Otocephaly - A Case Report

Otocephaly is a rare congenital malformation of the head and neck caused by maldevelopment of the 1st and 2nd pharyngeal arches. It is characterized by absence of the mandible and approximation of the ears in the midline region normally occupied by the mandible. Pathomorphological features of an infant with otocephaly born during 33rd week of gestation, which died immediately after birth because of the oral cavity atresia, are described. The infant was born from the first (poorly controlled) pregnancy in healthy parents. The putative causative factors of this malformation are briefly dicussed

Application of Digital Images and Corresponding Image Retrieval Paradigm

We live in a world where digital images are constantly generated during our daily activities, whether private or business. They play an important role in our private life, showing important moments, people, places, or events and keeping their memory. Images are unavoidable in business, especially in digital marketing, web sales, social networks, medicine, security, and education. In general, images contribute to a better understanding of the message, increase the attractiveness of textual content, provide a better user experience, and can convey emotion quickly. The key advantage of the image is that very often, even a cursory glance at the image is enough to convey a message and arouse emotion and interest. But with the increase in digital image numbers, storage, organization, and retrieval problems arise. The paper describes the importance of images in different areas of application and different image retrieval paradigms that include text-based, content-based, and combined approaches. Also, the most popular image search tools and cloud storage services are compared and discussed. The conclusion comments on the applicability of existing approaches to image searches in different application domains and highlights the advantages and disadvantages of each of the approaches

Teratom jajnika u rutinskom bioptičkom materijalu u petogodišnjem razdoblju

Teratomas are tumors derived from germ cells, most frequently arising in the gonads. The aim of this study was to determine the number of ovarian teratomas diagnosed in the routine biopsy material at Ljudevit Jurak Clinical Department of Pathology, Sestre milosrdnice University Hospital Center during a 5-year period, as well as their clinical, gross and microscopic characteristics. Teratomas accounted for 48.6% (n=166) of primary ovarian tumors. The patient mean age was 34.74±12.37 years. Difference in the incidence of teratoma between the left and right ovary was not significant; bilateral teratoma was found in 13 patients. Teratomas were detected by ultrasonography in 115 (69.27%) cases and the rest were found during surgery performed for other indications. Most teratomas (n=161; 96.9%) were mature and cystic (dermoid cysts). Mature and solid teratomas were diagnosed in 5 (3.01%), ovarian struma in 2 (1.8%) cases and strumal carcinoid in 1 (1.2%) case. Mature cystic teratomas contained sebaceous material in 123 (76.8%) cases, and a total of 16 teeth were found; 157 (94.5%) teratomas measured <10 cm in largest diameter. Microscopically, mature cystic teratomas most frequently contained ectodermal (skin with appendages, mature glia and nerve ganglia) and mesodermal (fibrous, fat tissue, cartilage and bone) tissues. Frequently found tissues of endodermal origin were respiratory and intestinal epithelia. Small foci of thyroid tissue were found in 20 (12%) teratomas. Chronic granulomatous foreign body reaction in the wall of mature cystic teratomas was found in 11 (6.8%) tumors.Teratomi su tumori podrijetla zametnih stanica koji se najčešće razvijaju u gonadama. Cilj rada bio je utvrditi koliko je dijagnoza teratoma jajnika postavljeno na rutinskom bioptičkom materijalu Kliničkoga zavoda za patologiju „Ljudevit Jurak“ Kliničkoga bolničkog centra „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu u petogodišnjem razdoblju, kao i koje su bile njihove kliničke, makroskopske i mikroskopske osobine. U analiziranom razdoblju teratomi su sačinjavali 166 (44,86%) primarnih tumora jajnika. Srednja dob bolesnica s teratomom jajnika bila je 35±12,37 godina. Nije pronađena statistički značajna razlika u učestalosti teratoma lijevog i desnog jajnika, a u 13 (7,8%) bolesnica teratom je bio obostran. Teratom je u 115 (69.3%) slučajeva otkriven ultrazvukom, u 21 (12,6%) je ultrazvukom postavljena dijagnoza nespecifi ciranog cističnog tumora, a u 16 (9,6%) slučajeva teratom je otkriven prilikom operacijskog zahvata učinjenog iz nekog drugog razloga. U 160 (96,4%) slučajeva radilo se o zrelim cističnim teratomima (dermoidnim cistama), od kojih je 123 (76,8%) bilo ispunjeno lojem i u kojima je pronađeno sveukupno 16 zuba. U 157 (94,6%) slučajeva najveći promjer teratoma iznosio je do 10 cm. Mikroskopski, zreli cistični teratomi najčešće su sadržavali tkiva ektodermalnog i mezodermalnog podrijetla i to u 154 (96,3%) slučaja kožu s kožnim adneksima, odnosno u 148 (92,54%) slučaja vezivo. Od drugih ektodermalnih tkiva po učestalosti su slijedili zrela glija i živčani gangliji, a od mezodermalnih tkiva zrelo masno tkivo, hrskavica i kost. Od tkiva endodermalnog podrijetla najčešće je pronađen respiracijski i crijevni epitel. Manja žarišta tkiva štitnjače pronađena su u 19 (12%) cističnih teratoma. U 11 (7%) cističnih teratoma u stijenci su pronađena žarišta kronične upale tipa stranog tijela. Solidne građe bilo je 5 (3%) teratoma, od čega u 3 (2%) slučaja struma jajnika, a u 2 (1%) slučaja strumalni karcinoid

ESTIMATION OF TIME AND CAUSE OF PERINATAL DEATH

Pažljivo učinjena obdukcija u slučaju perinatalne smrti je vrlo važna jer daje značajne podatke za obitelj, liječnike i društvenu zajednicu u cjelini. Standardizirani protokoli koje bi valjalo slijediti, kako bi obavljanje perinatalne obdukcije dalo što pouzdanije podatke, sadržavaju fotografiranje, rentgenske slike, kariotipizaciju (u odabranim slučajevima), makroskopsku i histološku pretragu posteljice, vanjski pregled i obdukciju fetusa (novorođenčeta) te histološku pretragu njegovih organa. Prema podacima iz literature mrtvorođenost (definirana kao smrt in utero nakon 22. tjedna gestacije) sačinjava oko 50% perinatalnih smrti, a slični podaci u posljednjih nekoliko godina vrijede i za Hrvatsku. Obdukcija mrtvorođene djece (uz pretragu posteljice) u velikom broju slučajeva otkriva uzrok smrti, no vremenu proteklom od trenutka smrti do poroda posvećuje se nedovoljna pažnja. Prema istraživanjima o tome i njihovim rezultatima, vrijeme proteklo od trenutka intrauterine smrti do poroda se može prilično točno odrediti, a što može imati veliku važnost u mogućim sudskim sporovima. Nabrojani su najpouzdaniji makroskopski (dobiveni vanjskim pregledom fetusa) i histološki pokazatelji (dobiveni histološkom pretragom tkiva organa preuzetih tijekom obdukcije) vremena proteklog od trenutka smrti in utero do poroda, kao i najpouzdaniji histološki pokazatelji istog utvrđeni histološkom pretragom posteljičnog tkiva.Skillful perinatal autopsy is extremely important because it provides informations relevant to the family, the physician and the community. Standardized protocols that should be followed to gain reliable informations contain photographs, radiograms, karyotyping (in selected cases), gross and histologic examination of the placenta, gross examination and autopsy of the fetus (newborn). According to the literature, stillbirth (defined as delivery of a fetus who has died in utero after 20 weeks’ gestation) accounts for about 50% of all perinatal deaths. Similar data were obtained also for Croatia in the past few years (stillbirth defined as gestational age >22 weeks and birthweight of 500 g and more). Gross examination should be performed in all cases of perinatal death, as well as the autopsy, because it reveals the cause of death in the majority of cases. In cases of stillbirth not enough attention is paid to estimation of the time of fetal death. Gross examination of the stillborn and histological examination of samples of fetal organs taken during the autopsy (with pathological examina¬tion of the placenta) enables us to assess fairly accurately the duration of time period between intrauterine death and birth. This can also have imporant medico-legal implications. The best gross and histologic predictors of the time between fetal death and delivery are listed, as well the histologic features of placenta that can be used as good predictors when timing intrauterine death

Načini placentacije u ljudi i njihov utjecaj na ishod trudnoće

Prikazani su mogući načini nastanka blizanačke trudnoće, kao i načini na koje dolazi do razvoja posteljice u ljudi u dva oblika blizanačke trudnoće: dvojajčane i jednojajčane. Posebni naglasak je stavljen na komplikacije blizanačkih trudnoća do kojih dolazi zbog načina placentacije. Kod blizanačkih trudnoća kod kojih se razvijaju dvije korionske ploče i dvije amnijske šupljine (odvojene ili srasle) komplikacije su uglavnom jednake kao u jednoplodnih trudnoća uz povećanu učestalost velamentozne insercije jedne ili obaju pupkovina, kao i razvoja samo jedne pupčane arterije, običnu u samo jednog blizanca. Kod jednojajčanih blizanaca sa samo jednom korionskom pločom i jednom zajedničkom amnijskom šupljinom najteža komplikacija je intrauterina smrt blizanaca do koje najčešće dolazi u drugom tromjesečju trudnoće uslijed komplikacija vezanih za zaplitanje pupkovina. Jednojačani blizanci čija je posteljica građena od zajedničke korionske ploče i dvije amnijske šupljine u posebnoj su opasnosti od razvoja sindroma feto-fetalne transfuzije (eng. twin twin transfusion syndrome -TTTS) uslijed postojanja krvožilnih anastomoza. Opisan je način patološke makroskopske i patohistološke analize blizanačkih posteljica, način dokazivanja krvnožilnih anastomoza, kao i obdukcijski nalazi u slučajevima intrauterine smrti jednog ili oba blizanca. Opisana je i komplikacija blizanačke trudnoća koja se naziva eng. twin reversed arterial perfusion – TRAP, pretpostavljeni način njezina nastanka i morfološki nalaz u blizanca u kojega se ta patološka promjena razvila

Prirođene nakaznosti glave i vrata

Congenital malformations of the head and neck are a wide and extremely heterogeneous group because this region contains parts of almost all organ systems. These malformations range in their importance and severity from purely cosmetic defects and minor disturbances to lethal anomalies. They can be isolated or occur as a component of a sequence, syndrome or chromosomal disorder. Some of them are inherited; however, most of them are caused by frequently unidentified teratogens.Prirođene nakaznosti glave i vrata su brojne i vrlo raznolike, prvenstveno stoga što se u ovom području nalaze dijelovi skoro svih organskih sustava. One se razlikuju prema važnosti i izraženosti, od estetskih poremetnja i onih koje uzrokuju lakše tegobe sve do smrtonosnih, a mogu se pojaviti kao pojedinačne ili u okviru sindroma i kromosomopatija. Neke od njih imaju nasljednu osnovu, dok je većina sporadična i, kako se vjeruje, uzrokovana teratogenim čimbenicima koji često nisu jasni

Načini placentacije u ljudi i njihov utjecaj na ishod trudnoće

Prikazani su mogući načini nastanka blizanačke trudnoće, kao i načini na koje dolazi do razvoja posteljice u ljudi u dva oblika blizanačke trudnoće: dvojajčane i jednojajčane. Posebni naglasak je stavljen na komplikacije blizanačkih trudnoća do kojih dolazi zbog načina placentacije. Kod blizanačkih trudnoća kod kojih se razvijaju dvije korionske ploče i dvije amnijske šupljine (odvojene ili srasle) komplikacije su uglavnom jednake kao u jednoplodnih trudnoća uz povećanu učestalost velamentozne insercije jedne ili obaju pupkovina, kao i razvoja samo jedne pupčane arterije, običnu u samo jednog blizanca. Kod jednojajčanih blizanaca sa samo jednom korionskom pločom i jednom zajedničkom amnijskom šupljinom najteža komplikacija je intrauterina smrt blizanaca do koje najčešće dolazi u drugom tromjesečju trudnoće uslijed komplikacija vezanih za zaplitanje pupkovina. Jednojačani blizanci čija je posteljica građena od zajedničke korionske ploče i dvije amnijske šupljine u posebnoj su opasnosti od razvoja sindroma feto-fetalne transfuzije (eng. twin twin transfusion syndrome -TTTS) uslijed postojanja krvožilnih anastomoza. Opisan je način patološke makroskopske i patohistološke analize blizanačkih posteljica, način dokazivanja krvnožilnih anastomoza, kao i obdukcijski nalazi u slučajevima intrauterine smrti jednog ili oba blizanca. Opisana je i komplikacija blizanačke trudnoća koja se naziva eng. twin reversed arterial perfusion – TRAP, pretpostavljeni način njezina nastanka i morfološki nalaz u blizanca u kojega se ta patološka promjena razvila

Intraoperacijska biopsija: zahtjevan dijagnostički postupak na odjelu za kiruršku patologiju

Frozen section (intraoperative biopsy) is one of the most important and most difficult procedures that a pathologist performs during his/her practice. It is performed daily at most pathology departments and requires experience, the capacity to make quick decisions under pressure, the knowledge of clinical medicine, and awareness of the limitations of the method. The aim of the study was to determine the number of frozen sections according to surgical departments and diagnoses at Surgical Pathology Division of the Ljudevit Jurak University Department of Pathology, Sestre milosrdnice University Hospital in Zagreb, during the 1998-2004 period. Data were retrieved from the Thanatos program for data archiving, analyzed and divided according to departments (ENT, general surgery, neurosurgery, urology, gynecology, and others) and diagnoses (benign tumor, malignant tumor, other conditions and description). During the 1998-2004 period, the relative frequency of frozen sections rose steadily from 6.25% in 1998 to 7.78% in 2004 (p<0.001). A statistically significant increase was noticed in the number of intraoperative biopsies from the departments of neurosurgery (p<0.001), urology (p<0.001), gynecology (p<0.01) and other departments (p<0.001), while the number of intraoperative biopsies from the surgical department decreased significantly (p<0.001). The difference in the number of intraoperative biopsies from ENT department was not significant. The diagnosis of benign tumors was significantly more frequent in 1998 than in 2004 (p<0.05), and so was the diagnosis of metastases (p<0.001). The number of descriptive answers was significantly higher in 2004 (p<0.001), but the difference in the number of diagnosed malignant tumors and other conditions was not significant. The number of samples examined on frozen section ranged from 1 to 14, the mean number of samples being 1.2 to 1.8. The number of routine, paraffin embedded biopsies that rose through the analyzed period was followed by the increased number of frozen sections. The significant increase in the relative frequency of descriptive diagnoses could mainly be attributed to the intraoperative examination of lymph nodes that proved to be free from tumor.Intraoperacijska biopsija je jedan od najvažnijih i najtežih dijagnostičkih postupaka koje patolozi poduzimaju tijekom svog rada. Na većini odjela za patologiju ona se izvodi svakodnevno. Cilj rada bio je utvrditi broj intraoperacijskih biopsija i na njima postavljenih dijagnoza na Kliničkom zavodu za patologiju «Ljudevit Jurak», Kliničke bolnice «Sestre milosrdnice» u Zagrebu, tijekom razdoblja od 1998. do 2004. godine. Za analizu podataka uporabljen je program za pohranjivanje i obradu podataka iz patologije «Thanatos». Podaci su podijeljeni s obzirom na kirurški odjel (ORL, opća kirurgija, neurokirurgija, urologija, ginekologija i ostali) te s obzirom na postavljenu dijagnozu (dobroćudni tumor, zloćudni tumor, ostala stanja, metastaze i opis). Tijekom razdoblja od 1998. do 2004. broj intraoperacijskih biopsija se neprekidno povećavao, s relativnom učestalošću od 6,25% u 1998. do 7,78% u 2004. godini (p<0,001). Značajan porast broja intraoperacijskih biopsija je opažen s neurokirurgije (p<0,001), urologije (p<0,001), ginekologije (p<0,01) te ostalih odjela (p<0,001), dok se broj intraoperacijskih biopsija s odjela opće kirurgije značajno smanjio (p<0,001). Razlika u broju intraoperacijskih biopsija s odjela ORL između 1998. i 2004. godine nije bila značajna. Dijagnoza dobroćudnog tumora postavljena je 1998. značajno češće nego 2004. (p<0,05), kao i dijagnoza metastaza (p<0,001). Broj opisnih dijagnoza u 2004. je bio značajno veći, no razlika između broja dijagnoza zloćudnog tumora i ostalih stanja nije bila značajna. Broj rutinskih biopsija u proučavanom razdoblju bio je praćen povećanim brojem intraoperacijskih biopsija

Gustoća limfnih i malih krvnih žila u stromi tumora i peritumoralnog tkiva u invazivnom karcinomu dojke bez posebnih obilježja

Background: Peritumoral clefts are noticed in carcinomas of many organs, and were thought to be artifacts due to fixation and preparation of slides. Today they are considered to be additional marker of malignancy and the refl ection of epithelial-stromal interaction. The hypothesis was that peritumoral clefts in breast carcinoma reflect changes in stromal composition and characteristics, and are related to lymphangiogenesis in tumor tissue. Materials and methods: One hunderd (59% with axillary lymph nodes metastases) invasive ductal breast carcinomas of no special type were analyzed for the presence and abundance of peritumoral clefts and immunohistochemically for CD34, vimentin, smooth muscle actin (SMA) and D2-40 (podoplanin) in tumor stroma. Results: Peritumoral clefts were found in 92% of invasive carcinomatous tissue and were absent in surrounding healthy tissue and around ducts of in situ component (with 5% do 100%. The threshold of 30% of peritumoral clefts was determined by receiver operating characteristic (ROC) analysis. The density of small lymphatic vessels in the stroma of the tumor, and outside the tumor tissue did not show significant correlation with the threshold value. In patients with axillary metastases, peritumoral lymphovascular invasion (LVI) was found twice and intratumoral LVI five times more often than in patients without axillary metastases. Neither peritumoral nor intratumoral LVI were significantly correlated with the threshold value of 30%. In patients with axillary lymph node metasases, peritumoral lymphovascular invasion (LVI) was found twice as often, and intratumoral LVI 5 times as often than in patients without axillary lymph node metastases. Conclusion: Peritumoral clefts in invasive breast carcinoma reflect stromal changes of fibroblasts and are not associated with lymphangiogenesis, that is probably caused by some other pathogenesis.Uvod: Peritumoralne retrakcijske pukotine više se ne smatraju samo artefaktom, već dodatnim pokazateljem ponašanja invazivnih karcinoma mnogih organa. One predstavljaju morfološki odraz promjena u građi i sastavu tumorske strome, a možda i jedan od stadija limfangiogeneze tumora. Hipoteza istraživanja bila je da su u tkivu invazivnog duktalnog karcinoma dojke peritumoralne retrakcijske pukotine povezane s povećanom gustoćom limfnih žila što doprinosi lakšem rasapu tumorskih stanica i lošijoj prognozi. Materijal i metode: Analizirano je 100 invazivnih duktalnih karcinoma dojke u žena, 41% bez, a 59% s metastazama u limfne čvorove aksile. Osim rutinski, analizirana je imunohistokemijska izraženost CD34, vimentina, glatkomišićnog aktina (SMA) i CD2-40 (podoplanina). Rezultati: Peritumoralne pukotine su nađene u 92% karcinoma, a u okolnom zdravom tkivu i oko žarišta duktalnog karcinoma in situ nisu nađene. Proširenost pukotina bila je 5% do 100%. Gustoća malih limfnih žila unutar tumora i peritumoralno nije pokazala statistički značajnu povezanost s apsolutnim postotkom peritumoralnih pukotina, kao niti s izraženošću peritumoralnih pukotina s obzirom na graničnu vrijednost od 30%. U bolesnica s metastazama peritumoralna limfovaskularna invazija (LVI) je nađena 2 puta češće, a intratumoralna LVI skoro 5 puta češće nego u bolesnica bez metastaza, što je statistički značajno različito. Ni peritumoralna, niti intratumoralna LVI nisu pokazale statistički značajnu povezanost s apsolutnim postotkom peritumoralnih pukotina, kao niti s izraženošću peritumoralnih pukotina s obzirom na graničnu vrijednost od 30%. Zaključak: U invazivnom duktalnom karcinomu dojke peritumoralne pukotine predstavljaju morfološki odraz promijenjenih osobina tumorske strome, ali nisu povezane s gustoćom malih krvnih žila kao odrazom limfangiogeneze, čija je patogeneza vjerojatno drugačija