Patofiziološke osnove i indikacijsko područje primjene lasera male snage u liječenju akutne i kronične boli

Primjena lasera male snage u liječenju akutne i kronične boli datira unatrag 30 godina. Cilj su ovog članka opis spoznaja o mehanizmima djelovanja lasera na bol te upute za njegovu učinkovitiju primjenu u terapiji pojedinih bolnih stanja. Prema zadanim ključnim riječima, pregledali smo literaturu na engleskom i hrvatskom jeziku objavljenu od 1988. do 2018. godine u bazama Scopus, Medline, Embase, Web of Science i Cochrane Library. Izdvojeni su i citirani radovi primjereni ciljevima ovoga kratkog pregleda. Iako patofiziološki učinci laserske zrake na oštećeno tkivo nisu potpuno poznati ni danas, dosadašnje spoznaje upućuju na biostimulativne efekte koji potiču brže saniranje i regeneraciju oštećenih tkiva poboljšanjem dopreme energenata i kisika u stanice, smanjenje upalne komponente i edema, a time i smanjenje boli te oporavak funkcije. Velik je broj objavljenih kliničkih studija koje dokazuju djelotvornost lasera u terapiji različitih bolnih stanja, ali brojne dobro dizajnirane randomizirane studije pokazale su da su ti učinci često na razini placeba ili usporedivi s učinkom drugih metoda u fizikalnoj terapiji. Poseban problem u istraživanju čini velika paleta laserskih uređaja čije sonde isporučuju zrake različitih valnih duljina, od 600 do 1000 nm, u širokom rasponu snage od 5 do 500 mW te različitih modaliteta emitiranja, od kontinuiranoga do pulsirajućega. Da bismo postigli biostimulativno djelovanje na oštećeno tkivo, ono mora primiti odgovarajuću količinu energije od 1 do 2 J/cm2 pri akutnim stanjima odnosno od 4 do 8 J/cm2 kod kroničnih stanja. Da bi primjena lasera bila djelotvorna komplementarna metoda liječenja boli, moraju se optimizirati parametri valne duljine, snaga sonde i modalitet emitiranja

TAPENTADOL THERAPY IN CHRONIC PAIN MANAGEMENT: OUR EXPERIENCE

Tapentadol je novi lijek registriran u retard obliku za umjerenu i jaku kroničnu bol koji svojim spektrom djelovanja pokriva i nociceptivnu i neuropatsku komponentu boli. Analgetski se učinak postiže djelovanjem dvaju sinergističkih mehanizama: agonističkim učinkom na mi opioidne receptore (MOR-agonizam) i inhibicijom ponovnog preuzimanja noradrenalina (NRI). Cilj: Usporediti naša iskustva o učinkovitosti i podnošljivosti tapentadola s iskustvima drugih istraživača u svijetu. Metode: U istraživanje su uključena 92 bolesnika iz naše ambulante za bol, kojima je bilo indicirano propisati tapentadol-retard u dozi od dva puta 50 mg ili višoj. Pratili smo povoljni učinak na smanjenje bolova prema vizualno-analognoj ljestvici (VAS) te vrstu i učestalost neželjenih učinaka lijeka. Bilježene su i daljnje preporuke za prilagodbu doze odnosno prekid terapije. Rezultati: Pojava povoljnog djelovanja tapentadola na smanjenje kronične boli kod različitih bolnih sindroma pokazala se u 66 %, ispitanika. Postotak nuspojava, od blažih do težih, iskazalo je 43 % bolesnika. Pedeset i četiri % korisnika tapentadola odustalo je od terapije, 37 % zbog nuspojava, 15 % zbog nezadovoljstva kontrolom boli i 2 % zbog neodobravanja obiteljskog liječnika. Zaključak: Našim istraživanjem potvrđena je dobra učinkovitost tapentadola na smanjenje boli. Nuspojave se u ukupnom broju javljaju sličnom učestalošću kao u podatcima iz literature, i to rjeđe nego kod terapije klasičnim opioidima. Uočena je visoka stopa prekida terapije što je u prvom redu pripisano pojavi neželjenih učinaka.Tapentadol is a novel analgesic registered in slow-release form for medium-intensity and intense chronic pain, which targets both the nociceptive and neuropathic component of the pain signal. It utilizes two synergistic mechanisms: MOR – mu opioid receptor agonism and NRI – norepinephrine reuptake inhibition. The goal of this study was to compare the effectiveness of pain management and tolerability of tapentadol in our clinical experience with existing reports from abroad. The study included 92 patients from our pain management clinic who were prescribed slow-release tapentadol in doses of at least 50 mg twice daily. We tracked the effectiveness of pain management recorded using the visual analog scale, as well as the appearance and type of adverse effects. Further directions for dose adjustment or discontinuation of therapy were also recorded. In our experience, 66% of patients reported a satisfactory analgesic effect. The adverse effect rate was 43%; 54% of patients discontinued tapentadol therapy, i.e. 37% due to adverse effects, 15% because of inadequate pain management, and 2% because of a negative attitude of their primary care physician. Our study confi rmed the effi cacy of pain management with tapentadol. The total adverse effect rate was comparable to reports found in the literature and was lower than with classical opioid therapy. A relatively high therapy discontinuation rate was noted primarily due to adverse effects

Lung ultrasonography for early detection of extravascular lung water overload in intensive care patients early afer surgery: a preliminary study

Aim. To investigate whether lung ultrasound can be used to detect extravascular lung water overload in the intensive care unit early afer surgery. Methods. Tis prospective study involved 60 patients without known cardiac or pulmonary diseases admitted to the intensive care unit at our Hospital afer elective abdominal or vascular surgery. PaO2/FiO2 ratio, and appearance of B-lines were determined upon admission to the intensive care unit and at 6, 12, and 24 h later. Fluid overload was defned as the presence of Blines ≤7 mm. Tissue oxygenation impairment was defned as a PaO2/FiO2 ratio < 200. Results. Fluid overload was detected in 42 patients (70%). Te dense B-lines predicted fuid overload around the same time as drop of PaO2/FiO2 ratio (p = 0.115). Appearance of dense B lines correlated strongly with PaO2/FiO2 ratio (p < 0.001). Conclusion. Our preliminary results suggest that lung ultrasonography may be a promising non-invasive method for early detection of extravascular lung water overload in spontaneous breathing intensive care patients soon afer surgery. Our fndings should be verifed in larger studies

Stanična imunost kunića nakon višekratne izloženosti sevofluranu i dušikovu oksidulu

The aim of this study was to investigate the effect of repeated/prolonged exposure to sevoflurane and nitrous oxide on the immune response in rabbits. Venous blood samples were obtained from twenty New Zealand rabbits, randomly allocated to four groups of five rabbits each. Group A rabbits served as controls, breathing 100% oxygen, group B rabbits inhaled a mixture of oxygen and nitrous oxide, group C inhaled a combination of oxygen and sevoflurane, and group D inhaled a combination of oxygen, nitrous oxide and sevoflurane. Flow cytometry was used to determine the proportions of CD45+, CD4+, CD8+ and CD21+ leukocytes subpopulations. Peripheral lymph nodes, lungs and spleen were sampled and subjected to histologic examination. The greatest changes in the proportion of CD21+, CD4+, CD8+ and CD45+ cells were recorded in groups C and D on days 7, 14 and 21. Comparison of the CD21+, CD4+, CD8+ and CD45+ cell counts on day 0 and day 21 showed a 30% decrease. This study demonstrated that sevoflurane alone and in combination with nitrous oxide exerts a strong immunosuppressive effect, modifying the physiological values of the hematologic parameters, and inducing histopathological alterations in peripheral lymph node, lung and spleen tissues.Kirurški zahvati i anestezija mogu imati znatan učinak na imunosni sustav. S obzirom na to da određeni kirurški postupci zahtijevaju opetovanu anesteziju, u ovom smo istraživanju pratili učinak višekratnog izlaganja sevoflurana i dušikova oksida na imunosni sustav kunića. Dvadeset novozelandskih kunića podijeljeno je slučajnim izborom u četiri skupine. U svakoj je skupini bilo 5 životinja. Istraživanje je provedeno u trajanju od 20 minuta dnevno tijekom 21 dana. Kunići skupine A, udišući 100 %-tni kisik, služili su kao kontrolna skupina. U skupini B kunići su udisali mješavinu kisika i dušikova oksida, u skupini C primijenjena je kombinacija kisika i sevoflurana, dok je u skupini D korištena kombinacija kisika, dušikova oksida i sevoflurana. Uzorci krvi prikupljeni su 3., 7., 14. i 21. dan za kompletnu krvnu sliku i za određivanje subpopulacije leukocita na protočnom citometru (CD21+, CD4+, CD8+, CD45+). Nakon završetka istraživanja sve su životinje žrtvovane. Uzorci perifernog limfnog čvora, pluća i slezene uzeti su za histološku analizu. Najočitije promjene uočene su u promjeni udjela CD21+, CD4+, CD8+, CD45+ stanica u skupinama C i D 7., 14. i 21. dan istraživanja. Ako se usporedi vrijednost udjela CD21+, CD4+, CD8+, CD45+ stanica nulti dan i 21. dan istraživanja, uočava se pad udjela za približno 30 %. U ovom je istraživanju dokazano da sevofluran, te sevofluran u kombinaciji s dušikovim oksidulom, ima izrazit imunosupresijski učinak te utječe na promjenu fizioloških vrijednosti hematoloških pokazatelja i pojavu histopatoloških promjena na tkivima perifernog limfnog čvora, plućiju i slezene