Prikaz knjige: Darko Richter: „Hitna pedijatrijska ambulanta“

Prvi put u stoljetnoj povijesti hrvatske pedijatrije pojavljuje se knjiga koja se obraća liječniku u hitnoj pedijatrijskoj ambulanti. Iako ona postoji od trenutka osnutka bilo kojeg odjela ili klinike, pokriva radno vrijeme 24/7 i u svakoj klinici, starija je od bilo kojeg subspecijalističkog odjela i zavoda, njezina se djelatnost šutke uzima zdravo za gotovo i upadljivo ostavlja bez sustavne organizacijske, stručne i znanstvene potpore. Sudbina se oko tih činjenica poigrala tako što se autor ove knjige, prim. dr. sc. D. Richter, subspecijalist pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije, osnivač i predsjednik Sekcije za alergologiju i kliničku imunologiju, upustio u pomalo nestvarnu stručnu pustolovinu na vrhu svoje karijere tako da je posljednjih pet godina ra dio u Ordinaciji za hitan prijem, kako u sistematizaciji glasi naziv hitne pedijatrijske službe na Rebru kojoj je bio pročelnik, Prim. Richter je od početka svojeg rada na Šalati 12. prosinca 1980. godine do odlaska u mirovinu 3. kolovoza 2020. imao iskustva dežuranja u hitnim ambulantama Šalate, Srebrnjaka i Rebra, sekundarnog liječnika u gastroenterološkom odjelu, vođenja prvog odjela za pedijatrijsku intenzivnu medicinu otvorenog 13. veljače 1989. godine na Rebru, te onoga koji je dežurao ne samo u hitnim ambulantama nego i u neonatološkim i pedijatrijskim jedinicama intenzivnog liječenja. Tko je sad mogao biti kvalificiraniji da posao u hitnoj ambulanti obavlja istinski rutinerski? Pa ipak, rekao mi je da mu je tek uronjenost u hitnu ambulantu u punom radnom vremenu otvorila uvid u tu tešku problematiku koja je jednako teška onima s karijernim i onima bez izrazitijih ambicija. U predgovoru, koji čitatelji obično vole preskočiti, navodi značajne riječi: „Kad sam u njoj počeo raditi u jesen 2015. godine, izazovi su bili neočekivani, novi i posve drukčiji od hladovine stacionara, dnevne bolnice ili uže specijalističke ambulante“. Izazvalo je to u njemu reakciju, koja je završila pojavom prvog priručnika posvećenog radu u hitnoj pedijatrijskoj ambulanti. Priručnik „Hitna pedijatrijska ambulanta“ namijenjen je svim liječnicima koji rade u hitnim pedijatrijskim ambulantama bolnica, ili na drugi način hitno zbrinjavaju djecu u primarnoj zaštiti ili u kolima i zavodima za hitnu medicinu. Ima 184 stranice, 11 tablica i 19 slika. Nema klasične udžbeničke sistematike već se prenose situacije i ambijent događanja u hitnoj ambulanti i čitatelja uvodi u racionalna dijagnostička i terapijska rješenja. Najbolje je priručnik pročitati „nadušak“, ali, za one koji ne mogu za to naći mira ili vremena postoje detaljni sadržaj, precizno kazalo, taksativne terapijske „recepture“, algoritmi, tablice i slike. Umjesto zaključka, citirat ću neke komentare s Facebooka: „Bilo je kul raditi u hitnoj s njim“. „Imaš unutra svega! Daje odgovore točno na ona ključna pitanja s kojima se mi redovito susrećemo, a čak i laici mogu dosta toga razumijeti.. a uz to su mu i recenzenti dobri ...“ (prof. dr. G. Tešović i dr. sc. Bojana Radulović). Izvrsnom opremom i formatom ovaj priručnik odlično pristaje oku, ruci i džepu

Prikaz knjige: Darko Richter: „Hitna pedijatrijska ambulanta“

Prvi put u stoljetnoj povijesti hrvatske pedijatrije pojavljuje se knjiga koja se obraća liječniku u hitnoj pedijatrijskoj ambulanti. Iako ona postoji od trenutka osnutka bilo kojeg odjela ili klinike, pokriva radno vrijeme 24/7 i u svakoj klinici, starija je od bilo kojeg subspecijalističkog odjela i zavoda, njezina se djelatnost šutke uzima zdravo za gotovo i upadljivo ostavlja bez sustavne organizacijske, stručne i znanstvene potpore. Sudbina se oko tih činjenica poigrala tako što se autor ove knjige, prim. dr. sc. D. Richter, subspecijalist pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije, osnivač i predsjednik Sekcije za alergologiju i kliničku imunologiju, upustio u pomalo nestvarnu stručnu pustolovinu na vrhu svoje karijere tako da je posljednjih pet godina ra dio u Ordinaciji za hitan prijem, kako u sistematizaciji glasi naziv hitne pedijatrijske službe na Rebru kojoj je bio pročelnik, Prim. Richter je od početka svojeg rada na Šalati 12. prosinca 1980. godine do odlaska u mirovinu 3. kolovoza 2020. imao iskustva dežuranja u hitnim ambulantama Šalate, Srebrnjaka i Rebra, sekundarnog liječnika u gastroenterološkom odjelu, vođenja prvog odjela za pedijatrijsku intenzivnu medicinu otvorenog 13. veljače 1989. godine na Rebru, te onoga koji je dežurao ne samo u hitnim ambulantama nego i u neonatološkim i pedijatrijskim jedinicama intenzivnog liječenja. Tko je sad mogao biti kvalificiraniji da posao u hitnoj ambulanti obavlja istinski rutinerski? Pa ipak, rekao mi je da mu je tek uronjenost u hitnu ambulantu u punom radnom vremenu otvorila uvid u tu tešku problematiku koja je jednako teška onima s karijernim i onima bez izrazitijih ambicija. U predgovoru, koji čitatelji obično vole preskočiti, navodi značajne riječi: „Kad sam u njoj počeo raditi u jesen 2015. godine, izazovi su bili neočekivani, novi i posve drukčiji od hladovine stacionara, dnevne bolnice ili uže specijalističke ambulante“. Izazvalo je to u njemu reakciju, koja je završila pojavom prvog priručnika posvećenog radu u hitnoj pedijatrijskoj ambulanti. Priručnik „Hitna pedijatrijska ambulanta“ namijenjen je svim liječnicima koji rade u hitnim pedijatrijskim ambulantama bolnica, ili na drugi način hitno zbrinjavaju djecu u primarnoj zaštiti ili u kolima i zavodima za hitnu medicinu. Ima 184 stranice, 11 tablica i 19 slika. Nema klasične udžbeničke sistematike već se prenose situacije i ambijent događanja u hitnoj ambulanti i čitatelja uvodi u racionalna dijagnostička i terapijska rješenja. Najbolje je priručnik pročitati „nadušak“, ali, za one koji ne mogu za to naći mira ili vremena postoje detaljni sadržaj, precizno kazalo, taksativne terapijske „recepture“, algoritmi, tablice i slike. Umjesto zaključka, citirat ću neke komentare s Facebooka: „Bilo je kul raditi u hitnoj s njim“. „Imaš unutra svega! Daje odgovore točno na ona ključna pitanja s kojima se mi redovito susrećemo, a čak i laici mogu dosta toga razumijeti.. a uz to su mu i recenzenti dobri ...“ (prof. dr. G. Tešović i dr. sc. Bojana Radulović). Izvrsnom opremom i formatom ovaj priručnik odlično pristaje oku, ruci i džepu

FOOD HYPERSENSITIVITY IN CHILDREN

U svim razvijenim zemljama svijeta, poglavito u Europi, bilježi se u proteklih nekoliko desetljeća porast učestalosti preosjetljivosti na hranu. Premda je taj trend izražen u svim dobnim skupinama, specifičnost dječje dobi je veća učestalost alergija na hranu u usporedbi s preosjetljivošću neimunosnog podrijetla. U 90% alergijskih reakcija uzrok je jedna od sljedećih osam namirnica: mlijeko, jaje, riba, školjke, soja, kikiriki, jezgričavo voće, gluten žitarica (pšenica, raž, ječam). Negativni serološki i kožni testovi korisni su za isključivanje imunološki posredovane preosjetljivosti, a za potvrđivanje dijagnoze valja rabiti testove opterećenja. Eliminacijske se dijetetske mjere uvode tek nakon tako postavljene dijagnoze i uz stručni nadzor, budući da isključivanje ključnih alergena iz prehrane djeteta može omesti normalni rast i razvoj. Eliminacijska hipoalergena prehrana trudnica, dojilja i male djece te odgođena dohrana nisu se pokazale učinkovitim preventivnim mjerama. Slijedom navedenoga, ne preporučaju se ni u zdravoj populaciji, a niti u djece opterećene povišenim rizikom, tj. one s pozitivnom atopijskom predispozicijom.Food hypersensitivity affects children and adults with an increasing prevalence, and is therefore an important public health problem in the majority of developed countries. Moreover, self-reported reactions to food are of several times higher prevalence, compared to hypersensitivity diagnosed following well established evidence-based diagnostic guidelines. In children, allergic food reactions are more common compared to non-allergic food hypersensitivity reactions, and 90% of them are caused with only 8 food allergens: cow’s milk, soya, egg, fish, shellfish, peanut, tree-nuts and gluten. Diagnosis should be based on challenge tests with the potentially offending food allergens. Concerning other, more conservative diagnostic procedures, negative serology and negative skin-prick tests can exclude IgE-mediated food allergy, but positive tests, due to high rate of false positive reactions are not sufficient for diagnosis. Strict dietary avoidance of incriminated allergens is the only well established management strategy. However, this should be applied only if food allergy is well documented - following the exposition tests. Introducing elimination diet in a paediatric population, particularly with the elimination of multiple foods, could cause inappropriate growth and disturb organ maturation. Concerning allergy prevention, avoidance of allergens is not efficacious either during pregnancy and lactation or weaning period, and is therefore, not recommended neither as a population preventive measure, nor in children at risk

ENTERAL NUTRITION IN CHRONIC INTESTINAL FAILURE IN CHILDREN

Opće je mišljenje da je enteralna prehrana »Condicio sine qua non« u terapiji kroničnog zatajenja tankog crijeva. Međutim, optimalan režim njezine primjene još nije točno utvrđen te kliničari rabe različite algoritme. Slijedom navedenoga, cilj je ovoga preglednog članka ujediniti trenutačno dostupne dokaze o načinu primjene enteralne prehrane u djece sa zatajenjem crijeva te iznijeti preporuke koje se temelje na tim dokazima. Prema dostupnim podacima enteralno hranjenje treba početi što ranije, kontinuiranom primjenom (sonda/stoma), postupnim povisivanjem količine i koncentracije, uz praćenje kliničkog stanja djeteta. Ako je dostupno, treba davati majčino mlijeko, inače se prednost daje elementarnom pripravku (formuli). Važno je cijelo vrijeme stimulirati peroralni unos. Adekvatnim zbrinjavanjem bolesnika mogu se znatno smanjiti posljedice kroničnog zatajenja crijeva i parenteralne prehrane, ponajprije zatajenje jetre, a enteralna prehrana u tom procesu ima neprijeporno važnu ulogu.Although the importance of enteral nutrition in the treatment of intestinal failure is well recognized, the optimal regime is still a matter of debate and clinicians often use different treatment algorithms. Therefore, the aim of this review was to present an overview of currently available evidence on the role of enteral nutrition in children with intestinal failure and to give evidence-based recommendations for clinical practice. According to the published data, enteral feeding should be initiated early after surgical resection with continuous feeding mode, gradually increasing the amount and concentration of formula based on child’s clinical condition. If available, breast milk should be recommended; otherwise the priority is given to an elemental formula. It is very important to stimulate the oral intake. Optimal care for patients with intestinal failure can significantly reduce complications, primarily severe infections and liver disease, and the role of enteral nutrition in this process is of extreme importance

Chronic infl ammatory bowel diseases in children – novelties in the etiology, phenotype, diagnosis and treatment

Kronične upalne bolesti crijeva (IBD) - Crohnova bolest, ulcerozni kolitis i neklasifi cirana upalna bolest crijeva sve se češće dijagnosticiraju u dječjoj i adolescentnoj dobi. Navedeno je posebice važno, jer se klinička slika, proširenost i težina bolesti uvelike razlikuju ako je bolest nastala u pedijatrijskoj populaciji. Štoviše, navedeno je to izraženije što je dob kad se bolest javila mlađa. Baš je porast incidencije ovih bolesti, ali i njihova specifi čnost u dijagnostici i liječenju, dovela do razvoja specifi čnih algoritama za dijagnostiku i liječenje IBD-a u djece. Velik je broj istraživanja koja pokušavaju odgovoriti na pitanje zašto se bolest sve češće javlja, koji su etiopatogenetski mehanizmi njezina nastanka te što je to što čini kliničku sliku i terapijski odgovor različitim u dječjoj dobi. Namjena je stoga ovog preglednog rada prikazati i raspraviti specifi čnosti IBD-a u djece, poglavito u odnosu na epidemiologiju, fenotipska obilježja i specifi čnosti dijagnostičkog i terapijskog pristupa.Chronic infl ammatory bowel diseases (IBD) including Crohn’s disease, ulcerative colitis and IBD unclassifi ed have been ever more frequently diagnosed in childhood and adolescence. This tendency is highly important because the clinical picture, spread and severity of these diseases greatly diff er when occurring in pediatric population. In particular, the younger the age at onset, the more pronounced these characteristics are. The increase in the incidence of these diseases, as well as their diagnostic and therapeutic specifi cities, has led to development of specifi c algorithms for IBD diagnosis and treatment in children. Numerous studies have been conducted in an attempt to identify the cause of the growing prevalence of IBD, the etiopathogenetic mechanisms involved, and what makes the clinical picture and therapeutic response diff erent in children. The aim of this review is to present and discuss the specifi c features of IBD in children, with special reference to the epidemiology, phenotypic characteristics, and specifi cities of diagnostic and therapeutic approach

THE ROLE OF TRANSITION CLINIC IN THE HEALTH CARE OF ADOLESCENTS WITH CHRONIC INFLAMMATORY BOWEL DISEASE

Upalne bolesti crijeva jesu kronične bolesti probavnog sustava koje se u trećine bolesnika klinički očituju u prvih 18 godina života. Stjecanjem punoljetnosti pedijatrijski bolesnici prelaze u zdravstvenu skrb odraslih, koja od njih zahti­jeva samostalnost i odgovornost. Adolescenti s kroničnim bolestima često nisu spremni samostalno se brinuti za svoje zdravlje. Radi osiguranja kontinuiteta zdravstvene skrbi i premošćivanja dostupnosti specijalističko-konzilijarne skrbi u odrasloj dobi nametnula se potreba za jasno strukturiranim i organiziranim prijelazom koji se naziva tranzicijskom skrbi, gdje nadzor nad bolesnikom istodobno provode liječnici pedijatrijske i internističke struke radi osposobljavanja oboljelih adolescenata za samostalno preuzimanje kontrole, bez nadzora i pomoći roditelja. Takva je skrb organizirana u mnogim razvijenim zemljama za različite kronične bolesti, a ne samo za upalne bolesti crijeva. Namjena je ovoga preglednog članka prikazati dosadašnja iskustva u organizaciji tranzicijske skrbi u razvijenim zemljama Europe te obrazložiti na koji način i zašto se to namjerava učiniti i u Zagrebu.Inflammatory bowel disease (IBD) is a chronic disease of the digestive system that occurs in one third of cases in childhood and adolescence. In the majority of patients IBD persists and relapses more or less frequently during their whole life and therefore pediatric patients, at some point, are transferred to the adult health care where autonomy and ­responsibility are required. However, adolescents with inflammatory bowel disease are mostly insufficiently competent in respect to disease specific knowledge and self-management skills what can lead to poor disease outcome. Therefore, to ­enable adolescent patients continuing healthcare and bridging the gap between pediatric and adult services, gain independence and manage disease without parental assistance, structured and organized transition (transitional care) is required, whereby for a defined period of time health care is provided by both pediatricians and internal medicine specialists. That kind of care is carried out in many developed countries through transition clinics which have been organized for patients with a wide spectrum of chronic diseases, IBD included. The aim of this review is to investigate current organizational aspects of the transition care for adolescents with chronic diseases, namely IBD, and to present the published experience in the developed European countries. The final goal is to justify organization of the transition care for IBD patients in Zagreb and to provide methods of the implementation of this kind of care in Zagreb

The role of national registry in the care of children suffering from chronic infl ammatory bowel disease

Kroničnim upalnim bolestima crijeva u djece, za razliku od odraslih, svojstven je teži tijek i prošireniji oblik bolesti te negativan utjecaj na rast i razvoj. U posljednjih nekoliko desetljeća zamijećen je trend porasta incidencije kroničnih upalnih bolesti crijeva, najviše na račun Crohnove bolesti. Uzimajući u obzir sve navedeno, ali i činjenicu da se upalne bolesti crijeva u djece pojavljuju u razdoblju njihovog ubrzanog rasta i razvoja, svi pedijatrijski bolesnici iziskuju dugoročno praćenje koje je moguće jedino putem nacionalnog registra. U ovom preglednom članku raspravljamo o ulogama, ciljevima i metodama rada nacionalnih registara, koji imaju za cilj praćenje različitih varijabli u djece s kroničnim upalnim bolestima crijeva, ali naglašavamo i važnost osnivanja takvog registra u Republici Hrvatskoj.Unlike adults, infl ammatory bowel disease in children is marked by more extensive and severe course, aff ecting their future growth and development. In general, there is an increasing trend in the incidence of chronic infl ammatory bowel disease, mostly on the account of Crohn’s disease. Taking all these into consideration, but also the fact that infl ammatory bowel disease in children occurs in a period of rapid growth and development, all pediatric patients require long-term monitoring, which is only possible through national registry. In this review, we discuss the role of national registries, their aims and methods to achieve established goals, with special reference to the importance of establishing such a registry in Croatia

Microflora of the neonatal and infant gut

U radu se daje pregled mikroflore novorođenčadi i dojenčadi. Predominantna mikroflora su bifidobakterije, koje su podržavane bifidofaktorom iz ženina mlijeka. Izazovno terapeutsko pitanje je pokušaj restrukturiranja poremećene crijevne flore prema tome modelu. Daju se ujedno rezultati istraživanja crijevne flore u fecesu dojenčadi naše djece, gdje je vidljivo da vrsta i broj klica ovise o načinu prehrane dojenčadi.In this paper recent data and results of our own studies on the microbial flora of neonatal and infant gastrointestinal tract are presented. The predominant microbes in neonantal gut are Bifidobacteriaceae, the growth of which is promoted by bifidofactor from the human milk. According to the results of our studies, intestinal microflora of neonates and infants is strongly influenced by infants\u27 nutrition. Finally, it is an intriguing question whether the pathologic microflora of the gut could be established by giving either bifidofactor or pharmaceutical normal gut microflora

SYNBIOTICS IN THE MANAGEMENT OF PEDIATRIC GASTROINTESTINAL DISORDERS: POSITION PAPER OF THE ESPGHAN SPECIAL INTEREST GROUP ON GUT MICROBIOTA AND MODIFICATIONS

Synbiotics are a mixture comprising of live microorganisms and substrate(s) selectively utilized by host microorganisms that confers a health benefit on the host. There is an increasing number of studies investigating their role in different diseases and disorders