Usporedba pokazatelja procjene boli u pasa s operacijskim liječenjem puknuća prednjeg križnog ligamenta

The objective of this study was to compare postoperative pain, as assessed by multiple objective and subjective methods, after Tibial Tuberosity Advancement and Modified Retinacular Imbrication Technique, procedures that differ significantly in the extent of the operative trauma. We compared the preoperative, 2, 6, 10, 20, 44 and 68-hour postoperative results of the University of Melbourne Pain Scale and visual analogue scale with the dynamics of the physiologic, biochemical and behavioural parameters. The integration of various parameters increases the objectivity of pain assessment. The invasiveness of the surgical technique does not necessarily correlate with the level of postoperative pain.Cilj ovog istraživanja bila je usporedba poslijeoperacijske boli, procijenjene višestrukim objektivnim i subjektivnim metodama, nakon kranijalne transpozicije goljenične kvrge i modificiranog postupka zatezanja retinakula, kirurških zahvata koji se prema opsegu operacijske traume znatno razlikuju. Usporedili smo rezultate bodovnog sustava intenziteta boli Sveučilišta u Melbourneu i vizualne analogne skale s dinamikom fizioloških, biokemijskih i bihevioralnih pokazatelja prije operacije te 2, 6, 10, 20, 44 i 68 sati poslije operacije. Objedinjavanje različitih pokazatelja povećava objektivnost procjene boli. Invazivnost operacijske tehnike ne mora se nužno podudarati sa stupnjem poslijeoperacijske boli

Unutarnje učvršćivanje prijeloma bedrene kosti u zelene iguane s razvijenom metaboličnom bolešću kostiju - prikaz slučaja.

One case of a right femoral bone fracture repair by intramedullary pin fixation in a green iguana is described. A fracture of the right femur was diagnosed as a result of trauma. Open reduction with intramedullary pin fixation was used for the fracture repair. The progress of healing had been monitored clinically and radiographically over a four-month period. Two months postoperatively, functional deterioration was noticed and signs of metabolic bone disease had been recognized. The calcium and phosphorus ratio in the blood biochemistry results confirmed the disease. For the successful outcome of the fracture healing process in a green iguana, the full engagement of both veterinarian and owner is crucial.U radu se opisuje slučaj operacijskog liječenja loma desne bedrene kosti intramedularnom iglom u iguane. Kao posljedica traume utvrđen je prijelom desne bedrene kosti. Za repoziciju i učvršćenje koštanih ulomaka primijenjena je intramedularna igla. Cijeljenje kostiju klinički i rengenološki praćeno je u razdoblju od četiri mjeseca. Dva mjeseca nakon operacije opaža se nazadovanje u funkciji operiranoga uda te se uočavaju znaci metabolične bolesti kostiju. Omjer kalcija i fosfora u rezultatima biokemijske pretrage krvi potvrdio je bolest. Za uspješan ishod procesa cijeljenja loma kosti u iguane, nužna je predanost i veterinara i vlasnika pacijenta

Denzitometrija mineralizacije kalusa u kritičnom defektu kunićje palčane kosti

This study aims to investigate the use of a photodensitometry to analyze plain radiographic images and correlate them with the rate of new bone formation in a critical size defect of a rabbit radius filled with an autologous omental graft. The computer program MCID Evaluation 7.0. was used for photodensitometric processing of X-ray images taken at 2, 4, 6 and 8 weeks after surgery. The study was conducted on 20 adult New Zealand white rabbits under general anaesthesia, critical-sized osseous defect was created in the right radius and in treated group filled with autogenous omental graft. Optical densitometry of radiographs revealed statistically significant differences between the experimental and control sites. The study showed that autogenous omental grafts promoted healing of the critical-sized defect of the rabbit radius.Istražena je upotreba fotodenzitometrije za analizu rendgenograma u usporedbi sa stopom novostvorene kosti u kritičnom defektu kunićje palčane kosti ispunjene autolognim presatkom velikoga omentuma. Računalni program MCID 7.0. rabljen je za obradu rengenograma koji su snimljeni 2, 4, 6 i 8 tjedana nakon operacije. Istraživanje je provedeno na 20 odraslih novozelandskih kunića u općoj anesteziji. Denzitometrija rendgenograma pokazala je statistički značajne razlike između pokusne i kontrolne skupine. Istraživanje je pokazalo da autologni presadak omentuma pospješuje cijeljenje kritičnoga defekta kunićje palčane kosti

Utjecaj šivaćega materijala na biomehaničke i histološke pokazatelje cijeljenja petne tetive u kunića.

This study shows on a rabbit model in vivo the importance of suture material elasticity in Achilles tendon healing. Tendon reconstruction was performed on 30 rabbits divided into three groups of 10 animals, according to the suture material. Tendons were sutured by the Krackow suture. Steel wire as a stiff material, polypropylene as a plastic material, and polybutester as a material that shows elasticity and resistance to deformities were used. In all the animals the unoperated, contra lateral limb served as control. A servohidraulic jack was used to set a maximum loading capacity until the breaking point (Fmax) and drawing ability (A). The breaking strength of tendons reconstructed by polybutester was not statistically different in comparison to the breaking strength of control tendons, but were significantly higher in comparison to tendons sutured by wire or polypropylene. Different histological staining methods were used to show the parameters of healing tendon tissue. The collagen fiber structure and arrangement, and the cellularity of tendon scar tissue sutured by polybutester are more similar to those of the control tendon. Achilles tendon suturing with polybutester is beneficial for tendon healing, so its clinical use is recommended.Ova studija na modelu kunića in vivo istražuje značenje elastičnosti šivaćega materijala u cijeljenju petne tetive. Šivanje tetiva izvedeno je na 30 kunića podijeljenih u 3 skupine po 10 životinja, s obzirom na upotrijebljen šivaći materijal. Uspoređeni su čelična žica kao krut materijal, polipropilen kao plastičan materijal i polibutester kao elastičan materijal otporan na deformacije. Servohidraulična kidalica upotrijebljena je za određivanje sile kidanja i istezljivosti tetiva. Sila kidanja tetiva rekonstruiranih polibutesterom nije se statistički značajno razlikovala od sila tetiva kontrolne skupine, ali je bila značajno veća u odnosu na sile kidanja tetiva sašivenih čeličnom žicom ili polipropilenom. Različite metode histološkoga bojenja rabljene su za prikazivanje pokazatelja cijeljenja tetiva. Građa kolagenih vlakana, uređenost i brojnost stanica ožiljkastoga tkiva tetiva sašivenih polibutesterom sličnija je tetivama kontrolne skupine. Šivanje tetive polibutesterom učinkovito je za njezino cijeljenje, te je stoga preporučljiv u kliničkoj uporabi

Nekrotični lipom omentuma kao neuobičajeni uzrok sklerozirajućega inkapsulirajućega peritonitisa u psa - prikaz slučaja.

Solitary or multiple lipomas in dogs may occur almost anywhere in the subcutaneous tissue of the trunk, gluteal region and proximal limbs, although they rarely originate from abdominal fat deposits. In the present report, we describe a case of a massive rupture of necrotic omental lipoma, and free fat release within the abdominal cavity, causing a severe chronic inflammatory reaction of the peritoneum and resulting in sclerosing encapsulating peritonitis of several abdominal organs.Pojedinačni ili višestruki lipomi u pasa mogu se pojaviti gotovo bilo gdje u potkožnom tkivu trupa, glutealne regije te proksimalnih dijelova udova. Lipomi podrijeklom od trbušnoga masnog tkiva izrazito su rijetki. U ovom radu prikazan je slučaj masivne rupture nekrotičnog lipoma omentuma uslijed koje je došlo do curenja slobodne masti u trbušnu šupljinu i pokretanja opsežne kronične upalne reakcije potrbušnice koja je u konačnici rezultirala sklerozirajućim inkapsulirajućim peritonitisom nekoliko trbušnih organa

Pasminska, spolna, dobna i reprodukcijska predispozicija za puknuće prednjega križnog ligamenta u 117 pasa koje je liječio jedan te isti kirurg (2010. -2015.) - kratko priopćenje

Rupture of the cranial cruciate ligament (CCL) remains the most common canine orthopaedic problem seen in clinical practice. The present paper describes a population of 117 dogs with CCL rupture diagnosed by clinical examination followed by mini-arthrotomy. The dogs were treated from January 2010 to February 2015 at the Clinic for Surgery, Orthopaedics and Ophthalmology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia, by the same surgeon. The age, breed, gender and reproductive profile were analysed in relation to CCL rupture occurrence during the study and were discussed in relationship to previous published reports. Of the 117 dogs, 29.0% were mixed breed dogs and 13.7% Labrador Retrievers as the most common. Males and females were equally affected. Bilateral rupture occurred in 5.85% cases, mostly in mixed breed females. Medial meniscal tear was observed in 22.2% of cases with mini-arthrotomy and probing. The average age of the small breed dogs was 8.3 years, and of the large breed dogs 4.2 years. Dogs aged 5 years and older had 2.5 times the likelihood of suffering from CCL rupture compared with dogs aged under 5 years (P<0.01).Ovo istraživanje obuhvaća populaciju od 117 pasa s puknućem prednjega križnog ligamenta dijagnosticiranim kliničkim pregledom i medijalnom miniartrotomijom. Psi su bili zaprimani i liječeni od siječnja 2010. do veljače 2015. godine na Klinici za kirurgiju, ortopediju i za oftalmologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Klinički pregled i operacije obavio jedan te isti kirurg. Analizirana je dobna, pasminska, spolna i reprodukcijska predispozicija pasa za puknuće prednjeg križnog ligamenta. Rezultati su uspoređeni s rezultatima ranije objavljenih radova. Od ukupno 117 pasa najzastupljeniji su bili križani psi (29,0 %) i labrador retriveri (13,7 %). Ženke i mužjaci bili su podjednako zastupljeni, neovisno o sterilizaciji. Obostrano puknuće križnog ligamenta zabilježeno je u ukupno 5 slučajeva, najviše u kuja križanih pasmina s prosječnom dobi od šest godina. Ozljeda medijalnog meniskusa zabilježena je u 22,2 % slučajeva nakon miniartrotomije i inspekcije sondom. Prosječna dob u malih pasmina bila je 8,3, a u velikih pasmina 4,2 godine. Psi stariji od pet imali su 2,5 puta veću pojavnost puknuća prednjeg križnog ligamenta nego psi mlađi od 5 godina (P<0,01)

Stafilom uzrokovan neliječenim mačjim ogrebom u pekinškoga psa

The subject of this report is an interesting case of a state, developed from a seemingly innocuous injury. A number of unfavourable factors, combined and what seemed a mere scratch, developed over a short time into an eye threatening condition, i.e. staphyloma. The dog underwent operating procedure suitable for such a diagnosis: resection of part of outer ocular layer, which is described in detail further in the textPredmet ovog prikaza zanimljiv je slučaj, naoko bezazlene, ozljede oka mačjim ogrebom. U kratkom roku, zbog niza nepovoljnih okolnosti razvilo se, od isprva uobičajene ozljede, za oko opasno stanje, stafilom. Pas je podvrgnut operacijskom zahvatu resekcije dijela vanjske očne ovojnice indiciranom za takvu dijagnozu, što je iscrpno opisano u tekstu

Utjecaj šavova na čvrstoću rekonstruirane operacijske rane u bijeloj liniji štakora

The primary objective of this study was to determine which closure technique - simple interrupted suture (SIS), simple continuous suture (SCS), interrupted double loop closure (IDLC) or continuous double loop closure (CDLC) - results in stronger wound repair after midline laparotomy. Surgery was performed on 48 male rats. On the 5th postoperative day the rats were sacrificed and wound strength was measured by inserting a balloon into the abdomen and filling it with air until the abdomen burst. Pressure was measured in millimetres of mercury. Abdominal bursting pressure was 281.25 ± 26.5 mm Hg (mean ± SD) in the SIS group, 287.91 ± 29.6 mm Hg in the SCS group, 295.41 ± 31.9 mm Hg in the IDLC group and 314.58 ± 24.7 mm Hg in the CDLC group (P<0.05). Closure of the midline abdominal incisions using SCS has almost the same wound strength as SIS or IDLC but it is recommended because of simplicity, speed, and costs. CDLC ensures the greatest wound strength on the basis of the intraperitoneal pressure required to burst the abdomen. The results of the comparison of the SIS to SCS, as well as IDLC to CDLC, show that continuous suture techniques are more favourable than the interrupted suture techniques from which they were derived.Glavna svrha ovog istraživanja bila je određivanje koja od pretraživanih kirurških tehnika šivanja, jednostavnim pojedinačnim šavom (SIS), jednostavnim produžnim šavom (SCS), pojedinačnim šavom s dvijeomče (IDCL) ili produžnim šavom s dvije omče (CDLC), dovodi do snažnije rane nakon laparotomije u bijeloj liniji. Operacije su izvedene na 48 štakorskih mužjaka. Petoga dana nakon operacije životinje su žrtvovane, a snaga rane bila je mjerena umetanjem balona u trbušnu šupljinu i upuhivanjem zraka do trenutka rupture trbušne stijenke. Intraabdominalni tlak mjeren je u milimetrima žive. Intraabdominalni tlak u času rupture iznosio je 281,25 ± 26,5 mm Hg u SIS skupini, 287,91 ± 29,6 mm Hg u SCS skupini, 295,41 ± 31,9 mm Hg u IDLC skupini i 314,58 ± 24,7 mm Hg u CDLC skupini (P<0,05). Šivanjem incizijske rane u bijeloj liniji SCS tehnikom postiže se gotovo ista snaga rane kao šivanjem SIS ili IDLC tehnikom, zato se ona preporučuje osobito zbog jednostavnosti i brzine izvođenja te manjih troškova. CDLC tehnika omogućuje postizanje najveće snage rane s osnove intraabdominalnog tlaka potrebnog za nastanak rupture trbuha. Rezultati usporedbe jednostavnog produžnog šava s jednostavnim pojedinačnim (čvornim) šavom, kao i usporedbe produžnog šava osmice s pojedinačnim šavom osmice idu u prilog produžnih šavov

Liječenje loma tibiotarzusa ukotvljenim čavlom u crnog labuda (Cygnus atratus) - prikaz slučaja.

The efficacy of interlocking nail repair of a tibiotarsal fracture in a black swan (Cygnus atratus) is described. A one year old, 3.70 kg black swan presented with a closed, spiral, midshaft, AO 42-A1, Winquist- Hansen type-0, left tibiotarsal fracture. The fracture was reduced and fixed with a 3.5-mm diameter, 113 mm long four-hole interlocking nail. The animal was weightbearing three days postoperatively on the bandaged limb. The fracture was assessed as clinically stable 14 days postoperatively. Twenty weeks postoperatively the function of the limb was assessed as normal. There seem to be only a few published cases of the presented method. Providing early return of limb function, the interlocking nail was a good method for tibiotarsal fracture repair in this black swan.Crni labud u dobi od godinu dana, tjelesne mase 3,70 kg, doveden je sa zatvorenim, spiralnim lomom dijafize lijevoga tibiotarzusa, AO 42 A1, Winquist-Hansen tip-0. Lom je reponiran i fiksiran ukotvljenim čavlom promjera 3,5 mm, duljine 113 mm, sa četiri vijka. Tri dana nakon operacije, životinja se oslanjala na operiranu nogu koja je bila zaštićena povojem. Četrnaest dana nakon operacije, lom smo procijenili klinički stabilnim. Dvadeset tjedana nakon operacije, funkcija ekstremiteta bila je normalna. Dosad su objavljena tek dva opisa predstavljene metode. Omogućavajući brz povratak funkcije, ukotvljeni čavao valjana je metoda operacijskoga liječenja loma tibiotarzusa u ptica