Contralateral neck lymph node metastasis as a primary presentation of papillary thyroid microcarcinoma

Background: Papillary thyroid cancer usually follows a certain order of metastases to the lymph nodes of the neck. We present a case report of a patient with the primary presentation of the cancer in the form of a metastasis in the lateral neck compartment. Case report: A 22-year-old woman was referred for a painful nodule in region IV on the right side of the neck. Ultrasound showed a hypoechoic nodule measuring 0.5×0.4×0.6 cm in the left thyroid lobe and a hypoanechoic nodule measuring 2.5×2.0×3.1 cm in region IV on the right side of the neck. The FNAC finding of a nodule in region IV indicated the metastasis of papillary thyroid cancer, while the finding of the nodule in the left thyroid lobe did not indicate the presence of tumor cells. The multidisciplinary team decided to perform a total thyroidectomy with a selective neck dissection IIVI on the right side. The pathohistological analysis ultimately confirmed a papillary microcarcinoma (0.3 cm) in the left thyroid lobe, and a metastasis in the lymph node in region IV on the opposite side. Conclusion: Papillary cancer normally follows a certain sequence of metastases, and the central neck compartment is most often affected. In very rare cases, metastases can be seen in the lateral neck department without metastases in the central neck department (the so-called skipped metastases). From the presented case of the patient, a good preoperative evaluation and a discussion of the optimal surgical strategy by a multidisciplinary team is of utmost importance

Contralateral neck lymph node metastasis as a primary presentation of papillary thyroid microcarcinoma

Background: Papillary thyroid cancer usually follows a certain order of metastases to the lymph nodes of the neck. We present a case report of a patient with the primary presentation of the cancer in the form of a metastasis in the lateral neck compartment. Case report: A 22-year-old woman was referred for a painful nodule in region IV on the right side of the neck. Ultrasound showed a hypoechoic nodule measuring 0.5×0.4×0.6 cm in the left thyroid lobe and a hypoanechoic nodule measuring 2.5×2.0×3.1 cm in region IV on the right side of the neck. The FNAC finding of a nodule in region IV indicated the metastasis of papillary thyroid cancer, while the finding of the nodule in the left thyroid lobe did not indicate the presence of tumor cells. The multidisciplinary team decided to perform a total thyroidectomy with a selective neck dissection IIVI on the right side. The pathohistological analysis ultimately confirmed a papillary microcarcinoma (0.3 cm) in the left thyroid lobe, and a metastasis in the lymph node in region IV on the opposite side. Conclusion: Papillary cancer normally follows a certain sequence of metastases, and the central neck compartment is most often affected. In very rare cases, metastases can be seen in the lateral neck department without metastases in the central neck department (the so-called skipped metastases). From the presented case of the patient, a good preoperative evaluation and a discussion of the optimal surgical strategy by a multidisciplinary team is of utmost importance

Promuklost kao netipičan simptom akutne mijeloične leukemije - prikaz slučaja

Promuklost ili disfonija čest je simptom s kojim se bolesnici javljaju u ordinacije obiteljske medicine ili u hitnu otorinolaringološku službu. Najčešće se javlja usljed upalnih bolesti grkljana, kod tumora glave i vrata, u sklopu pojedinih neuroloških, pulmoloških ili gastroenteroloških oboljenja, kao i uslijed traume grkljana ili povratnoga živca. Može nastati kao posljedica upotrebe pojedinih lijekova, kao profesionalna bolest ili uslijed atrofičnih promjena glasnica koje nastupaju s dobi. Osim ovih učestalijih uzroka, postoje i druga stanja u kojima se promuklost rijetko javlja kao jedan od početnih simptoma, no diferencijalno dijagnostički ih trebamo uzeti u obzir. Prezentirati ćemo slučaj 77-godišnje bolesnice koja se javila u hitnu otorinolaringolšku službu deseti dan bolesti s grloboljom, te disfonijom do potpune afonije, bez febriliteta i smetnji gutanja i disanja. Kliničkim pregledom ororafingoskopski se uoči voluminoznija lijeva tonzila, te slabija pomičnost lijeve polovine grkljana, bez vidljivih tumorskih tvorbi. Učini se hitna kompjuterizirana tomografija vrata i prsnoga koša koja pokaže voluminozniju lijevu tonzilu, uz uredan limfni status vrata, te prisutne sitne nespecifične noduse u donjem režnju lijevoga plućnog krila. Hitna laboratorijska obrada pokazala je izraženu leukocitozu 55,9 (x10⁹/L), te se učini hitna obrada hematologa i postavi dijagnoza akutne mijeloične leukemije, te se započne s terapijom. Unatoč brzo postavljenoj dijagnozi i početku liječenja, kod bolesnice je unutar četiri mjeseca nastupio letalni ishod. Promuklost se kod leukemija uglavnom javlja kao posljedica terapije ili pojave sekundarnih malignih oboljenja, iznimno rijetko kao jedan od simptoma u ranim fazama bolesti. Ovim prikazom želimo naglasiti važnost pravovremenog otkrivanja uzroka promuklosti, te skrenuti pozornost na ne tako učestale uzroke koji mogu dovesti do poremećaja glasa

Promuklost kao netipičan simptom akutne mijeloične leukemije - prikaz slučaja

Promuklost ili disfonija čest je simptom s kojim se bolesnici javljaju u ordinacije obiteljske medicine ili u hitnu otorinolaringološku službu. Najčešće se javlja usljed upalnih bolesti grkljana, kod tumora glave i vrata, u sklopu pojedinih neuroloških, pulmoloških ili gastroenteroloških oboljenja, kao i uslijed traume grkljana ili povratnoga živca. Može nastati kao posljedica upotrebe pojedinih lijekova, kao profesionalna bolest ili uslijed atrofičnih promjena glasnica koje nastupaju s dobi. Osim ovih učestalijih uzroka, postoje i druga stanja u kojima se promuklost rijetko javlja kao jedan od početnih simptoma, no diferencijalno dijagnostički ih trebamo uzeti u obzir. Prezentirati ćemo slučaj 77-godišnje bolesnice koja se javila u hitnu otorinolaringolšku službu deseti dan bolesti s grloboljom, te disfonijom do potpune afonije, bez febriliteta i smetnji gutanja i disanja. Kliničkim pregledom ororafingoskopski se uoči voluminoznija lijeva tonzila, te slabija pomičnost lijeve polovine grkljana, bez vidljivih tumorskih tvorbi. Učini se hitna kompjuterizirana tomografija vrata i prsnoga koša koja pokaže voluminozniju lijevu tonzilu, uz uredan limfni status vrata, te prisutne sitne nespecifične noduse u donjem režnju lijevoga plućnog krila. Hitna laboratorijska obrada pokazala je izraženu leukocitozu 55,9 (x10⁹/L), te se učini hitna obrada hematologa i postavi dijagnoza akutne mijeloične leukemije, te se započne s terapijom. Unatoč brzo postavljenoj dijagnozi i početku liječenja, kod bolesnice je unutar četiri mjeseca nastupio letalni ishod. Promuklost se kod leukemija uglavnom javlja kao posljedica terapije ili pojave sekundarnih malignih oboljenja, iznimno rijetko kao jedan od simptoma u ranim fazama bolesti. Ovim prikazom želimo naglasiti važnost pravovremenog otkrivanja uzroka promuklosti, te skrenuti pozornost na ne tako učestale uzroke koji mogu dovesti do poremećaja glasa

Analysis of symptoms and clinical signs of laryngopharyngeal reflux depending on pepsia in saliva

In the last fifty years, an epidemic of reflux disease has occurred as a result of poor eating habits, stress, and activities of the food industry. Part of this disease is laryngopharyngeal reflux, a disease characterized by the return of gastric contents to the throat and surrounding organs, leading to hoarseness, coughing, difficulty in swallowing and breathing, and ultimately the development of benign and malignant changes in the larynx. This study is aimed to examine the symptoms and signs of laryngopharyngeal reflux in the study group before and after therapy and to compare the concentration of pepsin in saliva with the above. The prospective longitudinal cohort study included 50 subjects, divided into two groups. The first group consisted of 25 subjects with laryngopharyngeal reflux. The second group consisted of 25 healthy subjects without symptoms and signs of laryngopharyngeal reflux. Symptoms and signs before and after therapy were collected using RSI and RFS questionnaires. Pepsin in saliva was measured with Peptest before and after therapy. The most pronounced symptoms are hoarseness, postnasal drip, and a feeling of "a lump in the throat". The median RSI score after three months of therapy was reduced from 20 to 8. From the first group, 7 subjects had measurable levels of pepsin in saliva, and none after therapy. In the control group, no subjects were found to have pepsin in their saliva. Significant improvement was observed in clinical findings (subglottic edema, posterior commissure hypertrophy, vocal cord edema, dense endolaryngeal secretion) after three months of therapy in subjects with LPR. No association of pepsin with LPR symptoms was observed but there is a significant positive association between pepsin and the clinical finding of erythema/hyperemia. In most cases, we start therapy with medication. It is, therefore, important to emphasize that laryngopharyngeal reflux treatment must always begin with a change in diet, lifestyle, and stress regulation. Treatment must be individual and should include a multidisciplinary team with a nutritionist, psychologist, and psychiatrist

Utjecaj nacionalnog zatvaranja uslijed pandemije bolesti COVID-19 na učestalost javljanja sekretornog otitisa u djece – KBC Osijek

Prikazati utjecaj nacionalnog zatvaranja zbog pandemije bolesti COVID-19 na učestalost javljanja perzistirajuće sekretorne upale srednjeg uha u djece. Djeca u dobi od 4 do 13 godina sa sekretornim otitisom koja su operativno liječena od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2020. godine u Klinici za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC-a Osijek. Bolesnicima je učinjena je otomikroskopija, timpanometrija, tonska audiometrija i fiberendoskopija epifarinksa. Nakon potvrde postojanja sekretornog otitisa i konzervativnog liječenja u trajanju od tri mjeseca djeca su liječena kirurški, adenotomijom i miringotomijom s postavljanjem ventilacijskih cjevčica u istostrano uho. U ovu studiju uključeno je 107 djece koji su bili operativno liječeni adenotomijom i miringotomijom s postavljanjem ventilacijskih cjevčica. Rezultati su pokazali značajan pad broja operacija u 2020. godini u odnosu na prethodne tri, pretpostavljamo uslijed nacionalnog zatvaranja. Najveću razliku bilježimo uspoređujući 2018. i 2020. godinu, kada je uočen pad broja operacija za 87%. Drastično smanjenje aktivnosti za vrijeme nacionalnog zatvaranja, ostanak i školovanje od kuće, potenciranje pravilnog i redovitog provođenja osobne higijene pridonijeli su smanjenju učestalosti jedne od najčešćih infekcija u djece. Manja učestalost akutne upale srednjeg uha pozitivno utječe na smanjenje učestalosti razvoja sekretornog otitisa u djece. Usporedbom s prethodne tri godine došlo je do značajnog pada broja djece koja zahtijevaju kirurško liječenje. Ovo je prva retrospektivna studija o utjecaju nacionalnog zatvaranja na smanjenje potrebe za kirurškim liječenjem perzistirajućega sekretornog otitisa u djece

Uspješan repozicijski postupak dobroćudne paroksizmalne položajne vrtoglavice nakon stapedotomije

This report aimed to investigate the relationship after successful left‐sided stapedotomy and postoperative benign paroxysmal positional vertigo (BPPV) due to vitamin D deficiency. A 56‐year‐old woman presented with a complaint of progressive hearing loss and tinnitus in the left ear without dizziness. A successful left‐sided stapedotomy was performed, confirming the diagnosis of otosclerosis and closing the air‐bone gap to less than 10 dB. Seven days after the stapedotomy, the patient reported dizziness, usually when turning to her left side in the bed. An electrophysiological assessment was performed to investigate vestibular function. Dix Hallpike maneuver showed a typical response, about 5 seconds after repositioning the head, and geotropic, torsional rotary nystagmus of about 30 seconds was registered. Vitamin D deficiency in serum was found. Complete symptom remission was achieved after 7-day-treatment with Epley’s maneuver. As a postoperative vertigo complication, BPPV often remains unrecognized after stapes surgery. Canalith repositioning maneuver is treatment for BPPV. Determining serum levels of total calcium and vitamin D may play a significant role in monitoring and reducing the recurrence of dizziness.Cilj ovog prikaza bio je istražiti povezanost postoperativne dobroćudne paroksizmalne položajne vrtoglavice (BPPV), nakon uspješne lijevostrane stapedotomije, zbog nedostatka vitamina D. Žena, 56 godina, upućena zbog progresivnog gubitka sluha i šuma u lijevom uhu bez vrtoglavice. Učinjena je uspješna lijevostrana stapedotomija, koja je potvrdila dijagnozu otoskleroze i postoperativno audiološka obrada pokazala je smanjenje kohlearne pričuve na manje od 10 dB. Sedam dana nakon stapedotomije primijetila je vrtoglavicu, obično pri okretanju na lijevi bok u krevetu. Provedena je elektrofiziološka procjena kako bi se ispitala funkcija vestibularnog osjetila. Dix Hallpike manevar pokazao je tipičan odgovor, nakon latencije od oko 5 sekundi, ageotropni, vertikalno rotatorni nistagmus u trajanju od 30 sekundi. Laboratorijski nalaz pokazao je nedostatak vitamina D u serumu. Potpuna remisija simptoma postignuta je nakon 7-dnevnog liječenja Epleyjevim manevrom. Kao postoperativna komplikacija vrtoglavice, BPPV, često ostaje neprepoznat nakon operacije stapesa. BPPV se uspješno liječi repozicijskim postupcima. Određivanje razine ukupnog kalcija i vitamina D u serumu može imati značajnu ulogu u praćenju i smanjenju ponavljanja vrtoglavice

Povezanost diabetes mellitusa tip 2, hipotiroeoze i karcinoma štitnjače

This study aimed to investigate the association between type 2 diabetes mellitus (T2DM), antidiabetic therapy, hypothyroidism, and thyroid cancer. We analyzed data from 320 patients who underwent thyroid surgery for suspicion of cancer. The diagnosis of thyroid cancer was confirmed by histopathological analysis in 95 patients. No significant difference was found in the diagnosis of T2DM and hypothyroidism concerning the presence of thyroid cancer (p=0.13; p=0.85), nor in the gender of patients with T2DM and hypothyroidism with respect to the type of thyroid cancer (p=0.19; p=0.25). Patients with T2DM (Odds ratio [OR] 1.89; 95% CI, 0.856-4.163) and patients with hypothyroidism (OR, 1.05; 95% CI, 0.530-2.164) had higher prevalence of thyroid cancer, as did those who had both diagnoses combined (p=0.37; OR, 2.39; 95% CI, 0.333-17.278), compared with the patients who did not have those diagnoses. Men with T2DM (OR, 6.19; 95% CI, 1.180-32.513) had higher prevalence of thyroid cancer than women. Patients who were on oral antidiabetics (OR, 1.91; 95% CI, 0.804-4.512) had higher prevalence of thyroid cancer than those receiving insulin. According to the results of this study, we can conclude that there is an association between T2DM, hypothyroidism, oral antidiabetics, and thyroid cancer.Cilj ove studije je bio ispitati povezanost diabetes mellitusa tip 2 (T2DM), antidijabetičke terapije, hipotireoze i karcinoma štitnjače. Analizirani su podaci od 320 pacijenata koji su operirani zbog sumnje na karcinom štitnjače. Dijagnoza karcinoma štitnjače je potvrđena patohistološkom analizom kod 95 pacijenata. Nije nađena značajna razlika u prisutnosti dijagnoze T2DM i hipotireoze u odnosu na prisutnost karcinoma štitnjače (p=0.13; p=0.85), kao niti u spolu ispitanika s T2DM i hipotireozom s obzirom na tip karcinoma štitnjače (p=0.19; p=0.25). Pacijenti s T2DM (Odds ratio [OR] 1.89; 95% CI, 0.856–4.163) i pacijenti s hipotireozom (OR, 1.05; 95% CI, 0.530–2.164) su imali veću vjerojatnost od karcinoma štitnjače, kao i ispitanici koji su imali obje dijagnoze u kombinaciji (p=0.37; OR, 2.39; 95% CI, 0.333–17.278), u odnosu na pacijente koji nemaju te dijagnoze. Muškarci s T2DM (OR, 6.19; 95% CI, 1.180-32.513) su imali veću vjerojatnost od karcinoma štitnjače od žena. Veću vjerojatnost od karcinoma štitnjače imali su pacijenti koji uzimaju peroralne antidijabetike (OR, 1.91; 95% CI, 0.804–4.512) u odnosu na one koji uzimaju inzulin. Prema rezultatima ove studije možemo zaključiti da postoji povezanost T2DM, hipotireoze, peroralnih antidijabetika i karcinoma štitnjače

The effectiveness of diode laser in reduction of inferior turbinate

Uvod: Hipertrofija donjih nosnih školjki koja je refraktorna na konzervativnu terapiju je jedan od najčešćih problematika u rinologiji. Redukcija donjih nosnih školjki s diodnim laserom je minimalno invazivna i sigurna metoda koja se može provesti u lokalnoj anesteziji. Cilj rada je prikazati efikasnost redukcije donjih nosnih školjki diodnim laserom na temelju subjek- tivnih simptoma nazalne opstrukcije, nazalne sekrecije, glavobolje i smanjenog osjeta mirisa, te nalaza rinomanometrije. Materijali i metode: U studiju je uključeno 62 pacijenta kojima je učinjena redukcija donjih nosnih školjki diodnim laserom u razdoblju od studenog 2017. godine do prosinca 2019. godine. Postoperativno kontrole su provedene sedmi dan i mjesec dana nakon operacije. Svim pacijentima je učinjena rinomanometrija na kompjuteriziranom rinomanometru prije i nakon operacije. Rezultati: Kod svih pacijenata je bila prisutna nazalna opstrukcija prijeoperativno. Kod 50 % pacije- nata je bila prisutna nazalna sekrecija prijeoperativno, kod 22,5 % glavobolja, te u 16,1% slučajeva pacijenti su slabije osjetili mirise. Mjesec dana postoperativno 88% pacijenata se više nije žalio na nazalnu opstrukciju, a 83,8% na nazalnu sekreciju. Kod 6,5% pacijenata je i dalje perzistirao simp- tom glavobolje, te 4,8% pacijenata se i dalje žalio na smanjen osjet mirisa. Značajno su manje vrijednosti ukupnog otpora zraka na rinomanometrijskom nalazu postoperativno (p<0,001). Kod jednog pacijenta su uočene sinehije kao postoperativna komplikacija. Zaključak: Upotreba diodnog lasera u redukciji donjih nosnih školjki je sigurna, efektivna metoda s minimalno komplikacija i kratkim periodom oporavka pacijenata, te se može provesti u lokalnoj anesteziji.Introduction: Inferior turbinate hypertrophy that is refractory to conservative therapy is one of the most common problems in rhinology. Reduction of the inferior turbinate with a diode laser is a minimally invasive and safe method that can be performed under local anesthesia. The aim of this study is to show the efficiency of diode laser in reduction of inferior turbinate based on symptoms of nasal obstruction, nasal secretion, headache, hyposmia, and rhinomanometry findings before and after surgery. Materials and Methods: A total of 62 patients were included in this study, who underwent diode laser turbinate reduction between November 2017 and December 2019. Patients were followed up after seven days and one month after surgery. Rhinomanometry was performed before and after surgery. Results: Nasal obstruction was present in all patients before surgery, nasal secretion in 50% of patients, headache in 22.5%, and hyposmia in 16.1% of patients before surgery. One month after surgery, 88% of patients no longer complained of nasal obstruction and 83.8% of nasal secretion. In 6.5% of patients the symptom of headache persisted and 4.8% of patients continued to complain of decreased sense of smell. Total nasal resistance was significantly lower after surgery (p <0.001). Synechiae were observed in one patient as a postoperative complication. Conclusions: Reduction of inferior turbinate with diode laser is a safe, effective method with minimal complications and a short patient recovery period, and can be performed under local anesthesia

The effectiveness of diode laser in reduction of inferior turbinate

Uvod: Hipertrofija donjih nosnih školjki koja je refraktorna na konzervativnu terapiju je jedan od najčešćih problematika u rinologiji. Redukcija donjih nosnih školjki s diodnim laserom je minimalno invazivna i sigurna metoda koja se može provesti u lokalnoj anesteziji. Cilj rada je prikazati efikasnost redukcije donjih nosnih školjki diodnim laserom na temelju subjek- tivnih simptoma nazalne opstrukcije, nazalne sekrecije, glavobolje i smanjenog osjeta mirisa, te nalaza rinomanometrije. Materijali i metode: U studiju je uključeno 62 pacijenta kojima je učinjena redukcija donjih nosnih školjki diodnim laserom u razdoblju od studenog 2017. godine do prosinca 2019. godine. Postoperativno kontrole su provedene sedmi dan i mjesec dana nakon operacije. Svim pacijentima je učinjena rinomanometrija na kompjuteriziranom rinomanometru prije i nakon operacije. Rezultati: Kod svih pacijenata je bila prisutna nazalna opstrukcija prijeoperativno. Kod 50 % pacije- nata je bila prisutna nazalna sekrecija prijeoperativno, kod 22,5 % glavobolja, te u 16,1% slučajeva pacijenti su slabije osjetili mirise. Mjesec dana postoperativno 88% pacijenata se više nije žalio na nazalnu opstrukciju, a 83,8% na nazalnu sekreciju. Kod 6,5% pacijenata je i dalje perzistirao simp- tom glavobolje, te 4,8% pacijenata se i dalje žalio na smanjen osjet mirisa. Značajno su manje vrijednosti ukupnog otpora zraka na rinomanometrijskom nalazu postoperativno (p<0,001). Kod jednog pacijenta su uočene sinehije kao postoperativna komplikacija. Zaključak: Upotreba diodnog lasera u redukciji donjih nosnih školjki je sigurna, efektivna metoda s minimalno komplikacija i kratkim periodom oporavka pacijenata, te se može provesti u lokalnoj anesteziji.Introduction: Inferior turbinate hypertrophy that is refractory to conservative therapy is one of the most common problems in rhinology. Reduction of the inferior turbinate with a diode laser is a minimally invasive and safe method that can be performed under local anesthesia. The aim of this study is to show the efficiency of diode laser in reduction of inferior turbinate based on symptoms of nasal obstruction, nasal secretion, headache, hyposmia, and rhinomanometry findings before and after surgery. Materials and Methods: A total of 62 patients were included in this study, who underwent diode laser turbinate reduction between November 2017 and December 2019. Patients were followed up after seven days and one month after surgery. Rhinomanometry was performed before and after surgery. Results: Nasal obstruction was present in all patients before surgery, nasal secretion in 50% of patients, headache in 22.5%, and hyposmia in 16.1% of patients before surgery. One month after surgery, 88% of patients no longer complained of nasal obstruction and 83.8% of nasal secretion. In 6.5% of patients the symptom of headache persisted and 4.8% of patients continued to complain of decreased sense of smell. Total nasal resistance was significantly lower after surgery (p <0.001). Synechiae were observed in one patient as a postoperative complication. Conclusions: Reduction of inferior turbinate with diode laser is a safe, effective method with minimal complications and a short patient recovery period, and can be performed under local anesthesia