Venska tromboembolija u hitnoj medicinskoj službi - iskustva jednog centra

Given the importance of early recognition of acute venous thromboembolism (VTE ) and the nonspecificity of its symptoms and signs, it is essential to follow the guidelines for diagnostic and therapeutic decisions. Ultrasound examination of the entire lower extremity is currently the standard diagnostic method for symptomatic patients with a clinical probability of deep vein thrombosis (DVT) according to the Wells scoring system. The aim of this study is to show the demographic structure and analyze the number of patients in the emergency department with suspected venous thrombosis. In the past 10 years, 2,022 patients with DVT and 686 with pulmonary emboli have been diagnosed. Despite adherence to the diagnostic protocol, nearly two-thirds of patients require early ultrasound diagnosis. One-fifth of patients had thrombosis of the superficial venous system of the leg or arm. Thrombus was present in the veins of the lower leg in 37% of patients with DVT. The presence of thrombi above the knee, involving the deep femoropopliteal venous system, was found in as much as one-third of patients. These findings and current guidelines suggest that there is a paradigm shift toward more frequent use of DO AC in patients with DVT. However, greater educational efforts may be needed for many physicians to become comfortable with the use of DO AC in the outpatient management of patient populations at low risk for pulmonary embolism.Venski tromboembolizam označava duboku vensku trombozu i plućnu emboliju, a uzevši u obzir važnost ranog prepoznavanja, nespecifičnosti simptoma i znakova, neophodno je pridržavanja smjernicama prilikom donošenja dijagnostičkih i terapijskih odluka. Ultrasonografija je trenutno standardna dijagnostička metoda za simptomatske bolesnike s kliničkom vjerojatnosti VTE prema Wellsovom bodovnom sustavu. Cilj rada je prikazati demografsku strukturu i analizirati broj bolesnika u hitnoj službi sa sumnjom na vensku trombozu. Unazad 10 godina, dijagnosticirano je 2022 bolesnika s DVT i 686 plućnih embolija. Unatoč protokolu, u gotovo dvije trećine bolesnika neophodna je rana ultrazvučna dijagnostika, sve više prihvaćena od strane liječnika, posebno u uvjetima hitne medicinske pomoći. U petine bolesnika, 21%, utvrđena je tromboza površinskog venskog sustava noge ili ruke. U 37% bolesnika s DVT tromb je bio prisutan u venama potkoljenice. Prisutnost tromba iznad razine koljena, uz zahvaćenost femoropoplitealnog dubokog venskog sustava, dokazan je u 38% bolesnika. Rezultati istraživanja i trenutne smjernice sugeriraju da je došlo do promjena u izboru antikoagulacijske terapije kod bolesnika s DVT, u prilog DOAK-a. Međutim, možda će biti potrebni veći napori kako bi se liječnici odlučili za DOAK u vanbolničkim uvjetima liječenja bolesnika s plućnom embolijom

Koncentrat protrombinskog kompleksa u hitnoj medicinskoj službi

Coagulation abnormalities are common in bleeding or critically ill patient and hemostatic management remains a major challenge for the emergency physician. Management of bleeding patients consists of bleeding control, restoration of blood volume, and correction of any associated coagulopathy. Traditionally, the fresh frozen plasma (FFP) is used for correction of coagulopathy to manage and prevent bleeding, but today Prothrombin complex concentrates (PCCs) offer an attractive alternative because they offers a number of advantages over FFP, including lower infusion volume, rapid IN R normalization, faster availability, lack of blood group specificity, and better safety profile. The aim of the present review is to provide an short overview about using PCC, their indication, efficacy and safety in different bleeding setting’s.Poremećaji koagulacije česti su u kritičnih bolesnika i u bolesnika s krvarenjem, te predstavljaju veliki izazov za sve liječnike koji su uključeni u rad hitne medicinske službe. Liječenje bolesnika s krvarenjem uključuje kontrolu krvarenja, nadoknadu volumena krvi i korekciju koagulopatije. Tradicionalno, za korekciju koagulopatije i sprječavanje krvarenja najčešće se koristi svježe smrznuta plazma (SSP), no danas se kao alternativa sve češće koristi koncentrat protrombinskog kompleksa (engl. prothrombin complex concentrates - PCC) zbog brojnih prednosti u odnosu na SSP, a koje uključuju primjenu manjeg volumena, bržu korekciju IN R-a, bržu dostupnost, bolji sigurnosni profil, a također nije potrebna ni krvno grupna specifičnost. Cilj ovog rada je pružiti kratki pregled o osnovnim indikacijama, sigurnosti i učinkovitosti primjene PCC u stanjima krvarenja različite etiologije

Ethical problems of doctors during a disaster

Katastrofe izazivaju čitav niz etičkih izazova koji se značajno razlikuju od standardne kliničke prakse. Katastrofe su više povezane s javnozdravstvenom nego medicinskom etikom te zahtijevaju maksimalan trud i angažman cjelokupnog zdravstvenog sustava kako bi se postigla ravnoteža između individualnih i kolektivnih prava. Ovaj rad ima za cilj dati pregled nekih etičkih dilema koje se javljaju u katastrofama i uglavnom se usmjerava na zdravstvene usluge.Disasters lead to whole range of ethical challenges that differ significantly from standard clinical practice. Disasters are more related to public health than medical ethics and require maximum effort and engagement of the entire healthcare system to striking a balance between individual and collective rights. The aim of this paper is to provide an overview of some of the ethical dilemmas that appear in disasters and mainly focuses on health services

Procjena standardnih antropometrijskih obilježja dišnoga puta u bolesnika sa sindromom opstrukcijske apneje pri spavanju za kirurgiju poremećaja disanja pri spavanju: retrospektivno istraživanje u jednom kliničkom centru

The aim of this study was to explore standard anthropometric airway characteristics of patients with obstructive sleep apnea syndrome (OSAS) and determine the incidence and risk factors for difficult airway management. Final analysis included 91 patients with polysomnography- verified diagnosis of OSAS who underwent sleep breathing disorder surgery under general anesthesia with direct laryngoscopy oroendotracheal intubation. The incidence of difficult manual mask ventilation during anesthesia induction, difficult intubation and immediate postextubation respiratory complications was 17.6%, 7.7% and 7.7%, respectively. Compared to patients without difficult manual mask ventilation, the group of OSAS patients with difficult manual mask ventilation had a higher rate of body mass index (BMI) ≥25 kgm-2 (p=0.010), Mallampati score ≥3 (p=0.024) and Cormack-Lehane score ≥3 (p=0.002). The OSAS patients with difficult intubation had more Cormack-Lehane score ≥3 (p=0.002) in comparison to those without difficult intubation. Our study demonstrated that manual mask ventilation during anesthesia induction was the most troublesome airway management task in OSAS patients during sleep breathing disorder surgery. Cormack-Lehane score was a relevant determinator of difficult mask ventilation and difficult intubation, while Mallampati score and BMI were relevant determinators only for difficult manual mask ventilation.Cilj ovoga istraživanja bio je odrediti standardna antropometrijska obilježja dišnoga puta u bolesnika sa sindromom opstruktivne apneje pri spavanju (OSAS), utvrditi incidenciju i rizične čimbenike zbrinjavanja otežanoga dišnog puta. Završna analiza je uključivala 91 bolesnika s potvrđenom dijagnozom OSAS polisomnografijom, koji su bili podvrgnuti kirurškom zahvata poremećaja disanja kod spavanja u općoj anesteziji s oroendotrahealnom intubacijom. Učestalost otežane manualne ventilacije maskom tijekom uvoda u anesteziju, otežane intubacije i neposredne poslijeekstubacijeke komplikacije su bile slijedom 17,6%, 7,7% i 7,7%. U usporedbi s bolesnicima bez otežane manualne ventilacije maskom skupina bolesnika s OSAS i otežanom manualnom ventilacijom na masku je češće imala indeks tjelesne mase ( ITM) ≥25 kgm-2 (p=0,010), Mallampatijevu ocjenu ≥3 (p=0,024) i Cormack- Lehaneovu ocjenu ≥3 (p=0,002). Bolesnici s OSAS i otežanom intubacijom su češće imali Cormack-Lehaneovu ocjenu ≥3 (p=0,002) u usporedbi s onima bez otežane intubacije. Naše istraživanje je pokazalo da je najproblematičniji zadatak zbrinjavanja dišnoga puta u bolesnika podvrgnutih kirurgiji poremećaja disanja kod spavanja manualna ventilacija na masku tijekom uvoda u anesteziju. Cormack-Lehaneova ocjena je relevantni rizični čimbenik za otežanu ventilaciju na masku i otežanu intubaciju, dok su Mallampatijeva ocjena i ITM bili relevantni rizični čimbenici samo za otežanu ventilaciju na masku

Definicija sepse: Što je novo u smjernicama za liječenje

Sepsis is a life-threatening organ dysfunction caused by an unregulated response of a host. Septic shock is its most severe form. It is manifested by a drop in blood pressure, which decreases tissue perfusion pressure, causing hypoxia that is characteristic of shock. Sepsis is still one of the leading causes of mortality worldwide. Its incidence has increased since the first consensus definitions were established in 1991. Raising sepsis awareness, its significance and the need for better treatment, has led to an improvement in in defining sepsis and the development of guidelines for its treatment. The first guidelines were published in 2004, the second 2008, the third 2013, the fourth 2016, and the last revised guidelines appeared in 2021. This paper will describe the previous and new definitions of sepsis and septic shock, the previous guidelines for the recognition and treatment, and the latest recommendations for treatment. Timely diagnosis is crucial for the outcomes for patients with sepsis and septic shock. The fact is that the sepsis care bundles have been modified to increasingly shorter time determinants, which emphasizes the importance of emergency physicians, who frequently first recognize and begin emergency treatment of septic patients.Sepsa je po život opasna disfunkcija organa uzrokovana nereguliranim odgovorom domaćina na infekciju. Septički šok je najteži oblik sepse koji se očituje padom krvnog tlaka prilikom kojeg se smanjuje tlak perfuzije tkiva što uzrokuje hipoksiju tkiva koja je karakteristična za šok. Sepsa je još uvijek jedan od vodećih uzroka morbiditeta i mortaliteta u današnjem svijetu. Incidencija je u porastu još od prvog konsenzusa definicije iz 1991. Podizanje razine svijesti o sepsi, njenom značenju, prepoznavanju i potrebi što boljeg liječenja dovelo je i do usavršavanja definicije sepse te razvoja smjernica za liječenje. Prve smjernice su objavljene 2004.god., druge 2008., treće 2013., četvrte 2016. a zadnje revidirane smjernice 2021. godine. U ovom radu bit će opisana dosadašnja i nova definicija sepse i septičkog šoka, prikaz dosadašnjih smjernica za prepoznavanje i liječenje te najnovije preporuke. Pravovremena dijagnoza ključna je za ishod liječenja u bolesnika sa sepsom i septičkim šokom. Činjenica da su se snopovi postupaka za zbrinjavanje septičnih bolesnika svakom izmjenom mijenjali do sve kraćih vremenskih odrednica, naglašava ulogu I važnost liječnika hitne medicine kao onih koji prvi prepoznaju i započinju hitno zbrinjavanje septičnih bolesnika