Coal and Makeup. Narratives about Yugoslav Socialist Women-Workers on Offer to Post-Transitional Memory

Istraživanja u zemljama nekadašnjeg državnog socijalizma, pa i u Hrvatskoj, pokazala su da su stavovi žena prema prošlosti koju su živjele u drugom političkom sustavu pozitivniji od stavova muškaraca, da one, u skladu s time, svoju trenutnu situaciju ocjenjuju lošijom no u "bivšem komunističkom sustavu" te da su sklonije podržati lijevo orijentirane političke stranke. Čitanje triju jugoslavenskih ženskih časopisa iz razdoblja od 1946. do 1975. godine otkriva dijapazon uzornih reprezentacija i kreacija lika zaposlene žene, koje se nude usporedbi sa suvremenim nostalgijskim i/ili kritičkim iskazima.Research in former socialist countries, including Croatia, has shown that women’s opinions and perspectives on their past in the former political system are more positive than men’s. Accordingly, women evaluate their current situation as being worse than it was in "the former communist system", and they are more likely to support left-wing political parties. A reading of the three Yugoslav women’s magazines from 1946 to 1975 reveals the range of representations and creations of working women, suggesting possible references to contemporary nostalgic and/or critical testimonies

Propaganda, the Media, Heroes, Myths and Warriors

Povijest istraživanja medija masovnoga komuniciranja i, preciznije, propagandnih poruka koje oni posreduju, upravo je odlučujuće povezana s velikim ratovima 20. stoljeća, ne samo zbog snažnog poticaja koji su oni dali promišljanju i istraživanju teme utjecaja medija na oblikovanje javnoga mnijenja, nego i zbog toga što društvene krize, među kojima ratna situacija svakako zauzima sam vrh ljestvice intenziteta, ljude čini ovisnijima o informacijama ali i manje kritičnima prema njihovu sadržaju. No, koliko god te tvrdnje bile nedvojbene, prostor koji ostavljaju različitim pogledima, drugačijim uvidima pa i drugim znanstvenim disciplinama dopušta da se iznova propituju i nikada do kraja ne zaključe. Medijske su slike za vrijeme rata u Hrvatskoj 1991.-1995. umnogome naličile medijskim slikama drugih ratova 20. stoljeća, pa je i lik Hrvatskoga Ratnika koji se iz njih nadao da bi postao uzorom i poticajem, ali i da bi se upisao u sliku identiteta nacije, uvelike sličan drugim likovima uzornih ratnika. Ipak, ovome u prilog govore mnogi relevantni isječci iz strane znanstvene produkcije, niti takav taj lik nije nužno i isključivo bio rezultatom pritiska odozgo navođene, ratne cenzure. Posebno se zanimljivim, međutim, čini usporediti lik Hrvatskoga Ratnika kakvoga su predložili hrvatski mediji s "hrvatskim vojnikom" kojega opisuje ratna autobiografska proza ili o kakvome svjedoče kazivanja jednako onih koji su u rat pošli dobrovoljno kao i onih koje je na ratišta doveo mobilizacijski poziv. Ovdje, terenski odslici medijskoga Ratnika nerijetko postaju predmetom izrugivanja ili pak razlogom za ogorčenost. U prvome se slučaju obraća nefunkcio-nalnosti "ikonografskih dodataka", pa i nerazumijevanju "zakonitosti bojišnice", dok se drugi referira na neistinitost slike i njezinu neprimjerenost stvarnosti neadekvatne opskrbljenosti i teških uvjeta ratovanja.The history of the research of mass media and the propaganda they disseminate is in its essence connected with the great wars of the twentieth century. They provided a strong incentive to the study and research of the influence of the media on the forming of public opinion. Also, social crises, of which wars are certainly the most intense kind, make people more dependant on information, but also less critical of their content. And while all these statements are indisputable, the room they leave for different viewpoints, insights and even disciplines always allows them to be a subject of discussion, which can never be fully concluded. The media images from wartime Croatia (1991-1995) very much resemble the media images of other wars of the twentieth century. Accordingly, the figure of the Croatian Warrior, derived from these images to become a role model, and a motivator, but also to inscribe itself into the identity of the nation, greatly resembles other figures of model warriors. Still, that figure, as many relevant segments in foreign scientific literature show, is not necessarily and exclusively the result of top-down war censorship. But it seems especially interesting to compare the media-produced figure of the Croatian Warrior with the "Croatian soldier" described by wartime autobiographic prose, or the testimonies of those who went to war as volunteers, as well as those who were brought to the battlefields through mobilization. Here, the field reflections of the media-produced Warrior often become the objects of mockery or reasons for bitterness. The first case refers to the uselessness of "iconographic additions" and even the misunderstanding of the "laws of the battlefield", while the second case refers to the dishonesty of the image and its disproportion in view inadequate supplies and hard conditions of warfare