Hipokalcijemija nakon "completion" tireoidektomije zbog papilarnog karcinoma štitnjače

Surgical management of papillary thyroid carcinoma (PTC) includes total thyroidectomy and lobectomy. After lobectomy, a reoperation called completion thyroidectomy is occasionally required. Postoperative hypocalcemia is the most common complication associated with thyroid surgery. Our main goal was to determine if there is a significant difference between the incidence rate of postoperative hypocalcemia in patients who underwent total thyroidectomy for PTC compared with patients who underwent completion thyroidectomy for PTC. Apart from that, we analyzed the following potential predictive factors for the occurrence of hypocalcemia: sex, age, size of tumor, side of tumor, maximum diameter of individual lobe, occult metastasis, and operating surgeon. The study involved 340 patients who underwent surgery for PTC at the Department of ENT and Head and Neck Surgery, Zagreb University Hospital Centre, between February 25, 2013 and January 3, 2016. Postoperative hypocalcemia incidence rates were higher in the total thyroidectomy group than in the completion thyroidectomy group (37.8% and 29.0%, respectively). However, these differences were not statistically significant. Every analyzed potential predictive factor was proven not to have any correlation with postoperative hypocalcemia. This study demonstrated that there was no significant difference between postoperative hypocalcemia rates in patients who underwent completion thyroidectomy compared with patients who underwent total thyroidectomy for PTC.Kirurška terapija papilarnog karcinoma štitnjače obuhvaća totalnu tireoidektomiju i lobektomiju. Katkad je nakon lobektomije potrebno napraviti reoperaciju koja se naziva „completion“ tireoidektomija. Postoperativna hipokalcijemija najčešća je komplikacija povezana s kirurgijom štitnjače. Cilj našeg rada bio je utvrditi postoji li značajna razlika u učestalosti postoperativne hipokalcijemije kod pacijenata koji su bili podvrgnuti totalnoj tireoidektomiji zbog papilarnog karcinoma štitnjače i pacijenata kod kojih je rađena „completion“ tireoidektomija zbog papilarnog karcinoma štitnjače. Osim toga analizirali smo sljedeće potencijalne prediktivne faktore za pojavu hipokalcijemije: spol, dob, veličina tumora, strana tumora, maksimalni promjer pojedinačnog režnja, okultne metastaze i kirurg. U istraživanje je bilo uključeno 340 pacijenata operiranih zbog papilarnog karcinoma štitnjače na Klinici za bolesti uha, grla i nosa i kirurgiju glave i vrata, KBC Zagreb, u razdoblju od 25. veljače 2013. do 3. siječnja 2016. Učestalost hipokalcijemije nakon totalne tirodektomije bila je veća, 37, 8% u usporedbi s 29% nakon „completion“ tireoidektomije. Unatoč tome, ta razlika nije bila statistički značajna. Nijedan od analiziranih faktora nije doveden u korelaciju s postoperativnom hipokalcijemijom. Naše je istraživanje pokazalo da ne postoji značajna razlika u učestalosti postoperativne hipokalcijemije između pacijenata podvrgnutih „completion“ tireoidektomiji i pacijenata podvrgnutih totalnoj tireoidektomiji zbog papilarnog karcinoma štitnjače

Rehabilitacijske mogućnosti nakon sub(totalne) glosektomije

Karcinom usne šupljine uz, i danas prisutnu, visoku smrtnost, izaziva značajne funkcionalne poremećaje gutanja, govora i glasa, kako pri njegovom razvoju, tako i za vrijeme, ali i nakon liječenja. Opsežnost tumora, lokalizacija na jeziku, zahvaćenost mišićne muskulature i ograničena pokretljivost s tijekom razvoja tumora, uzroci su ovih poremećaja. S druge pak strane, liječenje, bilo ono radioterapijom, koje je u pravilu vrlo rijetko, bilo kirurški, za rezultat imaju posljedicu smanjenje mišićne mase jezika, njegovu smanjenu pokretljivost, gubitak zuba, gubitak/promjene anatomskih struktura usne šupljine (obraz, meko nepce, usnice), gubitak ili promjene u osjetu i posljedično poremećaje navedenih funkcija. Pri tome su poseban problem i izazov u rehabilitaciji bolesnici s rekonstrukcijom jezika nakon operacije mikrovaskularnim ili regionalnim peteljkastim režnjem Svi navedeni funkcionalni poremećaji, uz često i estetski, ali i psihosocijalni poremećaj, u značajnoj mjeri narušavaju kvalitetu života i zahtijevaju multidisciplinarnu intervenciju. Iz svih navedenih razloga, neophodno je tijekom dijagnostike učiniti i logopedski status i započeti i ranu logopedsku terapiju. Nakon sprovedenoga liječenja neophodno je krenuti što ranije s logopedskom rehabilitacijom. Primarne logopedske rehabilitacijske tehnike su: posturalne tehnike, senzorne tehnike, motoričke vježbe, manevri gutanja (supraglotično gutanje, gutanje s naporom i Mendelssohnov manevar), modifikacije konzistencije prehrane. S ciljem jačanja orofaringealne muskulature rade se i vježbe jačanja pokreta jezika, jačanja mišića usnica, jačanja/razgibavanja orofacijalne muskulature, vježbe gutanja, neke od TalkTools metoda, te TheraBite uređaj. Rehabilitacija funkcionalnih poremećaja kod oralnog karcinoma je kompleksan, ali neophodan proces koji bi trebao proći svaki bolesnik s ciljem podizanja kvalitete života, osamostaljenja i vraćanja u svakodnevno životno funkcioniranje. U radu su prikazana iskustva našeg tima u rehabilitaciji navedenih funkcija kod bolesnika s karcinom jezika koji su kirurški liječeni, a nastali defekt rekonstriuiran regionalnim i/ili mikrovaskularnim režnjem

Rehabilitacijske mogućnosti nakon sub(totalne) glosektomije

Karcinom usne šupljine uz, i danas prisutnu, visoku smrtnost, izaziva značajne funkcionalne poremećaje gutanja, govora i glasa, kako pri njegovom razvoju, tako i za vrijeme, ali i nakon liječenja. Opsežnost tumora, lokalizacija na jeziku, zahvaćenost mišićne muskulature i ograničena pokretljivost s tijekom razvoja tumora, uzroci su ovih poremećaja. S druge pak strane, liječenje, bilo ono radioterapijom, koje je u pravilu vrlo rijetko, bilo kirurški, za rezultat imaju posljedicu smanjenje mišićne mase jezika, njegovu smanjenu pokretljivost, gubitak zuba, gubitak/promjene anatomskih struktura usne šupljine (obraz, meko nepce, usnice), gubitak ili promjene u osjetu i posljedično poremećaje navedenih funkcija. Pri tome su poseban problem i izazov u rehabilitaciji bolesnici s rekonstrukcijom jezika nakon operacije mikrovaskularnim ili regionalnim peteljkastim režnjem Svi navedeni funkcionalni poremećaji, uz često i estetski, ali i psihosocijalni poremećaj, u značajnoj mjeri narušavaju kvalitetu života i zahtijevaju multidisciplinarnu intervenciju. Iz svih navedenih razloga, neophodno je tijekom dijagnostike učiniti i logopedski status i započeti i ranu logopedsku terapiju. Nakon sprovedenoga liječenja neophodno je krenuti što ranije s logopedskom rehabilitacijom. Primarne logopedske rehabilitacijske tehnike su: posturalne tehnike, senzorne tehnike, motoričke vježbe, manevri gutanja (supraglotično gutanje, gutanje s naporom i Mendelssohnov manevar), modifikacije konzistencije prehrane. S ciljem jačanja orofaringealne muskulature rade se i vježbe jačanja pokreta jezika, jačanja mišića usnica, jačanja/razgibavanja orofacijalne muskulature, vježbe gutanja, neke od TalkTools metoda, te TheraBite uređaj. Rehabilitacija funkcionalnih poremećaja kod oralnog karcinoma je kompleksan, ali neophodan proces koji bi trebao proći svaki bolesnik s ciljem podizanja kvalitete života, osamostaljenja i vraćanja u svakodnevno životno funkcioniranje. U radu su prikazana iskustva našeg tima u rehabilitaciji navedenih funkcija kod bolesnika s karcinom jezika koji su kirurški liječeni, a nastali defekt rekonstriuiran regionalnim i/ili mikrovaskularnim režnjem

Rekonstruktivne mogućnosti nakon sub(totalne) glosektomije

Subtotalna glosektomija podrazumijeva resekciju čitavog oralnog jezika, sve do razine baze jezika. Dodana resekcija baze predstavlja totalnu glosektomiju. Radi se o izrazito mutilirajućem zahvatu koji narušava sve funkcije gornjeg aerodigestivnog sustava; uzimanje hrane, gutanje, disanje, te verbalnu interakciju. Kirurški zahvat nije moguće završiti primarnom zatvaranjem rane, već je nužan složeni plastično-rekonstruktivni postupak kojim se nastoji osigurati minimalne funkcionalne karakteristike usne šupljine i ždrijela. S obzirom na duljinu operativnog postupka, te imajući u vidu stadij bolesti i gotovo uvijek potrebno postoperativno adjuvantno onkološko liječenje, važno je da nakon provedene dijagnostičke obrade, multidisciplinarni tim donese racionalan terapijski plan. Odluka o kirurškom ili ne-kirurškom liječenju biti će, osim stadijem bolesti, uvjetovana općim statusom bolesnika, mogućim komorbiditetima, te motiviranošću pojedinca glede određenog terapijskog postupka. Krajnji doseg i funkcionalnost rekonstrukcije ponajviše je uvjetovan lokalnim nalazom nakon ablacije, te karakteristikama dostupnih lokalnih, regionalnih i udaljenih režnjeva. Praktično znanje kirurškog tima omogućiti će najsvrsishodniji izbor rekonstruktivnog postupka koji će bolesniku osigurati najvišu razinu postoperativne kvalitete života. Radikalna resekcija s jedne strane s istovremenim čuvanjem preostalih senzorno-vaskularnih-motoričkih struktura, preduvjet je uspješne rekonstrukcije. Slobodni režnjevi u kvalitativnom smislu predstavljaju danas najpoželjniji izbor rekonstrukcije. Njegova primjena je ograničena specifičnim znanjima rekonstruktivnog tima, odnosno vremenskim okvirom koji je potreban za završetak operacije. Upotreba lokalnih, odnosno češće regionalnih režnjeva, značajno ubrzava rekonstrukciju. Međutim, nemogućnost modeliranja tako odignutih režnjeva, kao i smanjen opseg translokacije uvjetovan dužinom aksijalne peteljke, čini takvo tkivo izrazito ograničavajućim elementom u kvalitetnoj rekonstrukciji. Samo suradnjom čitavog multidisciplinarnog tima, pravilnom odlukom o terapijskom postupku, te interakcijom ablativnog i rekonstruktivnog tima omogućiti će rekonstrukciju usne šupljine i ždrijela dostatnom za održavanje kvalitete života pojedinca

Je li moguće ostvariti funkcionalnu rekonstrukciju nakon sub(totalne) glosektomije?

Većina oralnih karcinoma dijagnosticirana je u uznapredovanim stadijima bolesti koji u terapijskom smislu zahtijevaju suvremeni multimodalni pristup. Kirurška resekcija tumora s imedijatnom rekonstrukcijom prva je terapijska opcija, nakon koje, će ovisno o stadiju bolesti, slijediti adjuvantno (kemo)radioterapijsko liječenje. Uspješnost onkološkog liječenja ne određuje se samo kroz petogodišnje preživljenje bolesnika, već i kroz njihovu postterapijsku kvalitetu života. Kod bolesnika s karcinomima usne šupljine potrebno je nakon radikalne kirurške resekcije primijeniti suvremene plastično rekonstruktivne postupke kojima je cilj obliteracija defekta usne šupljine. Osim rekonstrukcije mandibule, glavnog strukturalnog elementa donjeg dijela lica, središnje mjesto u rekonstrukciji usne šupljine ima volumna rekonstrukcija jezika. Cilj kirurškog zahvata je sačuvati senzorno motoričku inervaciju preostalog jezika kako bi njegova anteroposteriorna pokretljivost bila održana. Poseban je naglasak na restoraciji prednje oralne trećine jezika koja je važna za oralnu pripremu bolusa hrane, te nezamjenjiva prilikom artikulacije. Dno usne šupljine, te brazda između mandibule i jezika mora biti održana za nesmetan protok hrane i sline prema farinksu. Zbog potencijalne aspiracije hrane, rekonstrukcija korijena jezika predstavlja poseban problem. U bolesnika kod kojeg je zbog uznapredovalosti bolesti učinjena cjelovita resekcija jezika (totalna glosektomija) ili je sačuvana samo baza jezika (subtototalna glosektomija) predstavlja izrazito mutilirajući zahvat, a u rekonstruktivnom smislu veliki izazov. Postići funkcionalnu rekonstrukciju, nakon koje će bolesnik biti neovisan o kanili, sondi, te imati uredan socijalni verbalni kontakt, dodatni je izazov, kako za plastično-rekonstruktivni tim, tako i postoperativnu rehabilitaciju. U radu se raspravlja o načelima plastično-rekonstruktivnog postupka nakon učinjene sub(totalne) glosektomije, te izboru rekonstruktivnog postupka. Objašnjeni su resekcijski preduvjeti koji su nužni za uspješnu rekonstrukciju. Prikazana je dinamika postoperativnog oporavka, te krajnji funkcionalni doseg kirurško-rehabilitacijskog tima

Je li moguće ostvariti funkcionalnu rekonstrukciju nakon sub(totalne) glosektomije?

Većina oralnih karcinoma dijagnosticirana je u uznapredovanim stadijima bolesti koji u terapijskom smislu zahtijevaju suvremeni multimodalni pristup. Kirurška resekcija tumora s imedijatnom rekonstrukcijom prva je terapijska opcija, nakon koje, će ovisno o stadiju bolesti, slijediti adjuvantno (kemo)radioterapijsko liječenje. Uspješnost onkološkog liječenja ne određuje se samo kroz petogodišnje preživljenje bolesnika, već i kroz njihovu postterapijsku kvalitetu života. Kod bolesnika s karcinomima usne šupljine potrebno je nakon radikalne kirurške resekcije primijeniti suvremene plastično rekonstruktivne postupke kojima je cilj obliteracija defekta usne šupljine. Osim rekonstrukcije mandibule, glavnog strukturalnog elementa donjeg dijela lica, središnje mjesto u rekonstrukciji usne šupljine ima volumna rekonstrukcija jezika. Cilj kirurškog zahvata je sačuvati senzorno motoričku inervaciju preostalog jezika kako bi njegova anteroposteriorna pokretljivost bila održana. Poseban je naglasak na restoraciji prednje oralne trećine jezika koja je važna za oralnu pripremu bolusa hrane, te nezamjenjiva prilikom artikulacije. Dno usne šupljine, te brazda između mandibule i jezika mora biti održana za nesmetan protok hrane i sline prema farinksu. Zbog potencijalne aspiracije hrane, rekonstrukcija korijena jezika predstavlja poseban problem. U bolesnika kod kojeg je zbog uznapredovalosti bolesti učinjena cjelovita resekcija jezika (totalna glosektomija) ili je sačuvana samo baza jezika (subtototalna glosektomija) predstavlja izrazito mutilirajući zahvat, a u rekonstruktivnom smislu veliki izazov. Postići funkcionalnu rekonstrukciju, nakon koje će bolesnik biti neovisan o kanili, sondi, te imati uredan socijalni verbalni kontakt, dodatni je izazov, kako za plastično-rekonstruktivni tim, tako i postoperativnu rehabilitaciju. U radu se raspravlja o načelima plastično-rekonstruktivnog postupka nakon učinjene sub(totalne) glosektomije, te izboru rekonstruktivnog postupka. Objašnjeni su resekcijski preduvjeti koji su nužni za uspješnu rekonstrukciju. Prikazana je dinamika postoperativnog oporavka, te krajnji funkcionalni doseg kirurško-rehabilitacijskog tima

Rekonstruktivne mogućnosti nakon sub(totalne) glosektomije

Subtotalna glosektomija podrazumijeva resekciju čitavog oralnog jezika, sve do razine baze jezika. Dodana resekcija baze predstavlja totalnu glosektomiju. Radi se o izrazito mutilirajućem zahvatu koji narušava sve funkcije gornjeg aerodigestivnog sustava; uzimanje hrane, gutanje, disanje, te verbalnu interakciju. Kirurški zahvat nije moguće završiti primarnom zatvaranjem rane, već je nužan složeni plastično-rekonstruktivni postupak kojim se nastoji osigurati minimalne funkcionalne karakteristike usne šupljine i ždrijela. S obzirom na duljinu operativnog postupka, te imajući u vidu stadij bolesti i gotovo uvijek potrebno postoperativno adjuvantno onkološko liječenje, važno je da nakon provedene dijagnostičke obrade, multidisciplinarni tim donese racionalan terapijski plan. Odluka o kirurškom ili ne-kirurškom liječenju biti će, osim stadijem bolesti, uvjetovana općim statusom bolesnika, mogućim komorbiditetima, te motiviranošću pojedinca glede određenog terapijskog postupka. Krajnji doseg i funkcionalnost rekonstrukcije ponajviše je uvjetovan lokalnim nalazom nakon ablacije, te karakteristikama dostupnih lokalnih, regionalnih i udaljenih režnjeva. Praktično znanje kirurškog tima omogućiti će najsvrsishodniji izbor rekonstruktivnog postupka koji će bolesniku osigurati najvišu razinu postoperativne kvalitete života. Radikalna resekcija s jedne strane s istovremenim čuvanjem preostalih senzorno-vaskularnih-motoričkih struktura, preduvjet je uspješne rekonstrukcije. Slobodni režnjevi u kvalitativnom smislu predstavljaju danas najpoželjniji izbor rekonstrukcije. Njegova primjena je ograničena specifičnim znanjima rekonstruktivnog tima, odnosno vremenskim okvirom koji je potreban za završetak operacije. Upotreba lokalnih, odnosno češće regionalnih režnjeva, značajno ubrzava rekonstrukciju. Međutim, nemogućnost modeliranja tako odignutih režnjeva, kao i smanjen opseg translokacije uvjetovan dužinom aksijalne peteljke, čini takvo tkivo izrazito ograničavajućim elementom u kvalitetnoj rekonstrukciji. Samo suradnjom čitavog multidisciplinarnog tima, pravilnom odlukom o terapijskom postupku, te interakcijom ablativnog i rekonstruktivnog tima omogućiti će rekonstrukciju usne šupljine i ždrijela dostatnom za održavanje kvalitete života pojedinca

Praćenje bolesnika s karcinomom grkljana nakon završetka liječenja

SAŽETAK Praćenje bolesnika s karcinomom grkljana smatra se važnim dijelom postupka njihova liječenja. Glavna je svrha praćenja, osim procjene učinkovitosti terapije i rehabilitacije, rano otkrivanje potencijalnog recidiva i drugoga primarnog tumora. Trenutno i dalje nema točnih smjernica i preporuka temeljenih na konkretnim podatcima o razlikama u preživljenju. Svrha je ovog prikaza sabrati trenutne preporuke i postavke temeljene na recentnim podatcima iz literature te na kliničkom iskustvu naše ustanove. Učinjen je pregled literature o praćenju i rehabilitaciji bolesnika s karcinomom grkljana. Naše su tvrdnje temeljene na kritičkom razmatranju trenutačnih podataka iz literature i kliničke prakse. Procjena stadija karcinoma temeljena je na trenutnoj UICC-ovoj (engl. Union for International Cancer Control) TNM klasifikaciji karcinoma grkljana. Sastavnice praćenja obrađene u ovom prikazu uključuju duljinu praćenja, učestalost i organizaciju pregleda te radiološke pretrage s obzirom na vrstu terapije (kirurška/radioterapija). Jedan od najvažnijih dijelova praćenja jest edukacija bolesnika o prepoznavanju znakova i simptoma potencijalnog recidiva ili drugoga primarnog tumora. Potrebno je provesti opsežne prospektivne i retrospektivne studije kako bi se propisno ocijenilo trenutne preporuke i smjernice o praćenju s obzirom na stope preživljenja

Mosses and Some Mushroom Species as Bioindicators of Radiocaesium Contamination and Risk Assessment

Mosses, lichens, mushrooms are able to efficiently accumulate different radioactive elements from their environment to a much higher degree than other vegetation. They are sensitive bioindicators of radioactive contamination for various ecosystems, particularly in the event of a nuclear accident and uncontrolled emission oh fission products. Results of systematic, long-term measurements of 137Cs activities in mosses and in some edible mushroom species in North Croatia for the post-Chernobyl period (1986–2007) are summarized. The study was conducted in the Radiation Protection Unit of the Institute for Medical Research and Occupational Health in Zagreb, as a part of an extensive monitoring program of the Croatian environment. In the overall observed period the highest activity concentration of 137Cs deposited by fallout has been recorded in 1986, which is the year of Chernobyl accident, causing peak 137Cs activity concentration in moss of 8800 Bq/kg in May 1986. In the same period mean 137Cs activity concentration in grass was 390 Bq/kg. The highest value of 137Cs activity concentration in Cortinarius caperatus mushrooms of 1351 Bq/kg has been recorded in 1989. Fitting the measured 137Cs activity concentrations to the theoretical curve the ecological half-life of 137Cs in moss was found to be around 978 days, in grass around 126 days in the period 1986–1990, in Cortinarius caperatus mushroom around 5865 days (16.1 years). Regarding the risk assessment to Croatian population, due to consumption of mushrooms, the collective effective dose for Croatian population, estimated to be about 35 mSv per year, was found to be quite low. Therefore, it can be concluded that mushroom consumption was not a critical pathway for the transfer of radiocaesium from fallout to humans after the Chernobyl accident

Utjecaj perioperativnih čimbenika na funkcionalni i estetski status podlaktice nakon odizanja slobodnoga radijalnog režnja

Podatno tkivo i duga peteljka čine slobodni podlaktični režanj idealnim rekonstruktivnim tkivom u kirurgiji glave i vrata. U radu je analiziran utjecaj perioperativnih čimbenika na produljeno cijeljenje donorske regije, s posljedičnim negativnim estetskim izgledom i funkcionalnim ispadom podlaktice. Na Klinici za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata, KBC Zagreb, u razdoblju od 2018. do 2021. ukupno je od istoga kirurškog tima odignut 31 slobodni podlaktični režanj. Od ukupnog broja bolesnika 18 ih je bilo dostupno za dodatnu estetsku i funkcionalnu evaluaciju operirane podlaktice. Vizualno-analognom skalom (VAS) svaki je bolesnik ocijenio funkcionalno i estetsko stanje svoje operirane podlaktice. S POSAS upitnikom bolesnik je procijenio ožiljak u području odizanja podlaktičnog režnja te ožiljak lokacije s koje je odignut slobodni transplantat kože za rekonstrukciju donorske regije. Dodatno ispitivanje istih lokacija, ali od strane kirurga učinjeno je istim upitnikom (OSAS). Standardiziranim obrascem DASH učinjena je procjena invaliditeta ramena, ruke i šake. Brojčane vrijednosti iz upitnika normirane su u kategorije i statistički obrađene te uspoređene s demografskim i anamnestičkim podatcima za svakog bolesnika. Količina popušenih cigareta i tjelesna težina u korelaciji su s propadanjem kožnog transplantata prilikom rekonstrukcije donorske regije. Iako je u svega 33,3% bolesnika kožni graft zacijelio uredno, 72,2% bolesnika doživljavaju ožiljak donorskog mjesta kao dobar ili čak izvrstan. Ožiljak na proksimalnoj volarnoj strani nadlaktice, kao mjesto uzimanja slobodnog grafta djelomične debljine kože, bolesnici doživljavaju kao izrazito loš u svega 5,6% slučajeva. Nakon 15 mjeseci postoperativno niti jedan bolesnik ne doživljava svoju podlakticu kao estetski lošu. Propast kožnog grafta u donorskoj regiji povezan je s intenzitetom pušenja i višim indeksom tjelesne težine. Održana funkcionalnost ruke direktno ovisi o održanom osjetu podlaktice te indirektno o njezinom estetskom izgledu. Odgođeno cijeljenje i bolesniku negativan izgled podlaktice negativno utječu na njegovo svakodnevno korištenje operiranog ekstremiteta. Ta se korelacija gubi nakon šestoga postoperativnog mjeseca, kada većina podlaktica u estetskom smislu dobiva svoj konačan izgled