32 research outputs found
Zajednica veslonožaca od Arktika do Antarktike: upotreba ācitizen scienceā u poznavanju globalne raspodjele brojnosti nauplija i postnauplija u epipelagijskom sloju
The use of citizen science and opportunity sampling during commercial or tourist voyages can
provide valuable insights into the structuring of the marine plankton community in broad biogeographic areas. With the goal of studying the distribution and abundance of smaller zooplankton using citizen science approach, plankton samples were collected at 33 stations spanning from the
Arctic to Antarctic during the cruise of the S/V āCroatian Ternā (1994-1997), using vertical tows
with a 53Āµm mesh size Nansen net in the upper epipelagic layer. In this study, we summarize the
observed distribution patterns of planktonic copepods by ontogenetic stages (nauplii, copepodites,
adults) and by postnaupliar assemblages (calanoids, oithonids, oncaeids, harpacticoids, corycaeids), reporting also on the numerical ratio of nauplii to postnaupliar copepods, as an important indicator of the stability of copepod reproduction. The highest abundances of total copepods were found in the northeastern and southeastern Pacific, while the lowest values were found in the Mediterranean Sea and Southern Ocean. Overall, the copepod community was dominated by naupliar
stages, while most postnaupliar assemblages (calanoids, oithonids, and oncaeids) were dominated
by copepodites. Spatially, nauplii and postnaupliar oithonids showed similar latitudinal patterns,
with both assemblages dominating in high latitudes of temperate zones on both sides of the equator,
while contributions of calanoids, oncaeids, and corycaeids increased at lower latitudes. The ratio of nauplii to postnauplii varied from 1.1 to 6.4, and only at five stations was it slightly < 1. Latitudinally, the median values of this ratio varied from 1.1 in the marginal Arctic to 3.1 in the South
Pacific, with no statistically significant differences among areas. The sudden change in nauplii/
postnauplii ratio could signal disturbances in the copepod community, provided that the average
values are determined for all marine areas under different productivity conditions.KoriÅ”tenje ācitizen scienceā prilikom sakupljanja uzoraka tijekom komercijalnih ili turistiÄkih brodskih putovanja može pružiti vrijedan uvid u strukturu zajednica morskog planktona u Å”irokim biogeografskim podruÄjima. S ciljem prouÄavanja raspodjele i brojnosti manjeg zooplanktona koriÅ”tenjem
navedenog pristupa, uzorci planktona prikupljeni su u gornjem dijelu epipelagijskog sloja na 33
postaje od Arktika do Antarktike tijekom krstarenja jedrilice āHrvatska Äigraā (1994.-1997.). Uzorci
su sakupljeni vertikalnim potezima Nansen planktonske mreže veliÄine okca od 53 mikrometra. U
ovoj studiji saželi smo uoÄene obrasce raspodjele planktonskih raÄiÄa veslonožaca po ontogenetskim stadijima (naupliusi, kopepoditi, adulti) i po postnauplijarnim skupinama (kalanoidi, oitonidi, onceidi, harpaktoidi, koriceidi). Izneseni su podaci o brojÄanom odnosu naupliusa i postnauplijskih
kopepoda , kao pokazatelju stabilnosti razmnožavanja kopepoda. NajveÄe abundancije ukupnih
kopepoda utvrÄene su u sjeveroistoÄnom i jugoistoÄnom Pacifiku, dok su najmanje vrijednosti utvrÄene u Sredozemnom moru i Južnom oceanu. Sveukupno, zajednicom kopepoda prevladavali su nauplijski stadiji, dok su u veÄini postnauplijskih skupina (kalanoidi, oitonidi i onceide) dominirali
kopepoditi. Brojnosti nauplija i postnaupliarni oitonidi pokazali su sliÄne geografske obrasce, pri
Äemu su obje skupine dominirale na visokim geografskim Å”irinama umjerenih zona s obje strane
ekvatora, dok su se udjeli kalanoida, onceida i koriceida poveÄali na nižim geografskim Å”irinama.
Omjer nauplija i postnauplija kolebao je od 1,1 do 6,4, a samo na pet postaja bio je neznatno < 1.
Latitudinalno, srednje vrijednosti ovog omjera varirale su od 1,1 u rubnom Arktiku do 3,1 u južnom
Pacifiku, bez statistiÄki znaÄajnih razlika meÄu podruÄjima. Nagla promjena u omjeru brojnosti nauplija i postnauplijarnih stadija mogla bi signalizirati poremeÄaje u zajednici kopepoda, pod uvjetom da su prosjeÄne vrijednosti odreÄene za sva morska podruÄja pod razliÄitim uvjetima produktivnosti
Prostorne i vremenske promjene brojnosti i biomase oligotrihnih ciliata u KaŔtelanskom zaljevu (srednji Jadran)
The nonloricate ciliate (NLC) community was investigated in KaÅ”tela Bay from January 1998 until November 1999. Samples were collected at four sites characterized by different trophic states. Cell abundance, carbon content, and size categories of the oligotrich ciliates were investigated. NLC abundance was highest in spring with average values of 400-608 ind.l-1. Abundance during the second highest period, autumn-winter, was less pronounced. In the eutrophicated part of the bay, conditions were most favorable for NLC proliferation in summer, with the highest average density (1430Ā±1348 ind.l-1) in August 1998. The size structure of the NLC populations changed with the trophic gradient. Organisms of <104 Ī¼m3 were useful in distinguishing trophic conditions in the marine ecosystem. Eutrophication favored growth of organisms of <104 Ī¼m3 while the succession of NLC categories changed without a clear seasonal pattern. Eutrophication also increased NLC biomass and affected seasonal fluctuations of biomass values. Average monthly biomass values ranged from 0.012Ā±0.014 to 3.925Ā±5.094 Ī¼gC l-1. The high abundance and biomass in KaÅ”tela Bay suggest that NLC play a critical role in the secondary production of the area.Zajednica nelorikatnih ciliata (NLC) je istraživana u KaÅ”telanskom zaljevu od sijeÄnja 1998. do studenog 1999. godine. Uzorci su sakupljeni na Äetiri postaje razliÄitog trofiÄkog stanja. Istraživana je brojnost, sadržaj ugljika i veliÄinske kategorije oligotrihnih cilijata. NajviÅ”a je brojnost NLC zabilježena u proljeÄe s prosjeÄnim vrijednostima od 400 do 608 jed.l-1, dok je drugi godiÅ”nji maksimum, u jesensko-zimskom razdoblju, slabijeg intenziteta. U eutrofiziranom su dijelu KaÅ”telanskog zaljeva povoljni uvjeti za razmnožavanje NLC zabilježeni u ljetnom razdoblju s najviÅ”om prosjeÄnom gustoÄom od 1430Ā±1348 jed.l-1 (kolovoz 1998.). VeliÄinska se struktura populacija ovih organizama mijenjala i duž trofiÄkog gradijenta. Organizmi biovolumena manjeg od 104 Ī¼m3 su korisni za razlikovanje trofiÄkih uvjeta u morskom ekosustavu. Eutrofikacija povoljno djeluje na zastupljenost ove veliÄinske kategorije organizama, a sezonska sukcesija veliÄinskih kategorija NLC postaje nepravilna. Osim toga eutrofikacija utjeÄe i na poveÄanje biomase NLC, te na njene sezonske promjene. Pro-sjeÄne su vrijednosti biomase na istraživanim postajama kolebale u granicama od 0.012Ā±0.014 do 3.925Ā±5.094 Ī¼gC l-1. Visoke vrijednosti brojnosti i biomase NLC u KaÅ”telanskom zaljevu ukazuju na iznimnu važnost ovih organizama u sekundarnoj proizvodnji ovog podruÄja
Sastav i raspodjela planktonskih ljuskara (Crustacea, Ostracoda) u Jadranskom moru - povijesna perspektiva
This study provides the first comprehensive results on species composition, seasonal and horizontal distribution of the planktonic ostracod community in the open waters of the whole Adriatic Sea. Samples were collected during the āAndrija MohoroviÄiÄā oceanographic expedition (1974-1976) in all four seasons at 35 stations located along eight latitudinal transects in the
northern, central and southern part of the Adriatic Sea. Fifteen ostracod species and two subspecies belonging to the family Halocyprididae were identified. The dominant species were
Archiconchoecia striata, Porroecia spinirostris and Proceroecia macroprocera. Additionally, Paraconchoecia oblonga
was recorded for the first time in the Adriatic Sea. The highest abundance and diversity of planktonic ostracods were found in the deep South Adriatic. Conversely, ostracods were scarce in the shallow
North Adriatic area. As the transitional zone between these two regions, the Central Adriatic was characterized by high ostracod diversity, but a short period of dominance in the zooplankton
assemblage. The horizontal distribution of planktonic ostracods in the Adriatic Sea could be linked to periodical ingressions of Eastern Mediterranean water masses and gyre currents, especially in
the Central and the South Adriatic.Rad donosi prve sveobuhvatne rezultate o taksonomskom sastavu vrsta, sezonskoj i horizontalnoj raspodjeli zajednice planktonskih ljuskara u otvorenim vodama cijelog Jadranskog mora. Uzorci su
prikupljeni tijekom oceanografske ekspedicije āAndrija MohoroviÄiÄā (1974.-1976.) tijekom Äetiri godiÅ”nja doba na 35 postaja, rasporeÄenih u osam popreÄnih transekata na sjevernom, srednjem i
južnom dijelu Jadranskog mora. Taksonomski je odreÄeno petnaest vrsta i dvije podvrste planktonskih ljuskara iz porodice Halocyprididae. Dominantne su vrste bile: Archiconchoecia striata,
Porroecia spinirostris i Proceroecia macroprocera. Pored toga, vrsta Paraconchoecia oblonga je po prvi put zabilježena u Jadranskom moru. NajveÄa abundancija i bio-raznolikost ljuskara je
zabilježena u dubokom južnom Jadranu, dok su bili rijetki u plitkom podruÄju sjevernog Jadrana. Kao prijelaznu zonu izmeÄu ova dva podruÄja, srednji Jadran karakterizira velika bio-raznolikost
i kratkotrajna dominacija planktonskih ljuskara u zooplanktonskoj zajednici. Njihova horizontalna raspodjela u Jadranskom moru može se povezati s periodiÄnom ingresijom istoÄno-mediteranske
vode i vrtložnim strujanjima, posebice u podruÄjima srednjeg i južnog Jadrana
VeliÄinska struktura zooplanktonskog plijena kod Äetiri gospodarski znaÄajne vrste Å”koljkaÅ”a
Some bivalve molluscs are capable of zooplankton ingestion; however that aspect of their ecology is still relatively poorly studied. The objective of this investigation was to contribute to the
understanding of size structure of zooplankters ingested by four commercially important bivalve species co-occurring in the same area. The study was performed in Mali Ston Bay ā the most important bivalve aquaculture area in the eastern Adriatic Sea ā from May 2009 to April 2010. We analyzed sizes of zooplankton ingested by cultured blue mussel Mytilus galloprovincialis and
European flat oyster Ostrea edulis, and naturally-occurring bearded mussel Modiolus barbatus and Noahās Ark shell Arca noae. Ingested zooplankton ranged in maximum linear dimension from 60.1 to
1398.5 Ī¼m. Zooplankton found in stomach contents of M. galloprovincialis and O. edulis suspended in the water column showed a wider size range than zooplankton found in stomachs of bottom living M. barbatus and A. noae. Sizes of ingested zooplankton significantly differed between O. edulis and the other three species.Iako neki Å”koljkaÅ”i imaju sposobnost hranjenja zooplanktonom, taj aspekt ekologije Å”koljkaÅ”a joÅ” uvijek je relativno slabo istražen. Svrha ovog istraživanja bila je pridonijeti poznavanju veliÄinske
strukture zooplanktonskog plijena kod Äetiri gospodarski znaÄajne vrste Å”koljkaÅ”a koje žive na istom podruÄju. Istraživanje je provedeno od svibnja 2009. do travnja 2010. u Malostonskom zaljevu ānajvažnijem podruÄju za uzgoj Å”koljkaÅ”a u istoÄnom dijelu Jadranskog mora. Analizirana je veliÄina zooplanktona konzumiranog od strane uzgajanih vrsta dagnje Mytilus galloprovincialis i kamenice
Ostrea edulis te vrsta koje na tom podruÄju žive u prirodnim populacijama dlakave dagnje Modiolus barbatus i kunjke Arca noae. VeliÄina konzumiranog zooplanktona kretala se u rasponu od 60,1 do
1398,5 Ī¼m. VeliÄinski raspon zooplanktona pronaÄenih u želucima vrsta M. galloprovincialis i O. edulis suspendiranim u vodenom stupcu bio je veÄi od zooplanktona pronaÄenog u želucima vrsta
M. barbatus i A. noae. StatistiÄki znaÄajna razlika u veliÄini konzumiranog zooplanktona pronaÄena je izmeÄu vrste O. edulis i tri ostale vrste
Poredbena analiza znaÄajki dvaju istraživaÄkih brodova za obavljanje eho-monitoringa sitne plave ribe
Acoustic surveys in the Adriatic Sea have been performed annually by the research vessels āDallaportaā and āBiosā, equipped with SIMRAD echo-sounders (EK-500 and EK-60), and working with 38 kHz split-beam transducer (ES38B). Since the vessels have different characteristics and use different pelagic trawls for fish sampling, there is uncertainty regarding the comparability of the results obtained. In order to evaluate comparability of the results, a comparison between research vessels was performed. That included comparisons of vesselsā noise, acoustic data collection, and fish samples composition and size structure analyses. The noise generated by both vessels was sufficiently low to allow a single fish detection up to 200 m depth. Acoustic data collected by the two vessels showed similar trends, no significant differences in average SA-values, and highly significant correlation between SA-values. Therefore, unbiased acoustic data collected by vessels could be combined in future stock assessments. Concerning collection of fish samples, anchovy resulted as the most abundant species in the samples collected by both vessels even if size compositions of anchovy were significantly different.Eho-monitoring u jadranskome moru provodi se jednom godiÅ”nje koriÅ”tenjem istraživaÄkih brodova āDallaportaā i ābiosā, opremljenih s ehosonderima SIMraD (ek-500 i ek-60), te pretvaraÄima podijeljenog snopa radnih frekvencija od 38 kHz (eS38b). BuduÄi da ovi straživaÄki brodovi imaju razliÄite znaÄajke, a koriste i razliÄite pelagijske koÄe za uzorkovanje sitne plave ribe, postoje sumnje glede usporedivosti prikupljenih podataka. S ciljem procjene usporedivosti prikupljenih podataka, napravljena je usporedba u prikupljanju podataka ovim istraživaÄkim brodovima. UsporeÄena je buka pojedinih brodova, prikupljanje akustiÄkih podataka, te usporedbe prikupljenih uzoraka riba s obzirom na sastav i strukturu uzoraka. utvrÄeno je da buka koju proizvode oba broda je dovoljno niska da dozvoljava detekciju pojedinaÄnih riba do dubine od 200 m. AkustiÄki podaci prikupljeni dvama istraživaÄim brodovima pokazuju sliÄne trendove, bez znaÄajnih razlika u srednjim Sa-vrijednostima i s vrlo znaÄajnom povezanoÅ”Äu meÄu njima. PotvrÄeno je da se buduÄim procjenama ribljih naselja nepristrani akustiÄki podaci ovih brodova mogu meÄusobno nadopunjavati. Glede prikupljanja uzoraka riba, doÅ”lo se do spoznaje da je inÄun bio najzastupljenija vrsta u uzorcima koje su sakupila oba istraživaÄka broda iako je njihova veliÄinska struktura bila znaÄajno razliÄita
Struktura populacije i brojnost zooplanktona u estuariju rijeke Krke u proljeÄe 2006-e godine
The zooplankton assemblage was investigated in April 2006 at 9 stations along, and in front of, the highly stratified salt-wedge Krka river estuary, using 53- and 125-Ī¼m mesh Nansen nets. Tintinnids, copepods and their developmental stages and mollusc larvae dominated the zooplankton community, with 28 tintinnid and 41 copepod taxa recorded in the investigated area. Both tintinnid and copepod communities showed a general decrease in abundance and increase in species number from the head to the mouth of estuary, with a clear dominance of estuarine-neritic species. The most abundant tintinnids were Tintinnopsis campanula and Favella ehrenbergii. Small cyclopoid copepod Oithona nana dominated in the upper reaches, presumably feeding opportunistically on abundant organic matter accumulated at the permanent halocline. The contribution of calanoids intensified towards marine stations, except in the eutrophicated Å ibenik harbour area in the middle reaches, where cyclopoid Oithona nana again proliferated. An assessment of the sampling performances of the 53- and 125-Ī¼m nets and data on zooplankton population structure indicated that the 125-Ī¼m mesh size plankton net in combination with Niskin bottles would give the optimal insight into the ecology of all zooplankton components in future investigations of this and similar highly stratified estuaries.Zooplanktonska zajednica je istraživana u travnju 2006. na devet postaja duž i ispred visokostratificiranog estuarija rijeke Krke, uporabom dviju planktonskih mreža Nansen tipa, opremljenih svilama finoÄe tkanja 53- i 125-Ī¼m. Tintinidi, kopepodni rakovi i njihovi razvojni stadiji te liÄinke mekuÅ”aca su dominirale u zooplanktonu, a zabilježeno je 28 vrsta tintinida i 41 vrsta kopepoda. Kod tintinida i kopepoda zamijeÄen je pad brojnosti i porast broja vrsta prema uÅ”Äu estuarija, uz izraženu dominaciju estuarsko-neritiÄkih vrsta. Najbrojniji tintinidi su bili Tintinnopsis campanula i Favella ehrenbergii. Mali ciklopoidni kopepod Oithona nana dominirao je u gornjem dijelu estuarija, vjerovatno se hraneÄi organskom tvari nakupljenoj na permanentnoj haloklini. Udio kalanoidnih kopepoda se poveÄavao prema postajama iza uÅ”Äa, s iznimkom eutrofiziranog podruÄja Å”ibenske luke na kojem su ponovo zabilježene visoke brojnosti ciklopoida Oithona nana. Usporedba brojÄanih podataka iz koriÅ”tenih planktonskih mreža i sastav populacije zooplanktona ukazuju da bi kombinacija 125-Ī¼m planktonske mreže i Niskin crpca dala optimalne podatke o ekologiji zooplanktonske zajednice tijekom buduÄih istraživanja ovog i sliÄnih visokostratificiranih estuarija
Klimatski skokovi i viÅ”e-dekadna promjenjivost pelagiÄkog ekosustava Jadrana
In recent highly variable climate, a combined effect of a large-scale northern hemisphere climate and regional-scale Adriatic hydroclimate changes significantly reflected in the Adriatic Sea ecosystem. To clarify this statement we set up in connection two inter-annual systems: the air-sea interconnected system and pelagic ecosystems for the period 1961 to 2010. Within this period, significant changes occurred through 1987-1998 period, characterized by a drop of temperature, salinity and oxygen concentration in the middle Adriatic intermediate layer as consequence of a weaker ventilation of the Adriatic Sea. The pelagic ecosystem reacted to these changes. Large
fluctuations in marine biota (from plankton to pelagic fish) revealed significantly different regimes before and after the late eighties. Different patterns observed through analyzed biotic parameters
seem linked to modification in thermohaline circulation related to the Eastern Mediterranean Transient (EMT), whose effects prevented warmer and saltier water mass intrusions into the Adriatic
Sea. These results provide evidence on connections between the shifts in the middle Adriatic pelagic ecosystem and the northern hemisphere climate via changes in regional atmospheric conditions, and highlight the importance of northern hemisphere climate changes for physical and biological regimes of the Adriatic SeaU vrijeme sve izrazitije promjene klime ekosustav Jadranskog mora pod znaÄajnim je utjecajem atmosferskih promjena koje se dogaÄaju na sjevernoj hemisferi te na regionalnoj skali Jadrana. U svrhu objaÅ”njenja meÄuovisnosti ekosustava Jadrana i atmosferskih procesa na razliÄitim prostornim skalama (od hemisferske do regionalne) analizirana je viÅ”egodiÅ”nja (1961.-2010.) promjen-
jivost sustava atmosfera-more i pelagiÄkog ekosustava. Unutar promatranog vremenskog razdoblja najznaÄajnija promjena dogodila se izmeÄu 1987. i 1998. u intermedijalnom sloju srednjeg Jadrana i bila je obilježena padom temperature mora i saliniteta te kisika kao posljedica slabijeg ventiliranja Jadrana. Istovremeno su u ekosustavu pelagijala Jadranskog mora primijeÄene velike fluktuacije u biomasi morskih organizama (od fitoplanktona do plave ribe). Izdvojena su signifikantno razliÄita stanja ekosustava Jadrana prije i poslije kasnih osamdesetih godina proÅ”log stoljeÄa. Uzrok ovim
razliÄitim stanjima ekosustava dijelom se može povezati sa modificiranom termohalinom cirkulacijom Jadrana koja je pod utjecajem EMT (Eastern Mediterranean Transient) sprjeÄavala ulazak
toplije i slanije vode u Jadransko more, uzrokujuÄi na taj naÄin uoÄene promjene u ekosustavu.
Ovi rezultati dokazuju povezanost izmeÄu skokova u pelagiÄkom ekosustavu na podruÄju srednjeg Jadrana i klime na sjevernoj hemisferi putem promjena u regionalnim vremenskim uvjetima te istiÄu važnost utjecaja klimatskih promjena i skokova na fizikalna i bioloÅ”ka stanja Jadranskog mora
Utjecaj Äimbenika okoliÅ”a na varijabilnost zooplanktona u priobalju istoÄnog Jadrana (Sredozemno more)
The objectives of this paper were to determine the main environmental drivers of zooplankton variability in coastal waters adjacent to urban areas and to evaluate the differences in zooplankton abundance and population structure in relation to chemical and biological parameters in the water column. Samples were collected seasonally from May 2006 to January 2009 at 8 sampling sites in the bays and channels along the eastern Adriatic coast. Zooplankton population structure showed high similarity within the investigated region, especially evident in the homogeneity of copepod community composition, where relative importance of the individual species showed characteristic high ranking of small and medium-sized taxa. Zooplankton numerical variability primarily responded to seasonal variation in water temperature and spatial variation in salinity, but spatial distribution of the collected data showed that abundances were also linked to chemical and biological parameters generally used as descriptors of water quality. This indicates that zooplankton community size reflects the trophic status of an area and supports the use of zooplankton studies as an auxiliary method in the evaluation of the trophic state of coastal waters.Ciljevi ovog rada su bili utvrditi glavne ekoloÅ”ke pokretaÄe varijabilnosti zooplanktona u obalnim vodama u blizini urbanih podruÄja, te procijeniti razlike u brojnosti i strukturi zooplanktonske
zajednice u odnosu na kemijske i bioloÅ”ke Äimbenike vodenog stupca. Uzorci zooplanktona su sakupljani sezonski od svibnja 2006. do sijeÄnja 2009. godine, na 8 postaja u zaljevima i kanalima duž
istoÄne obale Jadrana. Struktura populacija zooplanktonske zajednice pokazala je visoku sliÄnost unutar Äitavog istraživanog podruÄja, Å”to je posebno vidljivo u homogenosti sastava kopepodne
zajednice, gdje je relativna važnost pojedinih vrsta svuda ukazala na karakteristiÄno visoki udio malih i srednjih taksona. NumeriÄka varijabilnost zooplanktona prvenstveno je bila povezana sa
sezonskim varijacijama temperature i prostornim varijacijama slanosti, ali je prostorna raspodjela prikupljenih podataka pokazala da je takoÄer povezana s kemijskim i bioloÅ”kim parametrima kojima
se opisuje kvaliteta vode. To ukazuje da je brojnost zooplanktona povezana s trofiÄkim stanjem podruÄja i ide u prilog istraživanju zooplanktona kao pomoÄnog parametra u procjeni trofiÄkog
stanja obalnih voda