Politička aktivnost istarskih Hrvata okupljenih oko lista Istarska riječ u Trstu 1923. – 1929.

Istarska riječ - Tjednik za pouku, gospodarstvo i politiku istarskog naroda izlazio je u Trstu od 11. siječnja 1923. do 10. siječnja 1929. U njoj su se izmjenično, svakoga drugog tjedna, objavljivali književni prilog Mladi Istranin i poučni prilog Narodni gospodar. Njezini su sadržaji bili nadahnuti hrvatskim rodoljubljem i antifašizmom. Značajna je i po tome što je u onoj sveopćoj težnji talijanskoga fašističkog režima, koja asimilira hrvatsko stanovništvo u Istri, izlazila na hrvatskom jeziku

The end of Matko Laginja\u27s Life and Posthumous Honours Conferred in 1930

Hrvatski političar Matko Laginja (1852.–1930.) stekao je velike preporodne i nacionalno integracijske zasluge u Istri. Bio je politički aktivan i na široj političkoj sceni: u austrijskom dijelu Habsburške Monarhije, u Hrvatskoj i u Kraljevini SHS. Umro je u Zagrebu, gdje je i pokopan uz najviše počasti.Matko Laginja (Klana, 10 August 1852 - Zagreb, 18 March 1930), a man of broad legal and economic education and a lawyer by profession, was known as a great politician and a distinguished patriot. He was a representative in the Istrian Parliament in Poreč (1883 -1916), in the Imperial Assembly in Vienna (1891-1901, 1907 -1918) and in the representative bodies of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes in Belgrade (The Interim Legislature 1919 -1920, The Constituent Assembly 1920 – 1921 and The National Assembly 1921 – 1923). He also served as the Ban of Croatia in Zagreb (1920). With his literary and journalistic work, Matko Laginja influenced those areas of life as well. He was buried in the arcades of Zagreb’s Mirogoj Cemetery, highly honoured by the representatives of his native Istria, (unjustly segregated from its parent state of Croatia), Istrian emigrants, the governing bodies of Zagreb, the national government, many Croatian associations and institutions and numerous citizens of the Sava and Littoral Banovina

Opće hrvatske učiteljske skupštine 1871.–1878. i njihovo političko, nacionalno integracijsko i modernizacijsko značenje

Po uzoru na velike periodične učiteljske skupštine u Austriji i Češkoj, okupljalo se tako periodično i hrvatsko učiteljstvo, u čijim su redovima predvodničku ulogu imali Ivan Filipović, Skender Fabković, Mijat Stojanović, Stjepan Buzolić i drugi. Održane su ukupno tri općehrvatske učiteljske skupštine: prva – 1871. u Zagrebu, druga – 1874. u Petrinji, i treća – 1878. u Osijeku. U njima su sudjelovali predstavnici učiteljstva iz svih hrvatskih zemalja. Hrvatske zemlje nisu bile pod jedinstvenom upravom. Te su se zemlje, međusobno razdvojene, na lazile u ugarskom dijelu Habsburške Monarhije (Hrvatska i Slavonija) i u austrijskom dijelu te Monarhije (Istra i Dalmacija). U takvim je okolnostima sastajanje učiteljstva s cjelokupnog hrvatskog prostora imalo, uz pedagošku i stalešku svrhu, i veoma važnu političku, nacionalno integrativnu i modernizacijsku zadaću. To je sastajanje bilo duhovni i politički vez razdvojenih dijelova hrvatskoga naroda. Kao takve, te su učiteljske skupštine zasmetale austrougarskom režimu, koji je zabranio njihovo daljnje sazivanje i održavanje

One Hundred and Forty Years of Croatian Literary – Educational Association

Osnovan 1871. i otada kontinuirano djelatan, Hrvatski pedagoško-književni zbor je do danas prešao radni put dug 140 godina. Tijekom 140-godišnjeg postojanja i djelovanja izdavao je pedagoške i književne časopise, pedagošku enciklopediju, djela o obrazovanju i odgoju, pedagoške priručnike i udžbenike, kao i književna djela za mladež. Organizirao je povremeno održavanje svehrvatskih učiteljskih skupština u vrijeme kad su hrvatske zemlje – voljom nadređenih im tuđinskih vlasti – bile razjedinjene, čime je pridonosio misaonoj i emotivnoj integraciji hrvatskoga naroda. Učiteljski domovi u Zagrebu i Crikvenici, kao i Hrvatski školski muzej u Zagrebu s Pedagoškom knjižnicom i Pedagošklim arhivom te Školske novine djela su Zbora. Počevši od 1976. Zbor je svake godine organizirao višednevnu Školu pedagoga. Od 1998. na isti način usporedno djeluje i Škola učitelja, a od 2010. godine organizira se svake godine Jesenska i Proljetna škola HPKZ-a, namjenjene stručnom usavršavanju svih dionika hrvatskoga obrazovnog sustava, od vrtića do srednjih škola i učeničkih domova. Tijekom zadnjih desetljeća Zbor ima i svoje ogranke diljem Hrvatske od kojih su neki vrlo aktivni. Njegovo sveukupno članstvo broji danas oko 1.500 članova.Founded in 1871 and since then continually active, Croatian Literary – Educational Association has till today completed 140 years long working route. During 140 years of existence and activity, it has published educational and literary magazines, educational encyclopaedia, works on education, educational manuals and textbooks, as well as literary works for young people. It has occasionally organized pan – Croatian teachers’ assemblies at the time when Croatian countries - at will of superior foreign rule - were disunited and in this way it contributed to their mental and emotional integration. Teachers’ Centre in Zagreb and Crikvenica, as well as Croatian School Museum in Zagreb with Pedagogical Library and Archive of Education and School Journa are the work of the Association. Since 1976, every year the Association has organized several-days School of Pedagogues. Since 1998, in the same way School of Teachers has worked at the same time; since 2010, every year Autumn and Spring School of Croatian Literary - Educational Association has been organized, aimed at development of all the participants of Croatian educational system, from nurseries to secondary schools and pupils’ hostels. In the course of the last decades, the Association has its branches all over Croatia, some of which are very active. Today its overall membership numbers about 1,500 members

Politička aktivnost istarskih Hrvata okupljenih oko lista Istarska riječ u Trstu 1923. – 1929.

Istarska riječ - Tjednik za pouku, gospodarstvo i politiku istarskog naroda izlazio je u Trstu od 11. siječnja 1923. do 10. siječnja 1929. U njoj su se izmjenično, svakoga drugog tjedna, objavljivali književni prilog Mladi Istranin i poučni prilog Narodni gospodar. Njezini su sadržaji bili nadahnuti hrvatskim rodoljubljem i antifašizmom. Značajna je i po tome što je u onoj sveopćoj težnji talijanskoga fašističkog režima, koja asimilira hrvatsko stanovništvo u Istri, izlazila na hrvatskom jeziku

CROATIAN CULTURAL AND POLITICIAL REALITY OF THE LATE 19TH AND EARLY 20TH CENTURY IN THE POETRY OF RIKARD KATALINIĆ JERETOV

Rikard Katalinić Jeretov (Volosko, 1869. - Split, 1954.) pisao je i poeziju i prozu. Više je poznat kao pjesnik nego kao prozaik. U njegovim pjesmama, osobito onima koje su nastale krajem 19. i početkom 20. stoljeća, dominira rodoljublje i patriotizam: ljubav prema hrvatskoj domovini, razjedinjenoj u dualistički ustrojenoj Habsburškoj Monarhiji. Istra i Dalmacija su se nalazile u austrijskome, a Banska Hrvatska (Hrvatska i Slavonija) u ugarskome dijelu Monarhije. Grad i luka Rijeka bili su od 1868. godine pod ugarskom državom, kao i Međimurje (dio Zaladske županije) te Baranja (dio Baranjske županije). Bosna i Hercegovina, gdje također žive Hrvati, 1878. godine postala je protektorat Austro-Ugarske, a 1908. godine njezin anektirani dio. Slijedeći onodobnu hrvatsku politiku, kao njezin podržavatelj i promicatelj, Rikard Katalinić Jeretov svojim je pjesmama pridonosio učvršćivanju hrvatske nacionalne svijesti i jačanju hrvatskoga identiteta uopće. Težio je da hrvatske zemlje budu ujedinjene i u njima Hrvati svoji na svome. Bile su to ponajviše prigodne pjesme u kojima je on slavio pojedine događaje i ličnosti iz hrvatskoga kulturnog i političkog života.Rikard Katalinić Jeretov (Volosko, 1869 – Split, 1954) wrote both poetry and prose, although he was better known as a poet than as a prose writer. His poetry – especially the pieces written in the late 19th and early 20th century - is dominated by patriotism: love of the Croatian homeland disunited by the established dualist Habsburg Monarchy. Istria and Dalmatia were in the Austrian, while Banska Croatia (Croatia and Slavonia) belonged to the Hungarian part of the Monarchy. The city and port of Rijeka came under the Hungarian rule in 1868, as well as Medjimurje (part of Zaladska County) and Baranja (part of Baranja County). Bosnia and Herzegovina, also inhabited by many Croats, first became a protectorate of the Austro-Hungarian Empire in 1878, and then its annexed part in 1908. Following Croatian politics of the time, and being its supporter and promoter, Rikard Katalinić Jeretov significantly contributed with his poetry to the strengthening of the Croatian national consciousness and of the Croatian identity in general. He wanted the Croatian lands to be united, and Croats to feel at home on their own lands. His poetry is mostly represented through traditional poems in which he celebrates events and persons from the Croatian cultural and political life