THE DEVČIĆ- DEVCHICH NOBLE FAMILY

Autor u prilogu opisuje plemićku obitelj Devčić iz Podgore i s Visa te donosi nekoliko plemićkih grbova i izvornih povijesnih dokumenata vezanih za ovu obitelj. U povijesnim dokumentima ovo prezime dolazi u oblicima Devcic, Devchic i Devčić. Prema usmenoj narodnoj predaji Devčići pripadaju hrvatskom praplemstvu podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, gdje su u vrijeme bosanskog kraljevstva bili veoma poznati, utjecajni i bogati. Iz makarskih povijesnih spisa, u kojima je zabilježen prikaz prvih naraštaja ove obitelji saznajemo da je rodonačelnik Devčića bio Stjepan (Stipan), junak Kandijskog rata, a opjevao ga je i Andrija Kačić Miošić u svome djelu. Potvrda o plemstvu ove obitelji je obiteljski kameni grb na nadgrobnom spomeniku u groblju sveta Tekla u Podgori. Mletačka vlast je 1763. godine promaknula Devčiće iz Podgore u plemiće (conte), a plemstvo je potvrđeno i kasnije. Bili su upisani u Mletačku zlatnu knjigu plemstva "Libro d\u27oro dei veri titolati" koja se danas nalazi u Archivio Stato di Venezia. Godine 1672. jedna loza obitelji Devčić iz Podgore odselila se na otok Vis, a dobili su od Mletačkog Magistrata nad feudima 7. rujna 1796. godine potvrdu plemstva i naslov conte. Jedan član ove obitelji krajem 17. st. s Visa se doselio u Senj. Osim ove plemićke grane postoje i Devčići građanskog podrijetla koji pripadaju bunjevačkom rodu, a doselili su se iz Dalmacije, s mletačkog teritorija, početkom 17. st. na područje Svetog Jurja, Karlobaga, Krasna i Like. Danas na ovom području žive u velikom broju pripadnici ove grane Devčića, a iz spomenutih krajeva naselili su i ostale dijelove Hrvatske. Devčići su najbrojniji u Krasnu i Zagrebu. Bunjevačkom rodu Devčića iz Krasna pripada i Riječko-senjski nadbiskup i metropolit dr. Ivan Devčić.The author in this addition describes the Devčić noble family from Podgora and from Vis and contributes several aristocratic coats of arms and original historical documents relating to the family. In historical documents this surname is spelt in various ways as Devcic, Devchich and Devčić. According to oral tradition the Devčićs belong to Croatian ancient nobility originating from Bosnia and Herzegovina, where at the time of the Bosnian kingdom they were very famous, influential and rich. From the historical writings of Makarska, in which the first appearance of this family name is recorded, it can be read that the founder of the Devčićs was Stjepan (Stipan), a hero of the Candian War, and that he was also sung about in the works of Andrija Kačić Miošić. Confirmation of this family\u27s nobility can be seen by a family coat of arms on a gravestone in the cemetery of St. Thecla in Podgora. In 1763 the Venetian government promoted the Devčić family from Podgora into the aristocracy (conte) and their nobility was also confirmed later. They were written into the Venetian golden book of nobility "Libro d\u27oro dei veri titolati" which is now located in the Archivio Stato di Venezia. In 1672 one line of the Devčić family moved to the island of Vis, and they received confirmation of nobility and the title of conte from Venetian Magistrates on 7th September 1796. One member of this family moved from Vis to Senj at the end of the 17th century. Besides these noble branches there also exists Devčić bourgeois origins which belong to the Bunjevci family line, and they moved from Dalmatia to Venetian territory in the early 17th century, to the areas of Sveti Juraj, Karlobag, Krasno and Lika. Today in this area there live many numbers of members of this branch of the Devčić family, and from these regions they have settled in other parts of Croatia. The Devčićs are most numerous in Krasno and Zagreb. Dr. Ivan Devčić, the Rijeka-Senj archbishop and metropolitan, also belongs to the Bunjevci line of Devčićs from Krasno

ISCRIZIONI ROMANE DI SEGNA E DINTORNI

L\u27autore nel presente saggio offre un quadro della raccolta epigrafica di epoca romana dell \u27ampio territorio di Segna, importante sede della tribù dei Liburni, che anche in epoca romana mantenne le sue prerogative di centro commerciale e di traffico lungo la costa orientale adriatica. Le ventidue iscrizioni di diversa datazione e fattura offrono parecchi dati epigrafici, onomastici e toponomastici importanti per lo studio del passato di Segna e del suo circondario. Questo fondo epigrafico si custodisce oggi nel Museo civico di Segna e nel Museo Archeologico di Zagabria, mentre una sola iscrizione si trova ancora in situ.Autor donosi popis, analizu i prosudbu svih pronadenih natpisa s kamenih spomenika grada Senja i blize okolice, koji su do sada pronadeni na razliCitim kamenim spomenicima. U uvodnom dijelu opisana je anticka Senja i njezino mjesto u Rimskom carstvu. Anticka Senia bila je vazno prometno i trgovacko srediste na istocnoj obali Jadrana. Anticku Seniu u svojim djelima spominju mnogi grcki i rimski pisci, na gotovo svim kartama navedena je kao luka, a spominju je: Apijan Aleksandrinac, Pseudoskilak, Plinije Stariji, Dian Kasije i Strabon, a spòminju je u geografskim i putopisnim djelima i neki srednjovjekovni pisci kao npr. Antonin Augustus, Anonimni Ravenjanin i Gvido Pisanus. Senja je gradansko pravo i status municipija dobila jos u vrijeme Augusta, a pripadala je i bila upisana u tribus Sergia. Pored anticke Senie znacajna su i municipalna sredista (gradovi) uz more ispod Velebita. Lopsica ili Aloupsoi (Sveti Juraj), Ortoplinia , Ospela, Murula, ili Pedetai (Stinica), Vegium, Vegia ili Begi (Karlobag) i Argyruntum (Starigrad - Paklenica). Svi navedeni i opisani epigraficki spomenici su svojevrstan arhiv u kamenu, a natpisi su uglavno votivnog sadrzaja, ima nekoliko i gradevnih natpisa, i dva dosta znacajna i interesantna terminacijska natpisa, koja kazuju o etnickom razgranicenju ilirskih plemena koja su zivjela na tim prostorima. Natpisi pruzaju dosta podataka o zivotu u gradu i o organizaciji i ustroju grada, razvijenom vjerskom zivotu, gospodarstvu, trgovini i migracijama stanovnistva. Veoma interesantno je, da su izvan zidina grada pronadena i tri grcka natpisa, koja su svakako raritet za sjeverni dio Jadrana. Ova tri natpisa govore o dosta nazocnom orijentalnom elementu stanovnistva u gradu Senju u anticko doba, koji je svakako igrao vaznu ulogu, posebice, u politickom i gospodarskom zivotu obnasajuéi razliCite funkcije. Nekoliko natpisa govore o stovanju razlicitih orijentalnih i italsko-rimskih kultova u Senju, ovdje su stovani kultovi bogova Mithre, Serapisa, Velike Majke (Magnae Mater ili Kibele), Libera, Si/vana i Dijane. A svakako u gradu i izvan grada bila su i svetista nekih od navedenih bogova, za ovu tvrdnju imamo i arheoloske potvrde u mnogobrojnim nalazima, posebice gradevnih dijelova hramova. Jedan gradevni natpis govori o obnovi kupalista, a drugi govori o obnovi hrama boga Libera (Dionisiosa). Svi pronadeni natpisi razliCite su starosti pa je i oblik isklesanih slova dosta razliCit Natpisi pokazuju dosta epigrafickih, onomastickih i toponomastickih podataka vaznih za proucavanje najranije proslosti grada Senja i okolice. Doista, svi ti vazni podaci potvrduju jedan povijesni kontinuitet grada od rimskog doba pa sve do danas. Praenomen i kognomen na veéini natpisa uvijek je rimski, a zasigurno, ako je i nazocno neko ilirsko ime ono se krije pod rimskim imenom. Veéina antickih natpisa objavljena je u kapitalnom djelu Theodora Mommsena: Corpus Jnscriptionum Latinarum (CIL) IIL svezak. Natpisi s kamenih spomenika danas se nalaze u Gradskom muzeju u Senju, Arheoloskom muzeju u Zagrebu, u dvoristu Senjske biskupije (2), a jedan natpis nalazi se in situ

DIE BRINJER UND SENJER ADELSFAMILIE VUČETIĆ-VUCHETICH

Autor u navedenom prilogu opisuje kroz nekoliko stoljeća povijest poznate brinjske i senjske plemenite obitelji Vučetić koja se u povijesnim dokumentima pojavljuje u raznim oblicima prezimenaa: Vuchetich, Vuczetich, Wutschetisch i Vučetić. Obitelj se u povijesnim dokumentima pojavljuje još u drugoj polovici 15. stoljeća u Srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Upoznaje nas s podrijetlom, najstarijem spomenu obitelji, rasprostranjenosti i raseljavanju, mjestima gdje danas žive, plemićkim grbovima i najpoznatijim i najistaknutijim članovima ove brinjske i senjske plemenite obitelji obitelji. Mnogi članovi ove obitelji zbog različitih zasluga, a ponajviše vojnički dobili su plemstvo i grb s pridjevcima» de Brin» i «de Cseney». Mnogi članovi ove obitelji su početkom 19. stoljeća naselili iz Brinja područje grada Ccseneya (Čeneju)u blizini Temišvara u Rumunjskoj. Do danas su poznata tri grba obitelji, a najstariji je grb Pribislava Vučeticha iz 1475., zatim grbRadmana Vucheticha iz 1569. te grb iz 1652., odnosno grb s grbovnice iz 1753. godine. Osim grbova autor donosi i nekoliko drugih dokumenata: testament Pribislava Vučetića,dozvolu generala Herbeersteina brinjskom knezu Pavlu Vučetiću, rodoslovlje obitelji Vučetić iz 1823., životopis Nikole pl. Vučetića, grbovnicu iz 1753 .godine i nekoliko fotografija najistaknutijih i najpoznatijih članova ove plemenite obitelji.In this article the author describes the history of the famous noble family Vučetić from Brinje and Senj through few centuries of history. This family was mentioned in historical documents in different forms: Vuchetich, Vuczetich, Wutschetisch and Vučetić. The family appeared in historical documents in the second half of the 15th century in medieval Bosnian state. The author introduces us with their origins; the oldest mentions of the family, movements and emigrations, as well as the places where they live today, their family heraldic signs and the most famous and most eminent members of this Brinje and Senj noble family. Many members of this family received nobility and coats of arms with names ‘de Brini’ and ‘de Cesney’ because of their merits, mostly as soldiers. In the 19th century many members of this family moved to Brinje from the town Cseney near Timisoara in Romania. Today we know about three heraldic signs of this family. The oldest is the coat of arms of Pribislav Vučetich from 1475, then the coat of arms of Radman Vuchetich from 1569 and then coat of arms from 1652 and lastly a coat of arms from 1753. Besides the coats of arms the author has some other documents: testament of Pribislav Vučetić, permission of the General Herberstein to Brinj captain Pavle Vučetić, genealogy of Vučetić family from 1823, biography of Nikola nobleman Vučetić, document about herald sign from 1753 and some photographs of the most eminent and most famous members of this noble family.Der Autor in diesem Artikel beschreibt durch ein paar Jahrhunderte die Geschichte der bekannten Brinjer und Senjer Adelsfamilie Vučetić, die in den historischen Dokumenten in verschiedenen Formen der Familiennamen erscheint: Vuchetich, Vuczetich, Wutschetisch und Vučetić. Diese Familie erscheint sich in historischen Dokumenten noch in der zweiten Hälfte des 15. Jahrhunderts im mittelalterlichen bosnischen Staat. Der Autor spricht über die Herkunft, über das älteste Andenken der Familie, die Ausbreitung und allmähliche Entvöllkerung und Orte, wo die heute leben, über die Adelswappen und die bekanntesten und hervorragenden Mitglieder dieser Brinjer und Senjer Adelsfamilie. Viele Mitglieder dieser Familie, wegen verschiedener Verdienste, meistens der Militärverdienste, erwarben den Adel und das Wappen mit Beinamen "de Brin" und "de Cceney". Viele Mitglieder dieser Familie aus Brinje besiedelten auch am Anfang des 19. Jahrhunderts das Gebiet der Stadt Ceseney (Čenej) in der Nähe von Temesvar in Rumänien. Bis heute sind drei Familienwappen bekannt, das älteste Wappen ist von Pribislav Vučetich aus dem Jahre 1475, danach das Wappen von Radman Vuchetich aus dem Jahre 1569 und das Wappen aus 1652, beziehungsweise das Wappen vom Wappenbrief aus dem Jahre 1753. Außer den Wappen bringt Autor auch ein paar andere Dokumente: Testament von Pribislav Vučetić, Erlaubnis vom General Herbeerstein dem Fürsten von Brinje Pavle Vučetić, Familienforschung der Familie Vučetić aus 1823, Lebenslauf vom Adeligen Nikola Vučetić, Wappenbrief aus dem Jahre 1753 und ein paar Fotos der hervorragenden und bekanntesten Mitglieder dieser Adelsfamilie

GLI STEMMI DEI VESCOVI DI SEGNA E DI SEGNA-MODRUS CARDINALIBUS, CABALLINI E PICCARDI

Nel presente contributo si descrivono gli stemmi di quattro vescovi che sedettero sulla cattedra della diocesi di Segna-Modrus, le cui famiglie erano originarie dalla penisola italica. Gli stemmi del vescovo Giovanni de Cardinalibus (1386-1392) e di suo nipote Leonardo (1392-1402), ambedue originari da Pesaro, si trovano scolpiti sul loro monumento sepolcrale che ancor oggi si custodisce nella cattedrale della B.V. Maria di Segna. Giovanni Battista (Ivan Krstitelj) de Caballini, invece, fu vescovo dal1773 al1782. Un suo stemma, scolpito in pietra e dipinto, si trova oggi sopra la porta d\u27entrata della casa parrocchiale di Novi Vinodol. Aldrago Antonio De Piccardi (1784-1789) era, invece, nativo di Trieste (1708), dove fu anche sepolto. Di lui si conserva un suo stemma gentilizio scolpito su lapide sepolcrale immurata sulla facciata di fondo della cattedrale di San Giusto di Trieste.U ovom se tekstu opisuju grbovi cetiriju senjsko- modruskih biskupa, Cije su obitelji podrijetlom bile iz Italije. Grbovi biskupa Giovannija de Cardinalibusa (1386.-1392.) i njegovog necaka Leonarda (1392.-1402.), oba podrijetlom iz Pesara, urezani su na njihovoj nadgrobnoj ploci (mramornom sarkofagu) sa kraja 14. stoljeéa koja se jos danas cuva u katedrali Blazene Djevice u Senju. Giovanni i Leonardo de Cardinalibus bili su veoma cijenjeni u Senju jer su imali veliki utjecaj na mnoge odluke i povlastice senjskog kaptola i biskupije. Giovanni Battista (Ivan Krstitelj) de Caballini bio je biskup od 1773. do 1782., kada je pretdno boravio u svom rodnom gradu Novom Vinodolskom. Zbog toga je vise puta dosao u sukob sa senjskim Kaptolom. Njegov se kameni grb danas nalazi iznad ulaznih vrata zupnog dvora u Novom Vinodolskom. Treba napomenuti da su 1782. godine ukinuti kaptol i biskupsko sjediste u Modrusu, a njegov je teritorij pripojen senjskoj biskupiji. Aldrago Antonio de Piccardi, roden u Trstu (1708.), posljednji piéanski biskup, postaje senjski biskup 1784. godine. Ostaje na katedri sve do svoje smrti 1789. godine; pokopan je u Trstu. Dok je bio biskup veéinu vremena je provodio u svojoj rezidenciji u Bakru. Sacuvan je njegov portret (ulje na platnu) nepoznatog autora koji se nalazi u Senju (Zbirka Sakralne bastine) i obiteljski grb urezan na nadgrobnom kamenu sa natpisom na latinskom jeziku, uzidan na straznjoj fasadi katedrale Sv. Justa u Trstu

TRE STEMMI LAPIDEI IN BASSORILIEVO NELLA FORTEZZA NEHAJ A SEGNA

In questo contributo vengono presentati gli stemmi lapidei in bassorilievo (opera di scalpellini locali) che ancor oggi si custodiscono nella fortezza Nehaj (costruita tra il 1553 ed il 1558) di Segna. Sulla parete sopra la vera di pozzo del suo cortile sono immurati gli stemmi di Ivan Lenkovi} (a sinistra), celebre capitano di Segna (metà del secolo XVI), dell’arciduca austriaco di Stiria (al centro) e di Herbert VIII Auersperg – Turjak (a destra), che ricoprì la carica di capitano di Segna dopo Ivan Lenkovi}.Tvr|avu Nehaj u gradu Senju dao je sagraditi senjski kapetan i general austrijske vojske Ivan Lenkovi}, a gra|ena je od 1553. do 1558. godine. S vrha tvr|ave pru‘a se lijepi pogled na otoke Rab, Goli, Prvi}, Cres i Krk te planine Gorskog kotara, U~ku i Velebit. U prizemlju tvr|ave u samom njezinom sredi{tu nalazi se malo dvori{te s cisternom i kamenim grlom na njoj, a iznad cisterne na zidu se nalaze uzidana tri kamena reljefna grba. Lijevi grb, s incijalima HL (Hans Lenkovich) i isklesanom godinom izgradnje tvr|ave 1558., pripada poznatom senjskom kapetanu Ivanu Lenkovi}u; u sredini je grb grada~kog (austrijskog) nadvojvode Habsburgovca; desno je grb nasljednika Ivana Lenkovi}a, senjskog kapetana Herberta VIII. Auersperga Turja{kog. Svi grbovi su znala~ki i kvaliteno reljefno isklesani, a zasigurno ih je klesala ruka nekog od doma}ih senjskih klesara 16. st., jer je Senj u to vrijeme bio va‘no klesarsko sredi{te na ovome dijelu jadranske obale

COATS OF ARMS OF SENJ\u27S RITTER – VITEZOVIĆ AND HERALDRY IN THE WORKS OF PAVAO RITTER VITEZOVIĆ

Autor u članku opisuje poznatu senjsku plemićku obitelj Ritter Vitezović, koja je kao stara viteška plemićka obitelj još od 1365. imala rodoslovlje i grb s plemićkim pridjevkom "von Frendorf", i koja se početkom 16. st. iz Alsasa, gdje je pripadala starom praplemstvu, doselila u Senj. Jedna grana obitelji odlazi u Češku od koje potječe i senjska grana Rittera Vitezovića. U radu je prikazan stari grb obitelji te grb iz grbovnice o dodjeli plemstva i grba iz 1652. godine. Obitelj Ritter je u Senju veoma rano kroatizirala svoje staro prezime i nosila prezime Vitezović. Plemstvo i grb dobili su 15. listopada 1652. godine od kralja Ferdinanda III. u Pragu, a dodijeljeno je Antunu Ritteru Vitezoviću, njegovoj ženi Doroteji, braći Jurju i Ivanu, te sinu Pavlu, koji je te godine rođen. Plemstvo Rittera Vitezovića proglašeno je i potvrđeno na Hrvatskom saboru. Prvi se doselio u Senj Antun Ritter, koji je bio stražmeštar na tvrđavi Nehaj, imao titulu kneza i bio je porkulab u Ledenicama, a sudjelovao je u bitci kod Klisa 1537. Svakako jedan od najistaknutijih članova ove obitelji bio je Pavao Ritter Vitezović, koji je rođen u Senju 12. siječnja 1652., a školovao se u Senju i Zagrebu. Bio je povjesničar, arhivist, heraldičar, kartograf, tiskar, književnik i leksikograf, zastupnik Senja u Ugarsko-hrvatskom saboru u Požunu (Bratislava). Radio je i učio kod kranjskog baruna J. W. Valvasora u Bogenšperku u Kranjskoj. Osim književnosti Pavao Ritter Vitezović bavio se i pomoćnim povijesnim znanostima, a posebice geneaologijom, heraldikom i sfragistikom. Napisao je zbirku ilirskih grbova pod nazivom (Stematografija ili opis, objašnjenje i rekonstrukcija ilirskih grbova) "Stemmatographia sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio et restitutio", tiskanu u Beču 1701., a drugo izdanje je tiskano u Zagrebu 1702. godine. Vitezović je prvi u Hrvatskoj uveo grboslovno nazivlje na latinskom jeziku te odredio značenje boja u heraldici, a za njegovo zanimanje za heraldiku bio je presudan njegov boravak kod Valvasora u Kranjskoj. U zbirci grofa Marsiglija u Bologni je pronađen Vitezovićev rukopis pod nazivom (Izvorni grbovi ilirskih kraljevstavâ i provincijâ) Regnorum et proviciarum Illyricorum insignia genuina. Utemeljitelj je hrvatske državotvorne ideje i preteča narodnog preporoda kod Hrvata, a također je želio provesti jedinstvo pravopisa i jezika. Zbog golemih zasluga u borbi s Turcima dva puta je odlikovan visokim odličjem Zlatnog carskog viteza (eques aureatus). Bio je utemeljitelj i vlasnik Zemaljske tiskare u Zagrebu, a umro je daleko od domovine i potomaka u potpunoj bijedi 20. siječnja 1713. u Beču, gdje je i pokopan.In the article the author describes the well-known noble of Senj, the Ritter-Vitezovićs, which as an old knight\u27s noble family, who since 1365 has had genealogy and a noble coat of arms with the agnomen of "von Frendorf", began in the 16th century from Alsace, where it belonged to ancient aristocracy, and then moved to Senj. One branch of the family went to the Czech Republic also from where the Senj branch of Ritter-Vitezovi!s originates. In the paper is presented the old family coat of arms and the arms from the grant of nobility and herald from 1652. The Ritter family in Senj very early on Croatized its old surname and carried the surname Vitezović. They received nobility and the coats of arms on 15th October 1652 from King Ferdinand III in Prague. Nobility and coat of arms were granted to Antun Ritter Vitezović, his wife Doroteja, brothers Juraj and Ivan, and son Pavao, who was born that year. The nobility of the Ritter-Vitezovićs was announced and confirmed in the Croatian parliament. The first to move to Senj was Antun Ritter, who was a sergeant at the Nehaj fortress and had the title of prince and who was also provost-marshal in Ledenice, and who participated in battles near Klis in 1537. Certainly one of the most prominent members of this family was Pavao Ritter Vitezović, who was born in Senj on 12th January 1652, and went to school in Senj and Zagreb. He was an historian, archivist, heraldist, cartographer, printer, poet and a representative of Senj in the Hungarian-Croatian parliament in Bratislava. He worked and taught with Kranjska Baron I.W. Valvasor in Bogenšperk in Kranjska. Besides literature he was also involved in auxiliary historical sciences, especially genealogy, heraldry and sphragistics. He wrote a collection of socalled Illyrian heralds under the title of Stemmatographia, sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio et restitutio, which was printed in Vienna in 1701, with a second edition being printed in Zagreb in 1702. Vitezovi! was the first in Croatia to introduce heraldry terminology in Latin and to set the importance of colours into heraldry, and his interest in heraldry was crucial for his stay with Valvasor in Kranjska. In the collection of Count Marsiglija in Bologna a manuscript written by Vitezovi! under the title of Regnorum et proviciarum Illyricorum insignia genuina was found. He is the founder of Croatian nation-building ideas and the forerunner of the national revival amongst Croats, he also wanted to achieve unity in spelling and language. Due to his great service in battle against the Turks he was twice awarded with the decoration of Golden Imperial Knight (eques aureatus). He was the founder and owner of “Zemaljske tiskare” press in Zagreb, and he died far away from his homeland and descendants in complete poverty on 20th January 1713 in Vienna, where he was also buried

SENJER USKOKEN UND ADELIGE VUKASOVIĆ UND IHRE WAPPEN

Autor u navedenom prilogu opisuje poznatu senjsku uskočku i plemićku obitelj Vukasović koja se u povijesnim dokumentima pojavljuje u raznim oblicima prezimena: Vukasović, Vukassevich, Wukassovich i Vukaszovich. Donosi i nekoliko grbova i jednu grbovnicu o dodjeli plemstva i grba. Obitelj se u Senj doselila iz Dalmacije, a u Dalmaciju su se doselili iz Bosne i Hercegovine krajem 15. st. U Senju se javljaju u prvoj polovici 16. st., oko 1537., tj. nakon pada Klisa pod Osmanlije, kada se nekoliko članova ove obitelji doseljava u Senj. Članovi ove obitelji kao graničarski časnici služili su u raznim vojničkim posadama Senjske kapetanije i Vojne krajine. Stekli su ugled kao iskusni časnici pa su i odlikovani od austrijskog cara te stekli plemstvo i grb. Godine 1665. dobili su i senjsko plemstvo i bili uvedeni u gradski patricijat. Plemstvo je dobio od cara Leopolda I. 28. siječnja 1667. senjski vojvoda Vinko Vukasović, a plemstvo je potvrđeno na Hrvatskom državnom saboru 1719. Godine 1714. dodijeljeno je viteštvo senjskim plemićima Vukasovićima: Petru, Jurju, Filipu, Antonu i Vinku. Kao bogati građani i plemići u Senju su imali raskošnu baroknu kuću s renesansnim balkonom i pročeljem. U toj kući je tri puta boravio austrijski car Josip II., pa se i danas ova građevina zove "kuća Marije Terezije" (u kojoj je danas smješten Gradski muzej). Najpoznatiji član ove obitelji bio je Josip Filip Vukasović (Senj, 1755. – Beč, 1809.), ratnik i graditelj koji je zbog vojničkih zasluga dobio nasljedni barunat i grofovstvo. Ratovao je sa svojim postrojbama diljem Europe, a ponajviše u Italiji i Francuskoj. Poznat je kao graditelj Lujzinske ceste (od Senja do Sv. Jurja i od Senja do Novog Vinodolskog), a realizirao je i mnoge druge graditeljske projekte. Umro je od posljedica ranjavanja na bojnom polju protiv Francuza 1809. te je pokopan u Beču. Smrću njegovog sina Filipa 1844. izumrla je po muškoj liniji ova slavna senjska plemićka i uskočka obitelj.In the paper this paper the author describe the famous Senj Uskoks and noble family Vukasović, who in historical documents appeared under different forms of their family name as: Vukasović, Vukassevich, Wukassovich and Vukaszovich. The author gave some presentation of their coat of arms and a document of receiving the noblemen status and coat of arms. The family moved to Senj from Dalmatia and to Dalmatia they had moved from Bosnia and Herzegovina at the end of the 15th century. In Senj they appeared in the first half of the 16th century, about 1537, i.e. after the Ottoman conquest of Klis, when some members of the family moved to Senj. The members of this family served as border officers in different military troops of Senj Captaincy and Military Border. They gained the respect as experienced officers and therefore they were awarded by the Austrian Emperor and gained the nobility and a coat of arms. In 1665 they received the nobility status in Senj and were introduced into the city patricians. Senj Duke Vinko Vukasović received the nobility status from Emperor Leopold I on 28th January 1667 and his nobleman status was confirmed by the Croatian Sabor (Diet) in 1719. In 1714 the status of knight was given to the Senj noblemen Vukasović: Petar, Juraj, Filip, Anton and Vinko. As rich citizens and noblemen in Senj they had a luxurious Baroque house with Renaissance balcony and façade. Austrian Emperor Joseph II was in this house three times and therefore today this house is named ‘the House of Mary Theresa’ and here today is the City Museum. The most famous member of this family was Josip Filip Vukasović (Senj, 1755 – Vienna, 1809), warrior and architect, who received the inherited Baron and Count status because of his merit. He served as soldier throughout Europe mostly in Italy and France. He was known as the architect of the Louisiana Road (Lujzinska Cesta), which goes from Senj to Sveti Juraj (St. George) and from Senj to Novi Vinodolski. He also participated in many other architectural projects. He died after being wounded on the battlefield against the French in 1809 and was buried in Vienna. After the death of his son Filip in 1844 the male line of these glorious Senj noblemen and Uskok family ended.Der Autor des angeführten Beitrags beschreibt die bekannte senjer Uskoken und adelige Familie Vukasović, die in historischen Dokumenten in verschiedenen Nachnameformen erscheint: Vukasović, Vukassevich, Wukassovic und Vukaszovich. Ebenfalls mit sich trägt sie einige Wappen und einen Wappenbrief bei der Vergabe des Adelstitels und Wappens. Die Familie ist von Dalmatien nach Senj ausgewandert und am Ende des 15. Jahrhunferts von Bosnien und Herzegowina nach Dalmatien. In Senj erscheinen sie in der ersten Hälfte des 16. Jahrhunderts, um 1537, d.h. nach dem Fall von Klis durch Osmanen in der Zeit, als einige Mitglieder dieser Familie dabei nach Senj ausgewandert sind. Die Familienangehörigen, wie die Grenzoffiziere, haben verschiedenen Soldatenbesatzungen der senjer Hauptmannsbüros und der Militärrandgebiete gedient. Sie haben den Ruf als erfahrene Offiziere erworben, wurden somit auch vom österreichischen Kaiser ausgezeichnet und erwarben den Adelstitel und Wappen. Im Jahre 1665 haben sie ebenfalls den senjer Adelstitel erhalten und wurden in das städtische Patriziertum eingeführt. Der senjer Herzog Vinko Vukasović bekam den Adelstitel am 28. Januar 1667 von Kaiser Leopold I., bestätigt wurde der Adelstitel 1719 vom Kroatischen Staatsparlament (Sabor). Im Jahre 1714 wurde er das Rittertum senjer Adeligen Vukasović vergeben: Peter, Juraj, Filip, Anton und Vinko. Als reiche Bürger und Adelige in Senj hatten sie ein luxuriöses Barockhaus mit einem Balkon aus der Renaissancezeit und einer Vorderseite. In diesem Haus hat dreimal der österreichische Kaiser Joseph II. gewohnt, so dass dieses Bauwerk auch heute noch "Haus der Maria Theresia" heißt, in dem heute das Staatsmuseum untergebracht ist. Das bekannteste Mitglied dieser Familie war Josip Filip Vukasović (Senj, 1755 – Wien 1809), ein Krieger und Baukünstler, der aufgrund des Kriegsverdienstes den Nachfolgerbaron und den Grafentitel erhalten hat. Er war im Krieg mit seinen militärischen Einheiten in ganz Europa und vor allem Italien und Frankreich. Er ist bekannt als Baumeister Luisianer-Straße, die Straße, die von Senj nach Sv. Juraj und von Senj bis Novi Vinodolski führte und realisierte außerdem noch viele andere Bauprojekte. Er ist an Verletzungsfolgen im Kampfgebiet gegen die Franzosen 1909 gestorben und wurde in Wien beigesetzt. Durch den Tod seines Sohnes Filip 1844 sind die Männer dieser berühmten, senjer, adeligen und uskoken Familie ganz ausgestorben