Bukurešt projekt rane intervencije (The Bucharest Early Intervention Project BEIP)

Provođenje međunarodnih studija i projekata predstavlja jedinstvenu priliku za odgovaranje na zanimljiva znanstvena pitanja, te obogaćivanje suradnje između institucija razvijenih i nerazvijenih zemalja 1.Tako Bukurešt projekt rane intervencije predstavlja međunarodni projekt udomiteljske skrbi kao alternative institucionalizaciji, započet 2000. godine. U ovoj longitudinalnoj i opsežnoj studiji ostvarena je međunarodna suradnja tri sveučilišna profesora iz SAD-a, sa sveučilišta Tulane University, University of Maryland, te Harvard University, odnosno bolnice Boston Children\u27s Hospital i vlade Republike Rumunjske 2.Kako bi osigurali sveobuhvatnu procjenu djece, napravili mrežu udomiteljskih obitelji i razvili administrativnu službi potrebnu za izvršenje projekta kroz cijelo njegovo trajanje, u sklopu projekta također je ostvarena suradnja voditelja istraživanja i rumunjskih nevladinih udruga 3.BEIP je projekt podržan i financiran od strane National Institute of Mental Health, the John D. and Catherine T. MacArthur Foundation kroz projekt „Rano iskustvo i razvoj mozga“ pod voditeljstvom dr. Charlesa A. Nelsona, te fondacijama obitelji Sinneave i Binder

Roditeljski stres i doživljaj roditeljske kompetentnosti kod majki djece sa i bez teškoća u razvoju

BACKGROUND: Mothers of children with a range of developmental disabilities report higher levels of stress than mothers of typically developing children. Higher levels of stress can also be related to parenting sense of competence. Further, parental stress and a sense of competence are also significantly associated with parenting support and marital satisfaction. AIM: This study had three aims: to determine the difference in stress levels and sense of competence observed as self perceived parental efficacy and satisfaction with parenthood in mothers of children with and without disabilities; to determine the relationship between stress levels and sense of competence observed as self perceived parental efficacy and satisfaction with parenthood in all mothers; and to determine the difference in importance of factors associated with motherhood stress and a sense of competence. METHODS: Mothers of 71 children aged 1-13 years from the city of Varaždin, 38 without disabilities and 33 with disabilities, participated in this study. The mothers filled in four assessment tools: the Parental Stress Scale; the Parenting Sense of Competence Scale, which included the two subscales of self-perceived parental efficacy and satisfaction with parenthood; the Family Support Scale; and the Quality of Marriage Index. RESULTS: Statistical t tests showed significant differences between mothers of children with and without disabilities in stress, and self-perceived sence of maternal efficacy, which was part of the sense of competence variable. Further, all explored variables were significantly correlated, and finally, all three models of four-stage hierarchical multiple regression revealed that final models containing sociodemographic factors, child characteristics, a disability factor, social support and marital quality explained 50.9% of the variation in parental stress level, 36.4% of variation in self-perceived parental efficacy, and 35.1% of variation in satisfaction with parenthood. Changes in R² were significant in all models. When all predictor variables were included in stage four of the regression model, marital quality explained the most variance in all models. CONCLUSION: These results show the importance of marital quality in both parental stress and a sense of competence equally in mothers of children with and without disabilities.Uvidom u dosadašnja istraživanja može se zapaziti kako veći broj autora navodi da majke djece s teškoćama u razvoju najčešće pokazuju više razine roditeljskog stresa negoli majke djece bez teškoća. Više razine roditeljskog stresa također se povezuju s osjećajem roditeljske kompetentnosti. Nadalje, roditeljski stres i osjećaj kompetentnosti često se dovode u vezu sa socijalnom podrškom i bračnim zadovoljstvom. Ovo istraživanje imalo je četiri cilja: odrediti razliku u razinama roditeljskog stresa kod majki djece s teškoćama i bez teškoća u razvoju; odrediti razliku u roditeljskom osjećaju kompetentnosti promatranog kroz dvije subskale: samoprocjena roditeljske efikasnosti i zadovoljstvo roditeljskom ulogom kod majki djece sa i bez teškoća u razvoju; odrediti povezanost između roditeljskog stresa i roditeljskog osjećaja kompetentnosti (samoprocjena roditeljske efikasnosti i zadovoljstva roditeljskom ulogom) svih majki; i odrediti doprinos relevantnih prediktorskih varijabli u objašnjavanju roditeljskog stresa i roditeljskog osjećaja kompetentnosti. U istraživanju su sudjelovale majke 71 djeteta u dobi od 1 do 13 godina iz Varaždina, od toga 38 majki djece bez i 33 majke djece s teškoćama u razvoju. Sve majke ispunile su četiri skale procjene: 1) skalu roditeljskog stresa, 2) skalu samoprocjene kompetentnosti roditelja, koja uključuje dvije podskale – roditeljska samopercepcija efikasnosti u ulozi roditelja i zadovoljstvo ispunjavanjem roditeljske uloge, 3) skalu socijalne podrške te 4) indeks bračne kvalitete. Rezultati t-testova pokazali su značajnu razliku u razini doživljenog roditeljskog stresa između majki djece s teškoćama i djece bez teškoća, kao i samopercepciji osjećaja roditeljske efikasnosti. Sve ispitane varijable u okviru drugog cilja bile su statistički značajno povezane, dok sva tri modela hijerarhijske regresijske analize upućuju da sociodemografske varijable majke, varijable karakteristika obitelji, prisutnost teškoća u razvoju, socijalna podrška i kvaliteta braka objašnjavaju 50,9% varijance u razini roditeljskog stresa, 36,4% varijance u samopercepciji roditeljske efikasnosti, a 35,1% varijance u zadovoljstvu ispunjavanjem roditeljske uloge

Poster 1. - Endogeni disruptori – utjecaj na ljudsko zdravlje i kontroverze

Svrha rada jest na temelju postojeće relevantne literature donijeti zaključke o utjecaju endogenih disruptora na ljudsko zdravlje i organizam, te predstaviti ključne napretke, rasprave i probleme vezane uz djelovanje okolišnih čimbenika na endokrini sustav. Kroz postojeća saznanja poznato je da neke kemikalija mogu utjecati na ljudski organizam, na način da se upliću u fiziološke endokrine procese. Tvari koje stvaraju štetu na intaktni ljudski organizam djelovanjem na hormonski sustav zovu se endokrini receptori. Neki endokrini disruptori ostvaruju svoj učinak direktno na hormonske receptore oponašajući hormone ili antagoniste hormona. Drugi ostvaruju svoj učinak mijenjajući bjelančevine koje sudjeluju u dostavljanju hormona do stanica. Postoje brojni dokazi o utjecaju različitih kemikalija na životinjski svijet, a u tijeku su istraživanja i rasprave o mogućem utjecaju endogenih disruptora na ljudski razvoj te razvoj određenih bolesti. Dokazi postoje, ali nikako dostatno da jasno opišu negativne trendove u ljudskom zdravlju u posljednjim desetljećima, poput porasta pojave kriptorhizma, hipospadije, steriliteta muškaraca, karcinoma reproduktivnog sustava kod žena i drugo.  Količina kemikalija kojima smo okruženi, dugotrajnost istraživanja učinka kemikalija na ljude, birokratske zapreke u prijavljivanju i sistematizaciji endogenih disruptora, izazovi su s kojima se bave relevantne svjetske i europske organizacije. Ovaj rad je doprinos znanju o endogenim disruptorima kroz kratku sistematizaciju postojećih dokaza i glavnih nedoumica, s ciljem da omogući upoznavanje s tematikom zdravstvenim profesionalcima te tako pomogne izgradnju kapaciteta sustava za preventivno djelovanje i edukaciju populacije o načinima kako smanjiti ili eliminirati negativne učinke okolišnih faktora, točnije endogenih disruptora, na zdravlje.  Nedostatak jasnih dokaza o utjecaju endogenih disruptora na ljude, ali nemogućnost znanosti da prati industriju i golemu količinu kemikalija u optjecaju, otvara sivo područje gdje postoji prostor za indukciju koja može dovesti do nepovjerenja prema znanosti. Upravo zato, ključna je sistematična nadogradnja znanja kroz konstruktivnu raspravu, koja će spriječiti da se istraživanjem endogenih disruptora zanemare drugi mogući rizici i uzroci negativnih zdravstvenih pojava koje se vežu uz utjecaj endogenih disruptora. Potrebno je omogućiti da se razviju mehanizmi učinkovitije kontrole i suradnje s industrijom u sprječavanju puštanja kemikalija s opasnim ili dovoljno upitnim utjecajem na ljudsko zdravlje

Poster 5. - Omega-3 masne kiseline u starijoj životnoj dobi

U Republici Hrvatskoj, prema podacima iz 2011. godine. 17,7% ukupnog stanovništva je starije od 65 godina. Starenje se povezuje s brojnim tjelesnim i psihološkim promjenama koje mogu utjecati na nutritivne potrebe i nutritivni status osobe. Vodeći zdravstveni problem starijih osoba koji se dovode u vezu s nepravilnom prehranom su kardiovaskularne bolesti, neurološke bolesti, karcinomi, prijelomi kostiju, poremećaji imuniteta, depresija i sl. Stoga, prehrana predstavlja vodeći vanjski čimbenik koji, uz genetske, znanstveno dokazano utječe na dužinu i kvalitetu života. U literaturi se često naglašava povoljan učinak omega-3 masnih kiselina u prevenciji i   liječenju raznih bolesti. Omega-3 dugolančane višestruko nezasićene masne kiseline (eikosapentaenska-EPA i dokosaheksaenska-DHA) se ne mogu sintetizirati. Njih naš organizam dobiva putem hrane ili dodataka prehrani, a imaju vrlo povoljan učinak na krvnožilni sustav, pomažu u boljoj regulaciji krvnog tlaka i povišenih masnoća u krvi, osobito triglicerida. Nadalje, sve veći broj znanstvenih istraživanja ukazuje na presudnu ulogu DHA u normalnom neurološkom i kognitivnom funkcioniranju pojedinaca, kao i vizualnoj točnosti. Kod ljudi, baš kao i kod štakora, razina DHA u mozgu se s vremenom (starenjem) smanjuje, što bi moglo biti povezano s rapidnim opadanjem funkcija CNS-a povezano sa starenjem. Pregledom relevantne literature u ovom radu će se dobiti uvid u značaj unošenja omega-3 masnih kiselina u organizam u prevenciji i liječenju zdravstvenih problema starijih osoba povezanih s nepravilnom prehranom. Također, ponuditi ćemo smjernice za kreiranje javnozdravstvenih intervencija koje će ciljano djelovati na podizanje kvalitete edukacije i informiranja starijih osoba, te uključivanje, kako pojedinaca tako i zajednice, u brigu o vlastitoj prehrani, a sve navedeno s ciljem promocije zdravlja, ososbne brige o zdravlju, te konačno poboljšanja kvalitete života osoba starije životne dobi