Ortodontska terapija i temporomandibularni poremećaji

Orthodontic treatment has been variously cited both as a protective and harmful factor in temporomandibular disorders (TMD) etiology. Therefore, it is important to understand associations between different malocclusions, orthodontic treatment, and signs and symptoms of temporomandibular disorders (TMD). From the presented literature the suggestion that orthodontic treatment leads to TMD appears to be ill-founded. Clinical studies suggest that orthodontic treatment has little role to play in worsening or precipitating TMD when treated patients are compared with untreated individuals, with or without malocclusion, or when different types of orthodontic treatment are compared. A considerable reduction in signs and symptoms of TMD between the teenage period and young adulthood has been shown in some recent longitudinal studies.Ortodontska terapija često se navodi kao protektivni ili pak otežavajući čimbenik u etiologiji temporomandibularnih poremećaja. Zbog toga je vrlo važno razumjeti vezu između različitih ortodontskih anomalija i ortodontske terapije te znakova i simptoma temporomandibularnih poremećaja. Iz prezentirane literature proizlazi da je pretpostavka po kojoj ortodontska terapija dovodi do TMD-a neutemeljena. Klinička istraživanja pokazuju da ortodontska terapija igra malu ulogu u pogoršanju TMD-a kada se uspoređuju tretirani i netretirani ispitanici, oni s malokluzijama i bez njih ili kada se uspoređuju različite vrste ortodontske terapije. U nedavno objavljenim longitudinalnim istraživanjima navodi se znatno smanjenje simptoma i znakova TMD-a između tinejdžerske i rane odrasle dobi

Mobilna ortodontska terapija - kliničko iskustvo i/ili znanost

Class II malocclusion is one of the most common orthodontic problems in our population, and the most consistent diagnostic finding is mandibular skeletal retrusion. There are many treatment approaches for the correction of this malocclusion with varying degrees of scientific support. In the last twenty years, functional appliances were widely used for correction of sagittal intermaxillary relationship in children, but mostly in Angle Class II treatment. One of the most controversial topics in orthodontics relates to the effectiveness of functional appliances on mandibular growth. Much of the debate about Class II treatment centres on the possibility of permanently increasing mandibular length, because an underdeveloped mandible is a common cause of Class II malocclusion. Functional appliances based their wide application on the hypothesis that they stimulate growth modification, which is only possible in patients with adequate growth amount, or potential, to correct maxilomandibular relationship, which is the reason why they should be used before or during adolescent growth spurt. Functional appliances encompass a range of removable and fixed devices that are designed to alter the position of the mandible, both sagittally and vertically, to induce supplementary lengthening of the mandible by stimulating increased growth at the condylar cartilage. The results of the new, relevant studies state there is no evidence that functional appliances significantly increase horizontal growth when evaluated in the long term, and that most of the correction of the malocclusion is due to dentoalveolar changes with a small but statistically significant amount of skeletal effect. Despite of this there are some indications for their application with successful resultsAnomalije Klase II i njihova terapija su jedan od najčešćih ortodontskih problema u našoj populaciji , a dijagnostički nalaz većinom ukazuje na skeletni retrognatizam mandibule. Postoje brojni terapijski pristupi za liječenje te malokluzije s različitim stupnjem znanstvene podloge. Zadnjih dvadeset godina terapija funkcionalnim napravama postala je opće prihvaćeno sredstvo za terapiju sagitalnih međučeljusnih nepravilnosti u djece, no ipak se najčešće koriste u korekciji Klase II po Angleu. Jedno od najkontroverznijih pitanja u ortodonciji danas odnosi se na učinak funkcionalnih naprava na rast mandibule. Većina debata o učinku terapije Klase II odnosi se na mogućnost trajnog produženja mandibularne dužine, jer je upravo nedovoljno razvijena mandibula glavni uzrok te anomalije. Funkcionalne naprave temelje svoju široku upotrebu na hipotezi da se radi o terapiji modifikacijom rasta, koja je moguća jedino kod pacijenata kod kojih je preostala dovoljna količina, tj. potencijal rasta sa željom da se isprave međučeljusni odnosi utječući na rast te ih je stoga najbolje koristiti prije ili tijekom adolescentnog ubrzanja rasta. Funkcionalne naprave obuhvaćaju velik broj mobilnih ali i fiksnih naprava koje su dizajnirane kako bi promijenile položaj mandibule, sagitalno i vertikalno, te proizvele dodatno produženje mandibule stimulacijom rasta kondilarne hrskavice. Rezultati novih istraživanja ukazuju da nema dokaza da funkcionalne naprave dugoročno značajno povećavaju horizontalan rast mandibule, te da se glavnina ispravljanja malokluzije događa zbog dentoalveolarnih promjena s malim, statistički značajniim, ali klinički inferiornim skeletnim učinkom. Usprkos tome i danas postoje indikacije za njihovu upotrebu koje dovode do zadovoljavajućih rezultata

New Parameters for Roentgencephalometric Analysis “Zagreb 82 MOD”

Novi postupci ortodontskoga liječenja i sve veća uporaba fiksnih ortodontskih naprava u nas, usporedno s uvođenjem računala u sve oblike dijagnostike, uvjetovala je potrebu da se postojeća rentgenkefalometrijska raščlamba “Zagreb 82 MOD” proširi novim parametrima. Zato je iz stare zbirke kraniograma Zavoda za ortodonciju Stomatološkog fakulteta u Zagrebu izdvojeno 10 varijabli koje su obrađene statistički te kao srednje vrijednosti uz osnovne mjere varijabilnosti uvrštene kao dopuna postojećoj rentgenkefalometrijskoj raščlambi koja vrijedi za hrvatsku populaciju. Usporedna je svrha istraživanja bila ustanoviti koje su od izdvojenih varijabli promjenjive tijekom porasta dobi. Rezultati su prikazani kao normativi u sklopu nove rentgenkefalometrijske raščlambe “Zagreb 82 MOD2”. Najvažnije promjene porastom dobi izražene su u varijabli kojim se procjenjuju inklinacije gornje i donje okluzijske linije u odnosu prema prednjoj kranijalnoj bazi, što se tumači znatnijim porastom stražnje visine lica u usporedbi s prednjom i općim trendom smjera rasta viscerokraniuma.New methods of orthodontic treatment and a wider use of fixed orthodontic appliances in Croatia, together with the use of computers for orthodontic diagnosis, has lead to a need for new parameters in the roentgencephalometric analysis „Zagreb 82 MOD“. Craniograms from the Department of Orthodontics School of Dental Medicine in Zagreb served for defining10 new parameters. These parameters were statistically analyzed, and the mean values and standard deviations added to the roentgencephalometric analysis for the Croatian population. The aim of the investigation was also to obtain parameters that change during growth. The results are shown as „norms“ for the new analysis „Zagreb 82 MOD2“. The most significant changes during growth were found in the variable representing the inclination of the upper and lower occlusal plane in relation to the anterior cranial base, which could be explained by the significant increase in posterior facial height in relation to anterior facial height, as well as the overall pattern of growth of the viscerocranium

Basic Principles for Taking Extraoral Photographs

Moderna stomatologija zahtijeva plan terapije uključujući u to i cijelo pacijentovo lice. Fotografija predstavlja vizualnu referenciju za praćenje promjena koje nastaju tijekom rasta i razvoja, pacijentu omogućuje prikaz vlastitih promjena prije i nakon pojedinog zahvata, a terapeutu daje vizualnu građu koja se može upotrebljavati u nastavne svrhe i kao temelj za daljnja istraživanja. Temelj svake kliničke fotografije podrazumijeva znanje i primjenu tehničkih aspekata fotografije. Fotografije prije i poslije pojedinog zahvata nisu dovoljno pouzdane ako postoji distorzija pojedinih dijelova na jednoj od fotografija. U ovome radu prikazane su najvažnije značajke kod ekstraoralnih frontalnih i lateralnih fotografija koje je potrebno nadzirati ako se želi postići odgovarajuća reprodukcija, primjerice izbor leće, položaj kamere, udaljenost pacijenta i položaj glave. Učinjene su frontalne i lateralne fotografije s različitim položajem glave i kamere kako bi se vidjele razlike na konačnoj fotografiji. Upotrebom lako prepoznatljivih referentnih linija na licu moguće je standardizirati frontalne i lateralne fotografije lica, a samom standardiziranošću medicinske fotografije postaju vrijedan dodatak kliničkim kartonima.Modern dentistry, as a part of the complete therapy plan, includes the whole of the patient’s face. A photograph provides important visual reference for monitoring growth and developmental changes, providing the patient with a view of the changes and providing the therapist with credible visual material for teaching and research. The first component to consider is the technical aspect of photography. However, documentation of the treatment with pre-treatment and post-treatment photographs can be misleading if the features on one or both photographs are distorted. In this article the authors present the variables for frontal and profile facial photographs that should be understood and controlled if accurate reproduction is desired, such as: lens selection, camera position, subject distance and head position. Consequently numerous frontal and lateral photographs were taken with different head and camera positions in order to show their different contributions to the final picture. Using easily recognised facial landmarks, dental photographers can standardise frontal and lateral portraits for more consistent comparison, and by standardisation they could become valuable additions to clinical charts/records

New Parameters for Roentgencephalometric Analysis “Zagreb 82 MOD”

Novi postupci ortodontskoga liječenja i sve veća uporaba fiksnih ortodontskih naprava u nas, usporedno s uvođenjem računala u sve oblike dijagnostike, uvjetovala je potrebu da se postojeća rentgenkefalometrijska raščlamba “Zagreb 82 MOD” proširi novim parametrima. Zato je iz stare zbirke kraniograma Zavoda za ortodonciju Stomatološkog fakulteta u Zagrebu izdvojeno 10 varijabli koje su obrađene statistički te kao srednje vrijednosti uz osnovne mjere varijabilnosti uvrštene kao dopuna postojećoj rentgenkefalometrijskoj raščlambi koja vrijedi za hrvatsku populaciju. Usporedna je svrha istraživanja bila ustanoviti koje su od izdvojenih varijabli promjenjive tijekom porasta dobi. Rezultati su prikazani kao normativi u sklopu nove rentgenkefalometrijske raščlambe “Zagreb 82 MOD2”. Najvažnije promjene porastom dobi izražene su u varijabli kojim se procjenjuju inklinacije gornje i donje okluzijske linije u odnosu prema prednjoj kranijalnoj bazi, što se tumači znatnijim porastom stražnje visine lica u usporedbi s prednjom i općim trendom smjera rasta viscerokraniuma.New methods of orthodontic treatment and a wider use of fixed orthodontic appliances in Croatia, together with the use of computers for orthodontic diagnosis, has lead to a need for new parameters in the roentgencephalometric analysis „Zagreb 82 MOD“. Craniograms from the Department of Orthodontics School of Dental Medicine in Zagreb served for defining10 new parameters. These parameters were statistically analyzed, and the mean values and standard deviations added to the roentgencephalometric analysis for the Croatian population. The aim of the investigation was also to obtain parameters that change during growth. The results are shown as „norms“ for the new analysis „Zagreb 82 MOD2“. The most significant changes during growth were found in the variable representing the inclination of the upper and lower occlusal plane in relation to the anterior cranial base, which could be explained by the significant increase in posterior facial height in relation to anterior facial height, as well as the overall pattern of growth of the viscerocranium

Dentoalveloar Compensatory Mechanism in Skeletal Open Bite

Svrha istraživanja bila je utvrditi morfološke značajke u ispitanika sa skeletnim otvorenim zagrizom, odnosno povećanim mandibularnim kutom povezanost dubine prijeklopa s vrijednostima veličine kuta mandibularne baze, kuta maksilarne baze i međučeljusnoga kuta povezanost dubine prijeklopa s vrijednostima prednje i stražnje visine lica, te dentoalveolarne kompenzatorne mehanizme kod okomitoga tipa rasta. Uzorak se sastojao od 77 laterolateralnih rentgenkefalograma ispitanika sa skeletnim otvorenim zagrizom, obaju spolova, dobi od 13 do 18 godina. Utvrđeno je da 49,4% ispitanika ima otvoreni zagriz a 50,6% ispitanika je kompenzirano, tj. da 41,5% ima normalni prijeklop, a 9,1% duboki zagriz. Ne postoji povezanost dubine prijeklopa s vrijednostima veličine kutova koje čine maksilarna i kranijalna baza, mandibularna i kranijalna baza, te međučeljusnoga kuta. Prednja donja visina (spa-gn) i ukupna prednja visina lica (n-gn) statistički su znatno manje u skupini ispitanika s dubokim prijeklopom. U skupini ispitanika s dubokim zagrizom prona|eno je statistički znatno smanjena udaljenost vrha kvržice gornjega prvog molara i apeksa od baze maksile.The object of the study was to determine morphologic characteristics in subjects with skeletal open bite and increased mandibular angle; correlation between the depth of the over bite and values of the size of the angle of the mandibular base, maxillary base and intermaxillary angle; correlation between the depth of the over bite with values of anterior and posterior facial height and dentoalveolar compensatory mechanism in vertical type growth. The sample consisted of 77 laterolateral cephalograms of subjects with skeletal open bite of both genders, aged from 13 to 18 years. It was determined that 49.4% of the subjects had open bite, while 50.6% of the subjects were compensated, i.e. 41.5% had normal over bite and 9.1% deep bite