Analiza DNA u sudskoj medicini i njezina primjena u hrvatskome kaznenopravnom sustavu

U izlaganju se daje kratak pregled tijeka razvoja istraživanja DNA kao “novog znanstvenog dokaza” odnosno odgovora znanosti na sve profesionalniji pristup počinitelja u planiranju počinjenja te prikrivanju tragova kaznenog djela i potrebu očuvanja najvažnijih vrijednosti svake pravne države. Posebno se iznose novine vezane uz DNA analizu bioloških materijala i DNA baze podataka kroz novi Zakon o kaznenom postupku. Također, izlaganje prikazuje nastojanje da se prvi put u hrvatskome kaznenopravnom sustavu omogući izuzimanje biološkog materijala, radi provođenja DNA analize, od pravomoćno osuđenih osoba koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora, i to kroz predložene izmjene Zakona o izvršavanju kazne zatvora, koje su trenutno u saborskoj proceduri

Legal aspect of fraud in yacht hull insurance – boats for sport and leisure

Autori u radu razmatraju primjenu načela savjesnosti i poštenja kod ispunjenja ugovora o osiguranju jahti (plovila za sport i razonodu). Ovim radom autori ukazuju na opseg u kojem nepoštovanje navedenog načela ima učinka na primjenu načela odštete kao temeljnog načela ugovornog odnosa pomorskog osiguranja, tj. osigurateljeve ugovorne obveze isplate naknade štete osiguraniku. Predmet analize autora u ovom radu odnosi se na osigurateljnopravni i kaznenopravni aspekt pravnih posljedica počinjenja prijevara u osiguranju u primjeni hrvatskog zakonodavstva, uz upućivanje i analizu relevantne sudske prakse, te specifičnosti osigurateljnih poredbenopravnih rješenja engleske pravne doktrine i sudske prakse, osobito u odnosu na štete, isključene iz osiguranja, koje su nastale kao posljedica namjernog postupka osiguranika („wilful misconduct“). Posebitost primjene stranog prava i tumačenja relevantne sudske prakse ukazuje na problematiku interpretacije svrhovitosti normiranja i shvaćanja pravnih rješenja različitih pravnih sustava, pa autori u tom cilju ukazuju na potrebu jedoobraznosti instituta namjere osiguranika za nastupanje osiguranog slučaja kao štete isključene iz osiguranja. Kaznenopravnom analizom specifičnosti hrvatskog kaznenog zakonodavstva glede zasebnog normiranja kaznenog djela prijevare i zlouporabe osiguranja, autori ocjenjuju pozitivnim rješenjem odredbu čl. 238. Kaznenog zakona (čija primjena je nastupila 1. siječnja 2013. godine), budući da su u dosadašnjoj praksi stvarane poteškoće glede kvalifikacije kaznenog djela, jer je počinitelj istom radnjom ostvarivao kazneno djelo pokušaja prijevare i dovršeno kazneno djelo zlouporabe osiguranja.The authors analyze the application of the principle of good faith in performance of the yacht (boat for sport and leisure) hull insurance contract. In this work, the author indicate in which scope non-compliance with the above principles has effects on the performing of the principle of compensation as a fundamental principle of contractual relations maritime insurance, ie. the insurer\u27s contractual obligation to pay compensation for damage to the insured. The subject of authors analysis in this paper refers to insurance and criminal lefal aspect of the legal consequences of committing insurance fraud in Croatian legislation with instructing and analysis of the relevant jurisprudence and comparative law specifics insurance solutions English legal doctrine and jurisprudence in particular in relation to the damage excluded from the insurance that arise as a result of wilful action by the insured („wilful misconduct“). The particularity of the application of foreign law and the interpretation of the relevant case law indicates to a problem of interpretation and understanding the purpose of standardizing legal solutions of different legal systems so authors point to the need of equalizing institute of the insured intention for assumption of insured event as excluded losses. With criminal legal analysis the specifics of Croation criminal legislation regarding the standardization of a separate criminal offence of fraud and insurance abuse authors evaluate positive solution provision art. 238 of the Criminal Code (came into force on January, 1 2013.), since in practice been previously created difficulties regarding the criminal offense qualification because the offender has exercised the same act of attempted fraud and completed criminal offense of insurance abuse

SELF-ISOLATION AS A SPECIAL SECURITY-LEGAL MEASURE FOR THE PROTECTION OF POPULATION AGAINST INFECTIOUS DISEASES IN THE CONTEXT OF CORONAVIRUS (COVID-19) – PUBLIC LAW ASPECTS

Rad se bavi aktualnim pitanjima sigurnosno-pravnog uređenja zaštite pučanstva od zaraznih bolesti s naglaskom na izolaciju osoba u vlastitom domu ili drugome odgovarajućem prostoru (samoizolacija) sa svrhom sprečavanja i suzbijanja zaraznih bolesti u kontekstu koronavirusa (COVID-19). Aktualna zdravstvena situacija uzrokovana koronavirusom (COVID-19) koja je poprimila pandemijske razmjere dala je odgovor na postojeće mehanizme u borbi protiv te zarazne bolesti, ali jednako tako i upozorila na određene sigurnosno-pravne nedostatke koje je bilo potrebno u hodu ispravljati odnosno nadopunjavati. U tom smislu autor u radu iznosi prikaz važećih pravnih rješenja kojima se uređuje ta problematika kao i prijedloge de lege ferenda. Autor jasno naznačuje bitnu ulogu nadležnih tijela Republike Hrvatske u sprečavanju i suzbijanju zaraznih bolesti, pa i glede nužnih oblikovanja kvalitetnih zakonskih rješenja, ne podcjenjujući ulogu svih građana u njihovu provođenju. Naime, ako građani nisu odgovorni, samodisciplinirani i svjesni situacije u kojoj se nalaze, kao odgovor na takvo ponašanje moraju postojati kvalitetni pravni propisi na temelju kojih će, kao izraz društvene osude, biti primjereno kažnjeni.The paper deals with current issues of the security-legal regulation of population protection against infectious diseases, with particular emphasis on isolation of people in their own home or other appropriate facility (self-isolation), in order to prevent and combat infectious diseases in the context of coronavirus (COVID-19). Current health situation caused by coronavirus (COVID-19), which has reached pandemic proportions, has given the answer to the existing mechanisms in the battle against that infectious disease, but it has also pointed out the security-legal deficiencies which needed corrections or updates during the disease. In that regard, the author presents the review of valid legal solutions which regulate this issue and also puts forward the proposals de lege ferenda. The author clearly indicates the significant role of competent authorities of the Republic of Croatia in the prevention and fight against the infectious diseases and necessary design of legal solutions, without underestimating the role of all citizens in the enforcement of those solutions. Indeed, if the citizens are not responsible, self-disciplined and aware of the situation, high quality legal regulations must exist as an answer to such behaviour providing regulations under which those citizens will be adequately sanctioned, as an expression of social disapproval

EUROPEAN ARREST WARRANT AND TEMPORARY POSTPONEMENT OF SURRENDERING A SOUGHT PERSON FOR SERIOUS HUMANITARIAN REASONS – RECENT COURT PRACTICE

Za razliku od tradicionalnog oblika izručenja traženih osoba koji je bio dugotrajan i složen postupak te nije postigao željeni učinak, europski uhidbeni nalog, kao pojednostavljeni oblik predaje traženih osoba, omogućio je slobodan i brz protok pravosudnih odluka u kaznenim stvarima na području slobode, sigurnosti i pravde. Radi se o pravnom institutu međunarodne kaznenopravne pomoći koji u sebi uključuje visoku razinu povjerenja i međusobnog priznanja unutar država članica Europske unije, a temelji se na Okvirnoj odluci Vijeća Europske unije od 13. lipnja 2002. godine o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica 2002/584/PUP. Europski uhidbeni nalog, uz ostalo, propisuje i razloge za obvezno te fakultativno neizvršavanje europskog uhidbenog naloga, kao i mogućnost privremene odgode predaje tražene osobe ako postoje razlozi da bi se time ugrozilo njezino zdravlje ili život (ozbiljni humanitarni razlozi). U tom kontekstu, autor je kroz sudsku praksu hrvatskih sudova i praksu Suda Europske unije razmotrio razne situacije koje se mogu pojaviti kod privremene odgode predaje tražene osobe zbog postojanja ozbiljnih humanitarnih razloga. Ujedno, autor predlaže rješenja pojedinih spornih pitanja kao npr. koliko dugo može trajati privremena odgoda, koje su sve mogućnosti pravosudnih tijela ako se vidi da će humanitarni razlozi trajati dulje vrijeme ili čak trajno i sl.Unlike the traditional form of extradition of sought persons, that was a long and complex process that did not achieve the wanted effects, the European Arrest Warrant, as a simplified form of surrendering of sought persons, has enabled free and swift flow of judicial decisions in the criminal matters in the field of freedom, security and justice. This is a legal institute of international judiciary aid that includes a high level of trust and mutual recognition between the European Union member states, based on the EU Council Framework Decision of 13 June 2002 on the European Arrest Warrant and the surrender procedures between Member States 2002/584/PUP. The European Arrest Warrant stipulates, among others, the reasons for compulsory and facultative non-performance of the European Arrest Warrant, and the possibilities of temporary postponement of surrendering the sought person for serious reasons, where there is a possibility of compromising the person’s health or life (serious humanitarian reasons). In this context the author analyses, through the Croatian and the European court cases, various situations that may occur at temporarily postponing surrendering a sought person for serious humanitarian reasons. Furthermore, the author suggests solutions of various disputed questions, such as how long a temporary postponement may last, what options judicial authorities have if humanitarian reasons are expected to last longer periods of time or even permanently, and like

Security and protection of football matches and other sports events according to the Council of Europe Convention CETS no. 218

Potaknuto nasilničkim ponašanjima određenih nogometnih navijača u Bruxellesu na stadionu Heysel 29. svibnja 1985. godine, Vijeće Europe donijelo je Europsku konvenciju o nasilju i nedoličnom ponašanju gledatelja na športskim priredbama, posebice na nogometnim utakmicama (CETS br. 120), tzv. Konvenciju br. 120, koja je stupila na snagu 1. studenoga 1985. godine. Konvencija br. 120 zadržala je svoja izvorna obilježja sve do 2013. godine kada je Odbor ministara Vijeća Europe zaključio da je zastarjela i da nije usklađena s iskustvima stečenima od prvotnog stupanja na snagu iste Konvencije. Sukladno tome, Stalni odbor odlučio je izraditi novi tekst Konvencije i kao rezultat toga nastala je Konvencija Vijeća Europe o integriranom pristupu sigurnosti, zaštiti i uslugama na nogometnim utakmicama i drugim športskim priredbama (CETS br. 218), tzv. Konvencija br. 218. Sigurnosne mjere, mjere zaštite i mjere u području usluga, kao ključni dio Konvencije br. 218, imaju za cilj stvoriti sigurno i zaštićeno okruženje na svim športskim priredbama. Integrirani pristup sigurnosti zahtijeva koordinaciju na međunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini te je naglašena važnost učinkovite suradnje s policijom, hitnim službama, kao i ostalim partnerima, ne samo u pogledu jamčenja tjelesne sigurnosti, već i u sprečavanju diskriminirajućeg i rasističkog ponašanja. Utvrđena je i važnost osnivanja nacionalne nogometne informacijske točke kao ključnog posrednika u razmjeni informacija i podataka o nogometnim utakmicama s međunarodnim predznakom kao i za međunarodnu suradnju državnih tijela bitnih za sigurnost na nogometnim utakmicama. Razlozi nastajanja Konvencije br. 218 nisu samo u sprečavanju nasilničkog ponašanja na športskim priredbama i poboljšanje sigurnosti i zaštite, već i daljnji razvitak te bolja koordinacija međunarodne suradnje u pogledu kaznenog progona počinitelja takvih delikata.Encouraged by the violent behavior of certain football fans in Brussels at Heysel Stadium on 29 May 1985, the Council of Europe European Convention on Spectator Violence and Misbehaviour at Sports Events and in particular at Football Matches i.e. Convention no. 120 (CETS no. 120) which entered into force on 1 November 1985. Convention no. 120 retained its original features until 2013 when the Council of Ministers concluded that it was outdated and that it was not in line with the experience gained since the entry into force. Consequently, the Standing Committee decided to draft a new text of the Convention and it resulted with Convention no. 218 (CETS no. 218) i.e. Council of Europe\u27s Convention on an Integrated Safety, Security, and Service Approach at Football Matches and Other Sports Events. Safety measures, security measures and measures in the area of services, as a key part of Convention No. 218, aim to create a safe and secure environment at all sports events. An integrated approach to safety and security requires coordination at the international, national and local levels, and emphasizes the importance of effective co-operation with the police, emergency services and other partners not only in terms of guaranteeing physical security but also in preventing discriminatory and racist behavior. The importance of establishing a national football information point has also been established as a key mediator in the exchange of information on football matches with an international character as well as for the international cooperation of state bodies essential for the safety and security at football matches. Reasons for the emergence of Convention no. 218 is not only in the prevention of violent behavior at sporting events and in improving safety and security, but also in further development and better coordination of international cooperation in the prosecution of perpetrators of such inappropriate acts

Immunized witness (state\u27s witness) in criminal legislation of Bosnia and Herzegovina

Međunarodna zajednica, uočavajući sve opasnosti od teških oblika krivičnih djela koja već dugi niz godina sve snažnije poprimaju transnacionalna obilježja i stalna su prijetnja sigurnosti građana na nacionalnom, regionalnom i globalnom nivou, nastoji razviti pravne mehanizame kojima se želi omogućiti što efikasnije suočavanje sa ovim prijetnjama. Jedan od savremenih načina borbe protiv organizovanih kriminalnih grupa dozvoljava tužiocu da, pod određenim uslovima, odstupi od principa legaliteta krivičnog gonjenja, a to su svakako posebni slučajevi, kada to zahtijeva veći javni interes, pa je tako davanje imuniteta od krivičnog gonjenja za svjedočenje u krivičnom postupku. Međutim, u tim nastojanjima postoje veliki problemi jer se u praksi dešavaju slučajevi da takve osobe nastoje „izigrati“ pravosuđe i u nekim slučajevima im to i uspijeva zbog nepreciznih, površnih i nedorečenih zakonskih odredbi. Svrha ovog rada je da ukaže na takve manjkavosti zakona u Bosni i Hercegovini, uz predočavanje rješenja iz uporednog prava, a posebno rješenja zemalja u okruženju koja su se pokazala jako kvalitetna.International community, considering all dangers generated by aggravated forms of criminality getting more of transnational characteristics on yearly basis, and representing a permanent danger for citizens on national, regional and global level, is trying to develop legal mechanisms and respond to mentioned threats in the most efficient way. One of the modern ways to fight organized criminal groups allows the prosecutor to, under some conditions, refrain from legal criminal processing, what is certainly an exception and is used when required by a public interest: that is giving immunity in the criminal procedure. Besides large efforts there are huge problems faced in practice as mentioned persons (the ones getting the immunity) are more than often trying to dupe the judiciary; sometime it works in legal systems with superficial and unclear legislation. The purpose of this paper is to highlight such type of deficiencies in the legal system of Bosnia and Herzegovina by presenting eventual solutions in the positive regulations, particularly solutions in the neighbor countries which showed to be very efficient

LEGAL STATUS OF TOP COACH IN CROATIAN\u27S SPORT LAW

U natjecateljskom (selektivnom) sportu krajnji je cilj osvajanje medalja na najvećim globalnim natjecanjima (olimpijskim i paraolimpijskim igrama, olimpijskim igrama gluhih te svjetskim i europskim prvenstvima). U ostvarenju toga cilja uz samog sportaša sudjeluju još i treneri kao i druge stručne osobe (timski rad). Ipak, sportašu je trener na prvom mjestu budući mu programira i provodi sportsku pripremu te ga i vodi na natjecanjima. Stoga se s pravom može govoriti o tome da danas ne postoje vrhunski rezultati sportaša u amaterskom ili profesionalnom sportu u kojima velikim dijelom, čak i odlučujuće ne sudjeluju vrhunski treneri. Naš zakonodavac, na žalost ne poznaje pojam vrhunskog trenera, a nedostatno određuje i institut trenera (čl. 9. Zakona o sportu). U sljedećoj noveli sportskog zakonodavstva uočene nedostatke trebalo bi izmijeniti i dopuniti kvalitetnim uređenjima.Final aim in competitive (selective) sport is winning medals in the global biggest competitions (olympic and paraolympic games, deaflympics and world and european championships). In realisation of that goal with athlete himself there are also trainers and other professional staff (teamwork). However, for athlete trainer is on the first place since he is programming and pursuing his training and furthermore leading him on contests. Therefore it could be said with confidence that there are no top results of athelete in amateur and professional sports in which with big part, even crucial role top trainers are not participating. Our legislator, unfortunately is not recognizing concept of top coach while just aridly determine coach (art. 9. Sport law). In next novel of sports legislator observed deficiences should be changed and updated with more quality regulations

Criminal law challenges of e-sport development

Pandemija Sars-CoV-2 označila je svjetsku povijest, pa tako i sportsku. Uz brojne pravne, ekonomske, medicinske te znanstvene izazove, pandemija je značajno utjecala i na razvoj sporta. Zatvaranjem gospodarstava, društvenih i sportskih događanja radi suzbijanja širenja zaraze, došlo je do brzog razvoja e-sporta koji je na određeni način zamijenio tradicionalni sport igranjem popularnih videoigara. Da se radi o ozbiljnoj pojavi, govori i činjenica sve većeg broja gledatelja i sudionika videoigara u odnosu na gledatelje tradicionalnog sporta, kao i količina novca koji cirkulira u takvim virtualnim krugovima. Međutim, razvoj e-sporta posljedično vodi i određenim kaznenopravnim izazovima koji se manifestiraju kroz različite oblike manipulacija, nezakonitog klađenja i e-dopinga. Manipulacije sportskim natjecanjima globalno nisu novost u području sporta, ali u ovakvom specifičnom virtualnom okruženju one dobivaju novu dimenziju. Autori u ovom radu analiziraju kaznenopravne izazove koji nastaju na području e-sporta, osobito kada se igranjem videoigara čine različiti oblici kaznenih djela poput manipulacija, nezakonitog klađenja, pranja novca, e-dopinga i sl.The Sars-CoV-2 pandemic marked world history, including sports history. In addition to numerous legal, economic, medical and scientific challenges, the Sars-CoV-2 pandemic has significantly affected the development of sports. With the closure of farms, social and sporting events to combat the spread of the contagion, there has been a rapid development of e-sports that has in a way replaced traditional sports by playing popular video games. The fact that this is a serious phenomenon is evidenced by the growing number of viewers and participants in video games compared to viewers of traditional sports, as well as the amount of money circulating in such virtual circles. However, the development of e-sports consequently leads to certain criminal law challenges that are manifested through various forms of manipulation, illegal betting and e-doping. Manipulations of sports competitions are not a novelty in the field of sports globally, but in such a specific virtual environment they gain a new dimension. In this paper, the authors analyze the criminal law challenges that arise in the field of e-sports, especially when playing video games commit various forms of crime such as manipulation, illegal betting, money laundering, e-doping and the like

CRIMINAL INTENT AS CONDITION OF LIABILITY OF PERSONS RESPONSIBLE FOR DELICTA PROPRIA

Radom se problematizira pitanje utvrđivanja kaznene odgovornosti odgovornih osoba koje se javljaju kao počinitelji niza kaznenih djela iz posebnog dijela Kaznenog zakona Federacije BiH, osobito gospodarskih. Za utvrđivanje njihove krivnje, osim složenih radnji dokazivanja zbog prirode gospodarskih kaznenih djela, na nekim mjestima zakon propisuje i izravnu namjeru. Ona se ogleda u znanju odgovorne osobe o osobnom svojstvu te znanju o protupravnosti djela. Međutim, kod delicta propria, kakva su većina gospodarskih kaznenih djela, utvrđivanje znanja kao uvjeta kaznene odgovornosti odgovorne osobe relativizira mogućnost kažnjavanja iste, što vodi pravnoj nesigurnosti koja povlači za posljedicu i ostavljanje nesankcionirane odgovorne osobe te pravne osobe u kojima odgovorne osobe predstavljaju jednu vrstu alter ega. Takve de lege lata odredbe rezultat su dinamičnih izmjena kaznenog zakonodavstva kao posljedica novih pojavnih oblika kriminaliteta, kaznenih djela i njihovih počinitelja. Stoga, rad problematizira nekoliko naizgled odvojenih, ali u stvari nužno povezanih pitanja koje je potrebno uskladiti. Na temelju analize pojedinih instituta kaznene odgovornosti, vrsta kaznenih djela s obzirom na krug počinitelja, te napose pojma odgovorne osobe, rad pretendira da ponudi de lege ferenda rješenja u odnosu i na sami pojam odgovorne osobe, ali osobito uvjete i način utvrđivanja njezine kažnjivosti. Cilj je dogmatičkim pristupom ovim institutima olakšati put pronalaženja i otkrivanja počinitelja teških kaznenih djela iz posebnog dijela Kaznenog zakona, te na taj način omogućiti postizanje svrhe kažnjavanja i svrhe izricanja kaznenopravnih sankcija.The paper deals with the issue of determining the criminal liability of the responsible persons, who appear to be perpetrators of a series criminal offenses from a special part of the Criminal Code of the Federation of BiH, particularly economic ones. In determining their guilt, in addition to complex evidence-based actions for the purpose of economic crimes, the law also prescribes direct intent in some places. It is reflected in the knowledge of the responsible person about his personal capacity and knowledge of the illegality of the offense. However, in delicta propria, as most of the economic crimes, the determination of knowledge as a condition for criminal responsibility of the responsible person relativizes the possibility to punish them, which leads to legal insecurity that leads to the consequence leaving unsanctioned responsible person and legal persons in which the responsible persons represent one kind of alter ego. Such de lege lata provisions are the result of dynamic changes in criminal legislation as a result of new forms of crime, criminal offenses and their perpetrators. Therefore, the paper deals with several, seemingly, separate, but necessarily related, issues that need to be matched. Based on the analysis of individual institutes of criminal responsibility, the type of criminal offenses with regard to the perpetrator\u27s circle, and especially the concept of responsible person, the work claims to offer de lege ferenda solutions in relation to the notion of responsible person, but especially the conditions and the way of determining its punishability. The aim is with dogmatic approach to these institutes facilitate the way of finding and detecting the perpetrators of serious criminal offenses from a special part of the Criminal Code, and thereby enabling the purpose of punishment and the purpose of imposing criminal sanctions