Psychological profile of Slovene bodybuilders

The aim of the research was to determine personality profile of Slovene bodybuilders. In this study we compared a group of 31 Slovene bodybuilders (31.6 %), a group of 36 Slovene elite individual athletes (36.7 %) and a group of 31 non-athletes (31.6 %). The following inventories were used: Personality questionnaire FPI 114, Tennessee scale of self-image and Athletic Identity Measurement Scale. Some significant differences were found among these participants. Bodybuilders scored lower on depression, irritability, suppression, sincerity and emotional instability. They also showed higher self-esteem scores (physical self, moral-ethical, personal and social self, they have a stronger identity, self-image, higher perceptions of suitability of behavior) than other elite athletes and non-athletes. Family self was well expressed in both groups of athletes. Bodybuilders described themselves as less honest and less critical about themselves, which attributes them a defensive orientation and probably protects from criticism and feelings of inferiority

Utjecaj identiteta na anksioznost sportaša

The aim of this study was to research into the interconnection of an athlete’s identity and his/her state and trait anxiety. There were 410 athletes included. 67.4% of them were male athletes and 30% were female athletes. The sample included athletes of different quality classes (world class, international class, national class, perspective class, youngster class and non-categorized athletes). The Athletic Identity Measurement Scale (AIMS) (Brewer, Van Raalte, & Linder, 1993) and STAI-X1 and STAI-X2 (Spielberger, Gorsuch, & Lushene, 1970) were applied. It was found that there is a similar interconnection between athletic identity and both types of anxiety. The highest relative impact on both the state and trait anxiety had a negative affectivity as a factor of sport identity, followed by world class categorization (in comparison to other classes). Those athletes with a higher negative affectivity and world-class athletes have a higher level of both trait and state anxiety than the other categories of athletes. Male athletes had a lower state and trait anxiety. An increase of self-identity decreases the level of trait anxiety.Uvod Tema ovog istraživanja bila je povezanost između sportskog identiteta i anksioznosti, koja je operacionalizirana kao osobina ličnosti i kao stanje u sportaša različitih kategorija i različitih sportskih disciplina. Pojam identiteta je subjektivni koncept koji se može definirati kao individualnost, pojam o sebi. U području četiri komponente poimanja sebe (slika o sebi, samopoštovanje, idealno ja i samopouzdanje) najviše je povezan sa slikom o sebi koja je u suštini deskriptivna. Sportski identitet je specifična mjera pojma o sebi (Grove i sur., 2004). Prema Brewer i suradnici (1993) sportski identitet jest stupanj do kojeg se pojedinac identificira s ulogom sportaša. Sportski identitet se smatra ‘kognitivnom shemom koja vodi i organizira procesiranje informacija o pojmu o sebi’ (Brewer, Van Raalte i Linder, 1993). Iako su sportski identitet inicijalno proučavali Brewer i njegovi suradnici koji su pošli od pretpostavke da se radi o jednodimenzionalnom konstruktu i osobini ličnosti, neka su se istraživanja ipak bavila faktorima sportskog identiteta. Brewer, Van Raalte i Linder (1993) ukazuju na sljedeće faktore koji čine sportski identitet: samopoimanje, socijalni identitet, isključivost i negativni afekt. Kako se identitet smatra centralnom funkcijom ega i kako je identitet najvažniji faktor psihološke dobrobiti (Petzold, 1991), moguće je pretpostaviti da bi sportski identitet mogao biti važan faktor koji utječe i na sportsku izvedbu. Metode rada Ispitanici. Četiristo deset slovenskih sportaša sudjelovalo je u istraživanju; 70% ispitanika u ukupnom uzorku činili su sportaši (N=285), a 30% bile su sportašice(N=125). Instrumenti. Primijenjen je Upitnik sportskog identiteta (The Athletic Identity Measurement Scale – AIMS; Brewer, Van Raalte i Linder, 1993) te upitnici anksioznosti koji mjere anksioznost kao osobinu ličnosti (STAIX1) i anksioznost kao stanje (STAIX2) (Spielberger, Gorsuch i Lushene, 1970). Metode za obradu podataka. Provedene su dvije regresijske analize (Enter Method) s varijablama anksioznosti (kao osobinom ličnosti i kao stanjem) kao kriterijskim varijablama. Nezavisne varijable u oba modela bila su četiri faktora sportskog identiteta (samopoimanje, socijalni identitet, isključivost i negativni afekt), spol, vrsta sporta (individualni ili timski) i kategorizacija. Posljednje su tri varijable bile dihotomizirane zbog pretpostavki koje je nužno zadovoljiti za provedbu regresijske analize. Rezultati Na temelju dobivenih rezultata utvrđena je statistički značajna povezanost nezavisnih varijabli i anksioznosti kao stanja (p=.000). Odabrane nezavisne varijable objasnile su 15,1% varijance anksioznosti kao stanja kod ispitivanih sportaša. Najviši relativni utjecaj na anksioznost kao sta-nje od ovih prediktora imala je varijabla negativnog afekta, zatim kategorizacija (i to vrhunski sportaši svjetskog ranga). Ako je pojedinac vrhunski sportaš svjetskog ranga (najviša kategorija), tada će očitovati simptome anksioznosti kao stanja u većoj mjeri nego ako je sportaš iz neke niže kategorije. Također, viši pojam o sebi djeluje na slabije očitovanje simptoma anksioznosti kao stanja. Osim toga, sportaši su manje anksiozni (stanje) od sportašica. Nadalje, utvrđena je statistički značajna povezanost između nezavisnih varijabli anksioznosti kao osobine ličnosti (p=0.00). Odabrane nezavisne varijable objasnile su 17,4% varijance anksioznosti kao osobine ličnosti kod ovih sportaša. Moguće je utvrditi da su nezavisne varijable na sličan način povezane s oba tipa anksioznosti. Najviši relativni utjecaj na anksioznost kao osobinu ličnosti od ovih prediktora ima negativni afekt, zatim slijedi kategorizacija. Kod vrhunskih sportaša svjetskog ranga anksioznost kao osobina ličnosti zastupljena je u većoj mjeri nego što je to slučaj sa sportašima nižih kategorija. Ponovno se zamjećuje niža anksioznost kod muškaraca, a viši pojam o sebi povezan je s nižom razinom anksioznosti. U oba tipa anksioznosti postoji povezanost između višeg ranga nacionalne sportske kategorizacije i više razine oba tipa anksioznosti. Rasprava Ovo istraživanje potvrdilo je da dva od četiri faktora sportskog identiteta imaju značajan utjecaj na anksioznost kao stanje i kao osobinu ličnosti kod sportaša – to su pojam o sebi i negativni afekt. Isključivost i socijalni identitet nisu pridonijeli objašnjavanju anksioznosti kod sportaša. Ovakav nalaz sukladan je rezultatima nekih dosadašnjih istraživanja koja naglašavaju važnost sportskog identiteta. Smatra se da jasan sportski identitet i samopouzdanje mogu posredovati u procesima suočavanja sa stresom kod sportaša. Smatra se da se snažan pojam o sebi povezuje s nižom anksioznošću, učinkovitijim vještinama suočavanja sa stresom i višim samopouzdanjem. S druge strane, slab i nejasan pojam o sebi povezuje se s višim neuroticizmom, sniženim samopouzdanjem, nižom savjesnošću i manjom sklonošću samoanalizi (Camp-bell, 1990). Navedeno može objasniti činjenicu da vrhunski sportaš ‘može dozvoliti’ višu razinu anksioznosti zato što iskusniji sportaši u pravilu imaju i jači pojam o sebi u usporedbi s manje iskusnima (Kamal, Blais, Kelly i Ekstrand, 1995). Utvrđeno je da je kategorizacija značajan antecedent oba tipa anksioznosti. Sportaši višeg ranga (svjetska klasa) imaju višu razinu anksioznosti od onih nižeg ranga. S druge strane negativni afekt u pozitivnoj je vezi s anksioznošću. Identifikacija s manje učinkovitim obrascima suočavanja može biti povezana s povećanom razinom anksioznosti. Osim toga, naglašava se i utjecaj spola i kategorizacije sportaša.Općenito, sportaši pokazuju nižu razinu anksioznosti od sportašica (Faganel, 2003b). Sport, osobito vrhunski sport, još uvijek se smatra dominantno ‘muškim svijetom’. Moguće je da još uvijek postoji sukob između tradicionalnog poimanja žena, koje su ‘stidljive i mirne’ te se još uvijek nisu približile tradicionalno muškim atributi-ma (Cox, 1994). Zaključak Trebali bismo biti svjesni činjenice da komponente pojma o sebi, anksioznosti (intenzitet i smjer), suočavanje sa stresom i izvedba čine složen sklop te da se radi o višestruko i na više razina povezanim konceptima. Sportska uspješnost također je pod utjecajem i brojnih drugih faktora kao što su spol, kategorizacija itd. Identitet se može smatrati centralnim faktorom koji povezuje navedene koncepte i povezan je s različitim aspektima anksioznosti, a koji je i temelj učinkovitog suočavanja s izazovima iz okoline (tj. sa sportskom izvedbom i uspješnošću), a s druge je strane u pozitivnoj vezi s različitim aspektima pojma o sebi. Zasigurno se može smatrati točnim da su jasan identitet, uredno samopouzdanje, samopoštovanje poželjni integrativni faktori

Changes in mental health and satisfaction with life during physical inactivity induced by bed rest experiment

Simulated weightlessness by bed rest model represents an important method to study the consequences of physical inactivity and sedentarism on the human body. The purpose of the study was to examine the effects of prolonged physical inactivity on psychological distress, depressive symptoms and satisfaction with life of healthy male adults. Participants were ten volunteers, aged between 21 and 28 years who were subjected to a 35-day head-down bed rest. Psychological state of the participants was measured with the General Health Questionnaire (GHQ-12), the Center for Epidemiological Studies Depression Scale (CES-D), and the Satisfaction with Life Scale (SWLS). Participants completed psychological inventories before, during and after the experiment. The results revealed no significant differences in mental health and satisfaction with life of participants following the head-down bed rest, however there was a tendency towards an increase in neurotic and depressive symptoms at the end of the experiment. The obtained results are interpreted in the light of stimulative living conditions in which the experiment was carried out, as well as the amount and quality of social interactions during the period of extended physical inactivity

The Decision-making style structure of Slovenian sports managers

Purpose: Decisions that we make are always burdened with consequences, which are the inevitable result of our decision-making. The decision-making style (DMS) is the way in which managers acquire, process and use information in decision-making processes. The goals of the present research are to define the factor structure of DMS for a sample of Slovenian sports managers and to determine the characteristics of their DMS structure. Methods: 80 managers of Slovenian sports organizations filled in an anonymous internet survey. The DMS was measured with the use of the General Decision-Making Style Inventory (GDMS), which was translated into the Slovenian language. The GDMS questionnaire measures five different decision-making styles: rational, intuitive, dependent, avoidant and spontaneous. The factor analysis (FA) method was used to test the assumption about the structure of the DMS. The internal consistency was measured using Cronbach's alpha coefficient. The Pearson correlation coefficient was used to study the relationship between the DMS. Results: After three successive implementations of FA, we developed an optimized DMS model with 20 items confirming that when making decisions, sports managers use a combination of all five DMS. Slovenian sports managers mostly use the rational and dependent DMS, indicating that they are mostly rational decision-makers. We also recognized the correlation between the rational and the dependent style, but since the structure of the DMS in our sample is dominated by the rational DMS, we could conclude that this is a dependent-rational DMS, where mangers seek advice, opinions and knowledge from colleagues when making decisions to increasing their rationality. Conclusions: We can conclude that the recognized average structure of the DMS is functional and healthy; furthermore, Slovenian sports managers are on average rational decision-makers who, due to the specific organizational characteristics of sports organizations, look for confirmation and opinions on future decisions in the broader environment of the organizations' stakeholders

Psychological effects of acute physical inactivty during microgravitiy simulated by bed rest

Najpogostejša metoda za spremljanje učinkov popolne gibalne neaktivnosti na človekov organizem je simuliranje breztežnostnega stanja oziroma bed rest (BR) model, ki predpostavlja daljše obdobje ležanja v vodoravnem položaju. V raziskavi smo ugotavljali spremembe v razpoloženju, psihološkem blagostanju, spoprijemalnih strategijah in telesni samopodobi med 35-dnevnim mirovanjem v strogem vodoravnem položaju pri desetih mladih zdravih moških. Psihološke vprašalnike so izpolnjevali pred začetkom eksperimenta in ob koncu le-tega. Emocionalna stanja, zadovoljstvo z življenjem in telesna samopodoba se niso statistično pomembno spremenili po BR obdobju, rezultati na lestvici CRI pa kažejo na trend porasta uporabe na emocije usmerjenega spoprijemanja in upada na problem usmerjenega soočanja s težavami. Splošno počutje udeležencev, izraženo z rezultatom na lestvici GHQ, se je po eksperimentu v primerjavi s predeksperimentalnim obdobjem poslabšalo. Izraženost teh simptomov pa je bila tudi po obdobju gibalne imobiliziranosti relativno nizka in ni predstavljala grožnje za psihično zdravje udeležencev. Naši rezultati kažejo na to, da so ugodne bivanjske razmere in možnost socialne interakcije v času popolne telesne neaktivnosti nekakšno varovalo pred poslabšanjem psihičnega statusa oziroma ublažijo negativne učinke, ki jih povzroča daljša gibalna imobiliziranost. Dobljeni izsledki imajo aplikativno vrednost na področju zdravstvene preventive in rehabilitacije.Long-duration weightlessness simulated by bed rest represents an important model to study the consequences of physical inactivity and sedentarism on the human body. This study evaluated changes of mood status, psychological well-being, coping strategies and physical self in ten healthy young male subjects during a 35-day horizontal bed rest. Participants were asked to complete psychometrical inventories before and after the bed rest experiment. The preceived satisfaction with life and the physical self-concept did not change during bed rest period and mood states were relatively stable during the experiment according to the Emotional States Questionnaire. The neurotic level was enhanced during the bed rest period according to the Slovenian version of the General Health Questionnaire. However, even after the period of physical immobilization, the expression of these symptoms remains relatively low and does not represent a risk to the mental health of the subjects. The results from Coping Resources Inventory indicated a tendency toward an increase of emotion focused coping and a decrease of problem focused coping strategies. The importance of this research was to provide evidence that the provision of favourable habitability countermeasures can prevent deterioration in the psychological state under conditions of physical immobilisation. Our findings have applied value in the field of health prevention and rehabilitaion

Die persönlichkeit von Risikoreichesportarten treibenden Sportlern

The research investigated personality traits of high-risk sports athletes. The aim was to investigate the personality dimensions and compare the results to the results of non-risk sports athletes and non-athletes. Thirty eight high-risk sports athletes participated in the research (alpinists, sky divers, paragliders, white-water kayakers, downhill mountain-bikers, motocross riders, downhill skiers and ski jumpers). The non-risk sports athletes consisted of 38 swimmers, track athletes, sailors, flat-water kayakers, rowers, Nordic skiers, sports climbers and karatekas. The non-athletes were equalled with both groups in age and education and included 76 non-athletes. The Big Five Observer Scale was used. It was found that high-risk sports athletes scored highest in emotional stability, they were followed by the non-athletes and the lowest scores were achieved by non-risk sports athletes. The same order of groups was shown in conscientiousness and energy. Openness was highest in the non-risk sports athletes, followed by the non-athletes and the lowest score was achieved by the high-risk sports athletes. The differences in acceptability were not significant. Four out of five hypotheses were accepted.Uvod Ovo istraživanje bavi se ličnošću sportaša visokorizičnih sportova. Definirali smo ličnost kao relativno stabilan i jednoznačan kompozit mentalnog zdravlja te bihevioralnih i tjelesnih obilježja osobe (Musek, 1988) - ličnost predstavlja sustav osobina karakterističnih za pojedinca, za njegovo psihofiziološko funkcioniranje, osobito onih koje su njemu primarno važne. Ličnost sportaša koji se bave visokorizičnim sportovima, sportovima u kojima je rizik neizostavan i sastavni dio same aktivnosti, plijeni znatnu pažnju. Osnovni cilj našeg istraživanja bio je ispitati razlike u dimenzijama ličnosti skale BFO-S, koja se temelji na samoopisivanju ispitanika, i to između grupe sportaša visokorizičnih sportova, grupe sportaša koji se bave nerizičnim sportovima i kontrolne grupe ispitanika koji se ne bave sportom. Metode Uzorak ispitanika čini 76 slovenskih sportaša, podijeljenih u tri grupe. Prvu grupu čine sportaši rizičnih sportova (N=38), koji se bave: alpinizmom, padobranstvom, padobranskim jedrenjem, kajakom na divljim vodama, ronjenjem, motociklizmom, biciklističkim krosom, skijaškim skokovima i skijaškim spustom. Drugu grupu čini 38 sportaša nerizičnih sportova: plivača, atletičara, slalomaša i veleslalomaša, kajakaša na mirnim vodama, veslača, jedriličara, skijaških trkača, sportskih penjača, karataša i igrača badmintona. Drugu, komparabilnu, skupinu čini 76 ne-sportaša koji su s pripadnicima ostalih grupa izjednačeni po dobi i obrazovanju. Uzorak varijabli čini pet dimenzija 5-faktorskog upitnika ličnosti (skala samoprocjene) (Caprara, Barbaranelli, Borgogni, Bucik i Boben, 1997): ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost i otvorenost iskustvu. Rezultati i rasprava Dobiveni rezultati pokazuju da je emocionalna stabilnost najviša u sportaša koji se bave rizičnim sportovima, potom slijede sportaši ostalih sportova, a najniža razina emocionalne stabilnosti dobivena je u skupini ne-sportaša. Utvrđene razlike između skupina statistički su značajne, što se također pokazalo i u radovima nekih drugih autora (Burnik i Tušak, 1999; Ogilvie i Tutko, 1996; Tušak i Bednarik, 2001; Brievik, 1999a; Goma í Freixanet, 1991). Slična slika dobivena je i za dimenziju savjesnosti. Najviši rezultat dobiven je za grupu sportaša rizičnih sportova, potom slijede sportaši, a najniže vrijednosti dobivene su za grupu ne-sportaša. Utvrđene su razlike statistički značajne. Goma í Freixanet (1991) također nalazi da sportaši rizičnih sportova slijede socijalna pravila. Naši rezultati sukladni su Brunerovom nalazu (u Tušak i Tušak, 2001) koji navodi da sportaši pokazuju višu razinu odgovornosti. Također smo utvrdili da su sportaši koji se bave rizičnim sportovima ekstravertiraniji od ostalih sportaša, a obje su skupine sportaša znatno ekstravertiranije od ne-sportaša. Utvrđene su razlike statistički značajne, a slične su rezultate dobili i Eysenck (1982, u Tušak i Tušak, 2001), O\u27Sullivan, Zuckerman i Kraft (1998), Tušak i Burnik (1999), Tušak, Burnik i Robič (2001), Breivik (1999b), Goma í Freixanet (1991) te Eysenck, Nias i Cox (1982). Nešto drugačije rezultate dobili su Markič (u Tušak i Burnik, 1999), Jackson (1976, u Brievik, 1999c) te Magni, Rupolo, Simini, De Leo i Rampazzo (1985, u Brievik, 1999c) prema kojima su alpinisti introvertiraniji u odnosu na opću populaciju. U našem je istraživanju takav rezultat dobiven za dimenziju otvorenosti prema iskustvu. U dimenziji ugodnosti dobiven je jednak redoslijed grupa - najveći rezultat dobiven je na uzorku sportaša rizičnih sportova, zatim ostalih sportaša i potom ne-sportaša. Razlike se, međutim, nisu pokazale statistički značajnima, pa prema tome ne možemo tvrditi da su sportaši koji se bave rizičnim sportovima u većoj mjeri prosocijalne ličnosti, motivirane altruizmom, socijalnim uvažavanjem i nagradama (Goldberg, 1992, u Graziano i Eisenberg, 1997). U dimenziji otvorenosti prema iskustvu dobiven je obrnut poredak skupina - najviše rezultate imaju sportaši nerizičnih sportova, slijede sportaši koji se bave rizičnim sportovima, a potom ne-sportaši. Moguće je zaključiti da su sportaši koji se bave manje rizičnim sportovima kreativniji, originalni, iznimno znatiželjni i otvoreni za nova iskustva, najinformiraniji, inovativni i inteligentni, dok su sve navedene osobine u nešto manjoj mjeri zastupljene kod sportaša koji se bave rizičnim sportovima. U starijim istraživanjima informiranost i kulturna širina dovele su do toga da se ova dimenzija nazivala kultura (Tupes i Cristall, 1961, u McCrea i Costa, 1997) i bila je povezana sa socijalnim statusom. Ta bi varijabla također trebala biti snažno povezana s motivacijom i s potrebom da se razlikuju od drugih, kao i s aktivnim traženjem iskustava, pa bismo očekivali da najviše rezultate u toj dimenziji postižu sportaši rizičnih sportova. U ovom segmentu očigledno postoji čudan paradoks - alpinisti se opisuju kao sramežljivi, mirni, introvertirani (Markič, 1990, u Tušak i Burnik, 1999; Jackson, 1976, u Breivik, 1999c; Magni, Rupolo, Simini, De Leo i Rampazzo,1985, u Brievik, 1999c), pa bi to mogao biti razlog ovakvog nalaza - ako jesu sramežljivi i mirni, neće stremiti ka iskazivanju (inače postojećih) obaviještenosti, inovativnosti, inteligencije i osjetljivosti. Zaključak Ovim istraživanjem utvrđene su razlike u strukturi ličnosti slovenskih sportaša visoko-rizičnih sportova, sportaša koji se bave manje rizičnim sportovima i ne-sportaša. Na temelju dobivenih rezultata potvrđene su četiri od pet istraživačkih hipoteza.Diese Studie untersuchte die Persönlichkeit der Sportler, die risikoreichen Sport treiben. Unser Ziel war es, die Persönlichkeitsdimensionen zu untersuchen und die Ergebnisse von Sportlern, die keinen risikoreichen Sport treiben, mit den Ergebnissen von Nichtsportlern zu vergleichen. Die Studie umfasste 38 Sportler, die die Sportarten hohen Risikos treiben (Alpinisten, Fallschirmspringer, Gleitfallschirmflieger, Wildwasser-Kajakfahrer, Bergab-Mountain-Bike-Fahrer, Motocrossrenner, Abfahrtsläufer and Skispringer). 38 Sportler, die keinen risikoreichen Sport treiben, nahmen an der Forschung teil -Schwimmer, Laufbahnrenner, Segler, Kajakfahrer auf stillen Gewässern, Ruderer, nordische Skiläufer, sportliches Klettern und Karateka. Alle Sportler, sowie die 76 Nichtsportler waren gleichaltrig und der gleichartigen Ausbildung. Die Big Five Observer Scale wurde benutzt. Die risikoreichen Sport treibenden Sportler hatten die besten Ergebnisse in der emotionellen Stabilität erreicht, worauf die Nichtsportler folgten, und die schwächsten Ergebnisse hatten die Sportler, die keinen risikoreichen Sport treiben. Die gleiche Reihenfolge von Gruppen der Probanden war bei Gewissenhaftigkeit und Energie. Die Offenheit war bei den Sportlern, die keinen risikoreichen Sport treiben, am meisten zu merken, dann bei Nichtsportlern und am wenigstens bei den risikoreichen Sport treibenden Sportlern. Die Unterschiede bei der Annehmbarkeit waren nicht bedeutend. Vier von den fünf Hypothesen wurden akzeptiert

Die persönlichkeit von Risikoreichesportarten treibenden Sportlern

The research investigated personality traits of high-risk sports athletes. The aim was to investigate the personality dimensions and compare the results to the results of non-risk sports athletes and non-athletes. Thirty eight high-risk sports athletes participated in the research (alpinists, sky divers, paragliders, white-water kayakers, downhill mountain-bikers, motocross riders, downhill skiers and ski jumpers). The non-risk sports athletes consisted of 38 swimmers, track athletes, sailors, flat-water kayakers, rowers, Nordic skiers, sports climbers and karatekas. The non-athletes were equalled with both groups in age and education and included 76 non-athletes. The Big Five Observer Scale was used. It was found that high-risk sports athletes scored highest in emotional stability, they were followed by the non-athletes and the lowest scores were achieved by non-risk sports athletes. The same order of groups was shown in conscientiousness and energy. Openness was highest in the non-risk sports athletes, followed by the non-athletes and the lowest score was achieved by the high-risk sports athletes. The differences in acceptability were not significant. Four out of five hypotheses were accepted.Uvod Ovo istraživanje bavi se ličnošću sportaša visokorizičnih sportova. Definirali smo ličnost kao relativno stabilan i jednoznačan kompozit mentalnog zdravlja te bihevioralnih i tjelesnih obilježja osobe (Musek, 1988) - ličnost predstavlja sustav osobina karakterističnih za pojedinca, za njegovo psihofiziološko funkcioniranje, osobito onih koje su njemu primarno važne. Ličnost sportaša koji se bave visokorizičnim sportovima, sportovima u kojima je rizik neizostavan i sastavni dio same aktivnosti, plijeni znatnu pažnju. Osnovni cilj našeg istraživanja bio je ispitati razlike u dimenzijama ličnosti skale BFO-S, koja se temelji na samoopisivanju ispitanika, i to između grupe sportaša visokorizičnih sportova, grupe sportaša koji se bave nerizičnim sportovima i kontrolne grupe ispitanika koji se ne bave sportom. Metode Uzorak ispitanika čini 76 slovenskih sportaša, podijeljenih u tri grupe. Prvu grupu čine sportaši rizičnih sportova (N=38), koji se bave: alpinizmom, padobranstvom, padobranskim jedrenjem, kajakom na divljim vodama, ronjenjem, motociklizmom, biciklističkim krosom, skijaškim skokovima i skijaškim spustom. Drugu grupu čini 38 sportaša nerizičnih sportova: plivača, atletičara, slalomaša i veleslalomaša, kajakaša na mirnim vodama, veslača, jedriličara, skijaških trkača, sportskih penjača, karataša i igrača badmintona. Drugu, komparabilnu, skupinu čini 76 ne-sportaša koji su s pripadnicima ostalih grupa izjednačeni po dobi i obrazovanju. Uzorak varijabli čini pet dimenzija 5-faktorskog upitnika ličnosti (skala samoprocjene) (Caprara, Barbaranelli, Borgogni, Bucik i Boben, 1997): ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost i otvorenost iskustvu. Rezultati i rasprava Dobiveni rezultati pokazuju da je emocionalna stabilnost najviša u sportaša koji se bave rizičnim sportovima, potom slijede sportaši ostalih sportova, a najniža razina emocionalne stabilnosti dobivena je u skupini ne-sportaša. Utvrđene razlike između skupina statistički su značajne, što se također pokazalo i u radovima nekih drugih autora (Burnik i Tušak, 1999; Ogilvie i Tutko, 1996; Tušak i Bednarik, 2001; Brievik, 1999a; Goma í Freixanet, 1991). Slična slika dobivena je i za dimenziju savjesnosti. Najviši rezultat dobiven je za grupu sportaša rizičnih sportova, potom slijede sportaši, a najniže vrijednosti dobivene su za grupu ne-sportaša. Utvrđene su razlike statistički značajne. Goma í Freixanet (1991) također nalazi da sportaši rizičnih sportova slijede socijalna pravila. Naši rezultati sukladni su Brunerovom nalazu (u Tušak i Tušak, 2001) koji navodi da sportaši pokazuju višu razinu odgovornosti. Također smo utvrdili da su sportaši koji se bave rizičnim sportovima ekstravertiraniji od ostalih sportaša, a obje su skupine sportaša znatno ekstravertiranije od ne-sportaša. Utvrđene su razlike statistički značajne, a slične su rezultate dobili i Eysenck (1982, u Tušak i Tušak, 2001), O\u27Sullivan, Zuckerman i Kraft (1998), Tušak i Burnik (1999), Tušak, Burnik i Robič (2001), Breivik (1999b), Goma í Freixanet (1991) te Eysenck, Nias i Cox (1982). Nešto drugačije rezultate dobili su Markič (u Tušak i Burnik, 1999), Jackson (1976, u Brievik, 1999c) te Magni, Rupolo, Simini, De Leo i Rampazzo (1985, u Brievik, 1999c) prema kojima su alpinisti introvertiraniji u odnosu na opću populaciju. U našem je istraživanju takav rezultat dobiven za dimenziju otvorenosti prema iskustvu. U dimenziji ugodnosti dobiven je jednak redoslijed grupa - najveći rezultat dobiven je na uzorku sportaša rizičnih sportova, zatim ostalih sportaša i potom ne-sportaša. Razlike se, međutim, nisu pokazale statistički značajnima, pa prema tome ne možemo tvrditi da su sportaši koji se bave rizičnim sportovima u većoj mjeri prosocijalne ličnosti, motivirane altruizmom, socijalnim uvažavanjem i nagradama (Goldberg, 1992, u Graziano i Eisenberg, 1997). U dimenziji otvorenosti prema iskustvu dobiven je obrnut poredak skupina - najviše rezultate imaju sportaši nerizičnih sportova, slijede sportaši koji se bave rizičnim sportovima, a potom ne-sportaši. Moguće je zaključiti da su sportaši koji se bave manje rizičnim sportovima kreativniji, originalni, iznimno znatiželjni i otvoreni za nova iskustva, najinformiraniji, inovativni i inteligentni, dok su sve navedene osobine u nešto manjoj mjeri zastupljene kod sportaša koji se bave rizičnim sportovima. U starijim istraživanjima informiranost i kulturna širina dovele su do toga da se ova dimenzija nazivala kultura (Tupes i Cristall, 1961, u McCrea i Costa, 1997) i bila je povezana sa socijalnim statusom. Ta bi varijabla također trebala biti snažno povezana s motivacijom i s potrebom da se razlikuju od drugih, kao i s aktivnim traženjem iskustava, pa bismo očekivali da najviše rezultate u toj dimenziji postižu sportaši rizičnih sportova. U ovom segmentu očigledno postoji čudan paradoks - alpinisti se opisuju kao sramežljivi, mirni, introvertirani (Markič, 1990, u Tušak i Burnik, 1999; Jackson, 1976, u Breivik, 1999c; Magni, Rupolo, Simini, De Leo i Rampazzo,1985, u Brievik, 1999c), pa bi to mogao biti razlog ovakvog nalaza - ako jesu sramežljivi i mirni, neće stremiti ka iskazivanju (inače postojećih) obaviještenosti, inovativnosti, inteligencije i osjetljivosti. Zaključak Ovim istraživanjem utvrđene su razlike u strukturi ličnosti slovenskih sportaša visoko-rizičnih sportova, sportaša koji se bave manje rizičnim sportovima i ne-sportaša. Na temelju dobivenih rezultata potvrđene su četiri od pet istraživačkih hipoteza.Diese Studie untersuchte die Persönlichkeit der Sportler, die risikoreichen Sport treiben. Unser Ziel war es, die Persönlichkeitsdimensionen zu untersuchen und die Ergebnisse von Sportlern, die keinen risikoreichen Sport treiben, mit den Ergebnissen von Nichtsportlern zu vergleichen. Die Studie umfasste 38 Sportler, die die Sportarten hohen Risikos treiben (Alpinisten, Fallschirmspringer, Gleitfallschirmflieger, Wildwasser-Kajakfahrer, Bergab-Mountain-Bike-Fahrer, Motocrossrenner, Abfahrtsläufer and Skispringer). 38 Sportler, die keinen risikoreichen Sport treiben, nahmen an der Forschung teil -Schwimmer, Laufbahnrenner, Segler, Kajakfahrer auf stillen Gewässern, Ruderer, nordische Skiläufer, sportliches Klettern und Karateka. Alle Sportler, sowie die 76 Nichtsportler waren gleichaltrig und der gleichartigen Ausbildung. Die Big Five Observer Scale wurde benutzt. Die risikoreichen Sport treibenden Sportler hatten die besten Ergebnisse in der emotionellen Stabilität erreicht, worauf die Nichtsportler folgten, und die schwächsten Ergebnisse hatten die Sportler, die keinen risikoreichen Sport treiben. Die gleiche Reihenfolge von Gruppen der Probanden war bei Gewissenhaftigkeit und Energie. Die Offenheit war bei den Sportlern, die keinen risikoreichen Sport treiben, am meisten zu merken, dann bei Nichtsportlern und am wenigstens bei den risikoreichen Sport treibenden Sportlern. Die Unterschiede bei der Annehmbarkeit waren nicht bedeutend. Vier von den fünf Hypothesen wurden akzeptiert

Psihološki odgovor sportaša na ozljedu

The aim of this research was to investigate the causes of the emergence of sports injuries and to explain the differences in psychological response with regard to the severity of the injury. We examined 68 competing Slovene athletes with surgically treated knee injury. The estimated time of rehabilitation of the more severely injured athletes was six months, while those who sustained less severe injuries faced a monthlong rehabilitation. We measured the athletes’ personality traits, their athletic identity, coping with pain, rehabilitation beliefs, motivation and social support provided by their family and their coach as well as their colleagues. The results showed that the group of more severely injured athletes demonstrated behaviour that is less inhibited in response than the group of athletes with less severe injuries. The psychological response proved to be almost the same in both groups, except for the higher levels of catastrophizing, and a higher individual coping response found in the group of more severely injured athletes. Furthermore, masculinity was found to predict self-efficacy and the individual coping response, the strength of athletic identity predicted motivation and rehabilitation value, while emotional lability predicted catastrophizing and self-efficacy. Athletes with lower athletic identity, lower masculinity and higher emotional lability are more exposed to adjustment difficulties after sustaining an athletic injury. In our opinion, the strategies for successful rehabilitation after a sports injury should be aimed at the identification of athletes with personality traits that pose a higher risk of experiencing adjustment difficulties, at promoting adequate motivation, increasing coach support and at the application of cognitive-behavioural strategies.Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi uzroke nastajanja sportskih ozljeda te objasniti razlike u psihološkom odgovoru na ozljede različite težine. Istražili smo 68 slovenskih natjecatelja koji su bili podvrgnuti kirurškoj operaciji koljena. Procijenjeno vrijeme rehabilitacije za teže ozlijeđene sportaše iznosilo je šest mjeseci, dok je za one ispitanike s manje teškim ozljedama ono iznosilo jedan mjesec. Mjerili smo sportaševe osobine ličnosti, njihov sportski identitet, sposobnost suočavanja s boli, povjerenje u rehabilitacijski proces te motivacijsku i sociološku potporu koju su sportaši dobivali od svoje obitelji, trenera i kolega. Rezultati su pokazali da je grupa ispitanika koja je bila teže ozlijeđena pokazala oblik ponašanja koji je manje inhibirao reakciju na ozljedu no što je to slučaj s grupom ispitanika koji su bili lakše ozlijeđeni. Psihološki odgovor bio je gotovo isti u obje grupe, s iznimkom veće razine katastrofiziranja i individualnog suočavanja u grupi ispitanika koji su bili teže ozlijeđeni. Nadalje, pokazalo se da razina muškosti objašnjava samoučinkovitost i razinu individualnog suočavanja, snaga sportskog identiteta predviđa motivaciju i rehabilitacijsku vrijednost, dok je emocionalna nestabilnost predviđala razinu katastrofiziranja i samoučinkovitosti. Sportaši s nižom razinom sportskog identiteta, muškosti i većom razinom emotivne nestabilnosti bili su više izloženi poteškoćama u prilagodbi nakon ozljeđivanja. Prema našem mišljenju, strategije za uspješnu rehabilitaciju nakon sportske ozljede trebale bi biti usmjerene na identifikaciju sportaša s osobinama ličnosti koje predstavljaju veći rizik za doživljavanje poteškoća u prilagodbi na trenutačno stanje, zatim na poticanje odgovarajuće motivacije, povećavanje potpore trenera te primjenu kognitivno-bihevioralnih strategija

Persönlichkeitseigenschaften von slowenischen Bergsteigern und Bergsteigerinnen

The psychology of personality in sport is very interesting concerning the specific psychological profile of elite athletes. In the world, numerous investigations on this subject have been carried out. Our research work was focused on the personalities of mountain climbers. Mountain climbing is a very specific sport discipline. Although it is difficult to talk about classical competition in mountain climbing, it is becoming more and more an issue of sport. New possibilities of competition are also appearing. However, mountain climbing still remains a different discipline. One of its most distinctive characteristics is stress: if one makes a mistake, one’s life can even be at stake. Within the framework of our investigation, we studied the personal traits of Slovenian female and male mountain climbers. The results showed that, in comparison with their male colleagues, the Slovenian female mountain climbers had more endurance, were indisposed, disturbed, had more difficulties with the establishment of social contacts, had low tolerance for frustration, they had general psychosomatic disturbances, low self-confidence, they were more self-critical and had stronger feelings of loneliness and inferiority.Uvod U svijetu se provode brojna istraživanja psiholoških profila vrhunskih sportaša. Naše je istraživanje usmjereno na proučavanje ličnosti alpinista, penjača. Alpinizam je vrlo specifična sportska disciplina. lako je teško raspravljati o natjecanju u klasičnom obliku kada je riječ o planinarenju, alpinizam ipak sve više poprima obilježja sporta. Pojavljuju se i nove mogućnosti natjecanja, no i dalje alpinizam ostaje sasvim specifična sportska disciplina. Jedna od glavnih karakteristika kojom se alpinizam razlikuje od ostalih sportova jest visoka razina stresa: ako netko pogriješi, riskira čak i vlastiti život. U posljednjem desetljeću provedeno je nekoliko istraživanja koja proučavaju psihološke profile i ličnost alpinista i sportskih penjača u Sloveniji. U posljednje tri godine istraživačka skupina na Fakultetu za sport Sveučilišta u Ljubljani provodi projekt u okviru koje istražuje motivaciju i osobine ličnosti sportaša koji se bave visoko rizičnim ili ekstremnim sportovima, što uključuje alpinizam, ekstremni kajak, ronjenje, skijaške skokove i slično. Materijali i metode U okviru našeg istraživanja proučavali smo osobine ličnosti na skupini od 40 slovenskih alpinistica (20) i alpinista (20) u dobi između 22 i 30 godina. Svi su članovi slovenskih alpinističkih klubova. Rezultati i rasprava Na osnovi aritmetičkih sredina vidljive su znatne razlike u većini osobina ličnosti među ispitanicima obiju grupa. Najveća je razlika dobivena u varijablama emocionalne labilnosti, razdražljivosti (iritabilnosti), maskulinosti, iskrenosti i depresivnosti. To potvrđuje općenito poznatu činjenicu da se u nekim osobinama ličnosti žene, pa i sportašice, razlikuju od muškaraca. Očekivali smo, međutim, da ce među alpinistima, budući da je alpinizam specifična sportska disciplina, te razlike biti manje ili da će čak nestati. To se, međutim, nije dogodilo. Utvrdili smo da su slovenske alpinistice istrajnije, indisponiranije, uznemirenije, da imaju više poteškoća u uspostavljanju socijalnih kontakata, da im je prag tolerancije na frustraciju nizak, da imaju općenito psihosomatskih poteškoća, da su manje samopouzdane, a više samokritične te da imaju snažniji osjećaj osamljenosti i inferiornosti u usporedbi s muškim kolegama. Duboko ukorijenjena i genetički uvjetovana uloga žene očigledno je snažno i neporecivo utjecala čak i na alpinistice. Za interpretaciju dobivenih rezultata treba uzeti u obzir da se relativno malobrojne žene i u Sloveniji i u svijetu aktivno bave alpinizmom, a osobito su malobrojne u vrhunskom sportu. Možda su tome razlog upravo razlike u osobinama ličnosti između alpinistica i alpinista koje smo utvrdili u našemu istraživanju. Poteškoća se javlja u usklađivanju uloge žene i alpinistice. Alpinistička karijera alpinistica je kraća od penjačke karijere alpinista budući da one prihvaćaju i ulogu žene i majke u svojim «najboljim sportskim godinama», a time onda, uglavnom, i završava njihova sportska karijera. Veći uzorak ispitanika, kao i usporedba rezultata alpinistica s kontrolnom skupinom ne-sportašica, vjerojatno bi dala nešto drugačije rezultate te osvijetlila problem i iz drugog kuta. Na temelju rezultata našeg istraživanja, međutim, može se zaključiti da je alpinizam tipična muška sportska disciplina u kojoj je ženama znatno teže postici uspjeh. Ostaje nam još puno učiti o uključenosti žena u ekstremne sportove. Osim što su žene alpinistice, one su i skijašice, skakačice padobranom, ekstremne kajakašice, bave se ronje- njem i sportskim penjanjem. Razumijevanje i analiza osobina ličnosti i ostalih psiholoških dimenzija žena koje se bave tim rizičnim oblicima sporta nedvojbeno će rezultirati višom kvalitetom izvedbe i boljim rezultatima, kao i podizanjem razine sigurnosti.Die Persönlichkeitspsychologie im Sport ist sehr interessant bezüglich des psychologischen Profils von Spitzensportlern. Viele Forschungen von diesem Thema wurden weltweit durchgeführt. Unsere Forschung hat sich auf die Persönlichkeit von Bergsteigern konzentriert. Bergsteigen ist eine spezifische Sportart. Obwohl es sehr schwierig ist, über den klassischen Wettbewerb im Bergsteigen zu reden, gewinnt dieser Sport mehr und mehr an seiner Bedeutung innerhalb der Sportwissenschaft. Neue Möglichkeiten des Wettbewerbs entstehen. Bergsteigen ist jedoch noch immer eine völlig verschiedene Sportart. Eine von ihren unterschiedlichsten Charakteristiken ist Stress: wenn man einen Fehler macht, kann man in Lebensgefahr geraten. Innerhalb unserer Forschung haben wir die Persönlichkeitseigenschaften von slowenischen Bergsteigern und Bergsteigerinnen analysiert. Die Resultate zeigten, dass die slowenischen Bergsteigerinnen mehr ausdauernd waren, jedoch mehr indisponiert, beunruhigt, sie hatten Schwierigkeiten, Sozialkontakte zu realisieren, sie hatten auch niedrigere Toleranz für Frustration, sie leideten an psychosomatischen Störungen, ihr Selbstvertrauensniveau war niedrig, sie waren selbstkritischer und fühlten sich einsamer und unterlegener als ihre Hollegen

Utjecaj psiholoških dimenzija psihosomatskogstatusa na potencijalnu natjecateljsku uspješnost trkača na skijama

The purpose of the study was to establish the values of the variables of the psychological area in predicting the potential competitive performance of cross-country skiers. The psychological area, encompassing 24 variables, was studied within the model of potential performance MMPS. The sample consisted of 48 cross-country skiers of three competitive categories. The expert modelling procedure was used to obtain the scores of the potential performance of the subjects at all levels of the psychological area. An analysis of correlation between these scores and the actual competitive performance criterion (SLO_FIS) showed that the psychological area in all three competitive categories of subjects was differently but statistically insignificantly correlated with their competitive performance. The average scores of individual psychological dimensions increase gradually with the subjects’ chronological age, however, there are some deviations pos-sibly resulting from the not yet stabilised psychological structures. The monitoring of the average scores of the subjects’ potential competitive performance in terms of psychological variables by different age category can predict a regular development trend in the psychological make-up of cross-country skiers.Uvod Cilj ovog rada bio je proučiti i vrednovati natjecateljsku uspješnost skijaša trkača pomoću razvoja reduciranog univerzalnog modela potencijalne uspješnosti kao podsustava općeg modela potencijalne uspješnosti. Naglasak je bio na psihološkom području sportaševa psihosomatskog statusa. Koristeći tri autonomna seta specifičnih fizičkih sposobnosti, motivacijskih komponenata i osobina ličnosti željeli smo razviti psihološki model skijaša trkača unutar reduciranog univerzalnog modela potencijalne uspješnosti koji bi bio koristan u planiranju, programiranju, provedbi, praćenju i evaluaciji transformacijskih procesa. Psihološko područje proučavalo se unutar reduciranog modela potencijalne uspješnosti (MMPS). Koristeći tako konstruirani model potencijalne sportske uspješnosti željeli smo utvrditi valjanost rezultata i mogućnost praćenja skijaša trkača s obzirom na dob. Metode Uzorak ispitanika činilo je 48 aktivnih skijaša trkača iz tri natjecateljske kategorije. Ispitanici su bili; 17 starijih dječaka, 17 mlađih juniora i 17 starijih juniora. Za sudjelovanje u ovom istraživačkom projektu dobiven je pristanak sudionika (ili pristanak roditelja i osobnog trenera). Varijable. Reducirani univerzalni model potencijalne uspješnosti – MMPS (motoričke sposobnosti, morfološka obilježja, psihološke i socijalne karakteristike) sadržavao je 24 varijable iz području psiholoških obilježja. FIS bodovi (SLO_FIS), rezultati natjecatelja iz natjecateljske sezone 2001/2002 korišteni su kao zavisna (kriterijska) varijabla. Postupak. Model potencijalne natjecateljske uspješnosti skijaša trkača (MMPS) kreiran je u obliku stabla odlučivanja. Normalizatori (pozicijske konfiguracije) predstavljali su sve elementarne varijable (testove). Pravila donošenja odluke (dimenzionalna konfiguracija) formulirani su na razini svih čvorova u modelu pomoću metode zavisno determiniranih pondera. Program SMMS uporabljen je za izračun rezultata za svakog sportaša, za sve varijable i na svim razinama. Prvo je provedena analiza za elementarne varijable, tj. testove, a potom stupnjevito za sve kompozitne varijable na razinama viših čvorova, sve do najvišega, tj. do prognoziranog rezultata natjecateljske uspješnosti pojedinog skijaša trkača (SC_POTCP). Na najvišoj razini modela, pomoću Pearsonova koeficijenta korelacije, utvrđena je povezanost između rezultata prediktorskih varijabli i rezultata na kriterijskoj varijabli. Tako je potvrđena valjanost reduciranog univerzalnog modela. Rezultati i rasprava Korišten je postupak ekspertnog modeliranja kako bi se dobili rezultati potencijalne natjecateljske uspješnosti sudionika na svim razinama unutar psihološkog područja. Naravno, to nije najvažnija informativna vrijednost ovog modela. Model se pokazao značajno učinkovitijim kada je instruktor (trener) prilagodio svoj način vođenja transformacijskog procesa dobivenim informacijama, a na taj se način poboljšavala i sportaševa učinkovitost u određenom vremenskom razdoblju. Bez tih informacija, vođenje trenažnog procesa vjerojatno bi bilo neprikladno, osobito kada se s većom grupom sportaša radi sa svima na isti način I primjenjuju iste metode za sve. Analiza povezanosti između rezultata potencijalne natjecateljske uspješnosti sportaša na svim razinama unutar psihološkog područja u modelu MMPS i aktualne natjecateljske uspješnosti prema kriteriju FIS bodova (SLO_FIS) pokazala je psihološko područje unutar sve tri natjecateljske kategorije različito, a nije dobivena ni statistički značajna povezanost između tih varijabli i natjecateljske učinkovitosti. Prosječni rezultati po pojedinim psihološkim dimenzijama postupno rastu u funkciji sportaševe dobi; međutim, postoje neka odstupanja, što je možda posljedica još nedovoljno razvijene i nestabilne psihološke strukture. Praćenje prosječnih rezultata potencijalne natjecateljske uspješnosti u terminima psiholoških varijabli s obzirom na dobne kategorije ukazuje na pravilan, očekivani razvojni trend u psihološkom oblikovanju cross-country skijaša. Na razini dugoročnih pozicijskih konfiguracija glavni je cilj transformacijskog procesa postići vrhunski sportski status u muškoj seniorskoj kategoriji. Transformacija numeričkih vrijednosti u atribute omogućuje percepciju vrhunskog (top level) sportaša i kod ostalih natjecateljskih kategorija (mlađih i starijih) te olakšava usporedbu između subjektivnog rezultata (instruktorovog) i rezultata na bilo kojoj varijabli iz modela. Stoga drugi mogu govoriti o skijašu trkaču kritički, ali on/ona može pratiti trendove vlastitog razvoja na nepristran način. Ova je metoda također pogodna za brzu i kvalitetnu korekciju trenažnih programa. Zaključak Evaluacija psiholoških dimenzija psihosomatskog statusa skijaša trkača trebala bi baciti više svjetla na varijabilni dio uspješnosti u ovom sportu. Ipak, te su relacije vrlo složene, pa je donošenje generaliziranih zaključaka na temelju dobivenih trendova i povezanosti između elementarnih i skupnih, izvedenih varijabli nepouzdano, metodološki i uopće. Vjerojatno ne postoji niti jedna motorička reakcija koja ne bi nekako korelirala s nizom nekih psiholoških dimenzija. Pitanje je što jest povezanost između tih varijabli i koliko njihova varijabilnost pridonosi toj psihološkoj strukturi. Stoga, usprkos tvrdnji o povezanosti i neodvojivosti psiholoških osobina i kvaliteta, trebalo bi se zadovoljiti analitičkim pristupom istraživanju ovih dimenzija koje olakšavaju i opravdavaju predikciju natjecateljske uspješnosti u skijaškom trčanju