne sile za pet različitih brzina strujanja zraka (raspon brzina od 8 m/s do 25 m/s). Periodičnost fenomena omogućila je primjenu diskretne Fourierove transformacije transverzalnih sila. Pokazalo se da je greška koja se javlja primjenom Fourierove transformacije kada se u obzir uzmu samo prva četiri pribrojnika, zanemariva u usporedbi s greškom mjerenja. Dobiveno je da su transverzalne sile koje djeluju na loptu za dva reda veličine manje nego frontalne aerodinamične sile. Koeficijent frontalnog otpora ne ovisi o vremenu, ali ovisi o brzini lopte, o njenom oplošju, raspodjeli neravnina na površini kugle i o turbulencijama zračnih struja. Također je primijećeno da je položaj šavova prema vektoru brzine zračne struje presudan za određenje komponenata transverzalnih sila. Sve zajedno jest uzrok neočekivanim otklonima od očekivane balističke putanje. Osobito velike promjene sila aerodinamičnog otpora, a onda i najveći otklon od putanje, događaju se kada lopta prolazi kroz kritični režim zračnog strujanja oko lopte.Das Problem des taktisch gut ausgeführten geradlinigen Aufschlag im Volleyball wurde untersucht. Im Mittelpunkt der Untersuchung standen die auf den Ball wirkenden aerodynamischen Hräfte und der Luftwirbel hinter der Sphäre. Diese Parameter entscheiden die Taktik beim Volleyball-aufschlag, denn sie können die vorgesehene Ballflugbahn „verderben“ und folglich die Verteidigung hindern. Zwei verschiedene Windtunnels, 1,8 m und 3 m im Durchmesser, mit ausgeprägten Turbulenz-intensitäten wurden zum Messen des Intervalls der kritischen Reynoldsschen Zahl für zwei Volleyball-Bälle von unterschiedlicher Oberflächenrauheit benutzt. Longitudinale und transversale Hräfte wurden auch für fünf Fluggeschwindigkeiten im Bereich von 8 m/s bis 25 m/s gemessen. Es wurde festgestellt, dass die auf den Ball wirkenden trans- versalen Hräfte um zwei Größenordnungen kleiner als die frontale Zugkraft sind. Es wurde auch beobachtet, dass die Nahtstellen bezüglich der Richtung des Fluggeschwindikeitsvektors für die Bestimmung der Homponenten transversaler Hraft wesentlich sind. Alle angeführten Tatsachen stellen den Grund für die Abweichung des Balles von der vorgesehenen Flugbahn dar. Die periodische Natur dieser Phänomene ermöglichte, die diskrete Fouriersche Transformation an den transversalen Hräften durchzuführen. Es wurde festgestellt, dass der Fehler bei der Fourierschen Transformation, wenn nur die ersten vier Summänden in Betracht genommen sind, im Vergleich zum Messfehler unbeträchtlich ist

Wechselnde Wetterbedingungen auf der Slalomstrecke beeinflussen die Leistung der Teilnehmer

It is instinctively known that changing conditions on the ski course affect competitors’ performances. It may be furthermore affirmed that the effect of changing conditions cannot be avoided completely in out-door, natural circumstances. This project is based on 3D kinematical measurements taken on the slalom ski course with an investigation of five world cup level ski racers. It deals with an investigation of the effect of changing conditions on several kinematic parameters such as the centre of gravity’s and arithmetic mean of the skis’ velocity, the length of the centre of gravity’s and arithmetic mean of the skis’ trajectory, the horizontal as well as vertical point of the beginning and end of the turn and the time needed to complete a turn. The results show a significant effect on several of the inspected parameters that give us a basic idea about the consequences.Uvod Instinktivno se zna da promjenjivi uvjeti na slalomskoj skijaškoj stazi utječu negativno na natjeca-teljske rezultate. Isto je tako jasno da se učinak mijenjanja uvjeta ne može sasvim izbjeći u aktivnostima na otvorenome, u prirodi. To je i bio razlog zbog kojega smo ipak željeli proučiti taj problem iako smo svjesni da se za njega ne može pronaći konačno rješenje. Metode Ispitivali smo slalomsku stazu tijekom treninga na početku natjecateljske sezone. Izmjerili smo petoricu vrhunskih slalomaša, članova slovenske skijaške reprezentacije. Svaki je tri puta odvezao istu slalomsku stazu. Gornji sloj na stazi bio je dobro pripremljen i čvrst ujutro, ali je tijekom prijepodneva, očekivano, omekšao budući da se tempeatura zraka povećala, a zapuhao je i i topao vjetar. Provedeno je standardno trodimenzionalno kinematičko mjerenje 17 točaka pomoću 4 kamere koje su pokrivale 2 kinematička podprostora brzinom od 50 sličica u sekundi. Za obradu sirovih podataka prikupljenih sustavom APAS upotrijebljen je specijalno dizajniran računalni program KinSki. Opisali smo trajektoriju gibanja svake od se damnaest točaka u trodimenzionalnom koordinatnom sustavu. U tom je slučaju bilo moguće izračunati početak i završetak zavoja kao presjek projicirane trajektorije težišta tijela na površinu određenu trajektorijom i skijom i aritmetičke sredine skija. Osim te dvije točke, izračunate su i duljine trajektorija težišta tijela i duljine trajektorije aritmetičke sredine skija. Tijekom promatranih zavoja mjerena su vremena potrebna za izvedbu tih zavoja i prosječne brzine. Petorica vrhunskih skijaša planirano su izvela po tri vožnje istom slalomskom stazom kako bi se na najmanju mjeru smanjile moguće razlike među njihovim rezultatima, što bi se najvjerojatnije dogodilo da je svaki skijaš samo jednom prošao postavljenom stazom (mjernom stazom). Rezultati, rasprava i zaključak Mjerenja su provedena da bi se otkrile posljedice promijenjenih uvjeta na slalomskoj skijaškoj stazi. Uvjeti na stazi znatno su se tijekom mjerenja promijenili. U svim su se promatranim parametrima pojavile razlike, što je pokazalo da je, u takvim okolnostima, vrlo teško, ako ne i nemoguće, osigurati pravedne, tj. podjednake uvjete za sve natjecatelje. Valja istaknuti da se takove promjene normalno, u stvarnosti ne događaju na čitavoj stazi, već obično na jednom dijelu ili na nekoliko njenih dijelova. Mi smo, ipak, nekoliko puta izračunali predviđanja za ukupnu slalomsku stazu kako bismo zornije prikazali veličinu promjena. Primjer izračuna na temelju trajektorija težišta tijela i aritmetičke sredine skija prikazan je na slici 2 za dvije vožnje istoga skijaša (J.K.). Par putanja pripada skijaševoj prvoj i trećoj vožnji, što je odgovaralo prvom i desetom prolazu kroz postavljenu kombinaciju vrata. Prosječno, nakon svakog prolaska kroz postavljenu kombinaciju vrata izmjerena je razlika od 0,01 s u vremenu na promatranom zavoju (slike 8 i 10). Čak se i donja granica popela do 0,007 s/vožnja. Prema najgorem scenariju to bi značilo razliku od približno pola sekunde na čitavoj stazi. Naravno, te su vremenske razlike prevelike zato što je u našoj kombinaciji vrata točka završetka zavoja pokazivala veću tendenciju usporavanja u skladu s nagibom (11 cm/vožnja ili 7cm/vožnja najmanje) od točke početka zavoja, koja se i statistički pokazala neznačajnom (slika 4). Sukladno tome, veća je tendencija pomaka na kraju zavoja nego na početku, što je i opet bilo statistički neznačajno (slika 5). Općenito, vidi se da su se duljine putanje težišta tijela i aritmetičke sredine skija produljile prosječno za približno 13 cm/vožnja (slike 6 i 7). Taj rezultat znači da je razlika u duljini između 1. i 14. skijaševe trajektorije veća od jednog metra, a to bi onda značilo više od 50 metara za cijelu stazu. Ti su rezultati, kao što je već ranije rečeno, preveliki i, prema najgorem scenariju, rezultirali bi s prednošću većom od 3 s na čitavoj stazi. U svakom slučaju, moglo bi se tvrditi da bi trajektorije trebale biti duže usporedo sa spuštanjem vrha zavoja, a to tada više nije u blizini vrata, kao što se može vidjeti na slici 3. To znači da bi premještanje moralo biti više i onda se posljedično očekuje i veća duljina trajektorije. Ipak, najmanje razlike mogu se, u našem slučaju, vrlo precizno procijeniti kao posljedica promijenjenih uvjeta promatraju li se prosječne brzine. Sniženje prosječnih brzina na prvi pogled iznenađuje (slika 9), no kako je količina raspoložive potencijalne energije za sve vožnje jednaka za sve trajektorije te kako trajektorije postaju duže, skijaši rasipaju puno mehaničke energije svladavajući otpor zraka (trenje i skijašev rad su zanemareni). Čak ako se u obzir uzme ista duljina putanje za sve zavoje, primjerice 14 m za jedan zavoj, i ako se to pomnoži sa pedeset zavoja, rezultat će biti 700 m skijanja po slalomskoj stazi. Ako je prosječna brzina težišta tijela 14 m/s umjesto samo 13,95 m/s (0,05 ms-1/vožnja je prosječna razlika izmjerena između dviju uzastopnih vožnji, slika 8), tada bi to značilo razliku od 0,18 s po vožnji na čitavoj stazi. Nije važno kojom se metodom računaju razlike u “uvjetima mekog snijega”. Vidi se da su u takvim uvjetima staza ili njeni dijelovi stvarno nepravedni prema natjecateljima.Es ist uns wohl bekannt, dass die wechselnden Wetterbedingungen auf der Skistrecke die Leistung der Skifahrer beeinträchtigen kann. Außerdem kann im Freien, d.h. unter natürlichen Bedingungen die Wirkung der wechselnden Wetterbedingungen bei weitem nicht völlig vermieden werden. Dieses Projekt basiert auf 3D kinematische Messungen, die an der Slalomstrecke durchgeführt wurden, wobei die Leistung der fünf an Weltmeisterschaften teilnehmenden Skifahrer gemessen wurde. Es untersucht die Wirkung der wechselnden Wetterbedingungen auf einige kinematische Parameter, wie z. B. die Geschwindigkeit des Schwerpunkts von Skiern und das arithmetische Mittel der Geschwindigkeit von Skiern, die Länge der Flugbahn des Schwerpunkts und das arithmetische Mittel der Flugbahn der Skier, den horizontalen sowie den vertikalen Punkt des Beginns und des Endes der Kurve und die notwendige Zeit, um die Kurve auszufahren. Die Ergebnisse zeigen eine signifikante Wirkung auf einige untersuchte Parameter, die uns eine Grundidee über die Konsequenzen vermitteln

Das Model des Flankengleitens der Carvingschier

In the paper a mathematical model of side skidding for carving skis is presented. The authors have demonstrated in their previous work that carving skis generate generally lower vibrations during the parallel ski turn in comparison to the skis with the classical side cut. However, carving skis can provoke excessive vibration in the case of side skidding. This phenomena have been explained by applying a heuristic model of side skidding for carving skis. The model was verified with measurements on the ski slope and with a simulation using an industrial robot.Die Arbeit stellt ein mathematisches Modell des Flankengleitens der Carvingschier dar. Vorher haben die Autoren gezeigt, wie die Carvingschier bei den Parallelkurven meistens weniger Vibrationen als die Schier mit dem klasischen Flankenprofil verursachen. Andererseits können die Carvingschier beim Flankengleiten übermäßige Vibrationen erregen. Um dieses Phänomen zu erklären, haben wir ein heuristisches Model des Flankengleitens der Carvingschier benutzt. Das Model ist durch die Messungen auf den Schispuren sowie durch die Simulation mittels eines industriellen Robots verifiziert worden

The effect of shooting range on the dynamics of limbs angular velocities of the basketball shot

The aim of our research was to describe the joint angular velocities of young basketball players (U16) during their performance of jump shots and to find out what is the effect of increasing shooting range on these velocities. Our sample included 14 players that performing the function of guards. Their average age (±SD) was 15.43±0.51 years. The analysis contemplated 370 field goals, which were performed from three different distances (3.75 m, 5.25 m and 6.75 m) perpendicular to the hoop board. The measurements were performed using an Xsens MVN inertial suit. The results showed that the maximum angular velocity in the shoulder and elbow joint became greater with the increase of shooting range. In the throw from the shortest distance, the segments were integrated into the movement of the shooting arm according to the proximaldistal principle. The temporal sequences of maxima velocities in legs were preserved in throws from all the three distances. The findings are important for young basketball players and their coaches. They have to be aware of the needed adjustments to the techniques of throws from various ranges and they must take them into account when practicing