Organizacija i izvođenje kolegija Praksa u nastavi japanskog jezika i kulture

Considering the global increase in the number of Japanese language learners, the need to establish educational institutions (primary, secondary, higher education, non-school education) for Japanese language learning also arose in Croatia and, subsequently, the necessity to foster a new generation of qualified teachers with sufficient theoretical and practical background in teaching Japanese as a foreign language. The purpose of this paper is to examine and describe the process of implementing the graduate course Practice Teaching of the Japanese Language and Culture, along with its challenges such as online classes due to the Covid-19 pandemic. The paper discusses the role of teachers as facilitators, the role of students as trainees and the role of learners, i.e. the participants of an intensive two-week Japanese language course, which is part of the abovementioned graduate course. Furthermore, the paper discusses the learner survey and the trainee self-evaluation report with respect to the improvement of their knowledge.Globalni trend sve većeg rasta broja učenika japanskog jezika ukazao je i na pojavu potrebe u Hrvatskoj za osnivanjem obrazovnih ustanova (osnovno, srednje i visoko obrazovanje; neformalno obrazovanje) za učenje japanskog jezika, a posljedično i obrazovanjem i stvaranjem nove generacije kvalificiranih mladih učitelja, s adekvatnom teorijskom i praktičnom pozadinom i znanjem japanske didaktike i pedagogije. Cilj ovog rada je analizirati i opisati organizaciju i izvođenje kolegija Praksa u nastavi japanskog jezika i kulture na prvoj godini diplomskog studija Japanologije, osvrćući se i na izazove i ograničenja koja su proizašla zbog situacije s pandemijom bolesti Covid-19 i online izvođenja nastave. Nadalje, rad će također raspraviti i ulogu nastavnika kao moderatora/facilitatora, studenata kao praktikanta i polaznika kao učenika na intenzivnom dvotjednom online tečaju za građane, koji je dio gore spomenutog diplomskog kolegija. Na kraju, rad će se, na temelju rezultata i odgovara dobivenih iz ankete provedene na polaznicima tečaja (učenici), zatim saznanja iz izvješća samoevaluacije studenata (praktikanata) o obavljenoj praksi te evaluacije nastavnika, osvrnuti na poboljšanje znanja i vještina praktikanata na praksi

The influence of Japanese visual arts and cultural tradition on Takashi Murakami’s artistic expression

Suvremeni umjetnik Takashi Murakami devedesetih godina prošloga stoljeća se dokazao kao jedan od najprovokativnijih i najutjecajnijih japanskih umjetnika svojega vremena. Kult njegove osobnosti je već odavno prerastao granice domovine. U umjetničkome svijetu poznat kao inovator suvremene japanske umjetnosti, uspjelo mu je promijeniti način poimanja umjetnosti unutar granica vlastite države i pozicionirati estetiku i senzibilitet japanske umjetnosti na svjetski umjetnički trg kao odgovor na postojeće uvjete i težnje postmodernoga doba. To novo je umjetničko načelo nazvao superflat. Murakami je predstavio superflat kao spoj visoke umjetnosti i pop-kulture, no istovremeno i kao istraživanje kulturno i društveno definiranih interpretacija umjetnosti u Japanu koje je potrebno nanovo vrednovati i definirati. Njegova su djela bogati amalgam simbola i značenja, koja nam daju duboki uvid u šarolikost tradicionalne i moderne japanske povijesti umjetnosti i kulture. Kratko ću predstaviti život i ključna djela Takashija Murakamija i njegov umjetnički pravac superflat. Cilj je ovoga rada pokazati i utvrditi opseg i značaj utjecaja Murakamijevih likovnih predaka na razvoj njegova umjetničkoga identiteta i izraza. Predstavit ću stilske karakteristike pojedinih likovnih škola i umjetnika iz različitih razdoblja japanske povijesti. Te iste oblikovne karakteristike ću usporedbom pojedinih djela potražiti u Murakamijevu opusu i umjetnosti superflata.In the 1990s contemporary artist Takashi Murakami asserted himself as one of the most challenging and influential Japanese artists of his time. His artistic persona has gained a massive popularity and following outside of his homeland. Known as an innovator of contemporary Japanese art, he has succeeded in changing the definition and meaning of art in Japan. Furthermore, he has placed the aesthetics and sensibility of Japanese art in the global art market as a response to the current conditions and tendencies of the postmodern age. He has named this new artistic condition/ movement Superflat. Murakami presented Superflat as a combination of high art and pop culture; as a research of culturally and socially defined interpretations of art in Japan that need to be reevaluated and redefined. His works are a rich amalgam of symbols and meanings which provide us with a deep insight into traditional and modern Japanese art history and culture. In the following paper I will first briefly present the life of Takashi Murakami and his key artworks. I will then elaborate on the stylistic characteristics of certain art schools, movements and artists from different periods of Japanese history. Furthermore, I will trace and analyze these same formal artistic characteristics by contrasting and comparing Murakami’s artwork with the artwork of his predecessors. The aim of this paper is to demonstrate and determine the scope and importance of the influence that Murakami’s artistic predecessors have had on the development of his artistic identity and expression

THE EMERGENCE OF ARTISTIC INSTITUTIONS AND ARTISTIC TERMINOLOGY IN JAPAN DURING THE MEIJI PERIOD

Između razdoblja Edo (1600. – 1868.) i Meiji (1868. – 1912.) dogodile su se brojne promjene u svijetu umjetnosti koje su utjecale na temelje osnovnih društvenih i političkih struktura u Japanu. Rad daje jezgrovit i sadržajan pregled nastanka umjetničkih institucija i relevantne umjetničke terminologije u Japanu u prijelomnom razdoblju japanske povijesti, tj. u vrijeme razdoblja Meiji, s posebnim naglaskom na lijepoj umjetnosti, tj. konceptu bijutsu. Cilj je rada prikazati i analizirati mehanizme utjecaja kulturnih, političkih, društvenih i ekonomskih okolnosti razdoblja Meiji na donošenje i provođenje vladinih mjera očuvanja umjetnosti i starina, na osnivanje raznih umjetničkih udruženja i institucija umjetničkoga obrazovanja. Razjašnjeno je kako i zašto je nastala potreba za novom kategorizacijom na polju umjetnosti i uvođenjem pojma bijutsu (naspram prijašnjega termina geijutsu) u datom povijesnom i društvenom kontekstu. Nadalje, utvrđeno je da su teškoće s prijenosom (zapadnjačkoga) koncepta umjetnosti u Japan, uključujući klasifikaciju, likovno-umjetničko obrazovanje i izlaganje umjetničkih predmeta, gdje prethodno nije postojao europski postromantični koncept individualne subjektivnosti i izvorne ekspresivnosti, rezultirale pojavom različitih rasprava o autentičnosti izraza i samoga identiteta japanske umjetnosti, koje su aktualne i danas, te kao takve, vrijedna tema daljnjega istraživanja.In the periods of Edo (1600–1868) and Meiji (1868–1912), numerous changes took place in the art world that affected the foundations of basic social and political structures in Japan. The present paper provides a concise overview of the emergence of art institutions and relevant terminology in Japan at the turning point of Japanese history, i.e., during the Meiji period, with special emphasis on fine arts, especially the concept of bijutsu. The aim of this paper is to present and analyze the influence of cultural, political, social and economic conditions of the Meiji period on the adoption and implementation of government measures to preserve the objects of fine art and antiquities and the establishment of various art associations and educational institutions related to art. The paper offers clarification of the background to a new categorization in the field of art, and, specifically, how the term bijutsu, as opposed to geijutsu, was introduced considering the historical and social circumstances. Furthermore, it was established that the difficulties with the Western concept of art, including its classification, art education and the exhibition of art objects, resulted in various debates about its authenticity of expression and the very identity of Japanese art, since Japan originally did not have European postromantic concept of individual subjectivity and original expressiveness. The debates are still relevant today, representing a valuable topic for further research

Strategia Nazionale del Verde Urbano. "Foreste urbane resilienti ed eterogenee per la salute e il benessere dei cittadini"

Sviluppare una Strategia nazionale del verde urbano che fissi criteri e linee guida per la promozione di foreste urbane e periurbane coerenti con le caratteristiche ambientali, storico-culturali e paesaggistiche dei luoghi. La Strategia si basa su tre elementi essenziali: passare da metri quadrati a ettari, ridurre le superfici asfaltate e adottare le foreste urbane come riferimento strutturale e funzionale del verde urbano. La foresta urbana include tutti gli aspetti del verde urbano quali lembi di bosco, viali alberati, grandi parchi, orti urbani, giardini, ville storiche, verde di quartiere, e verde architettonico compreso il bosco verticale e i tetti verdi. La Strategia prevede inoltre il coinvolgimento degli stakeholder e di competenze necessariamente multidisciplinari per sviluppare idonee policy pubbliche e indirizzare le amministrazioni comunali verso la realizzazione di piani e progetti basati sui servizi ecosistemici e sulla rete di Infrastrutture Verdi (green infrastructures, nature basedsolutions), definiti per raggiungere precisi obiettivi di ordine sociale, ambientale, finanziario e occupazionale