Participation Motivation in Martial Artists in the West Midlands Region of England

The objectives were to identify the participation motivations and the perceived importance of certain participation factors in martial artists in the West Midlands, England, UK. A 28-item adapted version of the Participation Motivation Questionnaire with additional demographic questions was distributed to 30 martial arts clubs in the West Midlands region. Eight questions that assessed the perceived importance for participation of progression through grades, learning self defence skills, technical ability of instructors, cost of participating, development of confidence, underpinning philosophy and instructional style were included. Seventy-five questionnaires were returned from a total of 11 clubs from across representing practitioners in Tai Chi, Karate, Kung fu, Aikido, Jeet Kune Do, British Free Fighting, Taekwon-Do and Jujitsu. Results indicated that the rank order in terms of participation motives was: 1- Affiliation; 2-Friendship; 3-Fitness; 4-Reward/status; 5-Competition; 6-Situational and 7-Skill development. Participants who trained for more than 4 hours per week placed greater importance on the underpinning philosophy of the martial art. Findings suggest that whilst there is a gender discrepancy in participation level, once engaged, females were equally committed to weekly training. The ‘style’ of the instructor is of paramount importance for enhancing student motivation to participate. High volume practitioners would appear to be fully immersed in the holistic appreciation of the martial art through increased value placed on its underpinning philosophy

The Determinants of Lateness: Evidence from British Workers

Using a sample of male and female workers from the 1992 Employment in Britain survey we estimate a generalised grouped zero-inflated Poisson regression model of employeesÕ self-reported lateness. Reflecting theoretical predictions from both psychology and economics, lateness is modelled as a function of incentives, the monitoring of and sanctions for lateness within the workplace, job satisfaction and attitudes to work. Various aspects of workplace incentive and disciplinary policies turn out to affect lateness, however, once these are controlled for, an important role for job satisfaction remains.

Conservative Estimation of Perception Relevance of Dynamic Objects for Safe Trajectories in Automotive Scenarios

Having efficient testing strategies is a core challenge that needs to be overcome for the release of automated driving. This necessitates clear requirements as well as suitable methods for testing. In this work, the requirements for perception modules are considered with respect to relevance. The concept of relevance currently remains insufficiently defined and specified. In this paper, we propose a novel methodology to overcome this challenge by exemplary application to collision safety in the highway domain. Using this general system and use case specification, a corresponding concept for relevance is derived. Irrelevant objects are thus defined as objects which do not limit the set of safe actions available to the ego vehicle under consideration of all uncertainties. As an initial step, the use case is decomposed into functional scenarios with respect to collision relevance. For each functional scenario, possible actions of both the ego vehicle and any other dynamic object are formalized as equations. This set of possible actions is constrained by traffic rules, yielding relevance criteria. As a result, we present a conservative estimation which dynamic objects are relevant for perception and need to be considered for a complete evaluation. The estimation provides requirements which are applicable for offline testing and validation of perception components. A visualization is presented for examples from the highD dataset, showing the plausibility of the results. Finally, a possibility for a future validation of the presented relevance concept is outlined

SURE-Val: Safe Urban Relevance Extension and Validation

To evaluate perception components of an automated driving system, it is necessary to define the relevant objects. While the urban domain is popular among perception datasets, relevance is insufficiently specified for this domain. Therefore, this work adopts an existing method to define relevance in the highway domain and expands it to the urban domain. While different conceptualizations and definitions of relevance are present in literature, there is a lack of methods to validate these definitions. Therefore, this work presents a novel relevance validation method leveraging a motion prediction component. The validation leverages the idea that removing irrelevant objects should not influence a prediction component which reflects human driving behavior. The influence on the prediction is quantified by considering the statistical distribution of prediction performance across a large-scale dataset. The validation procedure is verified using criteria specifically designed to exclude relevant objects. The validation method is successfully applied to the relevance criteria from this work, thus supporting their validity.Comment: Accepted at Uni-DAS e.V. Workshop Fahrerassistenz und automatisiertes Fahre

Methods to elicit probability distributions from experts: a systematic review of reported practice in health technology assessment

The final publication is available at Springer via the DOI in this record.BACKGROUND: Elicitation is a technique that can be used to obtain probability distribution from experts about unknown quantities. We conducted a methodology review of reports where probability distributions had been elicited from experts to be used in model-based health technology assessments. METHODS: Databases including MEDLINE, EMBASE and the CRD database were searched from inception to April 2013. Reference lists were checked and citation mapping was also used. Studies describing their approach to the elicitation of probability distributions were included. Data was abstracted on pre-defined aspects of the elicitation technique. Reports were critically appraised on their consideration of the validity, reliability and feasibility of the elicitation exercise. RESULTS: Fourteen articles were included. Across these studies, the most marked features were heterogeneity in elicitation approach and failure to report key aspects of the elicitation method. The most frequently used approaches to elicitation were the histogram technique and the bisection method. Only three papers explicitly considered the validity, reliability and feasibility of the elicitation exercises. CONCLUSION: Judged by the studies identified in the review, reports of expert elicitation are insufficient in detail and this impacts on the perceived usability of expert-elicited probability distributions. In this context, the wider credibility of elicitation will only be improved by better reporting and greater standardisation of approach. Until then, the advantage of eliciting probability distributions from experts may be lost.NIH

Impact of Optimized land Surface Parameters on the Land-Atmosphere Coupling in WRF Simulations of Dry and Wet Extremes

Land-atmosphere (L-A) interactions play a critical role in determining the diurnal evolution of both planetary boundary layer (PBL) and land surface temperature and moisture budgets, as well as controlling feedbacks with clouds and precipitation that lead to the persistence of dry and wet regimes. Recent efforts to quantify the strength of L-A coupling in prediction models have produced diagnostics that integrate across both the land and PBL components of the system. In this study, we examine the impact of improved specification of land surface states, anomalies, and fluxes on coupled WRF forecasts during the summers of extreme dry (2006) and wet (2007) conditions in the U.S. Southern Great Plains. The improved land initialization and surface flux parameterizations are obtained through the use of a new optimization and uncertainty module in NASA's Land Information System (LIS-OPT), whereby parameter sets are calibrated in the Noah land surface model and classified according to the land cover and soil type mapping of the observations and the full domain. The impact of the calibrated parameters on the a) spin up of land surface states used as initial conditions, and b) heat and moisture fluxes of the coupled (LIS-WRF) simulations are then assessed in terms of ambient weather, PBL budgets, and precipitation along with L-A coupling diagnostics. In addition, the sensitivity of this approach to the period of calibration (dry, wet, normal) is investigated. Finally, tradeoffs of computational tractability and scientific validity (e.g.,. relating to the representation of the spatial dependence of parameters) and the feasibility of calibrating to multiple observational datasets are also discussed

Sport und Sportunterricht in Ungarischen Schulen nach den politischen Veränderungsprozessen in den 1990er Jahren

Across central and eastern Europe, countries entered into a political transition period typified by democratic freedom and idealism and in educational reforms by conceptual reorientations based on ideas of humanism and liberalisation. This article focuses on school physical education and sport in Hungary after the political transition period of the 1990s. Specifically, it highlights issues relating to curriculum changes, the conceptual modernisation of school physical education and sport, the emergence of a Hungarian national curriculum and suggests that schools and physical education practitioners have critical roles in promoting and fostering participation in physical and sporting activity through curricular and extracurricular programmes for essential full lifespan engagement.Ranih 1990-ih zemlje srednje i istočne Europe ušle su u period političke tranzicije obilježen reformama na području edukacije koje su obuhvaćale konceptualna preusmjeravanja utemeljena na idejama humanizma i liberalizma, što je bilo prevedeno u idealistički kurikulum i principe planiranja. Međutim, realnost implementiranja tih ‘principa’ ignorirala je potrebna financijska ulaganja, nove pedagoške i didaktičke intervencije i relevantnu infrastrukturu neophodnu za realizaciju. Stoga, u godinama političke tranzicije, usprkos vladinim ohrabrenjima ve-zanima uz tjelesni odgoj kao kurikularni zahtjev, tjelesni je odgoj postao podcijenjeni predmet; viša školska uprava pokazala je za njega malo interesa, njegov doprinos općem razvoju učenika nije bio dovoljno cijenjen, a profesori tjelesnog odgoja smatrali su se inferiornima, manje sposobnima i vještim u brojnim srednje- i istočnoeuropskim zemljama. Ovaj rad obrađuje status tjelesnog odgoja i sporta u školama u Mađarskoj nakon perioda političke tranzicije iz 1990-ih godina. Politička tranzicija koja slijedi nakon slobodnih izbora u Mađarskoj 1990. godine postavila je zahtjev za novim društvenim vrijednostima u reorganiziranom društvu. Kako bi se prilagodio tim zahtjevima, cjelokupni edukacijski sustav morao se reformirati kroz državnu politiku obnove i edukacijske zakone. Postupno proširen kurikulum pojačano je naglasio svestranu, dobro uravnoteženu edukaciju i razvoj pozitivnih stavova u okruženju ekonomskog, političkog, znanstvenog, tehničkog, društvenog i moralnog razvoja. Takozvani bipolarni (centralni i lokalni) model reguliranja sadržaja kurikuluma nastao je kao rezultat nacionalnih i inozemnih utjecaja. Tjelesni odgoj i sport identificiran je kao jedno od deset središnjih područja edukacije važnih za zadovoljavanje zahtjeva ‘nove ere’. Njegova je uloga neophodna i jedinstvena u sustavu kulture, a ima izravan utjecaj na tjelesni razvoj učenika te daje povoljnu priliku za razvoj motoričkih vještina i sposobnosti. Njegova se ključna uloga također proteže u područje aktivnog i redovitog tjelesnog vježbanja, kao i nužnosti sporta u vrijednosnom sustavu učenika, čime se promovira zdrav stil života i njeguje tjelesna, mentalna i emocionalna edukacija. Istodobno, novi pristup evaluaciji zamijenio je jednodimenzionalnu, prema učitelju usmjerenu i autoritarnu ocjenu onom utemeljenom na nizu interakcija učenika i profesora: profesori i učenici partneri su u tom procesu. Godine 1995. pokrenut Nacionalni središnji kurikulum (NCC) danas određuje rad u školama, uključujući i tjelesni odgoj i sport, kao i njegov nastavni plan i program. NCC daje primjere proširenih sadržaja nacionalnog standarda obrazovanja, karakteristika kojega je vidljiva na njegove tri ‘razine’ ciljeva. Na prvoj razini su zajednički predmeti povezani s cijelim odgojno-obrazovnim sustavom. Ispred svakog edukacijskog polja ili područja nalaze se opći razvojni ciljevi. U tjelesnom odgoju i sportu ti su ciljevi definirani za dob od 1-6 i 7-10 godina, a obuhvaćaju zdravlje, učenje kretnih struktura, motoričke sposobnosti, održavanje potrebe za tjelesnim vježbanjem i prilagođen tjelesni odgoj. Tri su razine ciljeva zaokružene pojedinačnim ciljevima, koji su podijeljeni na tri dijela: znanje, vještine i minimalna kompetentnost. Nastavni plan tjelesnog odgoja sastoji se od različitih komponenata: organizacijske vježbe (vježbe postrojavanja), pripremne, bazične i preventivne vježbe, relaksacija; osnovne atletske vježbe; gimnastičke vježbe; ritmička gimnastika, vježbe aerobike (samo za djevojke); sportske igre (rukomet, košarka, nogomet, odbojka); rekreacijske aktivnosti i aktivnosti na otvorenom; samoobrana i borilačke vještine te plivanje. Pojedinačni ciljevi specifičnog područja također uključuju i temeljna znanja nužna za donošenje odluka i izvršavanje zadataka. Minimalne kompetencije opisuju osnovnu razinu znanja, vještina i općih sposobnosti potrebnih za uspješan razvoj učenika. U nekim je školama odvojeno puno vremena za nastavu tjelesnog odgoja - 225 minuta tjedno (pet sati tjedno uključujući i izvannastavne aktivnosti). Međutim, u posljednjih petnaest godina, u mnogim mađarskim školama broj sati nastave reduciran je na oko 2,5 sata tjedno. Nekoliko faktora priječi napredak tjelesnog odgoja i sporta u Mađarskoj. Državna politika i zakonske odredbe predviđaju samo ograničeni vremenski okvir za postizanje ambicioznih ciljeva i složenih zadataka sadržanih u nastavnom planu i programu. Sljedeći problem vezan je za na-čin mišljenja starijih generacija mađarskih profesora i školskih institucija - to je način razmišljanja previše kontroliranog okruženja prošlog ‘socijalističkog’ upravljanja i profesori čekaju “odozgo” detaljniji plan i program od onoga u NCC-u, a mnogima od njih nedostaje iskustva i znanja za popunjavanje praznina između NCC-a i njihovih izvedbenih planova i programa, kao i potrebne pedagoške i didaktičke intervencijske vještine za poučavanje i situacijsko učenje. Treći se problem tiče neadekvatnosti sportskih objekata i opreme u Mađarskoj - procijenjen je nedostatak od oko 600 sportskih dvorana u školama. Također, dodatni su problemi vezani uz mađarsko javno obrazovanje, kao što je nedovoljno financiranje i profesori s financijskim poteškoćama zbog niskih primanja. Kao i mnoge druge zemlje, relevantni mađarski vladini i nevladini autoriteti trebali bi u suradničkom odnosu uzeti u obzir razvoj ‘bazičnog modela potreba’, u kojemu su identificirani postojeći nedostaci i u kojem su aktivnosti tjelesnog odgoja prisutne i integrirane u ukupnu obrazovnu politiku. Za ispunjavanje tih bazičnih potreba nužni su kvalitetni edukacijski programi, dostupni objekti i oprema, ali i adekvatno plaćeni kvalificirani/iskusni kadrovi s relevantnim znanjem, vještinama i kompetencijama, kao i mogućnosti obogaćivanja kompetencija kontinuiranim profesionalnim razvojem.In den frühen 1990er Jahren fanden in mehreren Ländern in Zentral- und Osteuropa politische Veränderungsprozesse statt. Diese führten zur demokratischen Freiheit und zu Reformen des Erziehungssystems, die sich wieder an den Ideen und Idealen der Freiheit und des Humanismus orientierten. Dieser Beitrag beschäftigt sich mit der Entwicklung des Sports und des Sportunterrichts in Ungarn nach diesen poli-tischen Veränderungsprozessen in den 1990er Jahren. Es werden besonders die Aspekte hervorgehoben, die mit den allgemeinen unterrichtlichen Veränderungsprozessen, der Modernisierung des Sports und des Sportunterrichts und der Entwicklung eines nationalen ungarischen Curriculums verbunden sind. In dem Artikel wird betont, dass Schulen und Schulsportlehrer Verantwortung tragen für die Förderung und Unterstützung einer regelmäßigen Teilnahmen von Kindern und Jugendlichen an Bewegungs- und Sportaktivitäten im Rahmen der unterrichtlichen und außerunterrichtlichen Maßnahmen, die zu einem lebenslangen Sporttreiben beitragen sollen

Sport und Sportunterricht in Ungarischen Schulen nach den politischen Veränderungsprozessen in den 1990er Jahren

Across central and eastern Europe, countries entered into a political transition period typified by democratic freedom and idealism and in educational reforms by conceptual reorientations based on ideas of humanism and liberalisation. This article focuses on school physical education and sport in Hungary after the political transition period of the 1990s. Specifically, it highlights issues relating to curriculum changes, the conceptual modernisation of school physical education and sport, the emergence of a Hungarian national curriculum and suggests that schools and physical education practitioners have critical roles in promoting and fostering participation in physical and sporting activity through curricular and extracurricular programmes for essential full lifespan engagement.Ranih 1990-ih zemlje srednje i istočne Europe ušle su u period političke tranzicije obilježen reformama na području edukacije koje su obuhvaćale konceptualna preusmjeravanja utemeljena na idejama humanizma i liberalizma, što je bilo prevedeno u idealistički kurikulum i principe planiranja. Međutim, realnost implementiranja tih ‘principa’ ignorirala je potrebna financijska ulaganja, nove pedagoške i didaktičke intervencije i relevantnu infrastrukturu neophodnu za realizaciju. Stoga, u godinama političke tranzicije, usprkos vladinim ohrabrenjima ve-zanima uz tjelesni odgoj kao kurikularni zahtjev, tjelesni je odgoj postao podcijenjeni predmet; viša školska uprava pokazala je za njega malo interesa, njegov doprinos općem razvoju učenika nije bio dovoljno cijenjen, a profesori tjelesnog odgoja smatrali su se inferiornima, manje sposobnima i vještim u brojnim srednje- i istočnoeuropskim zemljama. Ovaj rad obrađuje status tjelesnog odgoja i sporta u školama u Mađarskoj nakon perioda političke tranzicije iz 1990-ih godina. Politička tranzicija koja slijedi nakon slobodnih izbora u Mađarskoj 1990. godine postavila je zahtjev za novim društvenim vrijednostima u reorganiziranom društvu. Kako bi se prilagodio tim zahtjevima, cjelokupni edukacijski sustav morao se reformirati kroz državnu politiku obnove i edukacijske zakone. Postupno proširen kurikulum pojačano je naglasio svestranu, dobro uravnoteženu edukaciju i razvoj pozitivnih stavova u okruženju ekonomskog, političkog, znanstvenog, tehničkog, društvenog i moralnog razvoja. Takozvani bipolarni (centralni i lokalni) model reguliranja sadržaja kurikuluma nastao je kao rezultat nacionalnih i inozemnih utjecaja. Tjelesni odgoj i sport identificiran je kao jedno od deset središnjih područja edukacije važnih za zadovoljavanje zahtjeva ‘nove ere’. Njegova je uloga neophodna i jedinstvena u sustavu kulture, a ima izravan utjecaj na tjelesni razvoj učenika te daje povoljnu priliku za razvoj motoričkih vještina i sposobnosti. Njegova se ključna uloga također proteže u područje aktivnog i redovitog tjelesnog vježbanja, kao i nužnosti sporta u vrijednosnom sustavu učenika, čime se promovira zdrav stil života i njeguje tjelesna, mentalna i emocionalna edukacija. Istodobno, novi pristup evaluaciji zamijenio je jednodimenzionalnu, prema učitelju usmjerenu i autoritarnu ocjenu onom utemeljenom na nizu interakcija učenika i profesora: profesori i učenici partneri su u tom procesu. Godine 1995. pokrenut Nacionalni središnji kurikulum (NCC) danas određuje rad u školama, uključujući i tjelesni odgoj i sport, kao i njegov nastavni plan i program. NCC daje primjere proširenih sadržaja nacionalnog standarda obrazovanja, karakteristika kojega je vidljiva na njegove tri ‘razine’ ciljeva. Na prvoj razini su zajednički predmeti povezani s cijelim odgojno-obrazovnim sustavom. Ispred svakog edukacijskog polja ili područja nalaze se opći razvojni ciljevi. U tjelesnom odgoju i sportu ti su ciljevi definirani za dob od 1-6 i 7-10 godina, a obuhvaćaju zdravlje, učenje kretnih struktura, motoričke sposobnosti, održavanje potrebe za tjelesnim vježbanjem i prilagođen tjelesni odgoj. Tri su razine ciljeva zaokružene pojedinačnim ciljevima, koji su podijeljeni na tri dijela: znanje, vještine i minimalna kompetentnost. Nastavni plan tjelesnog odgoja sastoji se od različitih komponenata: organizacijske vježbe (vježbe postrojavanja), pripremne, bazične i preventivne vježbe, relaksacija; osnovne atletske vježbe; gimnastičke vježbe; ritmička gimnastika, vježbe aerobike (samo za djevojke); sportske igre (rukomet, košarka, nogomet, odbojka); rekreacijske aktivnosti i aktivnosti na otvorenom; samoobrana i borilačke vještine te plivanje. Pojedinačni ciljevi specifičnog područja također uključuju i temeljna znanja nužna za donošenje odluka i izvršavanje zadataka. Minimalne kompetencije opisuju osnovnu razinu znanja, vještina i općih sposobnosti potrebnih za uspješan razvoj učenika. U nekim je školama odvojeno puno vremena za nastavu tjelesnog odgoja - 225 minuta tjedno (pet sati tjedno uključujući i izvannastavne aktivnosti). Međutim, u posljednjih petnaest godina, u mnogim mađarskim školama broj sati nastave reduciran je na oko 2,5 sata tjedno. Nekoliko faktora priječi napredak tjelesnog odgoja i sporta u Mađarskoj. Državna politika i zakonske odredbe predviđaju samo ograničeni vremenski okvir za postizanje ambicioznih ciljeva i složenih zadataka sadržanih u nastavnom planu i programu. Sljedeći problem vezan je za na-čin mišljenja starijih generacija mađarskih profesora i školskih institucija - to je način razmišljanja previše kontroliranog okruženja prošlog ‘socijalističkog’ upravljanja i profesori čekaju “odozgo” detaljniji plan i program od onoga u NCC-u, a mnogima od njih nedostaje iskustva i znanja za popunjavanje praznina između NCC-a i njihovih izvedbenih planova i programa, kao i potrebne pedagoške i didaktičke intervencijske vještine za poučavanje i situacijsko učenje. Treći se problem tiče neadekvatnosti sportskih objekata i opreme u Mađarskoj - procijenjen je nedostatak od oko 600 sportskih dvorana u školama. Također, dodatni su problemi vezani uz mađarsko javno obrazovanje, kao što je nedovoljno financiranje i profesori s financijskim poteškoćama zbog niskih primanja. Kao i mnoge druge zemlje, relevantni mađarski vladini i nevladini autoriteti trebali bi u suradničkom odnosu uzeti u obzir razvoj ‘bazičnog modela potreba’, u kojemu su identificirani postojeći nedostaci i u kojem su aktivnosti tjelesnog odgoja prisutne i integrirane u ukupnu obrazovnu politiku. Za ispunjavanje tih bazičnih potreba nužni su kvalitetni edukacijski programi, dostupni objekti i oprema, ali i adekvatno plaćeni kvalificirani/iskusni kadrovi s relevantnim znanjem, vještinama i kompetencijama, kao i mogućnosti obogaćivanja kompetencija kontinuiranim profesionalnim razvojem.In den frühen 1990er Jahren fanden in mehreren Ländern in Zentral- und Osteuropa politische Veränderungsprozesse statt. Diese führten zur demokratischen Freiheit und zu Reformen des Erziehungssystems, die sich wieder an den Ideen und Idealen der Freiheit und des Humanismus orientierten. Dieser Beitrag beschäftigt sich mit der Entwicklung des Sports und des Sportunterrichts in Ungarn nach diesen poli-tischen Veränderungsprozessen in den 1990er Jahren. Es werden besonders die Aspekte hervorgehoben, die mit den allgemeinen unterrichtlichen Veränderungsprozessen, der Modernisierung des Sports und des Sportunterrichts und der Entwicklung eines nationalen ungarischen Curriculums verbunden sind. In dem Artikel wird betont, dass Schulen und Schulsportlehrer Verantwortung tragen für die Förderung und Unterstützung einer regelmäßigen Teilnahmen von Kindern und Jugendlichen an Bewegungs- und Sportaktivitäten im Rahmen der unterrichtlichen und außerunterrichtlichen Maßnahmen, die zu einem lebenslangen Sporttreiben beitragen sollen

Bridging Empirical and Physical Approaches for Landslide Monitoring and Early Warning

Rainfall-triggered landslides typically occur and are evaluated at local scales, using slope-stability models to calculate coincident changes in driving and resisting forces at the hillslope level in order to anticipate slope failures. Over larger areas, detailed high resolution landslide modeling is often infeasible due to difficulties in quantifying the complex interaction between rainfall infiltration and surface materials as well as the dearth of available in situ soil and rainfall estimates and accurate landslide validation data. This presentation will discuss how satellite precipitation and surface information can be applied within a landslide hazard assessment framework to improve landslide monitoring and early warning by considering two disparate approaches to landslide hazard assessment: an empirical landslide forecasting algorithm and a physical slope-stability model. The goal of this research is to advance near real-time landslide hazard assessment and early warning at larger spatial scales. This is done by employing high resolution surface and precipitation information within a probabilistic framework to provide more physically-based grounding to empirical landslide triggering thresholds. The empirical landslide forecasting tool, running in near real-time at http://trmm.nasa.gov, considers potential landslide activity at the global scale and relies on Tropical Rainfall Measuring Mission (TRMM) precipitation data and surface products to provide a near real-time picture of where landslides may be triggered. The physical approach considers how rainfall infiltration on a hillslope affects the in situ hydro-mechanical processes that may lead to slope failure. Evaluation of these empirical and physical approaches are performed within the Land Information System (LIS), a high performance land surface model processing and data assimilation system developed within the Hydrological Sciences Branch at NASA's Goddard Space Flight Center. LIS provides the capabilities to quantify uncertainty from model inputs and calculate probabilistic estimates for slope failures. Results indicate that remote sensing data can provide many of the spatiotemporal requirements for accurate landslide monitoring and early warning; however, higher resolution precipitation inputs will help to better identify small-scale precipitation forcings that contribute to significant landslide triggering. Future missions, such as the Global Precipitation Measurement (GPM) mission will provide more frequent and extensive estimates of precipitation at the global scale, which will serve as key inputs to significantly advance the accuracy of landslide hazard assessment, particularly over larger spatial scales