Development Management Model of Elite Athletes in Team Sports Games

The scientific and expert approach to defining a model of managing the development of top-level athletes in team sports games is oriented toward the challenging values that mark a certain position and role in a team sports game. A hypothetical dynamic model of development management of top-level athletes in team sports games, which explicitly shows the order of procedures in the process of multidimensional development of athletes using the concepts of the dynamic systems theory has been suggested. The hypothetical model of management shows that the athlete’s development is primarily under the influence of genetic potential, sports preparation process and the competition format, as well as the management of their lifestyle. In the process, the athlete’s development is seen as a dynamic and plastic process under the influence of selective procedures and training programs that enable a continuous change in the level of the athlete’s performance and sports preparation process

Modeli ekspertnih sustava i sustava odlučivanja za učinkovitu procjenu potencijalne i stvarne kvalitete košarkaša

The presented article is a survey of issues, approaches and accomplishments of both the research and of theoretical studies on models and systems for basketball, primarily, performance prediction and assessment that the authors, their associates and colleagues have conducted in the last decade in Croatia and Slovenia. Substantial characteristics of both expert and decision-making systems are described in the article, as well as the relation between the potential and the actual quality of players. Also, the models of decision- making systems are presented that have successfully applied as a helpful means in the orientation (guidance) of players to certain positions in the game, in their selection and in managing the training process.UVOD U članku, koji je neka vrsta pregleda, predstavljeni su neki problemi, pristupi i rezultati istraživačkih napora autora i njihovih suradnika iz Hrvatske i Slovenije, objavljeni u posljednjih desetak godina u eksperimentalnim i teorijskim studijama, o procjeni i predikciji uspješnosti u, prije svega, košarkaškoj igri. Opisane su bitne oznake ekspertnih sustava i sustava odlučivanja, kojima košarkaški stručnjaci i znanstvenici nastoje unaprijediti postupke za usmjeravanje i odabiranje košarkaša te za racionalnije upravljanje procesom treniranja. Zatim je opisan odnos izmedu potencijala i stvarne kvalitete igrača, kao i modeli sustava odlučivanja koji se već uspješno primjenjuju. Oblikovanje različitih modela izazov je za svakog stručnjaka zato što s pomoću višeparametrijskih obilježja sportske igre treba utvrditi stvarne elemente i njihove međusobne odnose unutar modela te eliminirati varijable sekundarne važnosti. MATERIJAL I RASPRAVA Ekspertni sustavi i sustavi odlučivanja jesu kompjutorski programi koji se ponašaju poput stručnjaka na nekom problemskom području, samo što su računalni programi kvalitetniji i napredniji budući da su sami sposobni otkriti i otkloniti greške u rješenju. Ekspertni sustavi i sustavi odlučivanja nastali su s razvojem računalstva, odnosno umjetne inteligencije. U njima se udružuju sposobnosti računala i znanje eksperata. Sastavljeni su od baze znanja i ljuske. Najčešće je baza znanja odvojena od ljuske. To znači da za različite baze znanja možemo koristiti iste ljuske. Strukturu tipičnog modela ekspertnog sustava ili sustava odlučivanja prikazuje slika 1. Bazu znanja čine čimbenici uspješnosti (krite- riji), pravila odlučivanja i normalizatori, koje je potrebno oblikovati na računalu prihvatljiv način, odnosno moraju odgovarati ljusci ekspertnog sustava ili sustava odlučivanja. Čimbenici uspješnosti najčešće se prikazuju u obliku višestupanjskih linearnih matematičkih modela koji su hijerarhijski uređeni (slike 3, 4 i 5). Hijerarhijska struktura čimbenika uspješnosti prikazana je u obliku tzv. stabla odlučivanja. Deblo stabla u sportu je najčešće potencijal ili uspješnost igrača u igri. Deblje i tanje grane predstavljaju čimbenike uspješnosti (osobine, sposobnosti, čimbenici igranja), koji utječu na uspjeh, a listovi čimbenike najniže kategorije, koji utječu na uspjeh na svim višim razinama stabla (rezultati testova, ocjene, statistički podaci s utakmica i sl.).Pravila odlučivanja određuju odnose među čimbenicima, sadržanima u stablu odlučivanja, i način izračunavanja ocjena na svim višim (izvedenim) razinama stabla odlučivanja. Izračunavanje ukupne ocjene kvalitete igrača postiže se na temelju ocjena osnovnih čimbenika (listovi) i njihovih koeficijenata utjecaja (pondera). Normalizatori (standardizatori) rezultata granične su vrijednosti rezultata igrača u pojedinom listu stabla (varijabli), pomoću kojih se stvarni rezultat pretvara u kvantitativne ocjene (npr. od 1 do 5) ili kvalitativne ocjene (npr. neuspješan, prihvatljiv, dobar, vrlo dobar i odlican). Rezultati se najprije transfor-miraju u tzv. standardizirane z-vrijednosti, t-vrijednosti ili centilne vrijednosti i s pomosu njih u razrede od 1 do 5. Nužno je odrediti i smjer utjecaja pojedinih čimbenika u pojedinom listu stabla. Ljusku ekspertnog sustava čini mehanizam zaključivanja i korisničko sučelje. Mehanizam zaključivanja je onaj dio ekspertnog sustava ili sustava odlučivanja koji obuhvaća algoritme za rješavanje problema, a korisničko sučelje omogućuje sporazumijevanje izmedu korisnika i sustava. Povezanost između potencijala igrača i njihove uspješnosti u igri. Kvalitetu pojedinoga košarkaša moguće je procijeniti procjenom stanja njegovih antropoloških obilježja (kvaliteta potencijala, trenutačnih mogućnosti) i/ili procjenom uspješnosti u igri (stvarna, aktualna kvaliteta) (slika 2). Zbog velike kompleksnosti košarkaške igre i raznovrsnosti uloga igrača u igri, i njihov potencijal i uspješnost u igri (stvarna kvaliteta) mogu biti različito strukturirani. To znači da igrači uspijevaju postisi jednaku ukupnu ocjenu potencijala ili uspješnosti u igri na različite načine, odnosno da specifična struktura čimbenika igračeva potencijala uvjetuje i specifičnu strukturu čimbenika koji određuju uspješnost u igri. Zato nisu značajni samo konačna vrijednost potencijala ili uspješnosti u igri, već i profil (kvaliteta, kvantiteta i struk-tura) njihovih pojedinih čimbenika. Kvaliteta potencijala (potencijalna kvaliteta) košarkaša predstavlja trenutačnu razinu razvijenosti onih sposobnosti, osobina, znanja i vještina koje su pretpostavka za dostizanje visoke razine uspješnosti u igri (stvarne kvalitete). Vrijednosti potencijala dosta su stabilne. Njihove promjene uglavnom zavise od utjecaja na razvoj igrača tijekom procesa treniranja. Iskoristivost kvalitete potencijala u igri zavisi od više čimbenika. Najsnažniji utjecaj ima sama kvaliteta potencijala, zatim usklađenost dodijeljene igračke uloge s potencijalom igrača, kvaliteta i obilježja igre vlastite momčadi te, na koncu, ali nikako najmanje važno, kvaliteta i način na koji protivnik igra. Procjena igračke uspješnosti (stvarne kvalitete), odnosno učinkovitosti njegovog/njezinog motoričkog ponašanja na igralištu, jest sustavno opisivanje i ocjenjivanje stvarnih kvaliteta košarkaša koje iskazuje u igri. Cjelokupna uspješnost u igri košarkaša obuhvaća sve bitne cimbenike (kriteriji) stvarne kvalitete igrača na određenoj utakmici ili natjecanju koje procjenjuju eksperti (slika 4), dok situacijska uspješnost u igri obuhvaća samo one čimbenike koji se bilježe pomoću statističkog zapisa na utakmici (pokazatelji situacijske uspješnosti), koju nazivamo igračka učinkovitost (slika 5). Ni igračka uspješnost (stvarna kvaliteta) ni situacijska ucinkovitost nisu tako stabilne (ni razinom ni strukturom) kao kvaliteta potencijala (potencijalna kvaliteta). Na njihovu promjenjivost vrlo snažno utjece kvaliteta protivnikova potencijala i njegov način igranja. Drugim riječima, struktura (profil) i razina situacijske učinkovitosti i igračke uspješnosti u velikoj mjeri zavisi od protivnika. Poznato je i to da je promjenjivost (nekonzis- tentnost) najmanja u najkvalitetnijih i najmanje kvalitetnih igrača, a najviša u prosječnih igrača. ZAKLJUČAK Vrlo je teško stvoriti praktičan, a opet sveobuhvatan sustav odlučivanja za procjenu i vrednovanje nečije ukupne uspješnosti (stvarne kvalitete). Ipak, s pomoću predloženih modela trener može neposredno i/ili posredno ocijeniti kvalitetu i specifičnosti djelovanja igrača u igri, kao i stanje njegove igračke pripremljenosti, može utjecati na racionalnije upravljanje trenažnim procesom, kao i na ucinkovitije usmjeravanje i odabiranje košarkaša za pojedine pozicije i uloge u igri. Pri tome mora imati na umu da je procjenjivanje stvarne kvalitete pojedinih igrača, a u krajnjoj konzekvenciji, i ekipa, dugotrajan kontinuiran proces promatranja, procjenjivanja, vrednovanja i analiziranja

Fitness Profile of Elite Croatian Female Taekwondo Athletes

The aim of the study was to assess fitness profile of elite Croatian female taekwondo athletes and to determine which physical, physiological and motor characteristics differentiate mostly the successful from the less successful fighters. Thirteen national taekwondo champions were divided into two groups according to their senior international competitive achievements. Physiological characteristics, including maximal oxygen uptake (VO2max), were assessed during a continuous progressive treadmill test. The measured motor abilities included explosive and elastic leg strength, maximal strength, muscular endurance, anaerobic alactic power, agility and flexibility. Differences between the successful and less successful athletes were determined using independent t-test. Even though the differences were not statistically significant, the successful athletes had somewhat less fat (2.3%) and were taller by 5.8 cm. The successful athletes achieved significantly higher maximum running speed (15.8 ± 0.5 versus 14.9 ± 0.7 km h–1; p<0.05), their ventilatory anaerobic threshold was significantly higher (41.4 ± 4.1 versus 37.6 ± 2.0 ml kg–1 min–1; p<0.05) at a significantly lower heart rate (166.8 ± 6.8 versus 171.0 ± 8.2 beats min–1; p<0.05) than in the less successful athletes. Significant differences were also found in three tests of explosive power (p<0.05), anaerobic alactic power (p<0.01), and lateral agility (p<0.05). The performance of taekwondo female athletes primarily depends on the anaerobic alactic power, explosive power expressed in the stretch-shortening cycle movements, agility and aerobic power

Analyse der zuständeim basketballspiel

Integralno ostvarenje košarkaške igre odvija se kroz utakmicu. U ovom radu utakmica je promatrana kao zaseban i cjelovit sistem. Iz iskustva praćenja košarkaške utakmice evidentan je slijed karakterističnih situacija u igri. Dijelovi utakmice obilježeni zajedničkim karakteristikama i koji se ponavljaju označena su kategorijom stanje igre, a slijed tih stanja kategorijom tijek igre. Načinjen je formalni matematički model za deskripciju sistema "košarkaška utakmica” s aspekta kinematičkog opisa. Model omogućuje raspoznavanje dvaju bazičnih stanja sistema koja su u radu definirana i označena kategorijama: pozicija i tranzicija. Osnovno svojstvo stanja sistema jest težnja zadržavanja ravnoteže. Na osnovi košarkaških zakonitosti i iskustava iz košarkaške prakse izložen je sustav principa za održanje ravnoteže, kao i popis nužnih pravila koji ostvaruju taj cilj. U zaključku rada ustvrđeno je daje izvedeni sistem moguće daljnjim istraživanjima dovesti na sofisticiraniju razinu na kojoj će se moći raspoznati veći broj stanja i dalje ostajući u okvirima koje dopušta kinematički opis.Integral actualization of basketball is achieved through basketball game. In this paper the basketball game is recognized as an autonomous and a complete system. Based on game registration, succession of the characteristic game situations is indicated. Game intervals marked by common characteristics that recur during the game are defined by the category state of the game. The sequence of those states is defined by the category flow of the game. For the purpose of game description, the formal mathematical model, based on the kinematic approach, is defined. The model is able to distinguish two basic states that are defined as: position state and transition state. Tendency towards the preservation of balance is found to be the basic property of every state. Based on basketball principles and playing experience, the system of principles and the set of rules for the preservation of balance is presented. It has been concluded that the presented model can be further investigated in order to attain a higher sophistication level at which a larger number of states can be differentiated.Die Verwirklichung der Prinzipien eines Basketballspiels erfolgt während des Match. In dieser Arbeit wird das Match als ein autonomes und vollständiges System betrachtet. Aus der durch die Betrachtung eines Match erworbenen Erfahrung ist die Reihenfolge der charakteristischen Situationen im Spiel offensichtlich. Die Spielintervale, die durch die gemeinsamen Charakteristiken gekennzeichnet sind und die sich wiederholen, werden unter der Kategorie "der Spielzustand", und die Reihenfolge dieser Zustände unter der Kategorie "Spielverlauf" angegeben. Es wurde ein formales mathematisches Modell für die kinematische Beschreibung des Systems unter dem Namen "Basketballspiel" ausgearbeitet. Dieses Modell ermöglicht die Unterscheidung von zwei basischen Zuständen des Systems, die in dieser Arbeit mit den Kategorien: Position und Transition definiert und gekennzeichnet worden sind. Die Grundcharakteristik des Systemzustands ist die Neigung zum Bewahren des Gleichgewichts. Aufgrund der Gesetzlichkeiten und der Erfahrungen aus der Praxis ist ein Prinzipiensystem für das Gleichgewichtbewahren dargestellt worden, zusammen mit der Liste der notwendigen Regeln, die dieses Ziel ermöglichen. Es wurde beschlossen, daβ es möglich ist, das dargestellte System durch weitere Forschungen auf ein höheres Niveau zu bringen, auf dem eine noch höhere Anzahl von Zuständen erkannt wird, ohne aus dem von der kinematischen Beschreibung erlaubten Rahmen herauszutreten

Formales Modell für die Einschätzung der Angemessenheiteines Wettbewerbssystems in Basketball

An appropriate competition system should be in the function of the development of a particular sport, that is, it should ensure in the best possible and most humane way the integral sport development of individuals and teams. The purpose of this study was to analyse the different competition systems so that their nature can be objectively determined on the basis of the predicted deviation of ranking of the competitors in relation to their actual quality. A mathematical model was designed to achieve the above-mentioned goal. With regard to the results obtained it is possible to recommend the round-robin system, in which each team plays against each other team once, because this kind of a competition system enables competition results which are in accordance with the predicted actual quality of the competitors.Uvod Odgovarajući sustav natjecanja treba na najbolji način osigurati integralno sportsko usavršavanje pojedinaca i timova te mora biti u funkciji razvoja pojedine sportske grane. Cilj je ovog rada analizirati različite sustave natjecanja kako bi se objektivno utvrdila njihova priroda u odnosu na mogućnosti koje pružaju natjecateljima, i to na temelju očekivanog odstupanja plasmana natjecatelja u odnosu na njihovu stvarnu kvalitetu. Metode Za ostvarenje navedenog cilja oblikovan je matematički model. Tim modelom je promatrano više natjecateljskih sustava i izračunato je očekivano odstupanje plasmana natjecatelja u odnosu na njihovu stvarnu kvalitetu. Rezultati i rasprava Dobivene su sljedeće vrijednosti odstupanja: 0.625 za jednokružni sustav natjecanja “svak sa svakim”; 1.152927 za kupsustav s dirigiranim ždrijebom; 1.528560 za kupsustav s nedirigiranim ždrijebom; 1.23890 za mješoviti sustav s dirigiranim ždrijebom te 1.314522 za mješoviti sustav s nedirigiranim ždrijebom. Zaključak U skladu s dobivenim rezultatima moguće je predložiti jednokružni sustav natjecanja “svak sa svakim” jer takav sustav natjecanja omogućava postizanje natjecateljskih rezultata koji su najviše u skladu sa stvarnom kvalitetom natjecatelja i očekivanim rezultatima.Ein angemessenes Wettbewerbssystem soll seine Rolle in der Entwicklung einer bestimmten Sportart haben, d.h. es soll in der besten Art und Weise eine umfangreiche sportbezogene Entwicklung von Individuen und von den Teams sichern. Das Ziel dieser Forschung war, verschiedene Wettbewerbssysteme zu analysieren, so dass ihre Beschaffenheit objektiv bestimmt werden kann aufgrund der vorausgesagten Abweichung von den Plazierungen der Teilnehmer im Zusammenhang mit deren eigentlichen Qualität. Ein mathematisches Modell wurde gemacht, um dieses Ziel zu realisieren. Die Ergebnisse ermöglichen, den Wettbewerb, in dem jeder einmal gegen jeden spielt (Round-Robin), zu empfehlen, da ein solcher Wettbewerbssystem die Ergebnisse ermöglicht, die der vorausgesagten eigentlichen Qualität von Teilnehmern entsprechen

Der Einfluss von defensiven und offensiven Rebounds auf den Endresultat eines Basketball Matches

The goal of this research was to determine the relationship between DEFENSIVE AND OFFENSIVE REBOUNDS as indicators of situation-related efficiency which influences the final score in a basketball game. The rebounds have been defined by the number of the balls being caught both on defense and on offense. The result was defined by the binary variable VICTORY - DEFEAT. The data have been collected during 64 games of the World Basketball Championship in Toronto in 1994. The results of the regression analysis have shown a significant influence of defensive and offensive rebounds on the final score in the basketball game. The number of the balls being caught during the play, ie. the number of defensive rebounds, is a more significant indicator of the situation-related efficiency of the play in basketball than the number of the balls being caught on offense, ie. than the number of offensive rebounds.Das Ziel dieser Forschung war, die Relationen zwischen den defensiven und offensiven Rebounds als der Indikatoren der situationsbezogenen Effizienz, die den Endresultat eines Basketballmatches beeinflußt, festzustellen. Die Rebounds wurden. mittels der Anzahl von Ballen, die sowohl in der Angriffs- als auch in der Verteidigungsphase gefangen wurden, definiert. Das Ergebnis wurde mittels der binären Variabel SIEG – NIEDERLAGE definiert. Die Daten wurden während 64 Matches der Basketball Weltmeisterschaft in Toronto in 1994 gesammelt. Die Ergebnisse der Regressionsanalyse haben einen bedeutenden Einfluß von sowohl defensiven als auch offensiven Rebounds auf den Endresultat eines Basketballmatches gezeigt. Die Anzahl der Bälle, die während des Spiel angefangen wurden, d.h. die Anzahl der defensiven Rebounds, ist ein bedeutendender Indikator der situationsbezogenen Effizienz des Spieles als die Anzahl der offensiven Rebounds

Spezifische Merkmale von Spitzensportlern in Mannschaftssportarten – Ein hypothetisches Modell

U radu je predloženo, opisano i klasificirano 17 specifičnih osobina vrhunskih sportaša u momčadskim sportskim igrama za koje se pretpostavlja da utječu na funkcioniranje i natjecateljsku uspješnost igrača i momčadi. Oblikovana je hipotetska struktura šest kategorija, ponajviše psiholoških i socijalnih varijabli. Autori pretpostavljaju da te varijable određuju sportaševo upravljanje osobnim ponašanjem, pojam o sebi, motivaciju, uspješno reagiranje u uvjetima natjecateljskoga pritiska, usklađeno zajedničko djelovanje igrača i cijele momčadi te uspješno rješavanje situacija u igri. Predloženi hipotetski model utemeljen je na argumentima koji proizlaze iz izvana opažljivih osobina sportaša. Cilj je na predloženom modelu zasnovati egzaktan pristup procjeni osobina sportaša, njegovih/njezinih potencijala i stvarnih kvaliteta, važnih za selekcioniranje momčadi, pripremanje i vođenje sportaša i momčadi, upravljanje razvojem sportaševa potencijala te praćenje i evaluaciju ishoda programa psihosocijalne pripreme sportaša u momčadskim sportskim igrama.We proposed, described and classified 17 specific characteristics of elite athletes in team sports games which, we presumed, have influence on the functioning and performance of individual players and the whole team. A hypothetical structure of six categories of mostly psychological and social variables was constructed. These are: locus of control, specific competence, motivation, successful reactions in situation of high competitive pressure, coordinated teamwork, and successful solutions of game situations. The model is based upon the arguments derived from the perceived characteristics of athletes. The purpose of this model is to establish the exact scientific and professional approach to: the assessment of the status and the development of specific abilities and characteristics of athletes, the assessment of the potential and the actual quality of players and the selection for a team, the preparation and coaching of athletes and teams, the management of athletes\u27 potential development, as well as to the monitoring and evaluation of psychosocial preparation effects in team sports games.In dieser Arbeit werden 17 spezifische Merkmale von Spitzensportlern in Mannschaftssportarten, die vermutlich das Wirken und den Erfolg von Spielern und Team beeinflussen, vorgeschlagen, beschrieben und klassifiziert. Die Autoren haben eine sechs Kategorien umfassende und größtenteils aus psychologischen und sozialen Variablen bestehende hypothetische Struktur entworfen. Sie gehen von der Annahme aus, dass diese Variablen die Selbstbeherrschung des Sportlers, sein Selbstwertgefühl, seine Motivation, seinen Kampfgeist, das harmonische Zusammenwirken aller Spieler und der Mannschaft insgesamt sowie die Reaktionsfähigkeit während des Spiels beeinflussen. Das vorgeschlagene hypothetische Modell wird mit äußerlich wahrnehmbaren Sportlereigenschaften begründet und verfolgt die Absicht, einen exakten Ansatz zur Einschätzung der Eigenschaften, Potenziale und wirklichen Qualitäten eines Sportlers bzw. einer Sportlerin zu entwickeln, um eine optimale Selektion der Spieler, ihre Leitung und Betreuung innerhalb eines Teams zu gewährleisten und die psychosoziale Vorbereitung eines Sportlers für Mannschaftsspiele zu bewerten

Latente Struktur von Standardindikatoren der situationsbezogenen Effizienz beim basketballspiel

Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrđivanje latentne strukture košarkaške igre. Za tu svrhu primijenjena je ALPHA faktorska metoda na 13 standardnih pokazatelja situacijske efikasnosti košarkaške igre praćenih na 64 utakmice svjetskog košarkaškog prvenstva u Torontu 1994, godine. Inicijalni koordinatni sustav transformiran je neortogonalnom rotacijom po OBLIMIN kriteriju. Izolirane su četiri relativno nezavisne latentne dimenzije imenovane kao: EFIKASNOST IGRAČA ZADNJE LINIIE OBRANE I PREDNJE LINUE NAPADA, EFIKASNOST IGRAČA PREDNJE LINIJE OBRANE I ZADNJE LINIE NAPADA, OPĆA NAPADAČKA EFIKASNOST I EFIKASNOST UBACIVANJA LOPTE U KOŠ SA DISTANCE. Zaključeno je da ni standardno korištene varijable situacijske efikasnosti, kao ni iz njih izvedene latentne dimenzije, nisu dovoljne da potpuno objasne strukturu košarkaške igre.The main goal of this research is to establish the latent structure of basketball game, For this purpose we have used the ALPHA factor method on 13 standard indicators of situation-related efficiency of the basketball game, observed throughout 64 matches of the basketball world championship in Toronto in 1994. The initial coordinate system has been transformed by means of non-orthogonal rotation according to the OBLIMIN criterion. Four relatively independent latent dimensions have been isolated and named as: EFFICIENCY OF THE PLAYER OF THE BACK DEFENSE LINE AND THE FRONT OFFENSE LINE, EFFICIENCY OF THE PLAYER OF THE FRONT DEFENSE LINE AND BACK OFFENSE LINE, GENERAL EFFICIENCYIN OFFENSE AND EFFICIENCY OF SCORING A GOAL FROM THE DISTANCE. It has been concluded that neither the standard use of the variable of the situation-related efficiency nor the use of the latent dimensions that have been derived from them suffice to explain fully the structure of the basketball game.Der Hauptziel dieser Forschung ist die Bestimmung der latenten Struktur des Basketballspiels. Zu diesem Zweck wurde die ALPHA Faktorenmethode auf den 13 üblichen Indikatoren der situationsbezogenen Effizienz des Basketballspiels bei den 64 Spielen während der Basketballweltmeisterschaft in Toronto im Jahre 1994 angewendet. Der Anfangskoordinatensystem wurde mittels der nichtorthogonellen Rotation gemäss dem OBLIMIN Kriterium transformiert. Die vier relativ unabhängigen latenten Dimensionen wurden isoliert: EFFIZIENZ DER SPIELER DER HINTEREN ABWEHRLINIE UND VORDEREN ANGRIFFSLINIE, EFFIZIENZ DER SPIELER DER VORDEREN ABWEHRLINIE UND HINTEREN ANGRIFFSLINIE, GENERELLE EFFIZIENZ BEIM ANGRIFF UND EFFIZIENZ DES WURFERFOLGS AUS DER FERNE. Daraus wurde geschlossen, dass weder die auf übliche Weise verwendeten Variablen der situationsbezogenen Effizienz noch die aus ihnen abgeleiteten latenten Dimensionen genügen, um völlig die Struktur des Basketballspiels zu erklären