Preskačuće metastaze papilarnog karcinoma štitnjače - učestalost, prediktivni i kliničko-patološki čimbenici

Cervical lymph node metastases are frequently found in papillary thyroid carcinoma (PTC) and occur in a stepwise fashion. Skip metastases that omit the central compartment and spread initially in lateral neck levels are present in a certain share of patients, and their significance is poorly understood. The aim of this prospective study was to identify their possible predictors and clinicopathological factors in a group of patients with PTC with lateral lymph node (LLN ) metastases. Methods: We enrolled 68 patients with PTC with preoperatively evaluated LLN metastases who underwent total thyroidectomy with lateral lymph node dissection between 2011 and 2018. We analysed the clinicopathological features and pattern of dissemination of continuous and skip metastases. Results: The prevalence of skip metastases was 23.5%. Compared with the continuous metastases group, the patients were older, had primary tumors that were more often situated unilaterally, and had smaller primary tumor size. Level II was less often involved, and none of the patients with skip metastases had all LNN positive (p = 0.05). Conclusion: Skip metastases occur more frequently in older patients and display certain clinicopathological features like smaller size of the primary tumor and dissemination in less lateral neck levels. In the view of the fact that they are found rather frequently, lateral neck regions should be meticulously investigated in patients with PTC without central lymph node (CLL ) metastases.Metastaze u limfnim čvorovima vrata čest su nalaz kod papilarnog karcinoma štitnjače i pojavljuju se određenim redoslijedom. Tzv. „skip“ metastaze koje “preskaču” centralni odjeljak te se šire inicijalno u lateralne regije vrata mogu se naći u određenom broju tih pacijenata, a njihov značaj nije još dobro istražen. Cilj ove prospektivne studije jest identificirati njihove moguće prediktore i kliničko-patološke značajke u skupini pacijenata s lateralnim metastazama papilarnog karcinoma štitnjače. Metode: U studiju je bilo uključeno 68 pacijenata s papilarnim karcinomom kojima su prethodno verificirane lateralne metastaze te su bili podvrgnuti totalnoj tiroidektomiji uz lateralnu disekciju vrata, u razdoblju od 2011 do 2018 godine. Analizirane su i uspoređene kliničko-patološke značajke te obrazac metastaziranja kontinuiranih i skip metastaza. Rezultati: Učestalost skip metastaza bila je 23,5%. U usporedbi sa skupinom s kontinuiranim metastazama, ti pacijenti bili su stariji, primarni tumori bili su rjeđe bilateralni, te su bili manjih dimenzija. Regija II bila je rjeđe zahvaćena, te nitko od tih pacijenata nije imao sve regije zahvaćene metastazama. Zaključak: Skip metastaze pojavljuju se češće u starijih pacijenata te pokazuju određene kliničko-patološke značajke kao što su manja dimenzija primarnih tumora, te diseminacija u manje lateralnih regija vrata. Uzevši u obzir da se takve metastaze relativno često susreću, lateralne regije vrata trebale bi se temeljito istražiti u pacijenata s papilarnim karcinomom štitnjače bez metastaza u centralnim odjeljcima vrata

Complications of endoscopic CO2 laser surgery for laryngeal cancer and concepts of their management [Komplikacije endoskopske CO2 laserske kirurgije karcinoma grkljana i koncept njihovog zbrinjavanja]

Endoscopic CO2 laser surgery (ELS) is a widely accepted treatment modality for early laryngeal cancer. Commonly reported advantages of ELS are good oncologic results with low incidence of complications. Although less common if compared with open procedures, complications following ELS can be very serious, even with lethal outcome. They can range from intraoperative endotracheal tube fire accidents to early and late postoperative sequels that require intensive medical treatment, blood transfusion, or revision surgery. We present our institutional experience, discuss the possible complications of ELS for laryngeal cancer, and outline the concepts of their treatment, with comprehensive literature review. Complications are more frequent following the treatment of supraglottic as compared to glottic cancer. If compared with open surgery, ELS for laryngeal cancer is associated with a lower incidence of complications. Every surgeon performing ELS should comply with particular strategies to avoid complications in the first place, and have a clear concept of their management if they occur

Povezanost bolesti covid-19 i poremećaja glasa

Utjecaj COVID-19 na fonatorni sustav još uvijek nije moguće metodološki konačno sumirati zbog premalog broja znanstvenih i/ili stručnih radova koji ih obrađuju.Cilj ovoga rada je dati preliminaran pregled za sada dostupnih spoznaja o fonijatrijskim posljedicama COVID-19 temeljem pregleda baza podataka. Infekcija SARS-Cov-2 virusom u visokom je omjeru praćena tegobama vezanim uz upalne procese larinksa, te simptomima kao što su disfonija, osjećaj suhoće u grkljanu, zamor glasa ili afonija. Stopa prevalencije disfonije uzrokovane SARS-Cov-2 infekcijom kreće se čak do 79%, a kao glavni uzroci izdvajaju se intubacija, postviralne paralize i pareze glasnica, te postviralna laringalna senzorna neuropatija. Čini se da COVID-19, zbog utjecaja na larinks i pluća, također posredno utječe na akustičke karakteristike glasa, pa se kod bolesnika primjećuju smanjenje maksimalnog vremena fonacije, povećana šumnost u glasu, povećan jitter i shimmer, te povećan broj prekida glasa tijekom fonacije. S obzirom na to da je disfonija kod mnogih bolesnika prisutna i nakon otpusta s bolničkoga liječenja, važno je poznavati i multidimenzionalno procijeniti moguće postojanje poremećaja glasa kod bolesnika koji imaju ili su preboljeli COVID-19. Osim toga, za odgovarajuće liječenje, kao i funkcionalni i socioemocionalni oporavak bolesnika s disfonijom, potrebna je sveobuhvatna multidisciplinarna dijagnostika koja se ponajprije odnosi na uporabu vizualizacijskih dijagnostičkih metoda, ali ju je potrebno dopuniti objektivnom i subjektivnom analizom glasa, te samoprocjenom utjecaja kvalitete glasa na svakodnevni život. Imajući u vidu ozbiljnost posljedica poremećaja glasa na kvalitetu života, u liječenju i rehabilitaciji perzistirajuće disfonije neophodna je uska suradnja otorinolaringologa, odnosno fonijatra, te logopeda

Tireoidektomija i poremećaji gutanja - pregled literature

This study aims to provide insight into the etiology and frequency of swallowing complications that arise after thyroidectomy and to outline the available diagnostic procedures by revising the existing literature on this topic. We conducted a bibliographic search using the electronic database MEDLINE /PubMed to identify all relevant articles and 44 studies were included in the review out of a total of 218 published articles. Dysphagia after thyroid surgery is a common postoperative complication which, in the short- or long-term, significantly affects patient life quality. There is no standard diagnostic protocol for thyroidectomy-related swallowing impairment. Among the reviewed studies, 8 questionnaires and 12 instrumental diagnostic tools were used to identify swallowing difficulties related to thyroid surgery. The Swallowing Impairment Index (SIS-6) was the most-used questionnaire. Fiberoptic endoscopy is a standard diagnostic tool performed prior and after thyroid surgery, primarily to identify changes in vocal fold mobility. Although instrumental findings usually reveal non-specific alterations of swallowing; swallowing videofluoroscopy and esophageal manometry can be the most helpful tools in further management of thyroidectomy dysphagia. In patients with thyroidectomy-related swallowing difficulties and suspected laryngopharyngeal reflux, 24-hour MII - pH metry should be performed.Kako bismo dali bolji uvid u etiologiju i učestalost komplikacija gutanja koje su posljedica tireoidektomije te prikazali dostupne dijagnostičke postupke, proveli smo bibliografsku pretragu koristeći elektroničku bazu podataka MEDLINE / PubMed. Od ukupno 218 objavljenih članaka, u recenziju su bile uključene 44 studije. Disfagija nakon operacije štitnjače uobičajena je postoperativna komplikacija koja, kratkoročno ili dugoročno, značajno utječe na kvalitetu života pacijenta. Ne postoji standardni dijagnostički protokol za oštećenje gutanja povezano s tireoidektomijom. U studijama uključenim u pregled literature korišteno je 8 upitnika i 12 instrumentalnih postupaka za dijagnosticiranje poremećaja gutanja povezanih s operacijom štitnjače. Indeks poremećaja gutanja (SIS -6) bio je najčešće korišteni upitnik. Fiberoptička endoskopija standardni je dijagnostički postupak koji se provodi prije i nakon operacije štitnjače, prvenstveno radi identifikacije promjena pokretljivosti glasnica. Iako su nalazi instrumentalnih dijagnostičkih postupaka obično nespecifični, videofluoroskopija gutanja i manometrija jednjaka daju najviše relevatnih podataka. U bolesnika s poteškoćama gutanja i sumnjom na laringofaringealni refluks potrebno je provesti 24-satnu MII pHmetriju

Complications of Endoscopic CO 2 Laser Surgery for Laryngeal Cancer and Concepts of their Management

Endoscopic CO 2 laser surgery (ELS) is a widely accepted treatment modality for early laryngeal cancer. Commonly re- ported advantages of ELS are good oncologic results with low incidence of complications. Although less common if com- pared with open procedures, complications following ELS can be very serious, even with lethal outcome. They can range from intraoperative endotracheal tube fire accidents to early and late postoperative sequels that require intensive medical treatment, blood transfusion, or revision surgery. We present our institutional experience, discuss the possible complica- tions of ELS for laryngeal cancer, and outline the concepts of their treatment, with comprehensive literature review. Com- plications are more frequent following the treatment of supraglottic as compared to glottic cancer. If compared with open surgery, ELS for laryngeal cancer is associated with a lower incidence of complications. Every surgeon performing ELS should comply with particular strategies to avoid complications in the first place, and have a clear concept of their management if they occur

Perceptivne i objektivne karakteristike glasa nakon kirurgije štitinjače

Zadnja dva desetljeća primjetan je porast bolesti štitnjače, kao i porast broja operacija istih. Povećanje incidencije bolesti, prije svega dobro diferenciranog karcinoma za posljedicu ima i povećanje broja operacija štitnjače. Komplikacije operacije štitnjače dobro su poznate i prije svega su vezane uz ozljede laringealnog živca i posljedično poremećaje glasa, disanja i gutanja, hipokalcemiju i dr.. Stoga je operativno važno identificirati i sačuvati povratni laringealni živac jer su poremećaji glasa rezultat ozljede laringealnog živca. Međutim, mogu se javiti i poremećaji glasa nakon operacije štitnjače, a koji nisu posljedica ozljede laringealnog živca, te su registrirani u ranom postoperativnom razdoblju od 16 % do čak 87% operiranih. Neki autori navode da se poremećaji glasa javljaju i tri i šest mjeseci nakon operacije, a neki čak i 18 mjeseci nakon operacije. Cilj istraživanja bio je utvrditi korelaciju perceptivnih i objektivnih promjena glasa nakon tireoidektomije. Materijali i metode: istraživanje je provedeno na 60 punoljetnih sudionika, na Klinici za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiji glave i vrata, KBC-a Zagreb koji su bili podvrgnuti tireoidektomiji. Istraživanje je provedeno u četiri vremenske točke: preoperativno unutar dva tjedna prije operacije, 7.-10.dana nakon operacije te tri i šest mjeseci nakon operacije. Svim bolesnicima prije operacije napravljena je videostroboskopija, te 7.-10. postoperativni dan od strane specijaliste otorinolaringologa, subspecijaliste fonijatrije, te kompletna logopedska obrada glasa: glasovni status; Voice Handicap Index (VHI), GRBAS skala i akustička analiza glasa. Rezultati: U prvom posoperativnpom mjerenje kod bolesnika bez ozljede laringelanog živca evidentirano je odstupanja od normale na perceptivnim i objektivnim mjerenejima kvalitete glasa u više od dvije trećine ispitanika. Postoji statiatički značajna razlika (p<0.05) u perceptivnim i objektivinim parametrima glasa prije i poslije tireoidektomije. Promjene glasa su evidentirane i šest mjeseci nakon operacije. Najveća odstupanja evidentorana su na shimmeru, jitteru kao objkektivnim parametrima, te GRBAS i VHI ljestvici kao percpetivnim parametrima kvalitete glasa. Zaključak: nakon tirepodektomija registriran je, u značajnom broju, poremećaj glasa, iako je laringealni živac sačuvan

Multidisciplinarni tim u liječenju karcinoma glave i vrata - iskustvo KBC-a Zagreb

Head and neck cancers are associated with significant morbidity and mortality despite advancements in treatment in recent decades. A multidisciplinary approach to the treatment of these diseases is thus of essential importance and is becoming the gold standard. Head and neck tumors also endanger relevant structures of the upper aerodigestive tracts, including bodily functions such as voice, speech, swallowing, and breathing. Damage to these functions can significantly influence quality of life. Thus, our study examined not only the roles of head and neck surgeons, oncologists and radiotherapists, but also the importance of the participation of different scientific professions such as anesthesiologists, psychologists, nutritionists, stomatologists, and speech therapists in the work of a multidisciplinary team (MDT). Their participation results in a significant improvement of patient quality of life. We also present our experiences in the organization and work of the MDT as part of the Center for Head and Neck Tumors of the Zagreb Clinical Hospital Center.Karcinomi glave i vrata povezani su sa značajnim morbiditetom i mortalitetom unatoč napretku u liječenju posljednjih desetljeća. Multidisciplinarni pristup liječenju ovih bolesti stoga je od iznimne važnosti i postaje zlatni standard. Tumori glave i vrata također ugrožavaju relevantne strukture gornjeg aerodigestivnog trakta, uključujući funkcije kao što su glas, govor, gutanje i disanje. Oštećenje ovih funkcija može značajno utjecati na kvalitetu života. Stoga je naše istraživanje ispitivalo ne samo ulogu kirurga glave i vrata, onkologa i radioterapeuta, već i važnost sudjelovanja različitih drugih kliničkih profesija poput anesteziologa, psihologa, nutricionista, stomatologa i logopeda u radu multidisciplinarnog tima (MDT). Njihovo sudjelovanje rezultira značajnim poboljšanjem kvalitete života bolesnika. Također predstavljamo svoja iskustva u organizaciji i radu MDT-a u sklopu Centra za tumore glave i vrata KBC-a Zagreb

Perceptivne i objektivne karakteristike glasa nakon kirurgije štitinjače

Zadnja dva desetljeća primjetan je porast bolesti štitnjače, kao i porast broja operacija istih. Povećanje incidencije bolesti, prije svega dobro diferenciranog karcinoma za posljedicu ima i povećanje broja operacija štitnjače. Komplikacije operacije štitnjače dobro su poznate i prije svega su vezane uz ozljede laringealnog živca i posljedično poremećaje glasa, disanja i gutanja, hipokalcemiju i dr.. Stoga je operativno važno identificirati i sačuvati povratni laringealni živac jer su poremećaji glasa rezultat ozljede laringealnog živca. Međutim, mogu se javiti i poremećaji glasa nakon operacije štitnjače, a koji nisu posljedica ozljede laringealnog živca, te su registrirani u ranom postoperativnom razdoblju od 16 % do čak 87% operiranih. Neki autori navode da se poremećaji glasa javljaju i tri i šest mjeseci nakon operacije, a neki čak i 18 mjeseci nakon operacije. Cilj istraživanja bio je utvrditi korelaciju perceptivnih i objektivnih promjena glasa nakon tireoidektomije. Materijali i metode: istraživanje je provedeno na 60 punoljetnih sudionika, na Klinici za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiji glave i vrata, KBC-a Zagreb koji su bili podvrgnuti tireoidektomiji. Istraživanje je provedeno u četiri vremenske točke: preoperativno unutar dva tjedna prije operacije, 7.-10.dana nakon operacije te tri i šest mjeseci nakon operacije. Svim bolesnicima prije operacije napravljena je videostroboskopija, te 7.-10. postoperativni dan od strane specijaliste otorinolaringologa, subspecijaliste fonijatrije, te kompletna logopedska obrada glasa: glasovni status; Voice Handicap Index (VHI), GRBAS skala i akustička analiza glasa. Rezultati: U prvom posoperativnpom mjerenje kod bolesnika bez ozljede laringelanog živca evidentirano je odstupanja od normale na perceptivnim i objektivnim mjerenejima kvalitete glasa u više od dvije trećine ispitanika. Postoji statiatički značajna razlika (p<0.05) u perceptivnim i objektivinim parametrima glasa prije i poslije tireoidektomije. Promjene glasa su evidentirane i šest mjeseci nakon operacije. Najveća odstupanja evidentorana su na shimmeru, jitteru kao objkektivnim parametrima, te GRBAS i VHI ljestvici kao percpetivnim parametrima kvalitete glasa. Zaključak: nakon tirepodektomija registriran je, u značajnom broju, poremećaj glasa, iako je laringealni živac sačuvan

Poremećaji gutanja nakon nekomplicirane tireoidektomije

Operacije štitnjače danas su među najčešćim kirurškim postupcima otorinolaringologa, s vrlo niskom stopom postoperativnih komplikacija. Opseg kirurškog zahvata, kao i manipulacije oko susjednih laringalnih struktura, prvenstveno oko povratnog laringalnog živca, najznačajniji su čimbenik rizika za razvoj komplikacija. Poremećaji gutanja učestali su nakon kirurgije štitnjače, iako su često neprepoznati od strane kliničara. Pregledom literature uočili smo da su disfagija i disfonija, koje su posljedica oštećenja povratnog i gornjeg laringalnog živca, u dosadašnjim istraživanjima dobro istražene, dok etiologija poremećaja gutanja u bolesnika nakon nekomplicirane tireoidektomije nije jasna. Većina bolesnika nakon tireoidektomije ima smetnje gutanja u ranom postoperativnom razdoblju, pri čemu bolesnici vrlo često spontano razvijaju kompenzatorne mehanizme kojima si olakšavaju tegobe, a i tijekom 3 mjeseca većina tegoba spontano nestaje. Međutim, 20% bolesnika ima smetnje gutanja koje dugoročno pogoršavaju njihovu kvalitetu života. Simptomi su često nespecifični: osjećaj otežanog gutanja, napetost u grlu ili bol pri gutanju. Do danas ne postoje standardizirani protokoli dijagnostičkih, niti terapijskih postupaka u rješavanja disfagije nakon nekomplicirane kirurgije štitnjače. U dosadašnjim istraživanjima najčešće je korišten upitnik Indeks poremećaja gutanja (SIS- 6). SIS-6 sadrži 6 izjava koje opisuju najčešće simptome koje bolesnik vrednuje od 0 do 4, ovisno o težini simptoma koje osjeća. Upitnik je brz i jednostavan, te je lako primjenjiv u svakodnevnoj kliničkoj praksi, kako za otkrivanje, tako i za praćenje bolesnika. Također ne postoji zlatni standard u instrumentalnoj dijagnostici kojim bi se potvrdila dijagnoza i pojasnila etiologija disfagije nakon nekomplicirane tireoidektomije. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je fiberoptička endoskopija grkljana neophodna prije i nakon operacije štitnjače radi identifikacije promjena pokretljivosti glasnica, dok su videofluoroskopijom gutanja i manometrijom jednjaka uočene disfunkcija gornjeg sfinktera jednjaka i poremećaj motiliteta proksimalnog dijela jednjaka

Augmentacija autolognog masnog tkiva u liječenju jednostrane paralize glasnice - 15-godišnje iskustvo u jednoj ustanovi

Autologous fat vocal fold augmentation is a widespread surgical procedure that aims to repair glottal incompetence in patients with unilateral vocal fold paralysis (UVFP). However, there are some concerns in the literature about the long-term results of this technique. At the ENT Department of the Zagreb University Hospital Centre, this technique has been in use for more than 15 years, and a retrospective medical chart review was conducted from June 2005 to November 2019. Overall, 78 patients with UVFP met the inclusion criteria for enrolment in the study. All patients underwent at least one preoperative and two postoperative voice assessments, one early (within 3 months from surgery) and one late (at least 1 year after surgery). All tested voice outcome parameters (maximum phonation time (MPT), jitter, shimmer, noise-to-harmonic ratio (NHR )) significantly improved after surgery, both early and late postoperatively (p<0.001). The reoperation rate was only 10.3% (8/78), with the majority of patients in our series experiencing long-term benefits from this surgical procedure. According to the results of our study, autologous fat vocal fold augmentation appears to be a highly useful and effective surgical technique with long-lasting results in the majority of patients suffering from UVFP.Augmentacija autolognog masnog tkiva u glasnice široko je rasprostranjen kirurški postupak koji se koristi u liječenju fonatorne glotidne insuficijencije kod pacijenata s jednostranom paralizom glasnice. Međutim, u literaturi postoje određene dvojbe oko dugoročnih rezultata ove tehnike. U Klinici za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC-a Zagreb ovom se tehnikom služimo već više od 15 godina te smo proveli retrospektivnu analizu povijesti bolesti bolesnika s jednostranom paralizom glasnice od lipnja 2005. do studenog 2019. Sveukupno je 78 bolesnika ispunjavalo kriterije za ulazak u studiju. Kod svih bolesnika učinjena je barem jedna predoperativna i dvije postoperativne objektivne analize glasa, jedna rana (unutar 3 mjeseca od operacije) i jedna kasna (najmanje 1 godinu nakon operacije). Svi testirani parametri analize glasa (maksimalno vrijeme fonacije (MPT), jitter, shimmer, omjer šuma i harmonika (NHR )) značajno su poboljšani nakon operacije i rano postoperativno i kasno postoperativno (p < 0,001). Stopa reoperacija u ovom uzorku bila je samo 10,3 % (8/78), tako da je većina pacijenata obuhvaćena ovim istraživanjem imala dugoročno poboljšanje glasa nakon ovog kirurškog zahvata. Prema rezultatima našeg istraživanja, augmentacija autolognog masnog tkiva u glasnice vrlo je korisna i učinkovita kirurška tehnika s dugotrajnim rezultatima kod većine pacijenata s jednostranom paralizom glasnice