Stroke outcomes in Croatian and Bulgarian patients measured by modified Rankin scale

Cilj rada bio je usporedba funkcijskih ishoda pacijenata s moždanim udarom tijekom rehabilitacije u Hrvatskoj i Bugarskoj s pomoću modificirane Rankinove ljestvice (mRS) kao kliničke mjere opće nesposobnosti. Broj rehabilitacijskih dana u Bugarskoj je, sukladno nacionalnim pravilnicima, manji nego u Hrvatskoj. Stoga je namjera studije bila ocijeniti utjecaj duljine rehabilitacije na napredak pacijenata. Korišteni su podaci 50 pacijenata iz svake od zemalja, koji su bili usklađeni prema spolu dobi u vrijeme udara, proteka vremena od udara do rehabilitacije, tipa udara, zahvaćene strane i težine udara, komorbiditeta i programa rehabilitacije. U obje skupine zabilježeni su početni i završni rezultati mRS-a, promjene (napredak) funkcijskih mogućnosti i duljina boravka na rehabilitaciji. Također su zabilježene niže početne vrijednosti mRS-a (4,06 ± 1,02 u hrvatskoj i 3,88 ± 0,96 u bugarskoj skupini) što je upućivalo na veliku ovisnost i potrebu temeljitog pristupa i angažmana cijelog rehabilitacijskog tima. Zabilježene su značajne promjene mRSa (napredaka) u obje skupine, ali je napredak bio statistički bolji u hrvatskoj s promjenom od 0,96 ± 0,67 u odnosu prema bugarskoj skupini u kojoj je bio 0,42 ± 0,50. Pritom je rehabilitacija pacijenata iz hrvatske skupine trajala mnogo dulje (33 ± 15 dana) nego bugarskih (8 ± 2 dana). Promjena u jednoj razini mRS-a može značiti funkcijski važan napredak s velikim utjecajem na pacijenta i njegovu/ njezinu okolinu. Bugarski pacijenti, iako su značajno napredovali u odnosu na početne rezultate, nisu postizali funkcijske napretke kao hrvatski pacijenti. Stoga možemo predložiti da rehabilitacija bugarskih pacijenata (8 ± 2 dana) traje, barem, koliko i hrvatskih (33 ± 15 dana) kako bi se postigao isti funkcijski napredak mjeren modificiranom Rankinovom ljestvicom.The purpose of the study was to measure functional outcomes of stroke patients undergoing rehabilitation in Croatia and Bulgaria using modified Rankin scale (mRS) as a clinician-reported measure of global disability. Fewer days are allowed for rehabilitation in Bulgaria than in Croatia according to the payers’ rules, and the aim of the study was to assess the impact of length of stay to the progress of patients. Data on 50 stroke patients from each of two countries were analyzed that were matched by gender, age at stroke, days from stroke to the onset of rehabilitation, type, side and severity of stroke, co-morbidity and the programme of rehabilitation. Initial and final mRS results and the change (progress) of patients` functional abilities and lengths of stay of both groups were recorded. Both groups presented with lower mRS results at rehabilitation onset (4.06±1.02 in Croatian and 3.88±0.96 in Bulgarian patients) indicating high dependency and the need for thorough approach and engagement of the whole rehabilitation team. There were significant changes of mRS (improvement) in both groups, but the progress was statistically better in Croatian with change of mRS of 0.96±0.67, than in Bulgarian patients (0.42±0.50), whereas the length of stay was significantly longer in Croatian patients (33±15 days) than in Bulgarian (8±2 days). The change in Stručni rad Professional article ISSN 1846-1867 Fiz. rehabil. med. 2012; 24 (3-4): 115-122 116 one mRS level may represent functionally important progress with significant impact for the patient and his/her carers. Bulgarian patients, although significant in before-after comparison of mRS results, do not reach functional goals as Croatian patients. Therefore, we may suggest that the length of stay of Bulgarian patients (8±2 days) should be prolonged to, at least, the length of stay present in Croatian patients (33±15 days) to achieve the same functional improvement measured by the modified Rankin scale

Stroke outcomes in Croatian and Bulgarian patients measured by modified Rankin scale

Cilj rada bio je usporedba funkcijskih ishoda pacijenata s moždanim udarom tijekom rehabilitacije u Hrvatskoj i Bugarskoj s pomoću modificirane Rankinove ljestvice (mRS) kao kliničke mjere opće nesposobnosti. Broj rehabilitacijskih dana u Bugarskoj je, sukladno nacionalnim pravilnicima, manji nego u Hrvatskoj. Stoga je namjera studije bila ocijeniti utjecaj duljine rehabilitacije na napredak pacijenata. Korišteni su podaci 50 pacijenata iz svake od zemalja, koji su bili usklađeni prema spolu dobi u vrijeme udara, proteka vremena od udara do rehabilitacije, tipa udara, zahvaćene strane i težine udara, komorbiditeta i programa rehabilitacije. U obje skupine zabilježeni su početni i završni rezultati mRS-a, promjene (napredak) funkcijskih mogućnosti i duljina boravka na rehabilitaciji. Također su zabilježene niže početne vrijednosti mRS-a (4,06 ± 1,02 u hrvatskoj i 3,88 ± 0,96 u bugarskoj skupini) što je upućivalo na veliku ovisnost i potrebu temeljitog pristupa i angažmana cijelog rehabilitacijskog tima. Zabilježene su značajne promjene mRSa (napredaka) u obje skupine, ali je napredak bio statistički bolji u hrvatskoj s promjenom od 0,96 ± 0,67 u odnosu prema bugarskoj skupini u kojoj je bio 0,42 ± 0,50. Pritom je rehabilitacija pacijenata iz hrvatske skupine trajala mnogo dulje (33 ± 15 dana) nego bugarskih (8 ± 2 dana). Promjena u jednoj razini mRS-a može značiti funkcijski važan napredak s velikim utjecajem na pacijenta i njegovu/ njezinu okolinu. Bugarski pacijenti, iako su značajno napredovali u odnosu na početne rezultate, nisu postizali funkcijske napretke kao hrvatski pacijenti. Stoga možemo predložiti da rehabilitacija bugarskih pacijenata (8 ± 2 dana) traje, barem, koliko i hrvatskih (33 ± 15 dana) kako bi se postigao isti funkcijski napredak mjeren modificiranom Rankinovom ljestvicom.The purpose of the study was to measure functional outcomes of stroke patients undergoing rehabilitation in Croatia and Bulgaria using modified Rankin scale (mRS) as a clinician-reported measure of global disability. Fewer days are allowed for rehabilitation in Bulgaria than in Croatia according to the payers’ rules, and the aim of the study was to assess the impact of length of stay to the progress of patients. Data on 50 stroke patients from each of two countries were analyzed that were matched by gender, age at stroke, days from stroke to the onset of rehabilitation, type, side and severity of stroke, co-morbidity and the programme of rehabilitation. Initial and final mRS results and the change (progress) of patients` functional abilities and lengths of stay of both groups were recorded. Both groups presented with lower mRS results at rehabilitation onset (4.06±1.02 in Croatian and 3.88±0.96 in Bulgarian patients) indicating high dependency and the need for thorough approach and engagement of the whole rehabilitation team. There were significant changes of mRS (improvement) in both groups, but the progress was statistically better in Croatian with change of mRS of 0.96±0.67, than in Bulgarian patients (0.42±0.50), whereas the length of stay was significantly longer in Croatian patients (33±15 days) than in Bulgarian (8±2 days). The change in Stručni rad Professional article ISSN 1846-1867 Fiz. rehabil. med. 2012; 24 (3-4): 115-122 116 one mRS level may represent functionally important progress with significant impact for the patient and his/her carers. Bulgarian patients, although significant in before-after comparison of mRS results, do not reach functional goals as Croatian patients. Therefore, we may suggest that the length of stay of Bulgarian patients (8±2 days) should be prolonged to, at least, the length of stay present in Croatian patients (33±15 days) to achieve the same functional improvement measured by the modified Rankin scale