ZNANSTVENO STRUČNO SAVJETOVANJE „HRVATSKO OPLEMENJIVANJE BILJA I EUROPSKE INTEGRACIJE“

Savjetovanje je u organizaciji Grupacije oplemenjivača bilja Gospodarskog interesnog udruženja za sjemenarstvo „Hrvatsko sjeme“ u suradnji s Hrvatskim agronomskim društvom održano 24. rujna 2008. godine u prostorijama Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Osijeku. Skup je okupio eminentne osobe iz područja oplemenjivanja, sjemenarstva i marketinga sjemenom

HRVATSKI POTENCIJALI U SJEMENARSTVU NEKAD I DANAS

Organizirano sjemenarstvo u Republici Hrvatskoj prolazilo je kroz nekoliko faza razvoja. Najintenzivnija proizvodnja sjemena odvijala se neposredno nakon drugog svjetskog rata. U Hrvatskoj su 1954.g poslovala svega tri sjemenska poduzeća, na koja su bila vezana 23 Kotarska zadružna ratarsko-sjemenarska poslovna saveza s 31 sjemenarskom zadrugom i 149 ratarsko sjemenarskih ogranaka. Bilo je malo zadružnih ekonomija i još manje poljoprivrednih dobara na kojima se proizvodilo sjeme. Veliki postotak agrarnog stanovništva koje je živjelo jedino od poljoprivredne proizvodnje, bilo je prinuđeno baviti se uzgojem intenzivnijih kultura, koje su mu osiguravale veće financijske vrijednosti. Zahvaljujući podneblju i vrlo vrijednom hrvatskom seljaku u to vrijeme hrvatsko je sjemenarstvo bilo značajno i u europskim okvirima. Od ukupnog prometa Poslovnog sjemenskog saveza za razdoblje 1957- 1959., koji je iznosio 5,828 mil. din, izvoz je bio 1,087 ml. din, a uvoz 616 mil. din. ili 62:38%. U to vrijeme počinje se uvoziti sjeme visoko rodnih sorata pšenice i sjeme hibridnog kukuruza. Donošenjem Zakona o udruživanju 1961. godine dolazi do prisilnog ukidanja poslovnih saveza. To izravno ugrožava sjemensku proizvodnju i vodi do prestanka rada sjemenara vezanih uz seljake. Organizirana proizvodnja sjemena krmnog i povrtnog bilja uglavnom se više nije vratila na selo. Gašenjem sjemenske proizvodnje na selu, žitaricama, šećernom repom, uljaricama i manje s drugim vrstama počelo se sjemenariti na društvenom sektoru. Bc Institut i Poljoprivredni institut Osijek 1986.g. proizveli su 28.807 t sjemena hibridnog kukuruza od čega se izvan granica bivše Jugoslavije izvezlo 6.711 t. Uz navedene svjetlije primjere u proizvodnji sjemena nakon Domovinskog rata neorganiziranost sjemenarstva u Republici Hrvatskoj dovela je u potpunu zavisnost o uvozu sjemena povrća i krmnog bilja. Potrošnja sjemena trava i djetelina svedena je na najmanju mjeru jer se sjemena trava potroši više za parkove i sportske objekte nego za sve livade i pašnjake kojih po statistici ima zajedno više od 1.900.000 ha. Sektoru sjemenarstva nužna je značajna pomoć ako se želi da opstane i nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju