Preventivna zaštita predmeta od kože i pergamenta u arhivskim i muzejskim zbirkama

Zaštita, pohrana i izlaganje predmeta od kože i pergamenta usko je povezana s konzervacijom, točnije s preventivnom zaštitom kulturne materijalne baštine. Vlasnik zbirkā s gradivom i umjetninama od uporabne kože i pergamenta često se mora prilagoditi situaciji te naći kompromisna rješenja kako bi se osigurala najbolja moguća zaštita predmeta uzevši u obzir mogućnosti i potrebe same ustanove. Preventivna zaštita obuhvaća adekvatno rukovanje, izlaganje, pohranu, pakiranje, uporabu i transport predmeta

Slika parobroda Adria pronađena u Dubrovniku i neka usputna opažanja

Slika je pronađena u privatnom vlasništvu u Dubrovniku u stanju znatne oštećenosti. Izrađena je u tehnici gvaša na papiru. Vlasnik nije znao ništa o portretiranom brodu, podrijetlu slike, ni autoru. Jedina identifikacijska oznaka je natpis Adria na pramcu. Člankom se prezentira zatečeno stanje slike i promjene napravljene konzervatorsko-restauratorskim zahvatom te istraživanja u svrhu spoznavanja koji je brod prikazan i tko je autor slike. Za fizičko očuvanje i prezentaciju slike trebalo je sliku kvalitetno konzervirati i restaurirati, te je uokviriti na konzervatorski i estetski prihvatljiv način. Konzervatorsko-restauratorski zahvat ne donosi nikakvu novost u smislu tehnološke inovacije, ali je znanstvenim pristupom i visokom razinom izvedbe rezultirao iznova vjerodostojnim i atraktivnim djelom. Pretraživanjem brodarskih, brodogradilišnih i osiguravateljskih baza podataka i usporedbama osobina parobroda, a nadasve usporedbom s razglednicama i fotografijama utvrđeno je o kojemu se brodu radi. Prikazani brod je jedan od trinaest parobroda koje se može povezati s nazivom Adria. Istraživanjem slika srodnoga slikarskog rukopisa u potrazi za autorom, na Trsatu je pronađena slika identičnoga slikarskog rukopisa, identičnih materijala i ugođaja… potpisana imenom Vincenza Luzza i datirana 1893. godinom. Još nekoliko potvrda istom autoru našlo se na temelju komparacije načina slikanja. Tako su ranije nepoznatoj slici kontekstualizirani značaj i značenje: koji je to brod, kakve su mu bile osobine, kakva je bila povijest i sudbina broda, tko je slikar, kakva je bila i kakva je danas reputacija toga slikara. U literaturi se navodi kako je slikarske rukopise unutar obitelji Luzzo teško razlikovati, ipak, ovim istraživanjem su uočene neke osobine slikarskog rukopisa kojima se razlikuju Giovanni-otac, Giovanni-unuk, Vincenzo i Antonio. Na temelju tih opservacija, ovim člankom se uz sliku parobroda Adria još neke slike usputno atribuira ili deatribuira ili se dodatno precizira ranije objavljeno

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA TARČI HUSARSKOJ IZ 16. STOLJEĆA IZ MUZEJA GRADA SPLITA

U ovom članku predstavljeni su rezultati istraživanja i konzervatorsko- restauratorski zahvati na Tarči husarskoj iz 16. stoljeća, sastavljenoj od drva, oslikane kože i metala. Predmet je vlasništvo Muzeja Grada Splita, a svi zahvati odrađeni u radionicama za konzervaciju-restauraciju papira, drva i metala Odjela za umjetnost i restauraciju, Sveučilišta u Dubrovniku

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA TARČI HUSARSKOJ IZ 16. STOLJEĆA IZ MUZEJA GRADA SPLITA

U ovom članku predstavljeni su rezultati istraživanja i konzervatorsko- restauratorski zahvati na Tarči husarskoj iz 16. stoljeća, sastavljenoj od drva, oslikane kože i metala. Predmet je vlasništvo Muzeja Grada Splita, a svi zahvati odrađeni u radionicama za konzervaciju-restauraciju papira, drva i metala Odjela za umjetnost i restauraciju, Sveučilišta u Dubrovniku

Slika parobroda Adria pronađena u Dubrovniku i neka usputna opažanja

Slika je pronađena u privatnom vlasništvu u Dubrovniku u stanju znatne oštećenosti. Izrađena je u tehnici gvaša na papiru. Vlasnik nije znao ništa o portretiranom brodu, podrijetlu slike, ni autoru. Jedina identifikacijska oznaka je natpis Adria na pramcu. Člankom se prezentira zatečeno stanje slike i promjene napravljene konzervatorsko-restauratorskim zahvatom te istraživanja u svrhu spoznavanja koji je brod prikazan i tko je autor slike. Za fizičko očuvanje i prezentaciju slike trebalo je sliku kvalitetno konzervirati i restaurirati, te je uokviriti na konzervatorski i estetski prihvatljiv način. Konzervatorsko-restauratorski zahvat ne donosi nikakvu novost u smislu tehnološke inovacije, ali je znanstvenim pristupom i visokom razinom izvedbe rezultirao iznova vjerodostojnim i atraktivnim djelom. Pretraživanjem brodarskih, brodogradilišnih i osiguravateljskih baza podataka i usporedbama osobina parobroda, a nadasve usporedbom s razglednicama i fotografijama utvrđeno je o kojemu se brodu radi. Prikazani brod je jedan od trinaest parobroda koje se može povezati s nazivom Adria. Istraživanjem slika srodnoga slikarskog rukopisa u potrazi za autorom, na Trsatu je pronađena slika identičnoga slikarskog rukopisa, identičnih materijala i ugođaja… potpisana imenom Vincenza Luzza i datirana 1893. godinom. Još nekoliko potvrda istom autoru našlo se na temelju komparacije načina slikanja. Tako su ranije nepoznatoj slici kontekstualizirani značaj i značenje: koji je to brod, kakve su mu bile osobine, kakva je bila povijest i sudbina broda, tko je slikar, kakva je bila i kakva je danas reputacija toga slikara. U literaturi se navodi kako je slikarske rukopise unutar obitelji Luzzo teško razlikovati, ipak, ovim istraživanjem su uočene neke osobine slikarskog rukopisa kojima se razlikuju Giovanni-otac, Giovanni-unuk, Vincenzo i Antonio. Na temelju tih opservacija, ovim člankom se uz sliku parobroda Adria još neke slike usputno atribuira ili deatribuira ili se dodatno precizira ranije objavljeno

Etnografske svečane cipele - od restauracije do izrade kopije

Etnografske svečane cipele opisane u ovom radu pripadaju bogatom fundusu narodnih nošnji Etnografskog muzeja, Dubrovački muzeji. Datirane su u kasno 19. st. i jedini su primjerak ovoga tipa cipela u zbirci. Kako bi se sačuvala materijalna forma i vrijednosti ovako jedinstvenog predmeta kulturne baštine ovoj se problematici pristupilo s dva aspekta. Prvo je proveden detaljan konzervatorsko-restauratorski zahvat nakon kojega je slijedila izrada njihove kopije, a sve prema odobrenju Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija RH. Konzerviranje i restauriranje višeslojnog, trodimenzionalnog predmeta izrađenog od tekstila i kože, poput etnografske obuće s područja Republike Hrvatske, izuzetno je zahtjevno, a osobito iz razloga što je to područje još uvijek nedovoljno istraženo

Conservation of a Chine-collé Etching by Menci Clement Crnčić

Članak opisuje nova saznanja o tehničkom aspektu grafika Mencija Clementa Crnčića, kao i nove pristupe u restauriranju grafika chine-collé, čiji se nosilac sastoji od dvaju slojeva papira, različite strukture i gramature, spojenih u procesu tiskanja. Opisani su postupci konzerviranja i restauriranja koloriranog bakropisa chine-collé naziva Pod zidom koji je pretrpio znatna oštećenja uzrokovana kemijskim, mehaničkim i biološkim čimbenicima. Uz poderotine, napuknuća i brojna oštećenja površinskog sloja nosioca i medija, estetskom dojmu i vrijednosti umjetnine uvelike su naštetile diskoloracija te masna i vodena mrlja. S obzirom na to da se radi o laminiranom papirnatom nosiocu, poseban izazov u radu bilo je provođenje mokrih tretmana, u cilju uklanjanja mrlja, diskoloracije i kiselosti iz papira, zbog rizika od delaminacije. Nakon opsežnih kemijsko-fizikalnih istraživanja i provedenih suhih tretmana, pokazalo se nužnim (te uz poseban oprez mogućim) provesti tretmane u vodenim otopinama, koji su uključivali pranje, neutralizaciju i izbjeljivanje papira. Izvedena je metoda bijeljenja na suncu, kao najblaža i najsigurnija metoda bijeljenja papira, čija je prednost i to što se izvodi istovremeno s postupkom neutralizacije, u vodenoj otopini kalcijeva hidroksida. Takav pristup rezultirao je uspješnim uklanjanjem mrlja i diskoloracije, čime je postignuto željeno estetsko i strukturno poboljšanje stanja umjetnine.The paper describes the treatment of the chine-collé colour etching Pod zidom, made around 1910 by Menci Clement Crnčić (1865–1930). The artwork was executed on paper with a composite structure, that consists of the imagebearing layer made of thin hand-made paper (chine), adhered to the secondary support (plate paper) made of heavier machine-made paper, during the printing process. The print suffered from severe damage caused by grime, insects, water and inadequate handling and storage. In addition to extensive surface and ingrained dirt on both sides of the paper, nearly the whole top third of the print was significantly discoloured by an oil stain, and the bottom right corner by a water stain (tide line). The paper support became brittle due to acidity, which, in addition to mishandling, resulted in mechanical damage: tears, fraying and cracking, particularly around the margins and in the upper part of the print, with a crack running almost the entire length of the horizontal line. Silverfish (Lepisma saccharina) caused significant abrasion on the top layer of the paper support, on both the margins and the image, leading to several holes, and adding to the paper’s fragility. As the structural and aesthetic aspects of the print were both greatly compromised, the request of the owner, and the goal of conservation treatment, was to strengthen the weakened structure of the artwork, as well as to improve its aesthetic value by reducing discoloration and stains. Due to the delicate nature of the chine-collé print, careful planning and a cautious approach was necessary in order to avoid treatments that might result in the separation of the two sheets forming the paper support. After thorough physical and chemical analysis of both the support and media, followed by the removal of surface impurities using a dry cleaning method, aqueous procedures to reduce the discoloration, stains and acidity proved to be necessary, and actually possible with a sensitive approach. The complex conservation treatment included cleaning with gels and solvents, capillary and blotter washing, deacidification and bleaching. Sun bleaching was chosen as the most sensible treatment method; it is least harmful to cellulose, and simultaneously used for deacidification in an aqueous solution with calcium hydroxide. After the desired aesthetic improvement was achieved, tears and creases were repaired with Japanese paper and wheat starch paste, while the areas of surface loss damaged by silverfish were filled with micro-cellulose powder and thin methylcellulose. An empirical understanding of the properties of the object combined with a careful approach to planning the conservation procedures were key to the success of the project. This approach, which could have compromised the bond between chine and plate paper, ultimately resulted in the successful removal of stains and discoloration, achieving the desired aesthetic and structural improvement of the object

Preventivna zaštita predmeta od kože i pergamenta u arhivskim i muzejskim zbirkama

Zaštita, pohrana i izlaganje predmeta od kože i pergamenta usko je povezana s konzervacijom, točnije s preventivnom zaštitom kulturne materijalne baštine. Vlasnik zbirkā s gradivom i umjetninama od uporabne kože i pergamenta često se mora prilagoditi situaciji te naći kompromisna rješenja kako bi se osigurala najbolja moguća zaštita predmeta uzevši u obzir mogućnosti i potrebe same ustanove. Preventivna zaštita obuhvaća adekvatno rukovanje, izlaganje, pohranu, pakiranje, uporabu i transport predmeta