19 research outputs found
Migrena ā patofiziologija boli
Migraine is a primary episodic headache disorder characterized by a cascade of events that involve various combinations of neurologic, gastrointestinal and autonomic changes. Headache is probably caused by activation of meningeal and blood vessel nociceptors combined with an alteration in central pain modulation. Headache and its associated neuro-vascular changes are subserved by the trigeminal system. A link also exists between the migraine aura and headache. Cortical spreading depression (CSD) activates trigeminovascular afferents, causing a long-lasting increase in middle meningeal arterial blood flow and polypeptide release within the dura mater. The neuropeptides interact with the blood vessel wall, producing dilatation, plasma protein extravasation, and platelet activation. Neurogenic inflammation sensitizes nerve fibers (peripheral sensitization) that now respond to previously innocuous st imuli, such as blood vessel pulsations, causing, in part, the pain of migraine.Migrena je primarna glavobolja epizodnog karaktera karakterizirana nizom dogaÄaja koji ukljuÄuju kombinacije neuroloÅ”kih, gastrointestinalnih i autonomnih promjena. Glavobolja je vjerojatno uzrokovana aktivacijom nociceptora u meningama i u stjenci krvnih žila, u kombinaciji s poremeÄajem u centralnoj modulaciji boli. Glavobolja i pridružene neurovaskularne promjene povezane su s trigeminalnim sustavom. Postoji takoÄer veza izmeÄu migrenske aure i glavobolje. Kortikalna Å”ireÄa depresija aktivira trigeminovaskularna aferentna vlakna, uslijed Äega dolazi do dugotrajnog porasta protoka u srednjoj meningealnoj arteriji kao i u otpuÅ”tanju polipeptida unutar dure. Uslijed interakcije neuropeptida i stijenke krvne žile dolazi do dilatacije, ekstravazacije proteina plazme te aktivacije trombocita. Upala senzitizira živÄana vlakna (periferna senzitizacija) te oni sad reagiraju na prethodno bezazlen podražaj, npr. pulzacije krvne žile, uzrokujuÄi, barem djelomiÄno, migrensku bol
Procjena indeksa zadržavanja daha tijekom ortostaze
The aim of the study was to assess differences in cerebrovascular reactivity in healthy subjects during orthostasis. Twenty healthy volunteers (11 men and 9 women) with no atherosclerotic risk factors were evaluated by use of transcranial Doppler. The breath holding index (BHI) was obtained in supine and upright posture using standardized procedure. Student\u27s t-test was used on comparison of the mean blood flow velocities (MBFV) and BHI between supine and upright posture and between the left and right side of the body. The middle cerebral artery MBFV in supine posture was 66.6 cm/s on the right side and 68.5 cm/s on the left side and in upright posture 60.6 cm/s on the right side and 62.3 cm/s on the left side. There was no significant MBFV difference either between supine and upright posture or between male and female subjects. The mean BHI in supine posture was 1.59 on the right side, 1.65 on the left side, and in upright posture 1.63 on the right side and 1.7 on the left side, without significant sex difference. There was no statistically significant differences in BHI between supine and upright posture (P=0.81 and P=0.68 for the right and left side, respectively) or between the two sides of the body in supine (P=0.71) and upright posture (P=0.8). in conclusion, evaluation of cerebrovascular reactivity yielded no significant difference in BHI values during orthostatic stress.Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati postojanje razlike cerebrovaskularne reaktivnosti u zdravih ispitanika tijekom ortostaze. Metodom transkranijskog doplera pregledano je 20 zdravih ispitanika (11 muÅ”karaca i 9 žena) bez prisutnih Äimbenika rizika za razvoj aterosklerotske bolesti. Vrijednosti indeksa zadržavanja daha (IZD) odreÄene su u ležeÄem i stojeÄem stavu na standardiziran naÄin. Studentov t-test primijenjen je za usporedbu srednjih brzina strujanja krvi i IZD izmeÄu ležeÄeg i stojeÄeg stava te u odnosu strana. Srednja brzina strujanja krvi u srednjoj cerebralnoj arteriji u ležeÄem stavu ispitanika bila je 66,6 cm/s desno i 68,5 cm/s lijevo, a u stojeÄem stavu 60,6 cm/s desno i 62,3 cm/s lijevo. Nije bilo znaÄajne razlike u vrijednosti brzine strujanja krvi izmeÄu ležeÄeg i stojeÄeg stava ispitanika kao niti izmeÄu spolova. ProsjeÄna vrijednost IZD u ležeÄem stavu bila je 1,59 desno, 1,65 lijevo, a u stojeÄem stavu 1,63 desno te 1,7 lijevo, podjednaka za oba spola. StatistiÄkom obradom nije naÄena razlika u vrijednosti IZD usporeÄujuÄi ležeÄi i stojeÄi stav (P=0,81 za desnu stranu, P=0,68 za lijevu stranu), a niti usporeÄujuÄi dvije strane u ležeÄem (P=0,71) i stojeÄem stavu (P=0,8). Nisu zabilježene znaÄajne razlike IZD u procjeni cerebrovaskularne reaktivnosti tijekom ortostatskog stresa
Procjena indeksa zadržavanja daha tijekom ortostaze
The aim of the study was to assess differences in cerebrovascular reactivity in healthy subjects during orthostasis. Twenty healthy volunteers (11 men and 9 women) with no atherosclerotic risk factors were evaluated by use of transcranial Doppler. The breath holding index (BHI) was obtained in supine and upright posture using standardized procedure. Student\u27s t-test was used on comparison of the mean blood flow velocities (MBFV) and BHI between supine and upright posture and between the left and right side of the body. The middle cerebral artery MBFV in supine posture was 66.6 cm/s on the right side and 68.5 cm/s on the left side and in upright posture 60.6 cm/s on the right side and 62.3 cm/s on the left side. There was no significant MBFV difference either between supine and upright posture or between male and female subjects. The mean BHI in supine posture was 1.59 on the right side, 1.65 on the left side, and in upright posture 1.63 on the right side and 1.7 on the left side, without significant sex difference. There was no statistically significant differences in BHI between supine and upright posture (P=0.81 and P=0.68 for the right and left side, respectively) or between the two sides of the body in supine (P=0.71) and upright posture (P=0.8). in conclusion, evaluation of cerebrovascular reactivity yielded no significant difference in BHI values during orthostatic stress.Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati postojanje razlike cerebrovaskularne reaktivnosti u zdravih ispitanika tijekom ortostaze. Metodom transkranijskog doplera pregledano je 20 zdravih ispitanika (11 muÅ”karaca i 9 žena) bez prisutnih Äimbenika rizika za razvoj aterosklerotske bolesti. Vrijednosti indeksa zadržavanja daha (IZD) odreÄene su u ležeÄem i stojeÄem stavu na standardiziran naÄin. Studentov t-test primijenjen je za usporedbu srednjih brzina strujanja krvi i IZD izmeÄu ležeÄeg i stojeÄeg stava te u odnosu strana. Srednja brzina strujanja krvi u srednjoj cerebralnoj arteriji u ležeÄem stavu ispitanika bila je 66,6 cm/s desno i 68,5 cm/s lijevo, a u stojeÄem stavu 60,6 cm/s desno i 62,3 cm/s lijevo. Nije bilo znaÄajne razlike u vrijednosti brzine strujanja krvi izmeÄu ležeÄeg i stojeÄeg stava ispitanika kao niti izmeÄu spolova. ProsjeÄna vrijednost IZD u ležeÄem stavu bila je 1,59 desno, 1,65 lijevo, a u stojeÄem stavu 1,63 desno te 1,7 lijevo, podjednaka za oba spola. StatistiÄkom obradom nije naÄena razlika u vrijednosti IZD usporeÄujuÄi ležeÄi i stojeÄi stav (P=0,81 za desnu stranu, P=0,68 za lijevu stranu), a niti usporeÄujuÄi dvije strane u ležeÄem (P=0,71) i stojeÄem stavu (P=0,8). Nisu zabilježene znaÄajne razlike IZD u procjeni cerebrovaskularne reaktivnosti tijekom ortostatskog stresa
Prikaz medijanog živca ultrazvukom visoke rezolucije u zdravih ispitanika
Although electroneuro- and electromyography are still the leading diagnostic methods for investigation of peripheral nerve function, they do not provide information on their morphology. This study was conducted to evaluate the suitability of ultrasonography in visualization of median nerve in healthy volunteers. Twenty five asymptomatic volunteers (17 women and 8 men), age range 21- 47 years, participated in the study. Body height was measured and handedness ascertained, as well as average time spent daily working on a computer. The device used was Aloka Prosound Alpha 10 Premier with a 13-MHz probe, using custom preset for musculoskeletal sonography. The following dimensions of median nerve at the pisiform bone level were measured bilaterally: cross-sectional area (CSA), circumference, and longer and shorter diameter. Using the latter values, the flattening ratio (FR) was calculated. Median nerve and the surrounding soft tissue structures were easily depicted in all study subjects. The mean median nerve CSA was 9.70 mm2 (range 5-15 mm2,SD2.25 mm2), mean FR (longer/shorter diameter) 4.04 (range2.16-6.08), and median height 172.72 cm. Only one subject was left-handed. The mean time spent daily working on a computer (overall mean of 3.2 h/day) did not correlate with either CSA or FR for the dominant hand. In four subjects, an aberrant artery accompanying median nerve was visualized. High-resolution sonographic imaging is a fast and noninvasive method for assessment of various morphological properties of median nerve and can be used to enhance diagnostic efficiency.Iako su elektroneuro- i elektromiografija joÅ” uvijek vodeÄe dijagnostiÄke metode u ispitivanju funkcije perifernih živaca, one ne pružaju informacije o njihovoj morfologiji. Cilj studije bio je procijeniti prikladnost visokorezolucijske ultrasonografije u slikovnom prikazivanju medijanog živca u asimptomatskih dobrovoljaca. U studiji je sudjelovalo 25 asimptomatskih dobrovoljaca u dobi od 21 do 47 godina. Na ureÄaju Aloka Prosound Alpha 10 Premier (sonda 13 MHz) izmjerene su obostrano slijedeÄe dimenzije medijanog živca (razina os pisiforme): povrÅ”ina presjeka (CSA, cross-sectional area), opseg, duži i kraci promjer, te je izraÄunat omjer stjeÅ”njenja (FR flattening ratio). Izmjerena je visina ispitanika, utvrÄena dominantnost ruke, kao i prosjeÄno vrijeme koje ispitanici provedu na dan radeÄi za raÄunalom (moguÄ Äimbenik za kompresiju živca u dominantnoj ruci). ProsjeÄna CSA medijanog živca bila je 9.70 mm2 (raspon 5-15 mm2, standardna devijacija od 2.25 mm2). Srednji omjer stjeÅ”njenja (duži promjer/kraÄi promjer) bio je 4.04, raspona od 2.16 do 6.08. Srednja visina ispitanika bila je 172.72 cm i samo je jedan ispitanik bio ljevak, dok je ostalima (96%) desna ruka bila dominantna. ProsjeÄno vrijeme rada za raÄunalom na dan (ukupni prosjek 3,2 h/dan) nije koreliralo s CSA ili FR dominantne ruke. Nadalje, u jednog je ispitanika naÄen podvojeni medijani živac (n. medianus bifidus), dok se u dvoje ispitanika prikazala anomalna arterija koja prati medijani živac (a. mediana). Sonografski prikaz visoke rezolucije omoguÄuje utvrÄivanje razliÄitih morfoloÅ”kih karakteristika medijanog živca, ukljuÄujuÄi njegove razliÄite dimenzije i eho arhitekturu. Uz to, ultrazvuÄni prikaz je izrazito prikladan (dostupan, brz, relativno jeftin i neinvazivan) kao metoda procjene morfologije perifernog živÄevlja i može se stoga rabiti u svrhu poveÄanja dijagnostiÄke sigurnosti
Bolest kontralateralne karotide u bolesnika s okluzijom unutarnje karotidne arterije
The one-year incidence of carotid occlusion is 6/100 000 inhabitants in general population. Stroke incidence and mortality rate in these patients vary. Patients that underwent carotid endarterectomy (CES) are at a higher risk of progression of contralateral carotid stenosis. The aim of the study was to investigate the management and natural history of the contralateral internal carotid artery disease in patients with internal carotid artery occlusion (ICAO). During one year, 297 patients with ICAO were investigated. Follow up examinations were retrospectively analyzed and patients were divided into groups according to contralateral carotid disease. Out of 297 patients, only one investigation was performed in 90 patients with carotid occlusion. Thirty three patients were followed up due to postoperative ICAO. In 14 patients, ICAO developed during ultrasonographic follow up. In this group of patients, 9 had unchanged contralateral findings, whereas in 5 patients disease progression was observed. Out of 44 patients with ICAO and contralateral subtotal stenosis at initial investigation, 42 underwent carotid surgery. Postoperatively, 32 patients had normal findings, 6 developed mild carotid stenosis, 2 developed moderate carotid stenosis, and 2 had postoperative carotid occlusion. Two patients were followed-up without intervention. Nine patients with bilateral ICAO were followed-up for years. Follow up was continued in 106 patients with ICAO and contralateral mild to moderate changes. The finding was unchanged in 68 patients. In 21 (30%) patients the disease progressed to subtotal stenosis and 18 patients underwent carotid surgery. Accordingly, contralateral carotid disease progression was observed in one third of patients with carotid occlusion. Additional studies on the issue are needed.GodiÅ”nja incidencija okluzije unutarnje karotidne arterije (ACI) u opÄoj populaciji je 6/100.000 stanovnika. GodiÅ”nja razina moždanih udara i smrti vezanih uz okluziju ACI varira. U bolesnika u kojih je uÄinjena karotidna endarterektomija postoji poveÄani rizik progresije kontralateralne karotidne stenoze. Cilj ove studije bio je prikazati stanje kontralateralne karotidne bolesti u bolesnika s karotidnom okluzijom. U jednogodiÅ”njem razdoblju u Cerebrovaskularnom laboratoriju Klinike za neurologiju pregledano je 8.000 bolesnika obojenim doplerom karotidnih arterija prema protokolu. Zabilježeno je 297 bolesnika s okluzijom ACI. Retrospektivno su analizirani nalazi doplera te su bolesnici prema nalazu na kontralateralnoj karotidnoj arteriji svrstani u 6 skupina. Okluzija ACI otkrivena je na prvom pregledu u 90 od 297 bolesnika. Poslijeoperacijski se okluzija razvila u 33 bolesnika. U 14 bolesnika okluzija je nastala tijekom praÄenja. Kontralateralno je 9 bolesnika iz ove skupine imalo nepromijenjen nalaz, dok je u 5 zabilježena progresija bolesti. Operirana su 42 od 44 bolesnika s okluzijom ACI i subtotalnom stenozom kontralateralno na prvom pregledu. Poslijeoperacijski je 32 bolesnika imalo uredan nalaz, 6 je razvilo poÄetnu stenozu, 2 umjerenu stenozu, a 2 poslijeoperacijsku okluziju ACI. Dvoje bolesnika je dalje praÄeno bez intervencije. Devetoro bolesnika s obostranom okluzijom ACI praÄeno je 4,9 godina. PraÄenje je nastavljeno i u 106 bolesnika s okluzijom ACI te kontralateralno poÄetnim do umjerenim promjenama. Nalaz je bio nepromijenjen u 68 bolesnika. U 21 (30%) bolesnika stenoza je napredovala do subtotalne, a 18 bolesnika je operirano. Dakle, progresija kontralateralne karotidne bolesti nastupila je u treÄine bolesnika s okluzijom ACI
Razvoj poslijeoperacijske okluzije karotidne arterije zbog prisutnosti riziÄnih Äimbenika
Postoperative internal carotid artery (ICA) occlusion is a rare condition with few data on the risk factors. The aim of the study was to analyze risk factors and ischemic symptomatology in patients with postoperative ICA occlusion. During one year period, 33 patients with postoperative ICA occlusion were examined at Cerebrovascular Laboratory. Medical history, clinical findings and atherosclerosis risk factors were compared with data on 33patients with satisfactory postoperative finding. Student\u27s t-test was used on data comparison (P<0.05). In 31 of 33 patients, ICA occlusion was recorded on the first postoperative examination, 3 months after carotid endarterectomy (18 right and 15 left). In 8 patients, combined occlusion of the common carotid artery and ICA was found (4 right, 4 left). One patient ICA developed occlusion during the first and third postoperative year each. Clinically, three patients presented with ischemic symptoms (one stroke and two transitory ischemic attacks (TIA)). The following risk factors were present in the group with postoperative ICA occlusion: hypertension in 18, smoking in 10, hyperlipidemia in 8, diabetes mellitus in 9, history of stroke in 13, TIA in 3, heart attack in 4 and coronary disease in 3 patients; the respective figures in the control group were as follows: 25, 11, 16, 7, 7, 3, 4 and 3. There was no significant between-group difference in the presence of risk factors. Study results suggested that postoperative ICA occlusion was not caused by atherosclerosis risk factors but by perioperative complications.Poslijeoperacijska okluzija unutarnje karotidne arterije je rijetka komplikacija s nedovoljno poznatim riziÄnim Äimbenicima. Cilj ove studije bio je analizirati Äimbenike rizika ateroskleroze i simptome ishemije kod bolesnika s okluzijom karotidne arterije nakon karotidne endarterektomije. Tijekom godine dana je u Cerebrovaskularnom laboratoriju pregledano 33 bolesnika s poslijeoperacijskom okluzijom unutarnje karotidne arterije. Uzeti su anamnestiÄki podaci, analizirana je kliniÄka slika, te Äimbenici rizika ateroskleroze. Podaci su usporeÄeni s podacima 33 bolesnika sa zadovoljavajuÄim poslijeoperacijskim nalazom. Podaci su usporeÄeni Studentovim t-testom. U 31 od 33 bolesnika okluzija je ustanovljena tijekom prvog pregleda 3 mjeseca nakon karotidne endarterektomije, u troje bolesnika uz pojavu ishemijske simptomatologije. U 8 bolesnika zabilježena je poslijeoperacijska okluzija cijelog karotidnog stabla. U jednog je bolesnika okluzija nastala tijekom prve godine praÄenja. dok je u jednog nastupila nakon tri godine. Äimbenici rizika ateroskleroze u skupini s poslijeoperacijskom okluzijom su bili: hipertenzija u 18, puÅ”enje u 10, hiperlipidemija u 8, dijabetes melitus u 9, preboljeli moždani udar u 13, preboljela TIA u 3, infarkt miokarda u 4, angina pektoris u 3 bolesnika, dok su u skupini sa zadovoljavajuÄim poslijeoperacijskim nalazom to bili: hipertenzija u 25, puÅ”enje u 11, hiperlipidemija u 16, dijabetes melitus u 7, preboljeli moždani udar u 7, preboljela TIA u 3, infarkt miokarda u 4, angina pektoris u 3 bolesnika. Nije bilo znaÄajne razlike u prisutnim Äimbenicima rizika. Dakle, rana poslijeoperacijska okluzija karotidne arterije najvjerojatnije nije uzrokovana uobiÄajenim Äimbenicima rizika ateroskleroze, nego periproceduralnim komplikacijama
Pinealne ciste - pregledni osvrt
Pineal cysts occur in all ages, predominantly in adults in the fourth decade of life. In series of magnetic resonance imaging (MRI) studies, the prevalence of pineal cysts ranged between 1.3% and 4.3% of patients examined for various neurologic reasons and up to 10.8% of asymptomatic healthy volunteers. The diagnosis of pineal cyst is usually established by MRI with defined radiological criteria to distinguish benign pineal cyst from tumors of this area. A recent study demonstrated the findings obtained by transcranial sonography to correspond to those obtained by MRI in the detection of both pineal gland cyst and pineal gland itself, and could be used in the future mainly as follow up examination. Pineal cysts usually have no clinical implications and remain asymptomatic for years. The most common symptoms include headache, vertigo, visual and oculomotor disturbances, and obstructive hydrocephalus. Less frequently, patients present with ataxia, motor and sensory impairment, mental and emotional disturbances, epilepsy, circadian rhythm disturbances, hypothalamic dysfunction of precocious puberty, and recently described occurrence of secondary parkinsonism. Symptomatic cysts vary in size from 7 mm to 45 mm, whereas asymptomatic cysts are usually less than 10 mm in diameter, although a relationship between the cyst size and the onset of symptoms has been proved to be irrelevant in many cases. There is agree-ment that surgical intervention should be undertaken in patients presenting with hydrocephalus, progression of neurologic symptoms, or cyst enlargement. Tissue sample of the pineal lesion can be obtained by open surgery, stereotaxy and neuroendoscopy.Pinealne ciste se pojavljuju u svim dobnim skupinama, a najviÅ”e kod odraslih u 4. desetljeÄu života. U nalazima magnetske rezonance (MR) mozga pojavljuju se kod 1,3% do 4,3% bolesnika s razliÄitim neuroloÅ”kim simptomima te kod 10,8% asimptomatskih zdravih dobrovoljaca. Dijagnoza ciste pinealne žlijezde se postavlja pomoÄu MR mozga s utvrÄenim radioloÅ”kim kriterijima koji razlikuju benignu pinealnu cistu od ostalih tumora ove regije. Nedavne studije pomoÄu transkranijske sonografije (TCS) mozga su pokazale da TCS može prikazati pinealnu žlijezdu i cistu, a nalazi odgovaraju nalazima na MR mozga. TCS se u buduÄnosti može upotrebljavati u praÄenju veliÄine ciste pinealne žlijezde. Pinealne ciste najÄeÅ”Äe nemaju kliniÄkog znaÄenja te ostaju asimptomatske godinama. NajznaÄajniji simptomi su glavobolja, vrtoglavica, vidni i okulomotorni simptomi te opstruktivni hidrocefalus. RjeÄe se opisuju ataksija, osjetna i motoriÄka oÅ”teÄenja. mentalne i emocionalne tegobe, epilepsija, poremeÄaj cirkadijanog ritma, hipotalamiÄne disfunkcije te sekundarni parkinsonizam. Simptomatske ciste mogu biti promjera od 7 mm do 45 mm, dok su asimptomatske ciste promjera do 10 mm, iako dosadaÅ”nje studije pokazuju kako veliÄima ciste i pojava simptoma ne moraju biti povezane. Postoji suglasnost da se operacijski zahvat provodi kod bolesnika s hidrocefalusom, progresijom neuroloÅ”kih simptoma ili kod poveÄanja ciste pinealne žlijezde. Uzorak tkiva može se dobiti otvorenom operacijom, stereotaksijom ili neuroendoskopijom
Transkranijska sonografija u procjeni oÅ”teÄenja pinealne žlijezde
We have recently reported that transcranial sonography (TCS) is a method competitive to magnetic resonance neuroimaging (MRI) in the evaluation of pineal gland lesions. The aim of the present is study was to assess the usefulness of TCS in a larger patient sample during a two-year follow up. Twenty patients with incidental pineal gland cyst (PGC) detected by MRI scan of the brain and 40 healthy controls without any previous documented data on a disease related to pineal gland were evaluated by TCS and compared with MRI scans. There were no statistically significant differences in PGC size measured by TCS by two observers (p=0.475), PGC size measured by TCS and MRI (first observer, p=0.453; and second observer, p=0.425), size of the pineal gland measured by TCS and MRI in control group (first observer, p=0.497; and second observer, p=0.370), and pineal gland size measured by TCS by two observers in control group (p=0.473). Study results suggested TCS to be a suitable method in the evaluation of pineal gland lesions. Although its resolution cannot match the MRI resolution, its repeatability and accuracy might add to its practical value. We suggest that the repeat MRI scan of such lesions might be replaced by clinical and TCS follow up.NaÅ”a prethodna studija je pokazala da je transkranijska sonografija (TCS) moždanog parenhima kompetitivna metodi magnetske rezonancije (MRI) u procjeni pinealne žlijezde. Cilj ove studije bio je pokazati moguÄnosti TCS u bilježenju signala pinealne žlijezde i njene cistiÄne morfologije te pokazati korelaciju sa snimkama MRI na veÄem broju bolesnika kroz dvije godine praÄenja. U studiju je bilo ukljuÄeno 20 bolesnika s novootkrivenom cistom pinealne žlijezde na MRI i 40 kontrolnih osoba. Snimanje TCS je provelo dvoje neovisnih istraživaÄa na ureÄaju Aloka SSD-5500 i bez uvida u rezultate MRI. Pinealna cista je oznaÄena kao svaka hipoehogena struktura unutar hiperehogene zone žljezdanog tkiva ili hipoehogena lezija sa septumom ili bez njega, okružena tankom ehogenom linijom. Å”irine žlijezde i lezije su izmjerene u latero-lateralnoj i antero-posteriornoj projekciji te usporeÄene s rezultatima snimaka MRI. Podaci su obraÄeni analizom ANOVA. Rezultati nisu pokazali statistiÄki znaÄajnu razliku izmeÄu rezultata dvoje istraživaÄa na TCS (p=0,475), veliÄine ciste mjerene pomoÄu TCS i MRI (prvi istraživaÄ, p=0,453; drugi istraživaÄ, p=0,425) i veliÄine pinealne žlijezde mjerene pomoÄu TCS u kontrolnoj skupini (p=0,473). Rezultati studije pokazuju moguÄnosti TCS u otkrivanju pinealne regije uz dobru korelaciju s rezultatima MRI i znaÄajnu podudarnost u rezultatima izmeÄu dvoje neovisnih ispitivaÄa. TCS se pokazala kao metoda kompetitivna metodi MRI u evaluaciji pinealnih cista, te ukazuje na moguÄnost praÄenja bolesnika kliniÄkim pregledom i pomoÄu TCS