764 research outputs found

    Z'-induced Invisible Right-handed Sneutrino Decays at the LHC

    Full text link
    The invisible signals of right-handed sneutrino decays originating from a Z' are analysed at the Large Hadron Collider. The possibility of accessing these events helps disentangling the B-L extension of Minimal Supersymmetric Standard Model from more popular scenarios of Supersymmetry. We assess the scope of the CERN machine in establishing the aforementioned signatures when accompanied by mono-jet, single-photon or Z-radiation probes through sophisticated signal-to-background simulations carried out in presence of parton shower, hadronisation as well as detector effects. We find substantial sensitivity to all such signals for standard luminosities at Run 2.Comment: 4 pages, 3 figure

    AFBA_{FB} as a discovery tool for ZZ^\prime bosons at the LHC

    Get PDF
    The Forward-Backward Asymmetry (AFB) in ZZ^\prime physics is commonly only perceived as the observable which possibly allows one to interpret a ZZ^\prime signal by distinguishing different models of such (heavy) spin-1 bosons. In this article, we examine the potential of AFB in setting bounds on or even discovering a ZZ^\prime at the Large Hadron Collider (LHC) and show that it might be a powerful tool for this purpose. We analyze two different scenarios: ZZ^\primes with a narrow and wide width, respectively. We find that in both cases AFB can complement the cross section in accessing ZZ^\prime signals.Comment: arXiv admin note: substantial text overlap with arXiv:1503.0267

    INTERESSI LESSICOGRAFICI DI ELIO LAMPRIDIO CERVA (ILIJA CRIJEVIĆ): PRIME INDAGINI E NUOVE ATTRIBUZIONI (ms. Venezia, Biblioteca Nazionale Marciana, Lat. Z. 486)

    Get PDF
    Dosad se uglavnom istraživalo latinski pjesnički opus Ilije Crijevića (Aelius Lampridius Cervinus / Elio Lampridio Cerva), između ostalog zato što je bio poeta laureatus te što njegovi sastavci očituju zapravo neuobičajene sadržajne i formalne odlike. Ovo se istraživanje bavi drugim, uglavnom zanemarenim vidom njegova kulturnog profila, tj. njegovim leksikografskim interesima koje se odgovarajućim izravnim i neizravnim svjedočanstvima može konkretno dokumentirati i koje svakako treba povezati s njegovom učiteljskom službom koju je u više navrata (1497-1504) obavljao u dubrovačkoj javnoj školi. Neizravna svjedočanstva povezuju Crijevićevo djelovanje s djelovanjem Danielea Clarija (njegova kolege u dubrovačkoj školi), Alda Manuzija i Girolama Avanzija. Većim dijelom ona se nalaze u Clarijevoj korespondenciji s Manuzijem (sačuvana u ms. E 36 inf. u milanskoj Biblioteci Ambrosiana; koncem devetnaestog stoljeća objavio ju je De Nolhac), posebno u četiri pisma poslana iz Dubrovnika. U prvom (iz veljače 1501) Clario moli Alda da mu pošalje tek otisnuto izdanje Lukrecija koje je priredio Girolamo Avanzi, izdanje kojim se Crijević služio vrlo rano i s oduševljenjem i koje je vrlo kratko nakon objavljivanja pjesnički »ocijenio«. To zaključujemo iz vrlo uglađene pjesme u elegijskim distisima koju je uputio Avanziju i u kojoj veliča njegov filološki rad usporedivši ga s liječničkim vidanjem rana u tekstu; zatim iz pisma zahvale koju je učenjak uputio dubrovačkom humanistu, koje sadrži i niz ispravaka Aldova izdanja, koji se prvi put pojavljuju u drugom izdanju Avanzijevih emendacija Katula, Tibula i Propercija, objavljenu u isto vrijeme (1500) u Veneciji, kod Giovannija Tacuina. Čitav sadržaj pisma vrti se oko veličanja primateljevih izvanrednih kritičkih kompetencija te njegove posebne osjeljivosti za pisanu riječ kojom se mogao pohvaliti samo pjesnik poput Crijevića; zato ga Avanzio poziva ne samo da ocijeni revizije Lukrecija koje mu je poslao na njegov zahtjev, nego i da ponovno provjeri one koje je napravio kod drugih, prije objavljenih latinskih autora. Errata corrige koja slijede očituju pozornost ne samo prema običnim pogreškama pri pisanju, nego također i prvenstveno prema dijelovima koji su do Lachmanna ostali vrlo zamršeni i predmet rasprava s ekdotičkog gledišta. Drugo i posebno treće pismo, gdje se izričito spominje Helius poeta, potvrđuju Crijevićeve leksikografske interese, poglavito za dionicu iz grčkog jezika, koji je on – koliko se razabire iz pisma – usavršio (ako ne čak i naučio) pod okriljem Danielea Clarija. Izravno se analizira tzv. »Crijevićev leksikon – lessico Cerva«, rukopis Marc. Lat. Z. 486 (= 1996), obiman svezak od 429 listova. Na njega je 1935. pozornost skrenuo Giuseppe Praga, koji je autorstvo pogrešno pripisao Dubrovčaninu; njegovu je atribuciju kasnija kritika ponavljala kao datum receptum. Ovdje se pokazuje da kodeks zapravo sadrži petnaestostoljetnu kopiju Liber glossarum, knjige koju je humanist posjedovao, ali nije bio njezin urednik ni sastavljač. Taj zaključak navodi da se jasnije upozna intelektualni profil Ilije Crijevića i da se napiše novu stranicu o humanističkoj recepciji srednjovjekovnog djela, koje je upravo u Rimu Siksta IV. doživjelo značajan procvat: premda nemamo objektivnih podataka na temelju kojih bismo utvrdili kada i gdje je Crijević nabavio ovaj svezak, smijemo pretpostaviti da je to bilo upravo u okruženju Rimske kurije; jednako je vjerojatno da je dubrovački humanist pored leksikografskog vida ove rukotvorine cijenio i njezinu antikvarnu crtu, potvrđenu lapidarnom bilješkom o posjedu na f. IVr. Osim toga, stručna procjenia vrijednosti sveska, provedena u Bologni 1550. i zabilježena na f. IIr navodi na pretpostavku da bi Lujo Đurašinović (Aloisius Georgireus), koji se potpisao kao svjedok postupka, mogao biti u srodstvu s obitelji Crijevićeve supruge (Paula Aloisii Georgii), srodstvu koje je možda pridonijelo da se namjeri na kodeks. l’intercettazione. Prikupljeni rezultati omogućuju, s jedne strane da se pokaže kako se univerzum riječi – od najuglađenije do najesencijalnije dimenzije – pojavljuje kao povlašteno okružje za praćenje putova emancipacije, transformacije i evolucije koje su pratile biografiju dotičnog lika i s njim putanju humanizma; s druge strane, praćenjem povijesti marcianskog rukopisa vidimo ostvarenje nekih od temeljnih vrijednosti ovoga kulturnog razdoblja, prije svih dijaloga: dijaloga ljudi s ljudima; ljudi s vremenom; vremena s pamćenjem i s granicama, pa i jezikoslovnim, koje mu povijest nameće. Onda i netočne riječi, čak i u svojoj nesavršenosti nositeljice drevnih svjedočanstava, zavrjeđuju poštovanje i uključivanje koje im je pridavao i Ilija Lampridije Crijević čuvajući stari Liber glossarum. Ovo su autentični principi iz kojih još možemo crpiti nadahnuće za današnju izgradnju putova filologije i posebno civilizacije.Elio Lampridio Cerva (Ilija Crijević / Helius Lampridius de Crieva / Aelius Lampridius Cervinus) fu una figura centrale nel panorama intellettuale dell’Umanesimo europeo tra gli ultimi decenni del Quattrocento e l’inizio del Cinquecento, nonché espressione esemplare dei proficui rapporti tra le due sponde dell’Adriatico che animarono gli scambi e i progressi culturali di quel periodo. Della sua consistente attività letteraria – recentemente studiata da Irena Bratičević (2021), che ha fornito un quadro complessivo della sua tradizione manoscritta e delle relative problematiche, portando molte novità –, la produzione poetica risulta certamente la componente finora più indagata, anche in ragione del fatto che il Cerva fu, come noto, poeta laureatus: importanti contributi (es. Škunca, Novaković) hanno evidenziato peculiarità formali e contenutistiche dei suoi versi. Più trascurati, invece, sono stati altri aspetti del suo profilo intellettuale, come gli interessi lessicografici, collegati all’attività didattica da lui svolta (forse obtorto collo) presso la scuola pubblica di Ragusa/ Dubrovnik (1497–1504). Il contributo affronta questo tema, soffermandosi su testimonianze dirette e indirette, e in particolare sul corposo Lessico conservato nell’attuale ms. Venezia, Biblioteca Nazionale Marciana, Lat. Z. 486 [= 1996], la cui esistenza fu segnalata molto tempo fa da Giuseppe Praga, il quale ne assegnò la paternità al Cerva. Qui si dimostra l’infondatezza di tale attribuzione e si riconosce in esso un testimone umanistico finora ignoto del Liber glossarum

    LHC sensitivity to Z'/W' states in composite Higgs models

    Full text link
    Using the 4-Dimensional Composite Higgs Model (4DCHM) realization of the minimal composite Higgs scenario, we discuss the Large Hadron Collider (LHC) sensitivity to new physics signals from multiple ZZ^\prime and WW^\prime broad resonances. We illustrate the role of systematic uncertainties due to QCD effects encoded in parton distribution functions for experimental searches in leptonic channels. We show that, by reducing this systematics through the combination of high-precision measurements of Standard Model (SM) lepton-charge and forward-backward asymmetries near the SM vector-boson peak, the sensitivity to the new physics signals can be greatly enhanced.Comment: 6 pages, 1 figure, Contribution to ICHEP2022 Conference Proceedings based on arXiv:2111.09698, arXiv:2206.1246

    Assessing clinical and psychological features: who are patients showing a nocebo re-action during the drug challenge test?

    Get PDF
    The nocebo reaction, namely the undesirable effect of an inert substance (placebo), is a phenomenon rarely investigated in literature. A better knowledge of this reaction may help clinicians in the management of these patients in clinical practice. Patients with drug adverse reactions (ADR) undergoing the drug challenge test are an ideal model for studying the nocebo effect, and the study aims to investigate their clinical and psychological features. One hundred and twenty patients (Mage = 46.59, SD = 15.5; 82% female), of which 90 non responders and 30 with nocebo reactions (25%) were recruited, and completed a battery of psychological measures: State-Trait Anxiety Inventory X1-X2, Beck Depression Inventory II, Symptoms Checklist-90-R, Difficulties in Emotion Regulation Scale, Toronto Alexithymia Scale. Clinical features (individual characteristics and ADR clinical history) were collected by clinicians. The results show that older age (p = 0.002), low level of education (p = 0.039) and a depressive tendency (p = 0.030) appear to be potential risk factors for nocebo effects. Although none of the features related to the previous clinical history appear to represent a risk factor for the nocebo reactions (p minor 0.05), significant correlations between some of the clinical and psychological characteristics considered (p values from 0.005 to 0.042) help to better delineate the profile of these reactive patients. A specific training of the sanitary team about psychological aspects is recommendable
    corecore