ULOGA TIPOLOGIJE I FORMALNE SLIČNOSTI U USVAJANJU TREĆEGA JEZIKA (NJEMAČKI I ŠPANJOLSKI)

The focus of this study is the role of previously acquired languages in the acquisition of a third language (L3). It is focused on cross-linguistic influences (CLI) in German/Spanish third language acquisition (TLA) by learners with Croatian first language (L1) and English second language (L2). Participants in this study were third-year undergraduate students at Rochester Institute of Technology’s subsidiary in Croatia (RIT Croatia). All the participants had exclusively Croatian as L1, English as L2, and were learning German and Spanish as L3 at the time of the study. The present study investigates the relationship between language typology and formal similarity and transfer/error production, since many studies have demonstrated that typology plays a determining role in cross-linguistic transfer (Cenoz, Hufeisen & Jessner 2001; Hammarberg 2001; Rothman 2010). There are various areas of similarity and dissimilarity between Croatian, English, German, and Spanish. A significant portion of English vocabulary comes from Romance and Latinate sources. Due to these facts, we argue that the strongest L2 (English) influence will be found in the area of lexicon. On the other hand, Croatian, German, and Spanish are more similar in the area of morphology, due to the fact that these languages have a higher degree of inflection than English. Accordingly, we argue that the strongest L1 (Croatian) influence will be found in the area of morphology. The results of this research confirmed our initial hypothesis that the type of transfer episodes observed may be related to language typology and formal similarity between specific features of languages. Similarities at the level of lexis and grammar between L2 English and L3 German and Spanish can influence the acquisition process of German and Spanish.U središtu pozornosti ovoga istraživanja je uloga prethodno usvojenih jezika u procesu ovladavanja trećim jezikom. Cilj je rada istražiti međujezične utjecaje prilikom usvajanja njemačkog/španjolskog kao trećega jezika (L3) kod učenika kojima je hrvatski prvi/materinski jezik (L1), a engleski drugi jezik (L2). Istraživanje je provedeno na uzorku od 60 ispitanika koji su polaznici treće godine Rochester instituta za tehnologiju (RIT Croatia). Svi ispitanici bili su izvorni govornici hrvatskoga jezika kojima je engleski bio drugi strani jezik, a u vrijeme istraživanja učili su njemački i španjolski kao treći strani jezik. Ovaj rad istražuje odnos jezične tipologije i formalne sličnosti te prijenosa i proizvodnje pogrešaka, što je u skladu s provedenim istraživanjima koja ukazuju da tipologija ima ključnu ulogu u međujezičnom prijenosu (Cenoz, Hufeisen i Jessner 2001; Hammarberg 2001; Rothman 2010). Postoje različita područja sličnosti i različitosti između hrvatskoga, engleskoga, njemačkoga i španjolskoga jezika. Značajan udio engleskog vokabulara upravo potječe iz romanskih i latinskih izvora, dok španjolski i engleski također dijele brojne srodne riječi. U skladu s navedenim činjenicama držimo da će najjači utjecaj engleskog jezika (L2) biti upravo u području leksika. S druge strane, hrvatski, njemački i španjolski ukazuju na veće sličnosti u području morfologije budući da hrvatski, njemački i španjolski imaju veći stupanj fleksije u usporedbi s engleskim jezikom. U skladu s navedenim pretpostavkama držimo da će najsnažniji utjecaj hrvatskoga jezika (L1) biti upravo u području morfologije. Rezultati istraživanja potvrdili su našu inicijalnu hipotezu da se vrsta promatranog transfera može dovesti u vezu s jezičnom tipologijom i formalnom sličnosti među specifičnim obilježjima jezika. Sličnosti u području leksika i gramatike između engleskog (L2) te njemačkog i španjolskog (L3) mogu olakšati proces usvajanja njemačkog i španjolskog jezika

Genes implemented in cutaneous melanoma development

Vsaka celica telesa ima svoj lasten genski zapis. Kakšen je ta zapis in kako se prevede v beljakovine je odvisno od zarodnih sprememb genov in od vplivov okolja. Genski zapis je osnova za nastanek, razumevanje in dandanes tudi zdravljenje raka. V zadnjih dveh desetletjih so bili melanociti in kožni melanom, ki nastane iz njih predmet številnih molekularnogenetskih raziskav. Tako vemo, da med osebami z družinsko obremenitvijo za kožni melanom najpogosteje odkrijemo patogeno različico CDKN2A gena ob kateri je zvišano tako tveganje za kožni melanom kot za rak trebušne slinavke. Ko govorimo o somatskih mutacijah, je gotovo najbolj znana BRAFV600Emutacija, ki predstavlja enega prvih dogodkov v patogenezi kožnih melanomov nastalih na intermitentno soncu izpostavljeni koži. Leta raziskav tovrstnih gonilnih mutacij so pripeljala tudi do razvoja tarčne terapije

Spremljanje bolnikov s kožnim melanomom

Obravnava bolnikov s kožnim melanomom je eno tistih področji onkologije, ki se je v zadnjem desetletju temeljito spremenilo ob sodobnem sistemskem zdravljenju. Spremembe odpirajo nova vprašanja in ponujajo možnost za dodatne izboljšave obravnave bolnikov ter njihove kakovosti življenja. V prispevku povzeti podatki o epidemiologiji kožnega melanoma skušajo prikazati izziv spremljanja bolnikov v času zdravljenja in po njem ter vzpostavitve programa celostne podpore bolnikov s kožnim melanomom, t. i. survivorshipa

Surgery of non-melanoma skin cancer

Osnovno zdravljenje nemelanomskih kožnih rakov je kirurški poseg. Izrez kože s tumorjem v lokalni anesteziji še vedno predstavlja zdravljenje, ki zagotavlja življenje z majhnim tveganjem za ponovitev bolezni. Da bi to zagotovili, moramo ob tumorju odstraniti tudi ustrezen pas zdrave kože v skladu s priporočili za posamezno vrsto nemelanomskega kožnega raka in mesto, kjer se ta nahaja. Vedno stremimo k primarnemu zaprtju nastalega defekta kože. Nemelanomski kožni raki redko zasevajo, ko odkrijemo regionalne zasevke teh rakov, sprva opravimo disekcijo bezgavk prizadete lože. Le redko je potrebno pri kirurškem zdravljenju lokoregionalno napredovale bolezni poseči po metodah kot so hipertermična izolirana ekstremitetna perfuzija uda ali elektrokemoterapija

Language Learning Strategy Use in Relation to Foreign Language Proficiency and Language Learning Level

Strategije učenja danas predstavljaju aktualno područje ispitivanja u području usvajanja stranoga jezika. Oxford (1990) ih definira kao specifične aktivnosti koje učenik poduzima kako bi proces učenja učinio lakšim, bržim i ugodnijim te kako bi ih mogao primijeniti u novim situacijama učenja i uporabe jezika. Primjena prikladnih strategija učenja osigurava veći uspjeh u učenju i veću sigurnost. U prvome dijelu rada navode se ključne definicije pojma ‘strategija učenja’, dok su u drugome dijelu predstavljeni rezultati kvantitativnoga istraživanja koje je provedeno na Američkoj visokoj školi za management i tehnologiju u Dubrovniku (ACMT) i na Sveučilištu u Dubrovniku. Uzorak je obuhvatio 181 ispitanika koji uče njemački, španjolski, francuski i talijanski kao strani jezik na dvije razine učenja: početnoj i srednjoj. Za ispitivanje strategija učenja izrađen je upitnik koji se temelji na upitniku o strategijama učenjima (Strategy Inventory for Language Learning) koji je oblikovala Oxford (1990). Ciljevi istraživanja bili su utvrditi razlike u uporabi strategija učenja u odnosu na razinu učenja stranoga jezika te prethodnu ocjenu iz stranoga jezika. Rezultati ovoga istraživanja pokazali su da se u odnosu na razinu učenja stranoga jezika ispitanici statistički značajno razlikuju prema uporabi strategija učenja. Razlike su prisutne za dvije skupine strategija učenja: društveno-afektivne i kognitivne, i to u smjeru veće zastupljenosti kod ispitanika na početnom stupnju učenja. S druge strane, utvrđena je statistički značajna razlika u uporabi strategija učenja u odnosu na prethodnu ocjenu iz stranoga jezika. Učenici s izvrsnom ocjenom više se koriste skupinom društveno-afektivnih strategija i strategija pamćenja. U završnome dijelu navode se implikacije za nastavnu praksu te se daju smjernice za buduća istraživanja.Learning strategies today represent an important field of research in the field of second language acquisition. Oxford (1990) defines them as specific actions taken by the learner to make learning easier, faster, more enjoyable, and more transferrable to new situations of language learning and use. The use of appropriate strategies ensures greater success in learning and more confidence. The first part of the paper contains the key definitions of learning strategies, while the second part presents the results of a quantitative survey that was conducted at the American College of Management and Technology and at the University in Dubrovnik on a sample of 181 respondents learning German, Spanish, French and Italian as a foreign language at two language learning levels: beginning and intermediate. The learning strategies were tested using a questionnaire based on Oxford’s SILL (Strategy Inventory for Language Learning, Oxford, 1990). The survey aimed at determining differences in the use of learning strategies in relation to the language learning level, and previous grade earned in the foreign language. Compared to the language learning level the results have shown that there are statistically significantly differences in the use of social-affective and cognitive strategies in the direction of greater strategy use among the students at the beginning language level. However, there is a statistically significant difference in the use of learning strategies compared to the previous grade earned in a foreign language. Students with an excellent grade use more frequently social-affective and memory strategies. The final part of the paper specifies the implications for teaching practice and provides guidelines for future research