Standardni pravopis za nestandardni engleski?

In an etymological spelling such as English, in order to show dialectal features of a character\u27s speech writers use non-standard spelling (eye dialect) which has a long tradition in English literature. Dealing with eye dialect diachronically and synchronically, it is shown that dialect is not represented in a maximally accurate way, but approximated in varying degrees. Although variant spellings for different features can be observed throughout (inconsistencies occur inside one work and in the whole corpus), standardizing tendencies can be observed, which, together with the semantic and syntactic context, make eye dialect more intelligible for the average reader

Topološko strateško konstruiranje značenja: frazni glagoli s up i down u jeziku slijepih

The aim of this paper is to investigate the role of the particles upand downin the strategic meaning construal of particle verbs (PVs) in blind and sighted users of English as L2. The paper is situated within the cognitive linguistic framework. Based on the results of a speaker–judgment study with 20 blind and 20 sighted users of English, we show that PVs with downare more informative to all the participants, and that blind users rely on the particles (particularly the particle up) more than sighted users. We claim that the difference in informativeness is related to the experiential status of upand down. Downis more informative because it is at human scale, which limits its metaphorization potential. Upis more open–ended, making it more schematic and allowing greater departure from its original topology. Blind users rely on the particles more because they are more inclined to analyzing linguistic cues, since they often serve as additional experiential input. Moreover, the blind rely more on egocentric topology, which produces similar results for down, and different for up.Cilj je ovoga rada istražiti ulogu up \u27gore\u27 i down\u27dolje\u27 u strateškome konstruiranju fraznih glagola kod slijepih i videćih govornika engleskoga kao drugoga jezika. Rad se oslanja na teorijske postavke kognitivne lingvistike u kojoj su jezik i naše svakodnevno iskustvo neodvojivo povezani. U istraživanju je sudjelovalo 20 slijepih i 20 videćih govornika engleskoga kao drugoga jezika kojima je materinski jezik hrvatski. Ispitanici su rješavali upitnik u kojemu su trebali odrediti na koji način sastavnice zajedno pridonose značenju fraznoga glagola (primjerice, jedan ispitanik kaže da glagol go down \u27biti poslan u zatvor\u27 ima smisla jer se down \u27dolje\u27 odnosi na dno društva). Rezultati pokazuju da je down\u27dolje\u27 informativniji svim ispitanicima. Nadalje, slijepi ispitanici značenje objašnjavaju više se oslanjajući na sastavnice up i down, osobito na up \u27gore\u27, a manje na glagol kao sastavnicu konstrukcije. Dva su temeljna zaključka rada: prvo, smatramo da je down\u27dolje\u27 općenito informativniji jer je bliži tzv. »ljudskoj mjeri« (Turner 2014), što ograničava koliko ga je moguće metaforizirati, dok je up\u27gore\u27 shematičniji pa ima i veći metaforički potencijal, te drugo, da slijepi ispitanici u procesu konstruiranja značenja daju prioritet prostornim sastavnicama (u ovome slučaju up i down) jer su skloniji analiziranju jezika. Navedena sklonost analizi proizlazi velikim dijelom iz činjenice da im jezik služi kao dodatan način stvaranja iskustvenih veza i značajan izvor informacija o svijetu. Ipak, razlika između videćih i slijepih ispitanika nije značajna za down, što tumačimo kao rezultat veće uloge iskustva vlastite smještenosti u prostoru

Vocabulary, Culture, Cognition

Danica Škara, Vocabulary, Culture, Cognition. Zadar: Sveučilište u Zadru, 2005

Conceptual metaphor in cognitive linguistics: a review

Kognitivna se lingvistika bavi konceptualnom metaforom još od prvotnog modela Lakoffa i Johnsona iz 1980. godine. Premda je konceptualna metafora prihvaćena kao jedan od ključnih dijelova kognitivnolingvističke teorije, postoje različiti teorijski prijepori vezani uz motivaciju konceptualnih metafora, njihovu kulturnu određenost, konvencionaliziranost te pitanje je li riječ o ustaljenoj strukturi znanja ili procesu. Cilj je ovog rada dati pregled temeljnih pojmova, ujedinivši ih u model koji preuzima najbolje dijelove različitih pristupa i omogućuje temelj za jasnu operacionalizaciju. Rad se bavi dvama temeljnim pitanjima: dinamičnošću odnosno statičnošću konceptualne metafore i njezinim ograničenjima. U radu se zagovara integrirani pristup konceptualnoj metafori, koji uz dinamični pogled na metaforu kao na kognitivnu sposobnost povezivanja dviju domena u stvarnom vremenu ne isključuje ustaljenost pojedinih veza, što omogućuje konceptualnu i tekstualnu analizu. Dvostrukost metafora očituje se i u njihovoj motivaciji te se u radu umjesto odjeljivanja kulturne motivacije i utjelovljenja izlaže pristup u kojem je konceptualna metafora podjednako usađena u kulturna i utjelovljena iskustva sadržana u središnjim znanjima. Središnja su znanja metonimijsko načelo motivacije konceptualnih metafora, a vrijede za neku zajednicu. Doseg onoga što je zajedničko ograničen je mogućim biološkim univerzalijama i zajedničkim kulturnim elementima, što se prirodno odražava i na detaljnost konceptualnih metafora (shematičnije konceptualne metafore javljaju se u više kulturnih zajednica nego detaljne). Naposljetku, integracija dvostrukosti konceptualnih metafora očituje se i u pristupu njihovoj analizi, gdje se zagovara kombinacija konceptualne integracije (koja je pogodna za inovativne metafore i njihovo modeliranje u stvarnom vremenu) i »tradicionalne« konceptualne analize (koja je pogodna za konvencionalizirane konceptualne metafore).Although conceptual metaphor (Lakoff and Johnson 1980) is undoubtedly one of the fundamental segments in various cognitive linguistic theories, there are still many disputes concerning its motivation, cultural specificity, and processing. The aim of this paper is to give an overview of key theoretical issues, unifying them into a coherent model which may be used as the basis for operationalization. The paper deals with two major problems: the motivation of conceptual metaphors and their dynamicity. We present an integrated approach to conceptual metaphor. On the one hand, we recognize the dynamicity of metaphor as a cognitive mechanism of connecting two domains of knowledge in real time. On the other hand, we do not exclude the conventionality of certain connections, thus enabling a general conceptual and textual analysis. The duality of metaphor is also reflected in their motivation. Rather than separating cultural motivation and embodiment, we argue for an approach in which conceptual metaphor is seen as equally grounded in cultural and embodied experiences which are part of central knowledge. Central knowledge is a metonymical principle motivating conceptual metaphors within a certain community. Central knowledge is construed by and dependent on the cultural community, constraining the scope of what may be seen as culturally–universal or culturally–specific. Common embodied and cultural experiences motivate the creation of similar metaphors, and divergent experiences (or different interpretations of the same experience) cause variation. In the object vs. process debate we advocate the middle way. On the one hand, we recognize the dynamicity of conceptual metaphors as a construal process in real time, analyzable in terms of conceptual integration. On the other hand, we do not reject the possible conventionality of some connections, recognizing the analytical convenience of conceptual metaphors as static entities in conceptual and textual analysis

Vocabulary, Culture, Cognition

Danica Škara, Vocabulary, Culture, Cognition. Zadar: Sveučilište u Zadru, 2005

Ljiljana Šarić: Spatial Concepts in Slavic. A Cognitive Linguistics Study of Prepositions and Cases

Prikaz knjig

METAPHOR AT THE INTERSECTION OF CONCEPTS, LANGUAGE AND DISCOURSE

U ovom se radu izlaže „treći put“ u često suprotnim shvaćanjima metafora kao konceptualne odnosno diskursne pojave. Metafora se sagledava kao sposobnost metaforizacije koja je zajednička i globalna, ali koja na presudan način ovisi o lokalnim faktorima. Ističu se jezični čimbenici koji utječu na metafore: eksplicitnost odnosno implicitnost, različita metaforičnost različitih gramatičkih oblika i leksičke značajke izraza koji se odnose na izvornu domenu. Na diskursnoj razini govori se o grozdovima metafora i ulozi metafora u stvaranju emocionalnog stila. Navedeni se elementi smještaju među suvremene teorije metafore, posebice trodimenzionalnu teoriju metafore Gerarda Steena i Kövecsesev kontekstualni model metafore. Na kraju se izvlače metodološke posljedice opisanog „trećeg puta“ za istraživanje metafora.This paper presents “a third way” between seeing metaphor as a conceptual or a discursive phenomenon. Metaphor is presented as the ability to metaphorize which is common and global, but which depends on local factors in a significant way. The following linguistic factors which have an impact on metaphor are mentioned: explicitness or implicitness of metaphors, different metaphoricity of different grammatical forms and lexical characteristics of source-domain expressions. On the level of discourse, metaphorical clusters and the role of metaphor in the creation of emotional styles are dealt with. The presented views are situated among contemporary theories of metaphor, especially the three-dimensional metaphor theory presented by Gerard Steen, and Kövecses’s contextual model. The paper ends with an overview of methodological consequences of the presented viewpoint for the research of metaphor

CONSTRUCTIONAL APPROACH AS THE BASIS FOR TEACHING CROATIAN AS A FOREIGN LANGUAGE: TOWARDS A CONSTRUCTICON

U konstrukcijskim pristupima jeziku, npr. kognitivnoj gramatici, ključnu ulogu igraju konstrukcije. Konstrukcije su obrasci koji svojim oblikom ili značenjem nisu predvidljivi na temelju sastavnica, a mogu imati sasvim ili djelomice određen leksički i gramatički sastav (npr. tko bi (ga/to) znao, (ali) malo (više) [IMENICE] [KOMU] ne bi škodilo[.]). Značenje konstrukcija u kognitivnoj se lingvistici shvaća široko i obuhvaća semantičke i pragmatičke elemente. Konstrukcijski se pristup prirodno veže uz učenje i poučavanje inih jezika jer za uspješnu komunikaciju na inom jeziku učenici moraju razumjeti strukturne, značenjske i komunikacijske karakteristike konstrukcija. U ovom radu raspravljam o rječniku konstrukcija (engl. constructicon) kao resursu za poučavanje inog jezika. Pokazujem da rječnik konstrukcija spaja elemente lingvističkog opisa, pedagoške gramatike i leksikografskog opisa za inojezične govornike. Temeljno je pitanje pri njegovoj izradi kako postići ravnotežu tih elemenata. U radu iznosim prijedlog pet načela koja to omogućuju: realističnost opisa bez suvišnih detalja, ustroj u skladu s potrebama korisnika, navođenje značenjskih i komunikacijskih informacija, korištenje informativnih konstrukcijskih shema i semantičkih uloga te upućivanje na obitelji konstrukcija. Ta se načela ilustriraju primjerima natuknica za sedam konstrukcija dobivenih na temelju korpusnog istraživanja, što je ujedno i prilog nekom budućem rječniku hrvatskoga za inojezične govornike.In constructional approaches to language such as cognitive grammar, constructions play a key role. Constructions are patterns whose meaning and/or structure cannot be predicted based on their components, and they may have a completely or partially determined lexical or grammatical structure (e.g. What’s X doing Y?). In cognitive linguistics meaning (of constructions) is seen broadly and includes both semantic and pragmatic elements. Constructional approaches form a natural link with foreign language teaching and learning, because for successful communication in a foreign language, learners need to understand structural, semantic, and communicative characteristics of various constructions. This paper deals with the constructicon as a resource in foreign language instruction. I claim that a constructicon should combine elements of linguistic descriptions, pedagogical grammar and lexicographic practices aimed at foreign language learners. The main issue is how to strike the right balance between these elements. The paper discusses five principles that enable this: balance between realistic descriptions and not too much detail, structure geared towards user needs, including semantic and pragmatic information, providing informative constructional schemas and information of semantic roles, and referring to families of constructions. Based on a corpus study of seven Croatian constructions, I illustrate the principles by constructing possible entries for a future constructicon aimed at learners of Croatian as a foreign language