Blizanačka trudnoća i preeklampsija

Zadnjih deset godina učinjen je značajan napredak o patofiziologiji preeklampsije kao i mogućnostima liječenja, međutim, još je mnogo toga ostalo za istraživanje. U ovom poglavlju autori prikazuju novija klinička istraživanja, klasifikaciju i definicije hipertenzije, preeklampsije/eklamspije i HELLP sindroma Američkog društva ginekologa i opstetričara iz 2013. godine. Pojavnost preeklampsije u blizanačkoj trudnoći je dva do tri puta češća u odnosu na jednoplodnu trudnoću

Pregnancy outcome and liraglutide levels in serum and umbilical vein blood of a woman with type 2 diabetes. A case report

Background: According to FDA guidelines, liraglutide should be used on the basis of careful consideration in pregnant women with Type 2 diabetes mellitus. The aim of the present study was to record the concentration of liraglutide in maternal and umbilical vein serum from a pregnant woman treated with liraglutide. Case report: The pregnant woman we present in this case report is a 28-year-old diagnosed with Type 2 diabetes mellitus for 7 years. In spite of high insulin dose her glycaemia was poorly controlled, she developed dyslipidaemia and her body weight increased; thus, her diabetologist prescribed liraglutide injections and metformin. At booking, obstetrical ultrasound confirmed intrauterine pregnancy of 8 gestational weeks. The patient was informed about all possible consequences for her foetus that might be caused by liraglutide therapy during pregnancy. She continued her treatment with liraglutide and metformin medication throughout pregnancy. Her pregnancy was terminated by elective Caesarean section at 39 gestational weeks; a healthy newborn male was delivered. The concentration of liraglutide was measured in maternal and umbilical vein serum. Conclusion: There was no significant transfer of liraglutide from the circulation of the treated mother to her fetus, at least 3.5 h after the drug application

Važnost primjene niskomolekularnog heparina kod trudnica s nasljednom trombofilijom za dobar perinatalni ishod

The aim of the study was to establish the importance of low molecular weight heparin (LMWH) treatment for good pregnancy outcome in patients with hereditary thrombophilia. This retrospective study included 70 patients with inherited thrombophilia who gave birth at Zagreb University Hospital Center in the period from January 2014 to January 2015. Fifty-seven women were treated and 13 women were not treated with LMWH. Perinatal outcome was significantly better in women with hereditary thrombophilia who were treated with heparin during pregnancy as compared with women without LMWH (p=0.006). Regardless of heparin therapy, patients with hereditary thrombophilia alone had a significantly better perinatal outcome as compared with women who, along with hereditary thrombophilia, had a history of habitual abortions (p=0.035) or intrauterine fetal death (p=0.033). Women treated with heparin had better perinatal outcome if they were without a history of recurrent or non-recurrent fetal loss (p=0.088). In the group without LMWH, perinatal outcome was significantly better in women with no history of habitual abortions as compared with women with recurrent miscarriages (p=0.047). Administration of LMWH is justified in women with hereditary thrombophilia and a history of adverse perinatal outcome.Cilj ove studije bio je ustanoviti komplikacije trudnoće i važnost primjene niskomolekularnog heparina za poboljšanje perinatalnog ishoda kod trudnica s nasljednom trombofilijom. Retrospektivno su analizirani podatci 70 trudnica s dokazanom hereditarnom trombofilijom i urednom ili opterećenom opstetričkom anamnezom koje su porođene u Klinici za ženske bolesti i porođaje u razdoblju od siječnja 2014. do siječnja 2015. Njih 57 liječeno je niskomolekularnim heparinom, dok kod ostalih 13 žena nije provedena antikoagulantna terapija. Ispitanice s nasljednom trombofilijom koje su tijekom trudnoće uzimale heparinsku terapiju imale su statistički značajno bolji perinatalni ishod u odnosu na ispitanice s nasljednom trombofilijom bez antikoagulantne terapije (p=0,006). Ispitanice s hereditarnom trombofilijom i urednom opstetričkom anamnezom imale su statistički značajno bolji perinatalni ishod u odnosu na ispitanice s trombofilijom i prethodnim habitualnim pobačajima (p=0,035) ili intrauterinom smrti čeda (p=0,033). Ispitanice s hereditarnom trombofilijom i urednim prethodnim trudnoćama koje su liječene heparinom imale su nešto bolji perinatalni ishod u odnosu na skupinu s trombofilijom i prethodnim mors fetus in utero kod kojih je također primjenjivana antikoagulantna terapija (p=0,088). U skupini ispitanica s hereditarnom trombofilijom a bez heparinske terapije, ispitanice bez habitualnih pobačaja u anamnezi imale su statistički značajno bolji perinatalni ishod u odnosu na trudnice s habitualnim pobačajima (p=0,047). Primjena niskomolekularnog heparina za bolji perinatalni ishod opravdana je kod trudnica s nasljednom trombofilijom i opterećenom opstetričkom anamnezom

Blizanačka trudnoća

U ovom broju časopisa Gynaecologia et Perinatologia prikazane su najnovije spoznaje o blizanačkoj trudnoći. Autori ističu važnost dijagnoze korioničnosti prije 14. tjedna trudnoće jer taj podatak određuje kako će se voditi trudnoća. U antenatalnoj skrbi je potrebno ultrazvučnim pregledom odrediti količinu plodove vode svaka 2 tjedna, a svaka 4 tjedna procjenu fetalnog rasta. U usporedbi s dikorionskim blizancima, monokorionski blizanci imaju povećan rizik od spontanog pobačaja, prijevremenog porođaja, intrauterinog zastoja u rastu, neravnomjernog rasta, intrauterine smrti fetusa i feto-fetalnog transfuzijskog sindroma. Fetoskopska laserska fotokoagulacija placentnih aterio-venskih anastomoza povećava šansu za preživljenjem i smanjuje rizik za prijevremeno rađanje monokorionskih blizanaca u kojih je dijagnosticiran feto-fetalni transfuzijski sindrom

HIGH DOSE CORTICOSTEROIDS AND IMMUNOGLOBULINS IN IDIOPATHIC THROMBOCYTOPENIC PURPURA DURING PREGNANCY – CASE REPORT

Idiopatska trombocitopenična purpura je autoimuna bolest obilježena brojem trombocita manjim od 150 000/µL te povišenim rizikom krvarenja u kožu i sluznice. Dosadašnja literatura pokazuje da iako trudnoća ne povećava izraženost simptoma bolesti te je perinatalni ishod u konačnici dobar, potrebno je uložiti puno truda u praćenje i liječenje ovakvih bolesnica kako bi se izbjegle teške posljedice koje su moguće. Ovaj prikaz slučaja obuhvaća praćenje i liječenje bolesnice sa samo 1000/µL trombocita u krvi pri dolasku i još jednom tijekom trudnoće, a bolesnica je liječena po novijim ASH (American Society of Hematology) te BCSH (British Commettee for Standards in Hematology) smjernicama s individualizacijom u pristupu, kako smjernice obaju društava i predlažu. Bolesnica je podvrgnuta kiruškom dovršenju trudnoće s odličnim perinatalnim ishodom te je izbjegnuta poslijeporođajna trombocitopenija djeteta.Idiopathic thrombocytopenic purpura is autoimmune disease with platelet count less than 150 000/ µL and with greater risk of skin and mucous membrane hemorrhage. Though pregnancy doesn’t increase expression of symptoms and perinatal outcome is eventually good the literature so far points necessity of evaluation and treatment to avoid possible severe consequences. This case report comprises evaluation and treatment of patient with platelet count of only 1000/µL at hospital admittance and once more during pregnancy. The pregnant woman was treated according to recent guidelines of ASH (American Society of Hematology) and BCSH (British Commettee for Standards in Hematology) accepting individual approach as guidelines suggest. Cesearean section was performed and good perinatal outcome was accomplished, thereby postpartal thrombocytopenia of an infant was avoided

Sindromi feto-fetalne transfuzije i fetalne anemije-policitemije

Sindromi feto-fetalne transfuzije (engl. Twin to Twin Transfusin Syndrom, TTTS) i fetalne anemije i policitemije (engl. Twin Anemia and Polycytemia Syndrom, TAPS) su komplikacije koje su karakteristične za monokorionski blizanačku trudnoću i njihovu zajedničku cirkulaciju. Kroz anastomoze krvnih žila posteljice dolazi do stalne izmjene krvi između blizanaca što rezultira teškom patologijom. Feto-fetalni transfuzijski sindrom se javlja u 10-15% monokorionskih trudnoća ili u približno 0,07% svih trudnoća, a sindrom fetalne anemije i policitemije se javlja u 3-5% monokorionskih trudnoća. Fetalni transfuzijski sindrom je karakteriziran pojavom polihidramnija u blizanca primatelja i oligohidramnija u blizanca davatelja, dok je kod bolesti fetalne anemije policitemije velika neusklađenost u razinama hemoglobina između blizanaca. Fetoskopska laserska fotokoagulacija krvnožilnih anastomoza je najuspješnija metoda liječenja feto-fetalne transfuzijske bolesti i sindroma fetalne anemije i policitemije

Antenatalna skrb blizanačke i višeplodne trudnoće

Blizanačke i višeplodne trudnoće opterećene su povećanom učestalošću gotovo svih poznatih komplikacija, izuzev prenošenja i makrosomije. Najveća opasnost krije se u povećanoj učestalosti prijevremenog porođaja uz značajno viši perinatalni mortalitet i kratkoročni i dugoročni morbiditet u rođene djece. Tijek i ishod višeplodnih trudnoća značajno opterećuju intrauterini zastoj u rastu jednog ili više plodova te kongenitalne anomalije uz dodatno povećanje perinatalnog mortaliteta i morbiditeta. U monokorionskih blizanačkih trudnoća nalazimo i specifične patološke entitete: međublizanački transfuzijski sindrom, međublizanačku anemiju-policitemiju, međublizanačka obrnuta arterijska perfuzija na koje tijekom antenatalne skrbi treba misliti i pravovremeno ih prepoznati i dijagnosticirati

Sindromi feto-fetalne transfuzije i fetalne anemije-policitemije

Sindromi feto-fetalne transfuzije (engl. Twin to Twin Transfusin Syndrom, TTTS) i fetalne anemije i policitemije (engl. Twin Anemia and Polycytemia Syndrom, TAPS) su komplikacije koje su karakteristične za monokorionski blizanačku trudnoću i njihovu zajedničku cirkulaciju. Kroz anastomoze krvnih žila posteljice dolazi do stalne izmjene krvi između blizanaca što rezultira teškom patologijom. Feto-fetalni transfuzijski sindrom se javlja u 10-15% monokorionskih trudnoća ili u približno 0,07% svih trudnoća, a sindrom fetalne anemije i policitemije se javlja u 3-5% monokorionskih trudnoća. Fetalni transfuzijski sindrom je karakteriziran pojavom polihidramnija u blizanca primatelja i oligohidramnija u blizanca davatelja, dok je kod bolesti fetalne anemije policitemije velika neusklađenost u razinama hemoglobina između blizanaca. Fetoskopska laserska fotokoagulacija krvnožilnih anastomoza je najuspješnija metoda liječenja feto-fetalne transfuzijske bolesti i sindroma fetalne anemije i policitemije

Blizanačka trudnoća i preeklampsija

Zadnjih deset godina učinjen je značajan napredak o patofiziologiji preeklampsije kao i mogućnostima liječenja, međutim, još je mnogo toga ostalo za istraživanje. U ovom poglavlju autori prikazuju novija klinička istraživanja, klasifikaciju i definicije hipertenzije, preeklampsije/eklamspije i HELLP sindroma Američkog društva ginekologa i opstetričara iz 2013. godine. Pojavnost preeklampsije u blizanačkoj trudnoći je dva do tri puta češća u odnosu na jednoplodnu trudnoću

Antenatalna skrb blizanačke i višeplodne trudnoće

Blizanačke i višeplodne trudnoće opterećene su povećanom učestalošću gotovo svih poznatih komplikacija, izuzev prenošenja i makrosomije. Najveća opasnost krije se u povećanoj učestalosti prijevremenog porođaja uz značajno viši perinatalni mortalitet i kratkoročni i dugoročni morbiditet u rođene djece. Tijek i ishod višeplodnih trudnoća značajno opterećuju intrauterini zastoj u rastu jednog ili više plodova te kongenitalne anomalije uz dodatno povećanje perinatalnog mortaliteta i morbiditeta. U monokorionskih blizanačkih trudnoća nalazimo i specifične patološke entitete: međublizanački transfuzijski sindrom, međublizanačku anemiju-policitemiju, međublizanačka obrnuta arterijska perfuzija na koje tijekom antenatalne skrbi treba misliti i pravovremeno ih prepoznati i dijagnosticirati