Haemovigilance u Općoj bolnici Dubrovnik

Sigurnost davatelja i postupaka donacije krvi, kvalitetni krvni proizvodi i optimalna skrb bolesnika u liječenju sa krvi i krvnim pripravcima misija je transfuzijske struke.Hemovigilance je proces neprekidnog otkrivanja, prikupljanja i analize informacija koje se odnose na neželjene i neočekivane događaje nastale prilikom transfuzije krvi i krvnih derivata. Sustav uključuje krvni pripravak i cijeli transfuzijski ciklus od odabira davatelja do bolesnika koji prima krv budući da neželjeni incident može nastati u svakoj fazi ovako posloženog ciklusa. Dobiveni podaci omogućuju na više načina i razina poduzimanje korektivnih mjera kako bi spriječile ponavljanje određenih nezgoda u odnosu na pripravak ili nefunkcionalnosti u transfuzijskim procedurama.U Općoj bolnici Dubrovnik od 2004 g. mogu se pratiti svi postupci, procedure i osobe u procesu rada od «vene davatelja do vene bolesnika« i u slučaju neželjenog incidenta moguće je razjasniti njegovu prirodu i poduzeti mjere da se ne ponovi. Da bi to postigli bazu podataka davatelja krvi trebali smo povezati sa bazom bolesnika bolnice

Haemovigilance u Općoj bolnici Dubrovnik

Sigurnost davatelja i postupaka donacije krvi, kvalitetni krvni proizvodi i optimalna skrb bolesnika u liječenju sa krvi i krvnim pripravcima misija je transfuzijske struke.Hemovigilance je proces neprekidnog otkrivanja, prikupljanja i analize informacija koje se odnose na neželjene i neočekivane događaje nastale prilikom transfuzije krvi i krvnih derivata. Sustav uključuje krvni pripravak i cijeli transfuzijski ciklus od odabira davatelja do bolesnika koji prima krv budući da neželjeni incident može nastati u svakoj fazi ovako posloženog ciklusa. Dobiveni podaci omogućuju na više načina i razina poduzimanje korektivnih mjera kako bi spriječile ponavljanje određenih nezgoda u odnosu na pripravak ili nefunkcionalnosti u transfuzijskim procedurama.U Općoj bolnici Dubrovnik od 2004 g. mogu se pratiti svi postupci, procedure i osobe u procesu rada od «vene davatelja do vene bolesnika« i u slučaju neželjenog incidenta moguće je razjasniti njegovu prirodu i poduzeti mjere da se ne ponovi. Da bi to postigli bazu podataka davatelja krvi trebali smo povezati sa bazom bolesnika bolnice

Sifilis kao rizik transfuzijskog liječenja (Syphilis as Risk of Transfusion Treating)

Prenos zaraznih bolesti najveći je rizik transfuzijskog liječenja. Bakterijske, virusne i parazitarne bolesti mogu biti prenešene primjenom krvi, krvnih komponenti i derivata plazme.Složen sastav i biološko porijeklo krvi razlog su brojnih postransfuzijskih reakcija koje se opažaju u 1 do 3 % transfundiranih bolesnika. Uvođenjem opravdanih indikacija u transfuzijsko liječenje, selekcija davatelja krvi, strogi propisi skladištenja i testiranje svake doze krvi ili plazme na HbsAg (hepatitis B), anti HCV (hepatitis C), HIV1/2 Ag-At (AIDS) i sifilis samo su neke od mjera koje se poduzimaju u prevenciji posttransfuzijskih bolesti. Osjetljivost i specifičnost dijagnostičkih testova koji se koriste u serološkim analizama jako su važni za sigurnost transfuzijskog liječenja. Prikazani su rezultati trogodišnje primjene ID-PaGIA sifilis testa u testiranju davatelja krvi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. ID-PaGIA sifilis test je brz, jednostavan, sa 98,86% specifičnosti i 100% osjetljivosti. Optimalan je u serološkoj dijagnostici i prevenciji rizika sifilisa kao posttransfuzijske bolesti

Sifilis kao rizik transfuzijskog liječenja (Syphilis as Risk of Transfusion Treating)

Prenos zaraznih bolesti najveći je rizik transfuzijskog liječenja. Bakterijske, virusne i parazitarne bolesti mogu biti prenešene primjenom krvi, krvnih komponenti i derivata plazme.Složen sastav i biološko porijeklo krvi razlog su brojnih postransfuzijskih reakcija koje se opažaju u 1 do 3 % transfundiranih bolesnika. Uvođenjem opravdanih indikacija u transfuzijsko liječenje, selekcija davatelja krvi, strogi propisi skladištenja i testiranje svake doze krvi ili plazme na HbsAg (hepatitis B), anti HCV (hepatitis C), HIV1/2 Ag-At (AIDS) i sifilis samo su neke od mjera koje se poduzimaju u prevenciji posttransfuzijskih bolesti. Osjetljivost i specifičnost dijagnostičkih testova koji se koriste u serološkim analizama jako su važni za sigurnost transfuzijskog liječenja. Prikazani su rezultati trogodišnje primjene ID-PaGIA sifilis testa u testiranju davatelja krvi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. ID-PaGIA sifilis test je brz, jednostavan, sa 98,86% specifičnosti i 100% osjetljivosti. Optimalan je u serološkoj dijagnostici i prevenciji rizika sifilisa kao posttransfuzijske bolesti

Prevalence of antibodies against Toxoplasma gondii in patients infected with human immunodeficiency virus in Croatia

Toxoplasma gondii jedan je od glavnih oportunistički patogena u bolesnika zaraženih HIV-om. Prevalencija zaraze parazitom T. gondii u HIV-bolesnika u Hrvatskoj do sada nije poznata. Cilj rada bio je utvrditi seroprevalenciju toksoplazmoze u HIV-bolesnika u Hrvatskoj. Uključeno je 166 HIV-bolesnika i 219 dobrovoljnih davatelja krvi (DDK) kao zdrava kontrola. Enzimskim imunotestom određena su protutijela IgM, IgG i IgA na T. gondii. Seroprevalencija toksoplazmoze u HIV-bolesnika iznosi 51,8 %, a u DDK 52,5 %. Protutijela IgM bila su reaktivna samo u 2 HIV-bolesnika i 2 DDK, a IgA u 2 HIV-bolesnika i 1 DDK. Prema rizičnom ponašanju za HIV-infekciju utvrđeno je da muškarci koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima imaju statistički značajno višu prevalenciju (66,7 %) i 2,4 puta veću šansu za toksoplazmozu nego drugi HIV-bolesnici (OR 2,37; 95 % IP 1,12–5,13). Rezultati su analizirani prema dobi, spolu, geografskom podrijetlu i za HIV-bolesnike broju CD4+ limfocita T i nisu nađene statistički značajne razlike ni za jedan parametar. Ovo je prvo istraživanje u kojem je utvrđena seroprevalencija toksoplazmoze u HIV-bolesnika u Hrvatskoj.Toxoplasma gondii is one of the main opportunistic agents in HIV-infected patients. The prevalence of T. gondii infection in HIV-infected patients in Croatia is unknown. The aim of the study was to determine the seroprevalence of toxoplasmosis in HIV-infected patients in Croatia. Included in the study were 166 HIV-infected patients and 219 blood donors (BD) as healthy control. Anti-toxoplasma IgM, IgG and IgA antibodies were determined with enzyme immunoassay respectively. Seroprevalence of toxoplasmosis in HIV-patients was 51.8 % and in BD 52.5 %. IgM antibodies were found in 2 HIV-patients and 2 BD, and IgA in 2 HIV-patients and 1 BD. According to HIV risk behaviour men who have sex with other men had significantly higher prevalence rate (66.7 %) and 2.4 higher risk for toxoplasma infection than other HIV-infected patients (OR 2.37; 95 % CI 1.12–5.13). Results were analyzed according to age, gender, geographic origin and for HIV-infected patients also according to CD4+ T-cell count number, and no statistically significant differences were found. This is the first study that presents seroprevalence of toxoplasmosis in HIV-infected patients in Croatia