80 research outputs found
Mental Disorders and Stroke
Cerebrovaskularna bolest uzrokuje razliÄita patoloÅ”ka stanja mozga, pa tako i razliÄite prateÄe psihiÄke poremeÄaje. PsihiÄki poremeÄaji Äesta su komplikacija nakon moždanog udara i imaju osobito negativan uÄinak na funkcionalni oporavak, ishode lijeÄenja, kvalitetu života pacijenata i sagorijevanje njegovatelja. Novije spoznaje upuÄuju da rana pojava psihiÄkih poremeÄaja nakon moždanog udara uzrokuje veÄu smrtnost i poveÄava rizik od ponovne pojave moždanog udara. OpÄenito možemo reÄi da sadaÅ”nji postupci u prepoznavanju psihiÄkih poremeÄaja povezanih s moždanim udarom nisu zadovoljavajuÄi i dostatni. Neuropsihijatrijske posljedice nakon moždanog udara možemo podijeliti na primarno neuroloÅ”ke i primarno psihijatrijske poremeÄaje i stanja. U primarno psihijatrijskim poremeÄajima i stanjima, osim depresije, svi ostali psihiÄki poremeÄaji koji se mogu javiti Äesto ostaju neprepoznati, a time i potpuno zanemareni i nelijeÄeni. BuduÄa istraživanja trebaju biti usmjerena na razvoj protokola postavljanja dijagnoze, lijeÄenja i prevencije psihiÄkih komplikacija moždanog udara.Cerebrovascular disease causes various pathological conditions of the brain, as well as various accompanying mental disturbances. Mental disorders are a common complication after a stroke and have a particularly negative effect on functional recovery, treatment outcomes, patientsā quality of life and caregiverās burnout. Recent findings suggest that the early onset of mental disorders after stroke causes higher mortality and increases the risk of stroke recurrence. In general, we can say that the current procedures in recognizing mental disorders associated with stroke are not satisfactory or sufficient. The neuropsychiatric consequences after a stroke can be divided into primarily neurological and primarily psychiatric disorders and conditions. In primarily psychiatric disorders and conditions, with the exception of depression, all other psychiatric disorders that may occur often remain unrecognized, and thus completely neglected and untreated. Future research should focus on developing protocols for diagnosing, treating, and preventing the psychological complications of stroke
Mental Disorders and Stroke
Cerebrovaskularna bolest uzrokuje razliÄita patoloÅ”ka stanja mozga, pa tako i razliÄite prateÄe psihiÄke poremeÄaje. PsihiÄki poremeÄaji Äesta su komplikacija nakon moždanog udara i imaju osobito negativan uÄinak na funkcionalni oporavak, ishode lijeÄenja, kvalitetu života pacijenata i sagorijevanje njegovatelja. Novije spoznaje upuÄuju da rana pojava psihiÄkih poremeÄaja nakon moždanog udara uzrokuje veÄu smrtnost i poveÄava rizik od ponovne pojave moždanog udara. OpÄenito možemo reÄi da sadaÅ”nji postupci u prepoznavanju psihiÄkih poremeÄaja povezanih s moždanim udarom nisu zadovoljavajuÄi i dostatni. Neuropsihijatrijske posljedice nakon moždanog udara možemo podijeliti na primarno neuroloÅ”ke i primarno psihijatrijske poremeÄaje i stanja. U primarno psihijatrijskim poremeÄajima i stanjima, osim depresije, svi ostali psihiÄki poremeÄaji koji se mogu javiti Äesto ostaju neprepoznati, a time i potpuno zanemareni i nelijeÄeni. BuduÄa istraživanja trebaju biti usmjerena na razvoj protokola postavljanja dijagnoze, lijeÄenja i prevencije psihiÄkih komplikacija moždanog udara.Cerebrovascular disease causes various pathological conditions of the brain, as well as various accompanying mental disturbances. Mental disorders are a common complication after a stroke and have a particularly negative effect on functional recovery, treatment outcomes, patientsā quality of life and caregiverās burnout. Recent findings suggest that the early onset of mental disorders after stroke causes higher mortality and increases the risk of stroke recurrence. In general, we can say that the current procedures in recognizing mental disorders associated with stroke are not satisfactory or sufficient. The neuropsychiatric consequences after a stroke can be divided into primarily neurological and primarily psychiatric disorders and conditions. In primarily psychiatric disorders and conditions, with the exception of depression, all other psychiatric disorders that may occur often remain unrecognized, and thus completely neglected and untreated. Future research should focus on developing protocols for diagnosing, treating, and preventing the psychological complications of stroke
COVID-19 and Agitated Patients with Dementia in Family Medicine Clinics
Udio starijih osoba u naÅ”oj opÄoj populaciji prema izvjeÅ”Äu Državnog zavoda za statistiku iznosi preko 20 %. Mentalno zdravlje starijih osoba postaje zato sve znaÄajniji problem jer se veÄina starijih osoba zbrinjava u kuÄnim uvjetima i pod stalnom su skrbi lijeÄnika obiteljske medicine. Pojavom pandemije COVID-19, ali i snažnim potresom u Zagrebu i okolici, nastupile su znaÄajne promjene u životima osoba starije životne dobi, pa i u osoba koje im pružaju pomoÄ i skrb. OgraniÄavanje kretanja smanjilo je kvalitetu brige oko starijih osoba te su se poÄeli uÄestalije dogaÄati problemi vezani za uznemirenost, promjenu ponaÅ”anja i pojavu delirantnih stanja kod osoba s demencijom, ali i kod osoba starije životne dobi koje su do tada normalno kognitivno funkcionirale. Uzroci ovim stanjima mogu varirati od okoliÅ”nih promjena, pojave tjelesnih poremeÄaja, dehidracije, metaboliÄkih disbalansa do pogorÅ”anja povezanih s demencijom. Ovisno o uzrocima pojave uznemirenosti, u zbrinjavanju bolesnika prije primjene lijekova treba pokuÅ”ati s nefarmakoloÅ”kim metodama koje ponekad mogu biti vrlo uÄinkovite. Od farmakoloÅ”kih mjera primjenjuju se lijekovi iz dvije skupine psihofarmaka: benzodiazepini i antipsihotici. Hrvatska kliniÄka praksa djelomiÄno se razlikuje od prakse drugih država jer nam nisu dostupni svi lijekovi za kontrolu uznemirenosti. Primjerice, na naÅ”em tržiÅ”tu nemamo parenteralni lorazepam, a imamo diazepam i midazolam za parenteralnu primjenu, koji ipak nisu za preporuÄiti u starijih osoba. Od antipsihotika ne koristimo sve koji su nam dostupni, npr. gotovo uopÄe ne koristimo intramuskularni olanzapin i ziprasidon. S druge strane, koristimo parenteralni promazin koji se ne koristi u drugim zemljama. U uvjetima obiteljske medicine najbolje je pokuÅ”ati zbrinjavanje u kuÄi s peroralnim lijekovima u malim podijeljenim dozama, uz edukaciju njegovatelja kako procijeniti stanje i koju metodu zbrinjavanja primijeniti. Na kraju donosimo preporuke lijekova i doza za zbrinjavanje uznemirenosti u osoba s dementnim sindromom.The share of the elderly in our general population, according to the report of the Central Bureau of Statistics, is over 20%. Geriatric mental health is therefore becoming an increasingly significant problem, as most elderly people live at home and are under the continuous care of general physicians. With the emergence of the COVID-19 pandemic, topped with the destructive earthquake that hit the greater Zagreb area, significant changes occurred in the lives of the elderly, as well as with those who provide them with help and care. Restriction of movement reduced the quality of geriatric care, and caused a rise in anxiety-related problems, behavioral change, and the occurrence of delirium in people with dementia, but also in the elderly who had been functioning normally until then. The causes of these conditions can vary from environmental changes, development of physical disorders, dehydration, metabolic disbalances, and deterioration associated with dementia. Depending on the sources of agitation, before the administration of medication, non-pharmacological methods should be tried, as such treatment may often be very effective. Pharmacological treatment includes two classes of drugs: benzodiazepines and antipsychotics. Croatian clinical practice differs in part from the practice of other countries due to the fact that some drugs are not available to us. For example, we do not have parenteral lorazepam on our market, but we do have diazepam and midazolam for parenteral administration, which, however, are not recommended in the elderly. Furthermore, we do not use all the antipsychotics that are available to us. For instance, we rarely use intramuscular olanzapine and ziprasidone, but we do use parenteral promazine, which is not used in other countries. Within the framework of family medicine, it is best to try home care with oral medications in small divided doses, along with the education of caregivers, on how to assess the condition and which method of care to apply. The article presents a list of recommended drugs and doses for the management of anxiety in people with demetia
JE LI POREMEÄAJ KOGNITIVNIH FUNKCIJA U DEPRESIJI PUT U DEMENCIJU?
Depresija je psihiÄki poremeÄaj u kojem se osnovne psihopatoloÅ”ke promjene zbivaju u raspoloženju, stoga i pripada
poremeÄajima raspoloženja. To je stanje znatne promjene raspoloženja pod Äijim se utjecajem mijenja sveukupno razmiÅ”ljanje,
opažanje, tjelesno stanje, ponaŔanje i socijalno funkcioniranje osobe. Kognitivne teorije depresije navode da
misli, zakljuÄci, stavovi i tumaÄenja te naÄin na koji oni podsjeÄaju na dogaÄaje, mogu poveÄati rizik za razvoj i povratak
depresivne epizode. Tri su važna mehanizma ukljuÄena kao potencijalne veze izmeÄu pristranosti pažnje/pamÄenja
i disregulacije emocija u depresiji: pristrani inhibicijski procesi i deficiti u radnoj memoriji; promiŔljeni odgovori na
negativno raspoloženje i negativne životne dogaÄaje; nemoguÄnosti koriÅ”tenja pozitivnih poticaja za regulaciju negativnog
raspoloženja. Depresija je karakterizirana poveÄanom razradom negativnih informacija, teÅ”koÄama oslobaÄanja
od negativnih podražaja te deficitima u kognitivnoj kontroli pri obradi negativnih informacija. Poznato je da depresija
i demencija veÄ duže koegzistiraju, no nije jasno dovodi li jedno stanje do drugoga. PoveÄava se koliÄina dokaza koji
ukazuju da bi depresija mogla biti riziÄni Äimbenik za razvoj demencije. Depresija i pad kognitivnih sposobnosti gotovo
udvostruÄavaju rizik razvoja demencije Å”to dugoroÄno ima znaÄajan utjecaj na socijalno funkcioniranje i kvalitetu
života naŔih bolesnika
Antiepileptics as Mood Stabilizers
Istraživanja bipolarnog afektivnog poremeÄaja
suÄeljena su s brojnim metodoloÅ”kim izazovima, koji postaju
sve oÄitiji. Danas je jasno da istraživanja bipolarnog
poremeÄaja moraju biti longitudinalna, a nikako ne okrenuta
pojedinaÄnim epizodama bolesti. Rezultat tih metodoloÅ”kih
izazova je relativno malen broj lijekova registriranih kao stabilizatori
raspoloženja. Litij je godinama bio zlatni standard u
lijeÄenju bipolarnog afektivnog poremeÄaja, sve dok brojne
studije zadnjih nekoliko desetljeÄa nisu pokazale da lijekovi
koje svrstavamo u skupinu antiepileptika mogu biti vrlo uÄinkoviti
u lijeÄenju bipolarnog afektivnog poremeÄaja. To se
posebno odnosi na bolesnike kod kojih lijeÄenje litijem nije
uÄinkovito ili kod bolesnika koji pokazuju intoleranciju na
lijeÄenje litijem. Antiepileptike možemo prema redoslijedu pojavljivanja
podijeliti u dvije generacije: karbamazepin i valproat
kao prva te lamotrigin, gabapentin i topiramat kao
druga generacija antiepileptika sa stabilizirajuÄim svojstvima
u lijeÄenju afektivnih poremeÄaja. TakoÄer smo nastojali
istaknuti preduvjete dobrog ljeÄidbenog odgovora, kao i
moguÄnosti kombiniranja antiepileptika meÄusobno i s drugim
psihotropnim lijekovima.The field of bipolar affective disorders
research now faces immense methodological challenges,
some of which have only recently become obvious. It has
become more clear that bipolar affective disorder should be
viewed longitudinally rather than in terms of individual
episodes. As result of these methodological challenges, there
have been far a few mood stabilisers approved for use in bipolar
disorder. Lithium was the gold standard of treatment for
bipolar disorder, but a number of studies over the past several
decades has shown that many drugs with antiepileptic
properties are effective in the treatment of some patients with
bipolar affective disorder, especially for those whose disorder
inadequately responds to lithium, and those who are intolerant
of treatment with lithium. These antiepileptic agents
include two generations of drugs: carbamazepine and valproate
as first generation, and lamotrigine, gabapentine and
topiramate as second generation of mood-stabilising
antiepileptic agents. In this article, we review the pharmacological
properties and their efficacy in the treatment of bipolar
disorder. We also summarise issues such as predictors of
response, use of these agents in combination with other
antiepileptics and psychotropics
Selective Serotonin Reuptake Inhibitors
Depresija je Äesta bolest, koja može biti teÅ”ka,
a katkad i ugroziti život oboljele osobe. ZahvaljujuÄi porastu
broja novih antidepresiva u posljednjih 15 godina,
moguÄnosti farmakoloÅ”kog lijeÄenja depresije su proÅ”irene.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (selective
serotonin reuptake inhibitors SSRI) danas su lijek prvog izbora
u lijeÄenju depresije (1). Cilj je ovoga preglednog rada
prikazati sliÄnosti i razlike meÄu pojedinim SSRI koje mogu
biti kliniÄki važne te prikazati najnovije spoznaje o ovoj skupini
lijekova.Depression is a very frequent disease that
can be serious, and sometimes can even endanger the
patient\u27s life. Thanks to the increase of new antidepressants
within the last 15 years, the possibilities of pharmacological
treatment of depression are broadened. Selective
serotonin reuptake inhibitors (SSRI) are today the drugs of
first choice in treating depression (1). The aims of this
review are to present similarities and differences among
SSRIs that can be of clinical importance, and to discuss the
latest data about this group of medications
Selective Serotonin Reuptake Inhibitors
Depresija je Äesta bolest, koja može biti teÅ”ka,
a katkad i ugroziti život oboljele osobe. ZahvaljujuÄi porastu
broja novih antidepresiva u posljednjih 15 godina,
moguÄnosti farmakoloÅ”kog lijeÄenja depresije su proÅ”irene.
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (selective
serotonin reuptake inhibitors SSRI) danas su lijek prvog izbora
u lijeÄenju depresije (1). Cilj je ovoga preglednog rada
prikazati sliÄnosti i razlike meÄu pojedinim SSRI koje mogu
biti kliniÄki važne te prikazati najnovije spoznaje o ovoj skupini
lijekova.Depression is a very frequent disease that
can be serious, and sometimes can even endanger the
patient\u27s life. Thanks to the increase of new antidepressants
within the last 15 years, the possibilities of pharmacological
treatment of depression are broadened. Selective
serotonin reuptake inhibitors (SSRI) are today the drugs of
first choice in treating depression (1). The aims of this
review are to present similarities and differences among
SSRIs that can be of clinical importance, and to discuss the
latest data about this group of medications
- ā¦