Debljina intime medije karotidnih arterija: zamjenski biljeg ateroskleroze

Atherosclerosis is chronic, progressive disease of the arterial wall with onset decades prior to its clinical manifestations. Carotid intima-media thickness (IMT) measurement by ultrasound is an important tool for evaluation of early stages of atherosclerosis. Also, carotid intima-media thickness can be used for assessment of therapeutic effect of various regimens. Carotid IMT is sensitive marker of atherosclerosis. The causal relationship between carotid IMT and the clinical endpoint has been established on the basis of epidemiological studies and clinical trials. The strength of carotid IMT as a marker of atherosclerosis is enhanced by the fact that it may yield pathophysiological information at an early stage of atherogenic process.Ateroskleroza je kronična progresivna bolest stjenke arterija koja počinje desetljećima prije kliničkih manifestacija. Mjerenje zadebljanja intime i medije karotidnih arterija ultrazvukom je značajna metoda za procjenu ranijih stadija ateroskleroze. Osim toga, mjerenje zadebljanja intime i medije karotidnih arterija može poslužiti za procjenu učinka različitih terapijskih postupaka. Zadebljanje intime i medije karotidnih arterija je osjetljiv pokazatelj ateroskleroze. Utvrđena je uzročna povezanost zadebljanja intime i medije karotidnih arterija i kliničkog ishoda temeljem epidemioloških studija i kliničkih pokusa. Značaj zadebljanja intime i medije karotidnih arterija kao pokazatelja ateroskleroze je povećan činjenicom da može pružiti patofiziološke podatke o ranim stadijima aterogenog procesa

Incidencija cerebrovaskularnih bolesti u Zagrebu tijekom prošloga desetljeća

During the last decade Croatia was faced with war and population migration that entailed socioeconomic changes, modification of lifestyle, risk factors and health care, thus influencing the incidence and outcome of stroke. Data on patients admitted to University Department of Neurology in the years 1990 and 1999 were compared to estimate the incidence and prevalence of stroke and stroke subtypes, risk factors and outcome. In 1999, the number of stroke patients was almost twofold that recorded in 1990 and stroke patients were by 5 years younger. In 1999, there were more first-ever strokes (the incidence of crude first stroke increased by 57%), whereas the number of recurrent strokes increased in men and decreased in women. The proportion of ischemic stroke and subarachnoid hemorrhage did not significantly change, whereas parenchymatous hemorrhage increased in women. Hypertension was more common (83% versus 62%), whereas the prevalence of other risk factors did not change significantly. Patients were more often discharged for home care instead of rehabilitation center care. Mortality decreased in men and increased in women, whereas case fatality and crude mortality decreased leading to an increased stroke burden.Tijekom prošloga desetljeća Hrvatska je bila zahvaćena ratnim zbivanjima koja su donijela mnoge političke, socioekonomske i kulturološke promjene. Promjena načina života svakako je utjecala na modifikaciju čimbenika rizika, pa tako i na incidenciju i ishod moždanog udara. U ovom istraživanju uspoređeni su podatci o incidenciji, prevalenciji, vrstama i ishodu moždanog udara kod bolesnika koji su primljeni na Kliniku za neurologiju tijekom prijeratne 1990. i poslijeratne 1999. godine. U 1999. godini bilo je skoro dvostruko više bolesnika, incidencija prvog moždanog udara porasla je za 57%, dok je broj ponovljenih moždanih udara porastao u muškaraca, a pao u žena. Udio ishemijskog moždanog udara i subarahnoidnog krvarenja nije se statistički značajno promijenio, dok je broj parenhimnih krvarenja kod žena porastao. Hipertenzija se javljala češće (83% naprama 62%), dok se zastupljenost drugih čimbenika rizika nije promijenila. Bolesnici su se u 1999. češće otpuštali na kućnu njegu nego na rehabilitaciju. Opća smrtnost i smrtnost u muškaraca je u 1999. godini pala, dok je kod žena bila u porastu

Incidencija cerebrovaskularnih bolesti u Zagrebu tijekom prošloga desetljeća

During the last decade Croatia was faced with war and population migration that entailed socioeconomic changes, modification of lifestyle, risk factors and health care, thus influencing the incidence and outcome of stroke. Data on patients admitted to University Department of Neurology in the years 1990 and 1999 were compared to estimate the incidence and prevalence of stroke and stroke subtypes, risk factors and outcome. In 1999, the number of stroke patients was almost twofold that recorded in 1990 and stroke patients were by 5 years younger. In 1999, there were more first-ever strokes (the incidence of crude first stroke increased by 57%), whereas the number of recurrent strokes increased in men and decreased in women. The proportion of ischemic stroke and subarachnoid hemorrhage did not significantly change, whereas parenchymatous hemorrhage increased in women. Hypertension was more common (83% versus 62%), whereas the prevalence of other risk factors did not change significantly. Patients were more often discharged for home care instead of rehabilitation center care. Mortality decreased in men and increased in women, whereas case fatality and crude mortality decreased leading to an increased stroke burden.Tijekom prošloga desetljeća Hrvatska je bila zahvaćena ratnim zbivanjima koja su donijela mnoge političke, socioekonomske i kulturološke promjene. Promjena načina života svakako je utjecala na modifikaciju čimbenika rizika, pa tako i na incidenciju i ishod moždanog udara. U ovom istraživanju uspoređeni su podatci o incidenciji, prevalenciji, vrstama i ishodu moždanog udara kod bolesnika koji su primljeni na Kliniku za neurologiju tijekom prijeratne 1990. i poslijeratne 1999. godine. U 1999. godini bilo je skoro dvostruko više bolesnika, incidencija prvog moždanog udara porasla je za 57%, dok je broj ponovljenih moždanih udara porastao u muškaraca, a pao u žena. Udio ishemijskog moždanog udara i subarahnoidnog krvarenja nije se statistički značajno promijenio, dok je broj parenhimnih krvarenja kod žena porastao. Hipertenzija se javljala češće (83% naprama 62%), dok se zastupljenost drugih čimbenika rizika nije promijenila. Bolesnici su se u 1999. češće otpuštali na kućnu njegu nego na rehabilitaciju. Opća smrtnost i smrtnost u muškaraca je u 1999. godini pala, dok je kod žena bila u porastu

Neurozaštita u akutnom moždanom udaru: ima li još nade?

Efficacious treatment of acute stroke is a major challenge in modern medicine. Therapeutic neuroprotection acting towards minimization of ischemic neuronal injury in penumbral tissue in the regions of reduced cerebral blood flow seems to be an appealing concept in the treatment of acute stroke and brain trauma. The ‘ischemic cascade’, a complex mechanism of metabolic events initiated by brain ischemia, offers many pathways by which the neuroprotective agents may act. Time to treatment remains a major limiting factor for many potential neuroprotective agents. Although the exact therapeutic window is not known, evidence from many animal models and clinical research suggest that neuroprotective therapy can only be efficacious if administered very early after the onset of ischemia. Various neuroprotective agents have been tested in many clinical stroke trials during the past 20 years. Large phase III clinical trials of several classes of neuroprotectants (mainly NMDA receptor antagonists, free radical scavengers, and calcium channel blockers) have recently failed to demonstrate efficacy of neuroprotection. After initial disappointment, the active research continues and some new exciting neuroprotective models emerge on the horizon.Učinkovito liječenje akutnog moždanog udara velik je izazov u suvremenoj medicini. Terapijska neurozaštita kojom bi se ishemijsko neuronsko oštećenje u tkivu penumbre u područjima smanjenog moždanog krvnog protoka svelo na najmanju moguću mjeru čini se primamljivom zamisli u liječenju akutnog moždanog udara i moždane traume. ‘Ishemijska kaskada’, odnosno složen mehanizam metaboličnih događaja što ih potiče moždana ishemija, nudi mnoštvo putanja kojima bi neurozaštitna sredstva mogla djelovati. Vrijeme proteklo do početka liječenja ostaje glavnim ograničavajućim čimbenikom za mnoga potencijalna neurozaštitna sredstva. Iako točan terapijski prozor nije poznat, rezultati dobiveni u mnogobrojnim životinjskim modelima i kliničkim istraživanjima ukazuju na to da bi neurozaštitna terapija mogla biti učinkovita samo ako se dade vrlo rano nakon nastupa ishemije. Tijekom posljednjih 20 godina različita neurozaštitna sredstva ispitivana su u moždanom udaru u mnogim kliničkim pokusima. Nedavno provedeni veliki klinički pokusi III. faze s nekoliko skupina neurozaštitnih sredstava (uglavnom antagonista NMDA receptora, čistača slobodnih radikala i blokatora kalcijevih kanala) nisu dokazali učinkovitost neurozaštite. Nakon prvotnog razočaranja djelatna se istraživanja nastavljaju, a na obzoru se naziru neki novi i uzbudljivi modeli neurozaštite

Preporuke za liječenje dijabetične polineuropatije

Diabetes is a chronic disease that requires continual medical care and patient self-management education in order to prevent acute complications and to reduce the risk of longterm complications. Diabetes is the leading known cause of neuropathy in developed countries, and neuropathy is the most common complication and the leading source of morbidity and mortality in diabetes patients. Diabetic polyneuropathy is primarily symmetric sensory neuropathy, initially affecting distal lower extremities. Patients have evidence of nerve damage at the time their diabetes is diagnosed in 10%-18% of cases, suggesting that even early impairment of glucose handling, classified as prediabetes, is associated with neuropathy. It is important to appreciate that there are other causes of neuropathy; these should be considered if there is any aspect of the history or clinical presentation suggesting features atypical of diabetic neuropathy. Diagnosis of diabetic neuropathy should be established according to clinical manifestations of the disease, laboratory findings (altered glucose metabolism) and results of electrophysiological examinations. Treatment of painful diabetic polyneuropathy rests on a two-pronged approach: modification of the underlying disease and control of pain symptoms. The goals of painful diabetic polyneuropathy pharmacotherapy should be reduction of pain for maximum relief commensurate with acceptable side effects and restoration/ improvement in functional measures and quality of life.Dijabetes spada u skupinu kroničnih bolesti koja zahtijeva stalno medicinsko praćenje te izobrazbu bolesnika o mjerama prevencije kako bi se spriječio razvoj komplikacija. U razvijenim zemljama dijabetes je vodeći uzrok neuropatija, a neuropatije su jedna od najčešćih komplikacija dijabetesa, te najveći uzrok pobola i smrtnosti u bolesnika s dijabetesom. U trenu kada se postavi dijagnoza dijabetesa 10%-18% bolesnika već ima oštećenje živaca, što govori u prilog činjenici da čak i početni poremećaji metabolizma glukoze pod zajedničkim nazivnikom preddijabetes mogu uzrokovati neuropatiju. Kod postavljanja dijagnoze dijabetične neuropatije treba isključiti i druge uzroke neuropatija ako se radi o atipičnoj kliničkoj slici ili nekim drugim istodobnim bolestima. Dijagnoza se postavlja u skladu sa smjernicama, a na osnovi kliničke slike, laboratorijskih nalaza (poremećaj metabolizma glukoze) i rezultata elektrofizioloških pretraga. Liječenje bolne dijabetične polineuropatije temelji se na dva dugoročna načela, a to su liječenje osnovne bolesti (dijabetes) i liječenje bolne sastavnice. Osnovni ciljevi liječenja bolne sastavnice su smanjenje boli uz prihvatljive rizike i nuspojave uzimanja specifičnih lijekova te poboljšanje kvalitete života

Preporuke za liječenje bolesnika s karotidnom stenozom

These are evidence based guidelines for the management of patients with carotid stenosis, developed and endorsed by Croatian Society of Neurovascular Disorders, Croatian Society of Neurology, Croatian Society of Ultrasound in Medicine and Biology, Croatian Society for Radiology, Croatian Society of Vascular Surgery and Croatian Society of Neurosurgery. They consist of recommendations for noninvasive screening of patients with carotid stenosis, best medical treatment and interventions such as carotid endarterectomy and stent placement based on international randomized clinical trials.U ovom članku objavljujemo preporuke za zbrinjavanje bolesnika sa stenozom karotidnih arterija, prihvaćene od Hrvatskoga društva za neurovaskularne poremećaje, Hrvatskoga neurološkog društva, Hrvatskoga društva za ultrazvuk u medicini i biologiji, Hrvatskoga radiološkog društva, Hrvatskoga društva za vaskularnu kirurgiju i Hrvatskoga društva za neurokirurgiju. Sastoje se od preporuka za neinvazivni probir bolesnika s karotidnom stenozom, preporuke za najbolje medikamentno liječenje te preporuka za intervenciju kao što je karotidna endarterektomija i postavljanje stenta, a zasnovane su na rezultatima internacionalnih randomiziranih kliničkih pokusa

Preporuke za liječenje bolesnika s karotidnom stenozom

These are evidence based guidelines for the management of patients with carotid stenosis, developed and endorsed by Croatian Society of Neurovascular Disorders, Croatian Society of Neurology, Croatian Society of Ultrasound in Medicine and Biology, Croatian Society for Radiology, Croatian Society of Vascular Surgery and Croatian Society of Neurosurgery. They consist of recommendations for noninvasive screening of patients with carotid stenosis, best medical treatment and interventions such as carotid endarterectomy and stent placement based on international randomized clinical trials.U ovom članku objavljujemo preporuke za zbrinjavanje bolesnika sa stenozom karotidnih arterija, prihvaćene od Hrvatskoga društva za neurovaskularne poremećaje, Hrvatskoga neurološkog društva, Hrvatskoga društva za ultrazvuk u medicini i biologiji, Hrvatskoga radiološkog društva, Hrvatskoga društva za vaskularnu kirurgiju i Hrvatskoga društva za neurokirurgiju. Sastoje se od preporuka za neinvazivni probir bolesnika s karotidnom stenozom, preporuke za najbolje medikamentno liječenje te preporuka za intervenciju kao što je karotidna endarterektomija i postavljanje stenta, a zasnovane su na rezultatima internacionalnih randomiziranih kliničkih pokusa