O nalazu rijetkog i manje poznatog puža golaća Piseinotecus sphaeriferus (Schmekel, 1965)(Gastropoda, Nudibranchia, Piseinotecidae) u Jadranskom moru

The paper is describing the record of a less known nudibranch Piseinotecus sphaeriferus (Schmekel, 1965) in the port of Koper in November 2012. The specimen was found in the environment of dense epifauna, dominated by polyps of Aurelia aurita. Taking into consideration the available published data on this species we report on the first record of this less known nudibranch species in the Adriatic Sea.U radu se iznose podaci o manje poznatom pužu golaću Piseinotecus sphaeriferus (Schmekel, 1965) pronađenom u luci Koper u studenom 2012. godine. Primjerak je pronađen u okruženju guste epifaune u kojoj dominira polip Aurelia aurita. Uzimajući u obzir raspoložive objavljene podatke o ovoj vrsti, želimo izvijestiti o ovom prvom pronalasku ove manje poznate vrste puža golaća u Jadranskom moru

Prvi nalaz Aplysiopsis elegans (Deshayes1853) (Gastropoda Opisthobranchia: Saccoglossa) u Jadranskom moru

A specimen of Aplysiopsis elegans (Deshayes, 1853) was found by snorkeling on a beach in Rovinj (Istria, Croatia) on a belt of the red algae Halopteris scoparia in the shallow rocky coast. This species was previously recorded only at few localities in northern western Mediterranean and at the Canary Archipelago.Primjerak Aplysiopsis elegans (Dshayes, 1853) je pronađen tijekom ronjenja na plaži u Rovinju (Istra, Hrvatska) u pojasu crvene alge Halopteris scoparia na plitkoj stjenovitoj obali. Prethodni nalazi ove vrste su zabilježeni na samo nekoliko lokaliteta u sjeverno-zapadnom Sredozemlju i Arhipelagu Kanarskog otočja

O pojavi psa tupana, Carcharhinus plumbeus (Chondrichthyes: Carcharhinidae) u slovenskim vodama (sjeverni Jadran)

The paper deals with a new record of the juvenile sandbar shark Carcharhinus plumbeus (Nardo, 1827) in the waters off Piran. This record confirms again the fact that the northern Adriatic Sea should be considered as a nursery area for this species. This fact, together with the general lack of knowledge on other shark species, show the need for systematic research of elasmobranch populations in the Slovenian part of the Gulf of Trieste.U ovom radu se iznosi podatak o novom nalazu juvenilnog primjerka psa tupana Carcharhinus plumbeus (Nardo, 1827) uhvaćenom u vodama Pirana. Ovaj nalaz potvrđuje činjenicu da se sjeverni Jadran može smatrati rastilištem ove vrste. S obzirom na pomanjkanje saznanja o drugim vrstama morskih pasa nužno je sustavno istražiti populaciju hrskavičnjača u slovenskom dijelu tršćanskog zaljeva

Nalaz kučine, Lamna nasus (Bonnaterre, 1788), u tršćanskom zaljevu i rasprava o njegovu pojavljivanju u Jadranskom moru

A juvenile male of porbeagle (Lamna nasus) was caught in waters off Piran (Slovenia, northern Adriatic) on December 22, 2015. The specimen was accurately measured and weighed. Cephalopods and fish remains were found in its stomach contents. This is the first record of a porbeagle in the waters of Slovenia and in the Gulf of Trieste, and one of the few records up to date reported in the northern Adriatic Sea. The presence of this juvenile specimen arises a question whether the Adriatic Sea is a reproductive ground of this species. According to an older record from 1910, a female porbeagle with four embryos was caught on Ugljan Island, confirming the fact that porbeagles reproduced at least in the past in the Adriatic Sea.Nedorasla jedinka mužjaka kučine (Lamna nasus) uhvaćena je u vodama Piranskog zaljeva (Slovenija, sjeverni Jadran) 22. prosinca 2015. Primjerak je izmjeren i izvagan. U sadržaju želuca pronađeni su glavonošci i ostaci riba. Ovo je prvi zapis o kučini u tršćanskom zaljevu, i jedan od rijetkih zapisa prijavljenih u sjevernom Jadranskom moru. Prisutnost ovog nedoraslog mužjaka povlači pitanje da li je područje mrijesta ove vrste Jadransko more. Prema starijem zapisu iz 1910. kod otoka Ugljana je uhvaćena ženka psine kučine s četiri embrija. Time se potvrdila činjenica da se ova vrsta barem u prošlosti razmnožavala u Jadranskom moru

Nalaz kučine, Lamna nasus (Bonnaterre, 1788), u tršćanskom zaljevu i rasprava o njegovu pojavljivanju u Jadranskom moru

A juvenile male of porbeagle (Lamna nasus) was caught in waters off Piran (Slovenia, northern Adriatic) on December 22, 2015. The specimen was accurately measured and weighed. Cephalopods and fish remains were found in its stomach contents. This is the first record of a porbeagle in the waters of Slovenia and in the Gulf of Trieste, and one of the few records up to date reported in the northern Adriatic Sea. The presence of this juvenile specimen arises a question whether the Adriatic Sea is a reproductive ground of this species. According to an older record from 1910, a female porbeagle with four embryos was caught on Ugljan Island, confirming the fact that porbeagles reproduced at least in the past in the Adriatic Sea.Nedorasla jedinka mužjaka kučine (Lamna nasus) uhvaćena je u vodama Piranskog zaljeva (Slovenija, sjeverni Jadran) 22. prosinca 2015. Primjerak je izmjeren i izvagan. U sadržaju želuca pronađeni su glavonošci i ostaci riba. Ovo je prvi zapis o kučini u tršćanskom zaljevu, i jedan od rijetkih zapisa prijavljenih u sjevernom Jadranskom moru. Prisutnost ovog nedoraslog mužjaka povlači pitanje da li je područje mrijesta ove vrste Jadransko more. Prema starijem zapisu iz 1910. kod otoka Ugljana je uhvaćena ženka psine kučine s četiri embrija. Time se potvrdila činjenica da se ova vrsta barem u prošlosti razmnožavala u Jadranskom moru

Stjenovita zajednica mediolitoralnog makrozoobentosa u Tršćanskom zaljevu (sjeverni Jadran) duž hidromorfološkog gradijenta

Despite the increasing urban and industrial development in coastal areas our knowledge on direct consequences of coastal modifications on benthic communities is still limited. The aim of the present study was to assess the response of rocky macrozoobenthos mediolittoral communities to human-induced hydromorphological pressures. Sampling was carried out by SCUBA diving and snorkeling in June 2008. Ten sites were selected along a gradient of hydromorphological alterations in the southern part of the Gulf of Trieste. Variables used to describe the stressor gradient were: water retention (from normal hydrology in unprotected coast to closed areas with only one opening), substrate composition, texture and rugosity. Despite natural differences between upper and lower mediolittoral subbelts, the present work showed that human-induced alterations of the coastal zone impact biological assemblages. There was a marked difference in biodiversity among sites with pristine conditions and stressed zones, mainly due to evenness of species distribution. Structural complexity of the substrate resulted to be the main factor influencing benthic diversity in the upper mediolittoral subbelt, while in the lower subbelt also the human-induced water retention seemed to play a key role. Anyhow, this response was complex, and the major human-induced alterations considered had different level of pressure within the two subbelts. The current study has a good potential to contribute to existing coastal assessment methods, since the impact of hydromorphological pressures on mediolittoral communities was almost neglected in the past. However, further work is needed to fully explain the impact of main human-induced threats on benthic communitiesUnatoč rastućem urbanom i industrijskom razvoju u obalnim područjima samo nekolicina istraživača je fokusirana na direktne posljedice obalnih modifikacija na bentičke zajednice. Cilj ovog istraživanja je procijeniti odgovore stjenovitih zajednica mediolitoralnog makrozoobentosa na hidromorfološke pritiske. Uzorkovanje je provedeno ronjenjem sa bocama i ronjenjem na dah u lipnju 2008. godine. Izabrano je deset postaja duž hidromorfološkog gradijenta u južnom dijelu Tršćanskog zaljeva. Upotrebljavane varijable za razvoj gradijenta stresora bile su: zadržavanje vode, sastav supstrata, tekstura i naboranost. Unatoč prirodnim razlikama između gornjih i donjih mediolitoralnih podpojaseva, sadašnji rad je pokazao da promjene krajolika povezane sa ljudskim djelovanjem u obalnoj zoni utječu na biološke cjeline. Postoji značajna razlika u bioraznolikosti između postaja s odličnim ekološkim stanjem i ostalih postaja, uglavnom zbog ravnomjerne rasprostranjenosti vrsta. Strukturna složenost supstrata rezultatirala je time da je bila glavni čimbenik koji utječe na raznolikost bentosa u gornjem mediolitoralnom podpojasu, dok je izgleda u donjem podpojasu ili podregiji također cirkulacija vode odigrala ključnu ulogu (CCA analiza). Odgovor bentičke zajednice bio je kompleksan i vjerojatno su također biotički čimbenici (pokrivenost algama, kompeticija) bili uključeni. Ovo istraživanje ima dobar potencijal da doprinese postojećim metodama procjene obale, iako se treba provesti daljnje istraživanje na području utjecaja kojeg imaju hidromorfološke promjene na obalne bentičke zajednice

Makrozoobentos mekanih dna južnog dijelg tršćanskog zaljeva: faunistička, biocenozna i ekološka istraživanja

A faunistic, biocoenotic and ecological survey of soft-bottom macrozoobenthic communities was carried out for the southern part of the Gulf of Trieste on the basis of samplings in 2005 and 2006. At 28 sampled stations a total of 14595 specimens belonging to 306 animal taxa were identified. The most abundant species were Capitella capitata, Lumbrineris gracilis, heteromastus filiformis, Corbula gibba and Tellina distorta. The highest relative species abundance in all water bodies was close to 15%. The dominant species confirmed that the environment of the Gulf of Trieste is unstable. This environmental instability could also explain the rather high values of AMBI. The MDS analysis and other applied indices indicated that there were no statistically significant differences between water bodies. The values for Shannon-Wiener diversity index (H’) and Pielou’s index (J’) were among the highest ever recorded for the soft-bottom assemblages of the Gulf of Trieste. The analysis of benthic biocoenoses revealed that the sampling area is a boundary between infra- and circalittoral belts, which could explain the very high species richness.Obavljen je faunistički, biocenozni i ekološki pregled zajednica makrozoobentosa mekih dna južnog dijela tršćanskog zaljeva na temelju uzorkovanja u 2005. i 2006. godini. Uzorci su prikupljani na 28 postaja, a ukupno je sakupljeno 14 595 primjeraka organizama odnosno određeno je 306 životinjskih svojti. Najbrojnije vrste su Capitella capitata, Lumbrineris gracilis, Heteromastus filiformis, Corbula gibba i Tellina distorta. Najveća relativna brojnost vrsta u svim vodenim tijelima iznosila je blizu 15%. Dominantna vrsta je potvrdila da je okruženje u tršćanskom zaljevu nestabilno. Ova nestabilnost okoliša također može objasniti prilično visoke AMBI vrijednosti. MDS analize i druge primjene indeksa ukazuju da nema statistički značajne razlike između vodenih tijela. Vrijednosti za Shannon-Wiener indeks raznolikosti (H‘) i Pielou indeks (J’) bile su prema sastavu među najvišim ikada zabilježenim za mekana dna u tršćanskom zaljevu. Analiza bentoske biocenoze je otkrila da je područje uzimanja uzoraka granica između infra-i cirkalitoralnog pojasa, što bi moglo objasniti izuzetno bogatstvo vrsta

NOTE ON A JUVENILE COMMON THRESHER SHARK Alopias vulpinus (Bonnaterre 1788) IN THE WATERS OF SLOVENIA (NORTHERN ADRIATIC SEA)

U ribarskoj mreži u Piranskom akvatoriju (Tršćanski zaljev, sjeverni Jadran) ulovljen je primjerak morskog psa lisice Alopias vulpinus (Bonnaterre, 1788). Radilo se o mladom mužjaku ukupne dužine 2841 mm. Posljednjih desetljeća u slovenskim su obalnim vodama uhvaćeni i drugi primjerci juvenilnog morskog psa lisice. Unatoč drastičnom padu populacije ove vrste, morski pas lisica i dalje se lovi u lokalnim jadranskim vodama.A specimen of common thresher shark Alopias vulpinus (Bonnaterre 1788) was caught in a fishing net in the waters off Piran (Gulf of Trieste, northern Adriatic Sea). It was a juvenile male with a total length of 2841 mm. In recent decades, other cases of juvenile specimens of common thresher shark have been recorded in Slovenian coastal waters. Despite the drastic decline in the population of this species, thresher shark continues to be caught in local Adriatic fisheries

Pojava volonje Hexanchus griseus (Bonnaterre, 1788.) u Tršćanskom zaljevu (sjeverni Jadran) s posebnim osvrtom na povijesne i nove zapise u Jadranskom moru

A specimen of a sixgill bluntnose shark, Hexanchus griseus (Bonnaterre, 1788), was caught 1.5 NM north of Cape Ronek (Izola, Slovenia) in a fishing net for large-sized flatfish (such as turbot) on 28 January 2018. Three other older cases of catch of sixgill bluntnose sharks were recorded in Slo- venia and the Gulf of Trieste. Among these, the finding of the specimen in the Lagoon of Marano and Grado is unusual although there are reported cases of sixgill bluntnose sharks in rivers. An analy- sis of the available data on the bluntnose sixgill shark in the Adriatic Sea, obtained from different published papers, social media and other sources, was done to understand whether the occurrence of H. griseus in the northern Adriatic differs from other parts. A generalised linear model (GLM) approach revealed that larger specimens are more frequently sighted across the Adriatic Sea, while in the Northern Adriatic part, significantly smaller specimens (juveniles) were recorded in compari- son to the Central and Southern parts. It seems that the bluntnose sixgill shark is not in conjunction with a common large shark decreasing trend across the whole Mediterranean Sea.Primjerak volonje Hexanchus griseus (Bonnaterre, 1788), ulovljen je 28. siječnja 2018. 1,5 NM sjeverno od rta Ronek (Izola, Slovenija) u mrežu za lov na velike plosnate ribe (kao što su plosnati- ce). Još dva prethodna slučaja ulova volonje zabilježena su u Sloveniji i Tršćanskom zaljevu. Među njima, neobičan je pronalazak primjerka u lagunama Marano i Grado, iako postoje prijavljeni ulovi volonje u rijekama. Učinjena je analiza dostupnih podataka o volonji u Jadranskom moru, dobivenih iz različitih objavljenih radova, društvenih mreža i drugih izvora, kako bi se ustanovilo razlikuje li se pojava H. griseusa u sjevernom Jadranu od ostalih dijelova. Pristup generaliziranog linearnog modela (GLM) otkrio je da se veći primjerci češće viđaju diljem Jadranskog mora, dok su u sjever- nom dijelu Jadrana zabilježeni znatno manji primjerci (mladi) u odnosu na srednji i južni dio. Čini se da volonja nije povezan s uobičajenim trendom smanjenja broja velikih morskih pasa u cijelom Sredozemnom moru